REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 175/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno- matematički fakultet, Zagreb, Horvatovac 102, OIB: 28163265527, zastupan po Odvjetničkom društvu Jagar i Grebenar iz Zagreba, protiv tuženice Republika Hrvatska, Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Zagreb, Donje Svetice 38, OIB: 49508397045, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4238/2017-2 od 29. siječnja 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-706/2016 od 24. svibnja 2017. ispravljena rješenjem broj P-706/16 od 11. travnja 2018., u sjednici održanoj 13. lipnja 2023.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda obvezana je tuženica isplatiti tužitelju iznos od 68.018,63 kn sa zateznom kamatom na pojedine iznose kako je to precizirano u izreci presude (toč. I. izreke). Ujedno je tuženica obvezana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 12.060,00 kn sa zateznom kamatom (toč. II. izreke), dok je za iznos od 625,00 kn njegov zahtjev odbijen (toč. III. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska odluka u toč. I. i II. izreke (toč. I. izreke) te odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 1.765,00 kn (toč. II. izreke).
3. Rješenjem ovog suda broj Revd-1941/2020-2 od 12. listopada 2021., dopuštena je revizija tuženice protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 4238/2017-2 od 29. siječnja 2020. zbog pravnog pitanja važnog za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, koje glasi:
"Je li odredba čl. 109. st. 3. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“, broj 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 46/07 i 63/11) kojom je propisano da sredstva iz državnog proračuna namijenjena sveučilištima, veleučilištima i visokim školama se doznačuju kao ukupan iznos za njihov rad, a oni ih proračunom raspoređuju na pojedine troškovne stavke, znači odgovornost države za sve isplate koje oni vrše kao poslodavci ili odgovornost njih kao poslodavaca za raspodjelu sredstava sukladno mogućnostima?".
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je podnijela reviziju sukladno odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), a zbog materijalnopravnog pitanja radi kojeg je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud pobijanu presudu preinači, podredno ukine. Potražuje trošak sastava revizije.
5. U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio navode iste i predložio reviziju odbiti.
6. Revizija tuženice nije osnovana.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete koju je tužitelj pretrpio jer je na temelju pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pr- 2199/09 od 28. ožujka 2011., i rješenja o ovrsi istog suda broj Ovrpl-7095/12 od 4. prosinca 2013. i broj Ovrpl-7098/12 od 2. kolovoza 2012., isplatio ovrhovoditeljici a svojoj zaposlenici, Ivanki Šljivac, dana 2. kolovoza 2012. iznos od 50.662,78 kn, dana 3. rujna 2012. iznos od 1.275,00 kn te dana 22. prosinca 2012. iznos od 16.080,44 kn, koje iznose tuženica nije osigurala u državnom proračunu niti ih je doznačila tužitelju.
8. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev navodeći da obveza tužitelja na isplatu svojoj zaposlenici naknade za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada proizlazi iz odredbe čl. 48. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje ("Narodne novine", broj 101/02, 81/03, 203/03, 28/06, 11/08, 46/08, 93/08 i 2/09 - dalje: KU), a za ispunjenje te obveze da tuženica nije osigurala niti isplatila tužitelju sredstva što je bila obvezna prema odredbi čl. 109. st. 3. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ("Narodne novine", broj 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 2/07, 46/07, 45/09 i 63/11 - dalje: ZZDVO), kojom je propisano da se sredstva iz državnog proračuna namijenjena sveučilištima, veleučilištima i visokim školama istima doznačuju kao ukupni iznos za njihov rad a oni ih svojim proračunom raspoređuju na pojedine troškovne stavke, sukladno statutu i odlukama svojih nadležnih tijela.
9. Stoga taj sud smatra da je tuženica, koja je s Nezavisnim sindikatom znanosti i visokog obrazovanja (dalje: Sindikat) sklopila KU temeljem kojeg radniku pripada i dodatak za posebne uvjete rada, propustivši doznačiti sredstva iz proračuna za tu svrhu, što predstavlja štetnu radnju, odgovorna za štetu sukladno odredbama čl. 1045., 1046. i 1090. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO), što prihvaća i drugostupanjski sud.
10. Tuženica iznosi da ona nije poslodavac radnika tužitelja, pa da je prema odredbi čl. 192. i 297. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 64/95, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 30/04 i 68/05) tužitelj taj koji treba ispuniti obveze iz KU prema radnicima. Nadalje, da proračun sveučilišta donosi senat na prijedlog rektora, da prema odredbi čl. 4. st. 4. i 5. ZZDVO, akademska samouprava na visokim učilištima u Republici Hrvatskoj obuhvaća i upravljanje resursima s kojima raspolažu visoka učilišta.
11. Tužitelj u odgovoru na reviziju naglašava da je on kao poslodavac i proračunski korisnik imao legitimno očekivanje da će tuženica poštivati svoje zakonske obveze odnosno doznačiti novčana sredstva za svrhe za koje se obvezala prema kolektivnim ugovorima u iznosima i opsegu utvrđenim između Vlade RH i Sindikata.
12. Pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su tužbeni zahtjev tužitelja ocijenili osnovanim. Odredbom čl. 107. ZZDVO propisano je da se visoka učilišta financiraju iz više izvora, a među ostalim i iz državnog proračuna.
13. U konkretnom slučaju, pravni temelj tužbe je odštetna odgovornost tuženice odnosno, naknada imovinske štete koja se sastoji u umanjenju imovine tužitelja za isplaćeni iznos svom radniku na ime prava iz radnog odnosa.
14. Obzirom da je Vlada Republike Hrvatske sa Sindikatom sklopila KU kojim je ugovoreno da zaposlenici koji rade u posebnim uvjetima imaju pravo na dodatak, to je tuženica imala obvezu tužitelju doznačiti sredstva potrebna za isplatu tog dodatka tužiteljevoj djelatnici, što tuženica nije učinila.
14.1. Budući da tuženica nije doznačila tužitelju sredstva potrebna za isplatu dodatka u visini plaće navedenoj djelatnici, tužitelju je za utuženo razdoblje u trenutku kada je u ovršnom postupku ovršen za navedeni iznos, nastupila šteta. Stoga je, pozivom na odredbu čl. 1045. st. 1. i čl. 1046. ZOO, pravilno prihvaćen tužbeni zahtjev na naknadu štete u iznosu koji među strankama nije sporan.
15. Slijedom navedenog, u odgovoru na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija u ovom sporu, ovaj sud u cijelosti prihvaća pravno shvaćanje koje je u svojoj odluci iznio i nižestupanjski sud.
15.1. Naime, time što je tuženica sa Sindikatom sklopila KU kojim je radniku tužitelja priznala pravo na dodatak za posebne uvjete rada, koji KU obvezuje tužitelja kao poslodavca i koji je dužan radniku ispuniti sva prava utvrđena zakonom i drugim propisom među koje ulazi i KU, a pritom nije tužitelju u ispunjenju svoje obveze iz čl. 107. ZZDVO doznačila sredstva potrebna za financiranje i te obveze tužitelja, tuženica je propuštajući dakle, ispuniti svoju obvezu osigurati tužitelju sredstva potrebna da bi tužitelj ispunio svoju zakonsku obvezu prema svom radniku koju je on ispunio iz postojećih sredstava kojima raspolaže, počinila štetnu radnju kojom je tužitelju umanjena njegova imovina za isplaćeni iznos.
15.2. Tuženica je stoga dužna taj iznos naknaditi tužitelju (u tom smislu i ovaj sud u odluci broj Rev 46/2022-3 od 28. rujna 2022., Rev 276/2022-2 od 13. travnja 2022., Rev 1060/2022-3 od 24. siječnja 2023.).
16. Zbog svega navedenog, valjalo je reviziju tuženice odbiti i riješiti kao u izreci na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP.
Zagreb, 13. lipnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
Broj zapisa: eb316-399b4
Kontrolni broj: 0c9b0-d0c57-68f4e
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=SLAVKO PAVKOVIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
