REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1712/2019-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Dragana Katića predsjednika vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. P. pok. Š., iz B., ..., kojeg zastupa punomoćnik Ž. D., odvjetnik u P., ..., protiv tuženika M. P. pok. Š. iz B., kojeg zastupa punomoćnik G. L., odvjetnik u S., radi predaje u posjed, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-34/2019-2 od 10. siječnja 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru poslovni broj P-2181/2018 29. listopada 2018., u sjednici održanoj 13. lipnja 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Revizija tužitelja se prihvaća te se ukida presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-34/2019-2 od 10. siječnja 2019. i predmet vraća drugom vijeću tog suda na ponovno suđenje.

II. O troškovima ovog revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci o parničnim troškovima.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točki I. izreke obvezan tuženik predati tužitelju posjed dijela nekretnine označene kao kč. br. ... upisane u zk.ul.br. ... za k.o. B., u površini od 35 m², označenog u dopunjenom nalazu i mišljenju sudskog vještaka za geodeziju Z. R. od 27. svibnja 2013. likom L*NMLL* i obojenog žutom bojom te mu je naloženo ukloniti sagrađene betonske zidiće prikazane unutar tog lika kao i sve druge građevine te njegove predmete i stvari s tog dijela nekretnine. Odlukom je o parničnom trošku sadržanoj u točki II. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak u iznosu od 49.885,04 kuna (6.620,88 €) , uvećan za zakonske zatezne kamate po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za pet postotnih poena koje teku od presuđenja do isplate.

2. Drugostupanjskom je presudom u točki I. izreke preinačena prvostupanjska presuda tako što je odbijen naprijed navedeni tužbeni zahtjev. Odlukom je o parničnom trošku sadržanoj u točki II. izreke naloženo tužitelju isplatiti tuženiku iznos od 9.631,25 kuna (1.278,28 €).

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnosi reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) pobijajući je u cijelosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

3.1. Podredno tužitelj podnosi i reviziju iz članka 382. stavka 2. ZPP. zbog pravnog pitanja koje glasi:

"Je li vlasnik koji svoju nekretninu preda drugoj osobi na korištenje bez određivanja vremena korištenja i naknade za korištenje, ovlašten u svako doba opozvati dano ovlaštenje te predstavlja li podnošenje tužbe valjan opoziv daljnjeg prava na posjed?"

3.2. Revident, naime, smatra da je ovo pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zato što pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda nije podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženog u odlukama broj II Rev-1/92 od 4. ožujka 1992. i Rev x 214/12 od 11. svibnja 2015. i dr. ("…kada vlasnik preda nekretninu u posjed drugoj osobi da je koristi ne određujući točan rok upotrebe tada je ovlašten u svako doba opozvati takvo odobrenje za uporabu. Takav opoziv predstavlja i podnošenje tužbe radi predaje u posjed nakon čega posjednik koristi nekretninu bez pravne osnove…"), kao i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-437/2016. Ujedno smatra da o spornom pitanju postoji i neujednačena praska drugostupanjskih sudova zato što je pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi suprotno odluci Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1312/06 od 25. rujna 2016. ("…tužitelji su dozvolili korištenje predmetnih nekretnina na besplatno korištenje zbog čega se ima smatrati da je tužena koristila predmetne nekretnine na osnovi ugovora o prekariju, dakle nalazila se u prekarističkom posjedu, u kojem slučaju takav posjed prestaje opozivom vlasnika … pa ukoliko nije opozvan prije podnošenja tužbe, u tom slučaju tužba se ima smatrati opozivom prekarističkog posjeda.". Revizijom se predlaže da se pobijana presuda preinači odbijanjem žalbe tuženika i potvrđivanjem prvostupanjske presude uz naknadu parničnog troška, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje drugom vijeću drugostupanjskog suda.

4. Tuženik je odgovorio na reviziju tužitelja te ju je predložio odbaciti.

5. Revizija iz članka 382. stavka 2. ZPP je dopuštena i osnovana.

6. Uvodno u odnosu na reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 3. ZPP, valja istaći da u skladu s tom zakonskom odredbom stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, među ostalim, i ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ovoga Zakona. Međutim, suprotno revizijskim navodima, pobijana drugostupanjska presuda nije donesena primjenom odredbe članka 373.a i 373.b ZPP, već na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP jer iz njezina sadržaja proizlazi da sud drugog stupnja prihvaća kao pravilno po sudu prvog stupnja utvrđeno činjenično stanje, ali preinačuje prvostupanjsku presudu zbog toga što ocjenjuje da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo. U takvim okolnostima nisu ostvarene pretpostavke za dopuštenje redovne revizije.

7. No prema odredbi članka 382. stavka 2. ZPP, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (izvanrednu reviziju), primjerice: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, 2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem i 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

8. U reviziji koju podnosi na temelju odredbe članka 382. stavka 2. ZPP stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, kao i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (članak 382. stavak 3. ZPP). Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP proizlazi da je za dopuštenost izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje slijedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da pitanje sadrži određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

9. Predmet je postupka zahtjev tužitelja za predaju u posjed dijela nekretnine označene kao kč.br. ... upisane u zk.ul.br. ... za k.o. B., u površini od 35 m², označen u dopunjenom nalazu i mišljenju vještaka za geodeziju Z. R. od 27. svibnja 2013. likom L*NMLL* te obojen žutom bojom, kao i uklanjanje sagrađenih betonskih zidića prikazanih unutar tog lika i svih drugih građevina te predmeta i stvari s tog dijela ove nekretnine.

10. U provedenom je postupku utvrđeno da su stranke, inače braća, 1. srpnja 1990. sklopile Ugovor o razvrgnuću suvlasničke zajednice i o uređenju načina korištenja te su suglasno utvrdili da je kč. br. ... k.o. B. isključivo vlasništvo tužitelja I. P. jer je u članku 10. Ugovora tuženik M. P. dozvolio brisanje prava vlasništva predmetne nekretnine sa svog imena i upis tog dijela na ime tužitelja I. P. Člankom 11. Ugovora tužitelj I. P. prepustio je na korištenje tuženiku M. P. točno određeni dio predmetne kč. br. ... k.o. B., i to onaj koji se nalazi južno od kč. br. ... i ... k.o. B. na kojem se nalazi objekt tuženika M. P., a koji je dio ograđen kamenim betonskim zidom i koji je u korištenju M. P., u površini od cca 40 m². Također je utvrđeno da je zidove na kč. br. ... k.o. B. sagradio tuženik M. P. prije zaključenja spomenutog Ugovora, i to u razdoblju oko 1985. godine i da se od tada nalazi u nesmetanom posjedu ovog dijela predmetne nekretnine.

11. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja sud je prvog stupnja zaključio da su stranke zaključile valjan Ugovor o razvrgnuću suvlasničke zajednice kojim je tuženik M. P. prepustio kč. br. ... k.o. B. tužitelju I. P. i ovlastio ga da ovu nekretninu upiše na svoje ime za cijelo, a ne samo za neki suvlasnički dio te da je stvarna volja stranaka bila na tužiteljevoj nekretnini, a u korist tuženika, zasnovati osobnu služnost prava uporabe na temelju koje je tuženik bio ovlašten služiti se tužiteljevom stvari za svoje potrebe i potrebe svog obiteljskog domaćinstva.

11.1. Ocjenjujući osnovnost tužbenog zahtjeva imajući na umu naprijed utvrđeni činjenični supstrat, sud je prvog stupnja cijenio da su osobne služnosti ograničenog trajanja i traju samo onoliko vremena za koliko su osnovane te prestaju najkasnije smrću, a u skladu s odredbom članka 201. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/07 - dalje: ZVDSP).

11.2. Nadalje je cijenio i da na temelju odredbe članka 240. stavka 1. ZVDSP osobna služnost prestaje istekom vremena na koji je bila osnovana, a da u konkretnom slučaju nije bilo sporno da stranke nisu ugovorile rok trajanja služnosti, ali jednako tako ni pravo tuženika da svoje pravo uporabe upiše u zemljišnu knjigu. Oko ove okolnosti su stranke, prema shvaćanju prvostupanjskog suda, bile suglasne jer je tužitelju bilo važno da se "tuženik ne može uknjižiti". Kako u Ugovoru nije naveden konkretan rok, kao niti ovlaštenje tuženika na uporabu do smrti, to je sud prvog stupnja zaključio da je ovo pravo tuženiku dano do opoziva te da je tužitelj opozvao tuženikovo pravo uporabe najkasnije trenutkom podnošenja tužbe.

11.3. Nakon tužiteljeva opoziva, prema ocjeni suda prvog stupnja, prestalo je tuženikovo pravo uporabe na cijelom dijelu kč. br. ... k.o. B. koji je u nalazu vještaku R. označen žutom bojom, pa tako i na dijelu koji je ograđen kameno betonskim zidovima koji je predmet tužbe. Imajući na umu da je tužitelj ovlašten tužbom tražiti i manje od onog što ga pripada, sud je prvog stupnja, cijeneći da je tužitelj upisan kao isključivi vlasnik cijele kč. br. ... k.o. B., a ne samo navedenog dijela, te da tuženik nije dokazao da ima pravo koje ga ovlašćuje na posjed spornog dijela u smislu članka 161. stavka 1. i članka 162. stavka 1. ZVDSP jer je utvrđeno da je ovo pravo imao do opoziva, a da je ono opozivom prestalo, prihvatio tužbeni zahtjev na temelju odredbe članka 162. stavka 1. ZVDSP.

12. Sud drugog stupnja, međutim, nije prihvatio kao pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj dao na korištenje tuženiku dio kč. br. ... (pogrešno navedeno ...) k.o. B. do opoziva smatrajući da se "takav zaključak ne može izvesti niti iz jednog provedenog dokaza" i da "sporazum o načinu korištenja nekretnina treba promatrati u okolnostima konkretnog događaja jer sporazumi takve vrste nisu neuobičajeni između braće, ali opstojnost tih sporazuma ne može se činiti u ovisnosti od kvalitete budućih odnosa među braćom".

13. Revizijski sud ocjenjuje da je u reviziji postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer pravno shvaćanje na kojem je utemeljena drugostupanjska presuda odstupa od prakse revizijskog suda i u isto je vrijeme suprotno praksi Županijskog suda u Varaždinu, pa valja uzeti da o spornom pitanju postoji i neujednačena praksa drugostupanjskih sudova. Naime, revizijski je sud u odluci broj II Rev 1/92 od 4. ožujka 1992. koju slijedi i Županijski sud u Varaždinu u odluci Gž-1312/06 od 25. rujna 2016., izrazio pravno shvaćanje: Kada vlasnik preda nekretninu drugoj osobi da je koristi ne određujući točan rok uporabe, tada je ovlašten u svako doba opozvati to odobrenje za uporabu. Takav opoziv predstavlja i podnošenje tužbe radi predaje u posjed nakon čega posjednik nekretnine koristi nekretninu bez valjane pravne osnove. Stoga navedene okolnosti opravdavaju intervenciju najvišeg suda.

14. Zbog pogrešnog pravnog pristupa drugostupanjskog suda, imajući na umu činjenicu da je tužitelj dokazao svoje pravo vlasništva predmetnog dijela nekretnine i da se tuženik nalazi u posjedu tog dijela nekretnine u smislu odredbe članka 162. ZVDSP, sud je drugog stupnja propustio ocijeniti pravilnost zaključka suda prvog stupnja glede pravno odlučne činjenice koja se odnosi na neosnovanost tuženikova prigovora o pravu na posjed u smislu odredbe članka 163. ZVDSP jer iz sadržaja drugostupanjske presude kojom se ne prihvaća zaključak suda prvog stupnja o neosnovanosti tuženikova prigovora o pravu na posjed, nije jasno što je onda osnova valjanosti posjeda tuženika ne predmetnoj nekretnini.

15. U takvim je okolnostima valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu na temelju odredbe članka 395. stavka 2. ZPP i predmet vratiti drugom vijeću tog suda na ponovno suđenje. U nastavku će postupka drugostupanjski sud ocijeniti pravilnost zaključka suda prvog stupnja o neosnovanosti tuženikova prigovora o pravu na posjed predmetnog dijela predmetne nekretnine imajući na umu naprijed navedeno pravno shvaćanje revizijskog suda te će potom donijeti na temelju zakona zasnovanu odluku o žalbi tužitelja.

16. Odluka je o parničnom trošku utemeljena na odredbi članka 166. stavka 3. ZPP.

Zagreb, 13. lipnja 2023.

Predsjednik vijeća

Dragan Katić, v.r.