REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1514/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. G. iz D., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. J., M. B., D. B. i T. H. iz K., protiv I-tuženice D. M. iz K., OIB: ..., i II-tuženika G. M. iz K., OIB: ..., koje zastupa punomoćnica I. R. R., odvjetnica iz K., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o reviziji II-tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola br. Gž- 450/18-3 od 29. listopada 2018., ispravljene rješenjem istoga suda br. Gž-450/18-5 od 4. prosinca 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu br. P- 917/16-17 od 2. veljače 2017., u sjednici održanoj 13. lipnja 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija II-tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da utvrdi da Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen između tuženika 21. siječnja 2016., kojim je tuženica D. M. prenijela na tuženika G. M. suvlasnički dio od 1/57 etažno vlasništvo (E-48), u naravi jednoipolsobni stan na V katu u stambenoj zgradi u K., B., sagrađenoj na kčbr. 3409, upisanoj u zk. Ul. 751 k.o. K. II gubi učinak prema tužitelju u dijelu u kojem je to potrebno za ispunjenje potraživanja tužitelja prema I-tuženici u iznosu od 72.750,00 kn uz zateznu kamatu kako je to navedeno u izreci, u iznosu od 4.372,50 kn uz zateznu kamatu, u iznosu od 33.352,50 kn uz zateznu kamatu, u iznosu od 5.390,50 kn uz zateznu kamatu, sve kako je navedeno u izreci prvostupanjske presude, te da se naloži II-tuženiku da trpi da tužitelj svoja potraživanja na prema I-tuženici, kao i potraživanja troškova ovog postupka namiri prodajom predmetne nekretnine. Ujedno je naloženo tužitelju da II-tuženiku nadoknadi troškove postupka u iznosu od 9.518,50 kn, sa zateznom kamatom.

2. Presudom suda drugog stupnja djelomično je prihvaćena žalba tužitelja i preinačena je prvostupanjska presuda na način da je utvrđeno da Ugovor o darovanju nekretnine sklopljen 21. siječnja 2016. između tuženika, ovjeren kod javnog bilježnika A. M. – T. Ž. pod brojem Ov-629/16, a kojim je I-tuženica prenijela vlasništvo na stanu II-tuženiku, gubi učinak prema tužitelju u dijelu potrebnom za namirenje njegovih tražbina prema I-tuženici i to:

- iznosa od 72.750,00 kn, sa zateznom kamatom na svaki mjesečni iznos od 750,00 kn računajući od 15-tog u mjesecu počev od 15. listopada 2007. do 15. listopada 2015., po stopi kako je to navedeno u izreci drugostupanjske presude,

- iznosa od 4.372,50 kn sa zateznom kamatom tekućom od 18. siječnja 2016. do isplate,

- iznosa od 35.532,50 kn sa zateznom kamatom tekućom od 9. travnja 2014. do isplate,

- te iznosa od 5.390,50 kn sa zateznom kamatom tekućom od 26. siječnja 2016. do isplate.

Ujedno je naloženo II-tuženiku da je dužan trpjeti da tužitelj svoja potraživanja prema I-tuženoj namiri prodajom predmetnog stana.

Odbijen je zahtjev tužitelja u dijelu u kojem je naloženo II-tuženiku da trpi namirenje potraživanja solidarne naplate troškova parničnog postupka u iznosu prema određenju suda.

Naloženo je tuženicima (rješenje o ispravku br. Gž450/18-2 od 4. prosinca 2018.) da tužitelju nadoknade troškove postupka u iznosu od 20.817,00 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 2. veljače 2018. do isplate.

3. Protiv presude suda drugog stupnja tužitelja je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se prihvatiti reviziju, ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ali pred drugog suca pojedinca.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija nije osnovana.

6. U konkretnom slučaju nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, budući da vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 200.000,00 kn, ne radi se o radnom sporu, niti je sud drugoga stupnja pobijanu presudu donio primjenom odredbi čl. 373.a ili čl. 373.b ZPP.

7. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

8. II-tuženik u reviziji postavlja sljedeća pitanja:

„Da li je za uspješno pobijanje pravne radnje dužnika potrebno da tužitelj u postupku dokazuje vjerojatnost naplativosti svoje tražbine?

Da li tužitelj može s uspjehom pobijati pravne radnje dužnika ako se iz nekretnine koja je predmet darovanja tužitelj ne bi mogao naplatiti jer je ona u vrijeme poduzete radnje (sklapanja ugovora o darovanju) bila opterećena hipotekom u korist treće osobe koja se prema redu prvenstva ima pravo prva namiriti iz zaloga?

Da li je pravilna odluka o usvajanju tužbenog zahtjeva radi pobijanja pravnih radnji dužnika ako je dokazano: dospjelost tražbine prema dužniku, da je pravna radnja dužnika poduzeta na štetu vjerovnika, da je dužnik insolventan i da postoji oštećenje vjerovnika, ali da pobijanje ne omogućuje vjerovnikovo namirenje?“

9. Kao razlog važnosti za podnesenu reviziju II-tuženik ukazuje na različitu praksu drugostupanjskih sudova, konkretnom Županijskog suda u Osijeku br. Gž-3350/12, a u kojoj odluci je zauzeto shvaćanje suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda u ovom predmetu.

10. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja iako je utvrdio da ne postoji mogućnost izravne naplate tužiteljeva potraživanja prema I- tuženoj, jer su njeni računi i novčana sredstva u više mjesečnoj blokadi (neprekidna blokada 2462 dana), nepodmirene obveze I-tužene iznose 261.220,34 kn, a ukupna potraživanja tužitelja prema I-tuženoj iznose 113.673,00 kn na dan izdavanja potvrde FINA-e 21. studenog 2017. Prvostupanjski sud smatra da je sklapanje spornog Ugovora o darovanju I-tuženica onemogućila tužitelja u namirenju svog potraživanja iz vrijednosti predmetnog stana. No, prvostupanjski sud odbija zahtjev tužitelja utvrđujući da je predmetni stan opterećen hipotekom u korist E. b. d.d. u visini od 58.580,79 EUR-a.

11. Radi navedenog prvostupanjski sud smatra da sukladno odredbi čl. 66. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO) da bi tužitelj mogao s uspjehom pobijati pravne radnje I-tuženice nije dovoljno da je poduzeta pravna radnja kojom je I-tuženica umanjila svoju imovinu, već je potrebno da je tom pravnom radnjom tuženik doveden u imovno stanje koje onemogućuje vjerovnika u ostvarivanju njegove tražbine. S obzirom na upisanu hipoteku u ranije navedenoj visini, zaključak je prvostupanjskog suda da bi u slučaju namirenja tužitelja došlo do aktiviranja založnog prava, te da tužitelj ne bi mogao ostvariti svoje potraživanje, budući da potraživanje osigurano hipotekom ima prednost.

12. Drugostupanjski sud je prihvatio žalbu tužitelja i preinačio prvostupanjsku presudu i usvojio zahtjev tužitelja smatrajući da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji u smislu odredbe čl. 66. ZOO. Naime, i drugostupanjski sud smatra da je poduzeta pravna radnja – ugovor o darovanju poduzet na štetu vjerovniku, budući se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Nadalje, odredbom čl. 67. st. 3. ZOO propisano je da se kod besplatnih raspolaganja, a kakav je i ugovor o darovanju, smatra da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku i za pobijanje tih radnji se ne zahtijeva da je to trećoj osobi bilo poznato ili moglo biti poznato.

13. Drugostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da činjenica postojanja hipoteke na imovini koja je predmet darovanja, odnosno ugovora koji se kao pravna radnja pobija, iako ograničava vjerovnika u ispunjenju tražbine, ne predstavlja zapreku za pobijanja darovnog ugovora kao dužnikove pravne radnje, te za osnovanost pobijanja nije potrebno dokazati vjerojatnost naplativosti tražbine.

14. Navedeno shvaćanje drugostupanjskog suda pravilnim prihvaća i ovaj sud. Naime, neovisno o tome da je upisana hipoteka, sud u parničnom postupku radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji ne može znati koja bi se eventualna prodajna cijena nekretnine mogla postići, niti može sa sigurnošću tvrditi da radi toga tražbina vjerovnika ne bi niti dijelom mogla biti naplaćena.

15. U situaciji kakva je u konkretnom slučaju, kada je I-tuženica kao dužnica i višemjesečnoj blokadi, kada prima jedino starosnu mirovinu i to samo u dijelu koji joj nije obuhvaćen ovrhom, te kada osim nekretnine koju je darovala II-tuženiku nema nikakvu drugu imovinu, ispunjene su sve pretpostavke za pobijanje dužnikove pravne radnje u smislu odredbe čl. 66. ZOO. Prema shvaćanju revizijskog suda opće pretpostavke za pobijanje pravnih radnji dužnika su dospjelost tražbine vjerovnika prema dužniku, pravna radnja dužnika poduzeta na štetu vjerovnika, insolventnost dužnika i postojanje oštećenja vjerovnika. Kod toga oštećenje vjerovnika postoji ako zbog poduzete pravne radnje vjerovnik onemogućen u namirenju, odnosno da mu je otežano namirenje tražbine. U tom smislu vjerovnik nije dužan dokazati vjerojatnost naplativosti svoje tražbine, jer takvu pretpostavku gore navedeni propis ne propisuje.

16. Slijedom navedenog revizija II-tuženika nije osnovana, radi čega ju je valjalo odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

Zagreb, 13. lipnja 2023.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.