REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1913/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja M. M. iz S., OIB …, 2. tužitelja S. H., iz O. G., OIB …, 3. tužitelja M. K., iz S., OIB …, 4. tužitelja J. G., iz S., OIB …, kao nasljednika ranije tužiteljice pokojne I. J. M., iz S., OIB …, koje zastupa punomoćnik V. S., odvjetnik u S., protiv tuženika Grada Komiže, OIB …, kojeg zastupa punomoćnica V. K., odvjetnica u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu Gž-2719/2018-2 od 6. prosinca 2018. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-1327/13 od 18. prosinca 2015., na sjednici održanoj 13. lipnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Revizija tužitelja u dijelu u kojem je pod točkom I. izreke presude Županijskog suda u Splitu Gž-2719/2018-2 od 6. prosinca 2019. potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-1327/2013 od 18. prosinca 2015. pod točkom II. stavak I. izreke, za predaju u posjed, odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e

Revizija tužitelja u odnosu na dio pobijane citirane drugostupanjske presude u točki I. izreke kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u točki II. stavak II., za isplatu 180.000,00 kuna sa zatraženim kamatama, te u odnosu na dio pobijane presude kojom je preinačena prvostupanjska presuda u točki I. stavak I., za isplatu 59,18 kuna, odbacuje se kao nedopuštena, kao i u odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg iznosa od 999.940,82 kuna o kojem je odlučeno točkom I. stavak II. prvostupanjske presude.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„I Prihvaća se podredni tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici s osnova korištenja predmetne nekretnine iznos od 59,18 kn sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena", dok se za više zatraženi iznos glavnice od 999.940,82 kn i više zatražene kamate od 2. prosinca 2013.g. do presuđenja, podredni tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan. II Odbija se glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Nalaže se tuženiku da preda u posjed tužiteljici točno određeni realni dio nekretnine označene kao čest. zem. 2295/2 Z.U. 4530 K.O. Komiža, a koji je dio na skici "dopuna i ispravak vještva" od 3. prosinca 2014.g. izrađenoj od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju K. Š. prikazan točkama A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-A, u površini od 822 m2, slobodan od osoba i stvari, sve u roku 15 dana i pod prijetnjom od ovrhe.

II Nalaže se tuženiku da tužiteljici po osnovi stjecanja bez osnove zbog korištenja nekretnine tužiteljice isplati iznos od 180.000,00 kn, zajedno s kamatama na pojedini mjesečni iznos od 3.000,00 kn za razdoblje od uključivo mjeseca studenog 2008.g. do zaključno mjeseca studenog 2013.g. teku od svakog 5-tog u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet (5) postotnih poena, sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III Nalaže se tuženiku da podmiri tužiteljici parnične troškove u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.".

III Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 23.906,25 kn.“.

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pst-1327/2013 od 18. prosinca 2015., u dijelu točke II. izreke kojim je odbijen glavni tužbeni zahtjev kojim je tražena predaja u posjed točno određenog realnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. 2295/2 Z.U. 4530 K.O. K., a koji je dio na skici "dopuna i ispravak vještva" od 3. prosinca 2014. izrađenoj od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju K. Š. prikazan točkama A-B-C-D-E-F- G-H-I-J-A, u površini od 822 m2, slobodan od osoba i stvari te isplata po osnovi stjecanja bez osnove zbog korištenja nekretnine iznosa od 180.000,00 kn i odlučeno o troškovima postupka (točka III. izreke).

II. Prihvaća se žalba tuženika i pobijana presuda preinačava u dijelu točke I. izreke kojim je prihvaćen podredni tužbeni zahtjev tužitelja te tuženik obvezan na isplatu iznosa od iznos od 59,18 kn s pripadajućom zateznom kamatom na način da se u ovom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tužiteljima u roku od 15 dana naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 412,50 kuna.“.

3. Protiv te drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je pobijanu odluku ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. Zahtijeva troškove u povodu revizije.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija nije osnovana u odnosu na odluku o zahtjevu za predaju, a u odnosu na odluku o zahtjevima za isplatu je nedopuštena.

6. U ovoj pravnoj stvari dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: ZPP) s obzirom na vrijednost predmeta spora iznad 200.000,00 kuna, u odnosu na primarni („glavni“) zahtjev za predaju u posjed.

7. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu, u dijelu odluke za predaju u posjed, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Predmet spora je primarni zahtjev tužitelja na predaju u posjed realnog dijela nekretnine označene na skici vještaka u površini od 822m2 te eventualno kumulirani zahtjev za isplatu iznosa od 1.000.000,00 kuna „po osnovi posjeda i korištenja nekretnine“ sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate (t. I), te po osnovi sjecanja bez osnova zbog korištenja nekretnine iznosa od 180.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje na mjesečni iznos od 3.000,00 kuna teku u razdoblju od studenoga 2008. do studenoga 2013. od svakog 5. u mjesecu. Tužitelj u činjeničnim navodima obrazlaže zahtjeve za isplatu kao „... naknadu po osnovi posjeda i korištenja...“, “ tuženik stekao bez osnove iznos kojeg bi u visini tržišne vrijednosti zakupnine trebao plaćati tužitelju za korištenje....“

9. Prvostupanjski sud je odbio primarni zahtjev za predaju u posjed navedenog realnog dijela nekretnine tužitelja jer je pravnog shvaćanja da nisu ispunjenje pretpostavke za primjenu odredbe čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14 - dalje: ZVDSP) prema kojoj vlasnik ima pravo zahtijevati od posjednika njegovu stvar. To jer da je utvrđeno da je na spornom dijelu makadamska trasa koja nije ni posebno ograđena niti fizički odvojena od preostalog dijela nekretnine, niti da joj je pristup tom dijelu onemogućen pa da posjed nije oduzet niti onemogućen.

10. Drugostupanjski sud u odnosu na taj zahtjev potvrđuje prvostupanjsku odluku ali je drugačijeg pravnog pristupa jer u konačnosti cijeni da je status spornog dijela nekretnine nerazvrstana cesta kao javnog dobro u općoj uporabi i kao takvo u vlasništvu jedinice lokalne samouprave.

11.1. U odnosu na eventualno kumulirani zahtjev prvostupanjski sud polazeći od utvrđenja da je prvotno tužiteljica, prednica sada tužitelja, vlasnica nekretnine č.z. 2295/2 KU 4530 k.o. Komiža, čiji upis prava vlasništva da je izvršen na temelju presude od 16. rujna 2009., a da je tuženik izveo radove na spornom dijelu čestice i na taj način bespravno koristio zemljište, zbog čega da je osnovano zahtijevati naknadu u visini zakupnine koja bi se mogla dobiti u postojećim uvjetima proizvodnje i prometa. Na okolnost visine zakupa provedeno je vještačenje, te uz utvrđenje visine početne cijene zakupa za poljoprivredno zemljište – pašnjak na području Komiže, od 144,00 kn za 1 hektar godišnje, odnosno 0,0144 kn/m2, za sporno razdoblje od studenog 2008. do studenog 2013., utvrđuje i dosuđuje visinu naknade u ukupnom iznosu od 59,18 kuna.

11.2. Isto tako u odnosu na zahtjev za isplatu 180.000,00 kuna iz eventualno kumuliranog zahtjeva taj sud odbija zahtjev jer da tužiteljica nije dokazala da joj tuženik onemogućuje posjed i koristi zemljište, kao što da nije dokazala da bi tuženik uopće ostvarivao kakvu imovinsku korist, pa tako ni u visini utužene svote, radi čega da se ne nalazi uvećanja tuženikove imovine na teret istodobnog smanjenja tužiteljičine imovine, zbog čega da se ne radi o stjecanju bez osnove.

12. Drugostupanjski sud povodom žalbe tužitelja, kao što je rečeno, odbija žalbu tužitelja i potvrđuje prvostupanjsku presudu u dijelu točke II. prvostupanjske odluke kojom je odbijen zahtjev za predaju u posjed te u dijelu u kojem je odbijena „ isplata po osnovi stjecanja bez osnove zbog korištenja nekretnine iznosa od 180.000,00 kuna i odlučeno o troškovima postupka, a prihvaća žalbu tuženika i preinačava u dijelu točke I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 59,18 kuna i odbijen je u tom dijelu zahtjev.

13. Za uočit je da:

1. je tužitelj tužbenim zahtjevom zahtijevao predaju u posjed spornog dijela čestice, te da je iza tog zahtijeva naznačio: „Podredno, ako sud nađe da zbog bilo kojeg razloga gornji tužbeni zahtjev nije osnovan postavlja se podredni:“ nakon čega zahtijeva isplatu:

- iznosa od 1.000.000,00 kuna sa kamatama od podnošenja tužbe do isplate

- iznosa od 180.000,00 kuna sa kamatama na mjesečni iznos od 3.000,00 kuna. Time zahtjevi za tu isplatu predstavljaju eventualno kumulirani zahtjev, dok je zahtjev za predaju primarni zahtjev.

2. Žalbom, kao i u reviziji, tužitelj navodi da je prvostupanjskom presudom odlučeno:

- da je prihvaćen jedan dio tužbenog zahtjeva za visinu od 59,18 kuna (t. I. izreke), - da je točkom II. odbijen „glavni“ zahtjev na predaju dijela čestice, te zahtjev upravljen na stjecanje bez osnove.

Taj potonji zahtjev je zapravo eventualno kumulirani zahtjev za isplatu glavnice od 180.000,00 kuna.

3. Pobijanom presudom odlučeno je da se odbija žalba tužitelja i potvrđuje prvostupanjska odluka u dijelu zahtjev kojom je odbijen zahtjev za predaju u posjed te u dijelu u kojem je odbijena „isplata po osnovi stjecanja bez osnove zbog korištenja nekretnine iznosa od 180.000,00 kuna (i odlučeno o troškovima postupka, a prihvaća žalbu tuženika i preinačava u dijelu točke I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 59,18 kuna i odbijen je u tom dijelu zahtjev.).

4. Iz navedenoga slijedi da predmet odlučivanja u drugostupanjskoj odluci nije i zahtjev tužitelja koji je odbijen u točki I. prvostupanjske odluke a koja u tom dijelu glasi:

„ ... dok se za više zatraženi iznos glavnice od 999.940,82 kn i više zatražene kamate od 2. prosinca 2013.g. do presuđenja, podredni tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.“

14. S obzirom na navedeno, imajući u vidu navode žalbe tužitelja, u kojima on izričito ne navodi da je u tom dijelu odbijen taj dio zahtjeva tužitelja prvostupanjskom odlukom (za isplatu 999.940,82 kuna), ali izričito u žalbi pobija odluku izvan dosuđenih 59,18 kuna, za zaključit je da je drugostupanjski sud propustio odlučiti glede svih dijelova presude koji se pobijaju žalbom, a jednako tako tužitelj je propustio postupiti u smislu odredbe čl. 377.a st.1. ZPP i predložiti u roku od 15 dana od dostave drugostupanjske odluke tom sudu da svoju odluku dopuni. Stoga se primjenom odredbe čl. 377.a st. 5. ZPP u svezi čl. 339. st. 2. ZPP smatra da je tužba u tom dijelu, za isplatu 999.940,82 kuna, povučena.

15. Stoga je vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude u odnosu na eventualno kumulirane zahtjeva za isplatu iznos od 59.18 kuna i iznos od 180.00,00 kuna.

15.1. Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna, ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa i ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP.

15.1.1. S obzirom na rečene novčane vrijednosti zahtjeva za isplatu, isti ne prelaze iznos od 200.000,00 kuna mjerodavan za dopuštenost revizije iz čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP, pa u odnosu na zahtjeve za isplatu nije dozvoljena redovna revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP, ne radi se o rečenim radno pravnim sporovima iz t. 2. čl. 382. st. 2. ZPP, a isto tako nije dopuštena niti revizija iz čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP, jer drugostupanjski sud pobijanu presudu nije donio na temelju ovlasti iz odredbi čl. 373.a i čl. 373.b ZPP.

16. Predmetna revizija razmatrana je kao izvanredna revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP, budući da su tužitelji i predložili da ako ne bi bili ispunjeni uvjeti za redovnu reviziju da podredno ističu tzv. izvanrednu reviziju. To jer da je pobijana presuda utemeljena na stavu kako tužitelji nemaju pravo na naknadu za korištenje utuženog dijela čestice jer da je prilikom izvođenja spornih zahvata na nekretnini tuženik bio savjestan, a da je to suprotno pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odijela ovog suda od 26. listopada 2009., i da se ovdje upravo radi o promjeni identiteta stvari na način da je dio tuđe stvari upotrijebljen u korist tuženika na način da je napravljen put.

16.1. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, kao što je ovaj u odnosu na zahtjev za isplatu, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

16.1.1. Dakle, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno je da revizija sadrži sljedeće elemente: određeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu, da se radi o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da su u reviziji određeno navedeni razlozi zbog kojih podnositelj revizije smatra da je to pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

17. U konkretnom slučaju u reviziji nije naznačeno određeno pravno pitanje, kao pitanje o kojem ovisi odluka u predmetnom sporu i u odnosu na koje je pobijana odluka posljedica stava nižestupanjskih sudova. Naime, samo pravno pitanje mora biti formulirano tako da ne ostavlja dvojbe o kojem konkretnom pravnom pitanju u okviru određenog pravnog instituta je riječ, sve u smislu navedenih odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP. U revizijskom postupku koji se vodi povodom tzv. izvanredne revizije ovaj sud nije ovlašten (izvan određeno navedenog pravnog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je revizija podnesena) uzeti u razmatranje navode revizije koji se svode na obrazlaganje revizijskih razloga pogrešne primjene materijalnog prava, niti je ovlašten iz ukupno izloženih navoda u reviziji kreirati pravna pitanja koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP ako ih sam podnositelj u reviziji nije određeno naznačio, budući upravo postojanje takvog pitanja reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP razlikuje od tzv. redovne revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP.

17.1. Zato je u tom dijelu revizija nedopuštena te ju je valjalo odbaciti.

18. U odnosu na odluku o zahtjevu za predaju u posjed ovaj sud ne nalazi da bi bila počinjena bitna povreda parničnog postupka na koju se podnositelj revizije poziva, a koje je isticao i u žalbi.

18.1. Sud nije dužan donijeti međupresudu, već ju može donijeti iz razloga svrsishodnosti, ako zaključi da je osnovana osnova tužbenog zahtjeva (330. ZPP). Dakle, time što nije prihvatio prijedlog tužitelja za donošenje međupresude sud nije počinio bitnu povredu parničnog postupka koja bi bila od utjecaja na zakonitost i pravilnost odluke.

18.2. Isto tako, kada tužitelj ističe da prvostupanjski sud nije odlučio o tužbenom zahtjevu kako je zahtijevano u podnesku predanom na ročištu 21. siječnja 2015. za istači je da se i tim zahtjevom tražila predaja dijela čestice 2295/2 Zk ul 4530 k.o. Komiža, kao realnog dijela označenog na skici „dopuna i ispravak vještva“ od 3. prosinca 2014. vještaka za geodeziju, u površini od 822 m2, te je upravo odlučeno o tom zahtjevu. To što nije uneseno u izreku da je to potrebno učiniti u paricijskom roku i pod prijetnjom ovrhe, osobito ovdje kod odbijanja tužbenog zahtjeva, ne znači da nije u cijelosti odlučeno o tužbenom zahtjevu. Zatim, to što nije navedeno da se tuženik može osloboditi (svoje obveze) ako tužiteljici (sada slijednicima) isplati iznos od 1.000.000,00 kuna, predstavlja facultas alternativu, i ona se unosi u izreku kada se tužbeni zahtjev prihvaća, a nije ju potrebno unositi kada se tužbeni zahtjev odbija, jer to nije predmet odlučivanja, već je ona po svojoj naravi i građanskopravna ponuda.

19. Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

19.1. U postupku koji je prethodio reviziju utvrđeno je da je sporni dio čestice u naravi trasa makadamske ceste kojom se sa zapadne strane od sela P. pristupa do uvale P. izgrađene kao šumska prometnica.

19.2. Nadalje je utvrđeno da je u vrijeme izgradnje te prometnice ista predstavljala nerazvrstanu cestu. To, između ostalog, i prema Zakonu o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03 - pročišćeni tekst, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14 i 36/15) gdje da je pojam nerazvrstane ceste proizlazio iz odredbe čl. 3. st. 8., kao površine koja se koristi za promet po bilo kojoj osnovi i koja je pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane ceste u smislu posebnih propisa.

19.3. Tužitelji i sami u reviziji tvrde da je promijenjen identitet stvari, da se radi o „probijenom putu“, ali da se ne radi o javnoj cesti jer da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 3. st. 5. Zakona o cestama („Narodne novine“, broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21 i 114/22) niti karakteristike nerazvrstane ceste iz čl. 98. i 100. tog Zakona.

20. Stoga kada podnositelji revizije prigovaraju zaključcima pobijane odluke o postojanju odlučnih činjenica za primjenu relevantne pravne norme, oni time nastoje dovesti u sumnju činjenična utvrđenja i pravno shvaćanje iz osporene presude, a kako se revizijom ne mogu pobijati utvrđene činjenice (argument iz odredaba čl. 385. ZPP), te navode revizijski sud ne može razmatrati u okviru neke postupovne ili materijalnopravne odredbe.

21. Kako citirani Zakon o cestama u čl. 2. st. 1. t. 6. određuje da su „nerazvrstane ceste“ ceste koje se koriste za promet vozilima, koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim tim Zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu toga Zakona, a prema odredbi čl. 101. st. 1. ZC nerazvrstana cesta je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi, to je pravilnom primjenom materijalnog prava odbijen zahtjev za predaju u posjed.

22. Zbog iznijetih razloga odbijena je revizija u odnosu na pobijanu odluku kojom je odlučeno o zahtjevu na predaju u posjed, jer ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na temelju odredbe članka 393. ZPP, te je odlučeno kao u izreci presude. U odnosu na pobijanu odluku kojom je odlučeno o zahtjevima za isplatu valjalo je podnesenu reviziju odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP (izjavljena kao redovna revizija) te na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP (izjavljenu kao izvanredna revizija), riješiti kao u izreci rješenja.

Zagreb, 13. lipnja 2023.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Jadranko Jug, v.r.