Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

8.P: Pr-4187/2021-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, na prijedlog više sudske savjetnice-specijalistice Alme Mehmedović, a po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužitelja D. Ć. iz O., J. J. S. 217, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik S. M., odvjetnik u V., protiv tuženika sveučilišta u O., E. fakulteta u O., T. L. G. 7, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M. K., odvjetnica u O., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 16. svibnja 2023., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 13. lipnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku sveučilištu u O., E. fakultetu u O. isplatiti tužitelju D. Ć. na ime razlike plaće bruto iznos od 782,02 eur[1] (slovima: sedamstoosamdesetdvaeuraidvacenta) / 5.892,18 kn (slovima: pettisućaosamstodevedesetdvijekuneiosamnaestlipa) sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 101,83 eur / 767,21 kn od 15. srpnja 2016. godine

- na iznos od 101,83 eur / 767,21 kn od 15. kolovoza 2016. godine

- na iznos od 101,83 eur / 767,21 kn od 15. rujna 2016. godine

- na iznos od 101,83 eur / 767,21 kn od 15. listopada 2016. godine

- na iznos od 101,83 eur / 767,21 kn od 15. studenog 2016. godine

- na iznos od 101,83 eur / 767,21 kn od 15. prosinca 2016. godine

- na iznos od 101,83 eur / 767,21 kn od 15. siječnja 2017. godine

- na iznos od 69,21 eur / 521,70 kn od 15. veljače 2017. godine pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je E. s. banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, osim dijela zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 959,13 eur / 7.226,56 kn, sa zateznom kamatom od 13. lipnja 2023. pa do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je E. s. banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, osim dijela zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, u tužbi podnesenoj 30. lipnja 2021., naveo da je u razdoblju od 1. lipnja 2016. do 31. siječnja 2017. godine bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu docenta na katedri za nacionalnu i međunarodnu ekonomiju. U utuženom razdoblju mu je tužitelj, kao poslodavac, pogrešno obračunavao plaću, i to na način da se ista obračunavala sa smanjenom osnovicom od 5.108,84 kn u razdoblju od lipnja do prosinca 2016., odnosno sa smanjenom osnovicom od 5.211,02 kn u siječnju 2017., umjesto na temelju osnovice od 5.415,37 kn. Naime, zbog pada BDP- a Vlada RH i Sindikati j. s. su 2009. godine zaključili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, te su osnovicu za izračun plaće privremeno smanjili na 5.108,84 kn, uz uvjet da u trenutku kada službeni pokazatelji budu ukazivali na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a će osnovica za izračun plaće iznositi 5.415,37 kn. Isto je određeno i narednim Izmjenama i dopunama iz 2011. godine. Državni zavod za statistiku je 27. studenog 2015. objavio Priopćenje za javnost iz kojeg je bilo vidljivo da je dva tromjesečja za redom prosječni međugodišnji realni rast BDP-a iznosio točno 2 %, što je prema prethodno navedenom bilo uvjet za vraćanje osnovice na 5.415,37 kn. No, unatoč tome tužitelju se plaća obračunavala sa smanjenom osnovicom od 5.108,84 kn do prosinca 2016., a u siječnju 2017. s osnovicom od 5.211,02 kn. Slijedom navedenog, plaća tužitelja je neosnovano umanjena za bruto iznos otprilike od 5.500,00 kn, a tužitelj je zadržao pravo tužbeni zahtjev specificirati sukladno obračunu poslodavca ili financijsko- knjigovodstvenom vještačenju. Tužitelj je potraživao i zatezne kamate, te troškove postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužitelj pogrešno smatra da su nastupile pretpostavke iz članka III. Izmjena i dopuna Sporazuma i da je došlo do uvećanja osnovice. Navodi kako je smisao i svrha Sporazuma osigurati očuvanje postojeće razine plaća, a u okolnostima gospodarskih poteškoća i ekonomske krize, te otkloniti mogućnost rasta osnovice. Dodaje kako je prema posljednjim dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku, bruto domaći proizvod Republike Hrvatske promatran na tromjesečnoj razini, u odnosu prema istom tromjesečju prethodne godine zabilježio dvanaest uzastopnih negativnih stopa rasta, odnosno pad počevši od četvrtog tromjesečja 2011., a zaključno s trećim tromjesečjem 2014., te smatra kako je nesporno da se odgoda uskladbe odnosni i na navedeni članak III. Navodi kako prema istaknutim podacima Državnog zavoda za statistiku sadržanim u tablici koja prileže očitovanju Ministarstva financija razvidno kako se uskladba prema članku III. - V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. treba odgoditi za 12 tromjesečja počevši od siječnja 2016., odnosno do siječnja 2019., te smatra kako to znači da nisu nastupile okolnosti za povećanje osnovice u iznosu kako to navodi tužitelj. Ističe kako navedeni Sporazum ima vremensko važenje od 5 godina, čije trajanje je isteklo 25. listopada 2016., te smatra da je pravna osnova za uskladbu otpala. Također, tuženik osporava i valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu iz 2011. s obzirom na nedostatke u pogledu svih potpisnika - ugovornih strana. Navodi kako je Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu iz 2011. parafirao, ali ne i potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, pa zbog činjenice da iste nije sklopio jedan od osam potpisnika Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, smatra Izmjene i dopune dodatka Sporazumu iz 2011. pravno nevaljanim i ništetnim. Tuženik dodaje i kako je tužbeni zahtjev pravno neosnovan i u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos na porez na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržan u zatraženom u svim bruto iznosima. Ističe kako porez na dohodak i prirez na dohodak čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose) i dospijevaju tek s isplatom što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju. Stoga je tuženik predložio sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, te naložiti tužitelju naknaditi parnični trošak tuženiku. U tijeku postupka punomoćnik tuženika je osporio pravnu osnovu potraživanja, a u odnosu na visinu se nije mogao izjasniti jer tužbeni zahtjev nije bio određeno postavljen, te je izjavio da tuženik nije suglasan da sam provede obračun.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokaze tužitelja koji se nalaze kao prilog tužbi u eSpis-u, dokaze tuženika koji se nalaze u eSpis-u kao prilog odgovoru na tužbu i nalaz i mišljenje vještaka P. d.o.o..

4. Ocjenjujući svaki dokaz posebno, te u njihovoj uzajamnoj sprezi, nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj u utuženom periodu bio zaposlen kod tuženika, a što među strankama nije niti sporno. Tuženik je poslodavac koji predstavlja javnu službu u smislu članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine‟ broj: 27/01 i 39/09). U vremenu od lipnja 2016. do siječnja 2017. tuženik je tužitelju plaću obračunavao i isplaćivao na temelju osnovice od 5.108,84 kn, odnosno za siječanj 2017. u iznosu od 5.211,02 kn. Ove činjenice među strankama nisu sporne.

5. Među strankama je sporno je li tuženik trebao obračunati i isplatiti tužitelju plaću u razdoblju od lipnja 2016. do siječnja 2017. po osnovici od 5.108,84 kn ili po osnovici od 5.415,37 kn, na temelju članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

6. Iz predloženih i provedenih dokaza sud je utvrdio:

- da je tužitelj u utuženom periodu bio zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu,

- da mu je tuženik u vremenu od lipnja 2016. do siječnja 2017. obračunao i isplaćivao plaću na temelju osnovice od 5.108,84 kn, odnosno 5.211,02 kn za siječanj 2017.,

- da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine‟ broj: 27/01 i 39/09),

- da su Vlada RH i Sindikati j. s. i to Sindikat h. u., N. sindikat z. u s. š. H., N. sindikat z. i v. o., Sindikat z. u d. s. s. H., S. sindikat z. i s. s. H., H. l. sindikat, H. s. sindikat m. s.-m. t., te H. sindikat d. u k. zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se u 2007., 2008. i 2009., s primjenom od 1. siječnja svake godine, povećava osnovica za izračun plaća u javnim službama za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se primjenjivala u prethodnoj godini,

- da su Vlada RH i isti Sindikati j. s. zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u članku IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH te Sindikati j. s. zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim da te izmjene nisu potpisane po jednom sindikatu, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a na što ukazuje u odgovoru na tužbu tuženik, kojim su Izmjenama između ostalog izmijenjeni članku III., IV., VII. i XI. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji su se odnosili na način povrata osnovice, način usklađivanja pariteta, uvjete nužne za ostvarivanje odredbi predmetnih akata i vremensko trajanje, tako da je izmijenjenim čl. III utvrđeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojemu službeni pokazatelji zavoda ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), izmijenjenim člankom VII. je utvrđeno da se uskladba, dakle ne i osnovica, odgađa ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III. do V. Izmjena i dopuna za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, a izmijenjenim člankom XI. je utvrđena primjena u trajanju od 5 godina,

- da su Vlada RH te Sindikati j. s. koji su potpisali Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe i to u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu, s tim da je iz članka 1. Vjerodostojnog tumačenja razvidno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža usvojila sadržaj Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine.

7. Plaća tužitelja u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 39/09), koji je izmijenjen Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 124/09). Izmijenjenom odredbom članka 2. koja je u primjeni neprekidno od 24. listopada 2009. određeno je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje Kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i Sindikata j. s., a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, člankom 3. naprijed navedenog Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama određeno je da se na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., sve dok se ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama. Vlada RH je 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 123/2016), kojom je osnovica utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto, te se ista primjenjivala od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine, koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017. godine.

8. Također, Vlada Republike Hrvatske i osam sindikata j. s. sklopili su Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u članku 49. stavku 4. ugovorile: „Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23.11.2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma kao dio sadržaja TKU-a.

9. Slično je ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 115/10, dalje: TKU/10) u kojemu je u članku 51. stavku 4. ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006., važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“

10. Člankom 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 141/12, dalje: TKU/12) ugovoreno je: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“

11. Iz članka 199. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine‟ broj: 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka. Također, iz članka 90. stavak 1. ZR-a proizlazi da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, a iz članka 92. stavka 3. ZR-a proizlazi da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

12. Odredbom članka 45. stavka 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine‟ broj 187/04) i članka 61. stavka 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine‟ broj: 95/05, 96/06 i 68/07), propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz članka 14. tog Zakona i članaka 11., 12. i 15. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitaka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz članka 12. stavka 9. i članka 16. stavka 2. tog Zakona, te umanjenog za osobni odbitak iz članka 36. stavka 1. i 2. tog Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitaka od nesamostalnog rada kao porez po odbitku.

13. Na temelju provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj uzajamnoj sprezi, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine‟ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje ZPP), te primjenjujući pravne izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je utvrdio da tužitelj osnovano potražuje isplatu razlike bruto plaće u utuženom iznosu.

14. U cijelosti su neosnovani navodi tuženika u kojima osporava pravnu valjanost i pravnu snagu Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., u daljnjem tekstu IDD Sporazuma. Naime, iz naprijed citiranih odredbi TKU-a/07, TKU-a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su Vlada RH i Sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDD Sporazuma. Štoviše, Vlada RH kao potpisnik IDD Sporazuma izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011., te nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njegove ništavosti. Osim toga, valja istaknuti i da su, sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-408/12-2 i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju, IDD Sporazuma nije potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, iz čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju, pa se ne može pozivati na ništetnost istih.

15. Stav je ovog suda da IDD Sporazuma predstavljaju valjani Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU-a/07, TKU-a/10 i TKU-a/12, pa su odredbe istog u smislu citiranog članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj: 39/09, 124/09) temelj za određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDD Sporazuma bile na snazi do 26. siječnja 2017. godine, jer je člankom XI. IDD Sporazuma ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri mjeseca sukladno citiranom članku 199. stavku 1. ZR-a.

16. Neosnovane su tvrdnje tuženika vezane za odgodu primjene članka III. IDD Sporazuma, jer odredbom članka VIII. IDD Sporazuma nije odgođena primjena članka III. IDD Sporazuma. Naime, iz teksta i smisla odredbe članka VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011., tako i iz Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., proizlazi da se odgoda odnosi samo na način „usklađivanja pariteta“ određen u članku IV. i V. IDD Sporazuma, slijedom čega nije došlo do odgode primjene članka III. kojim je uređen način povrata osnovice. Identičan zaključak proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-1111/2020-2.

17. U vezi ispunjenja uvjeta za povrat osnovice, iz službenih pokazatelja Državnog zavoda za statistiku RH (na koje se članak III. poziva), vidljivo je da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., godine i da je tromjesečni BPD u trećem tromjesečju 2015. bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Iz navedenoga jasno proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječno 2% (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a u dva uzastopna tromjesečja – 1,2% + 2,8% = 4% : 2 = 2% ili 1,8% + 3,8% = 5,6% : 2 = 2,8%), a podaci za treće tromjesečje objavljeni su 4. prosinca 2015. Slijedom toga proizlazi da su se uvjeti iz članka III. IDD Sporazuma za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. i trajali su do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017. godine.

18. Zbog svega navedenog tužitelju pripada pravo da mu se u predmetnom razdoblju plaća obračuna i isplati po osnovici od 5.415,37 kuna bruto.

19. Kako tuženik nije bio suglasan da sam izvrši obračun plaća u utuženom razdoblju, provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku D. D. i tvrtki P. d.o.o., te je vještak utvrdio da je razlika između plaće obračunate na temelju osnovice od 5.415,37 kn, te plaće obračunate na temelju osnovice od 5.108,84 kn, u utuženom razdoblju iznosila 5.892,18 kn. Stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, a tuženik je nakon provedenog vještačenja naveo da ne spori visinu potraživanja.

20. Dakle, kako je nesporno da je tuženik u spornom razdoblju (od lipnja 2016. do siječnja 2017.) tužitelju obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, odnosno 5.211,02 kn za siječanj 2017., a da je trebalo primijeniti osnovicu od 5.415,37 kn, to je nastala razlika neisplaćene plaće prema toj osnovici za navedeno razdoblje u ukupnom iznosu od 782,02 eur / 5.892,18 kn bruto, s mjesečnim iznosima razlike plaće koje tuženik nije sporio, to je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

21. Na sve dosuđene iznose tužitelju je dosuđena i zatezna kamata sukladno odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez na porez na dohodak, sadržanih u bruto iznosu plaće, koji dospijevaju tek s isplatom, na temelju članka 45. stavka 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine‟ broj 187/04) i članka 61. stavka 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak.

22. Odluka suda o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, budući da je tužitelj u cijelosti uspio sa zahtjevom u pogledu glavnog potraživanja i zatezne kamate, pa mu je tuženik dužan naknaditi trošak postupka, a sam nema pravo na naknadu istog. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po ovlaštenom punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22) i vrijednosti predmeta spora. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu, priznat mu je trošak sastava tužbe, sastava podneska od 13. listopada 2022. i zastupanja na ročištima 23. studenog 2022. i 16. svibnja 2023. u iznosima od po 1.406,25 kn, a za sastav podneska kojim tužitelj uređuje tužbeni zahtjev prema izračunu vještaka iznos od 351,56 kn, na temelju Tbr. 8. t. 3. Tarife odnosno ukupno 5.976,56 kn / 793,23 eur na ime troška zastupanja. Tužitelju je priznat i trošak plaćenog vještačenja u iznosu od 165,90 eur, pa je tužitelju priznat ukupan trošak u iznosu 959,13 eur / 7.226,56 kn, koji iznos sud smatra osnovanim, sukladnim vrijednosti predmeta spora i važećoj Odvjetničkoj tarifi.

23. Na temelju čl. 48. i 43. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine‟ broj: 87/22 i 88/22) ukupni iznosi novčane obveze iskazani su dvojno, i u eurima i u kunama.

24. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 13. lipnja 2023.

SUDAC

Davor Liščić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, rok za žalbu počinje teći od dana objave presude. Rok za žalbu za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, počinje teći od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi pisanim putem u dovoljnom broju primjeraka, putem ovog suda na rješavanje nadležnom Županijskom sudu, a stranka koja je na temelju čl. 106.a st. 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine‟ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22) u obvezi podneske podnositi u elektroničkom obliku, poziva se dostaviti žalbu u elektroničkom obliku, pozivom na gornji broj predmeta, u istom roku.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika

Nakon pravomoćnosti:

3. Poreznoj upravi