REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: 6/1. Povrv-40/2022-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Tamari Jugo Smoljanović, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Ane Sabljak, u pravnoj stvari tužitelja ODVJETNIČKO DRUŠTVO MARČAN I PARTNERI d.o.o., OIB: 80879978999, Rijeka, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2, kojeg zastupa punomoćnik Predrag Dželajlija, odvjetnik u Rijeci, Matije Gupca 3, protiv tuženika RI-BENZ d.o.o., OIB: 79294753254, Rijeka, Martinkovac 143/3, kojeg zastupa punomoćnik Igor Koren, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kovačević, Koren i partneri d.o.o. u Rijeci, Supilova 6, radi isplate 31.106,91 eura/234.375,00 kuna[1] , nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. svibnja 2023. u prisutnosti tužitelja i punomoćnika tuženika, 12. lipnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj UPP/OS-Ovrv-86/2021 od 24. veljače 2022. kojeg je donio javni bilježnik Srđan Markiš sa sjedištem u Opatiji, kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju 31.106,91 EUR (trideset jedna tisuća sto šest eura i devedeset jedan cent) / 234.375,00 HRK[1] (dvjesto trideset četiri tisuće tristo sedamdeset pet kuna) sa zateznom kamatom koje teče od 29. listopada 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 7,61% godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 7,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 7,31% godišnje, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi od 10,5% godišnje, a u slučaju promjene stope prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a koju kamatnu stopu objavljuje Hrvatska narodna banka;

te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju nastale troškove postupka koje je odredio javni bilježnik u iznosu od 753,82 EUR (sedamsto pedeset tri eura i osamdeset dva centa) / 5.679,69 HRK[1] (pet tisuća šesto sedamdeset devet kuna i šezdeset devet lipa) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 24. veljače 2022. (dana donošenja rješenja o ovrsi) do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. stopi od 5,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi od 5,5% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu objavljuje Hrvatska narodna banka, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak od 1.601,31 EUR (tisuću šesto jedan euro i trideset jedan cent) / 12.065,07 HRK[1] (dvanaest tisuća šezdeset pet kuna i sedam lipa), u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u preostalom iznosu od 2.998,27 EUR (dvije tisuće devetsto devedeset osam eura i dvadeset sedam centi) / 22.590,47 HRK[1] (dvadeset dvije tisuće petsto devedeset kuna i četrdeset sedam lipa).

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj protiv tuženika kao ovršenika 6. prosinca 2021. podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi prisilne naplate 234.375,00 kuna sa zateznim kamatama i troškovima.

2. Protiv rješenja o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv-86/2021 od 24. veljače 2022., kojim je u cijelosti prihvaćen prijedlog za ovrhu, tuženik je pravovremeno podnio prigovor (stranice 21-22 spisa). Osporio je osnovu i visinu tražbine jer da nema dugovanje prema tužitelju, da nije nikad zatražio utužene usluge koje se odnose na sastav ugovora o cesiji ni dodatka istome, niti ih je tužitelj pružio. Tuženik predmetni račun nije evidentirao u svojim poslovnim knjigama niti je po istome iskoristio pravo na odbitak pretporez. Kako ne postoji osnova za glavno potraživanje, osporava i visinu odmjerenih troškova.

3. Općinski sud u Rijeci se rješenjem poslovni broj Povrv-196/2022-3 od 1. lipnja 2022. oglasio stvarno nenadležnim te predmet ustupio ovome sudu kao stvarno i mjesno nadležnom.

4. Rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-40/2022-5 od 10. listopada 2022. stavljeno je izvan snage citirano rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha te su u tom dijelu ukinute provedene radnje, a postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

5. Tijekom postupka tužitelj ustraje kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Obrazlaže da je tuženik tužitelju dao nalog za sastav ugovora o cesiji i aneksa tom ugovoru kojim bi tuženik preuzeo potraživanje društva Minimal 94 d.o.o. Zagreb, koje je to društvo imalo prema društvu INA - industrija nafte d.o.o. Zagreb. Tužitelj je po istome postupio te e-mailom od 19. travnja 2019. ugovore poslao odvjetnici društva Minimal 94 d.o.o. i samome tuženiku. Tvrdi da je tuženik povratnim e-mailom od istoga datuma dao tužitelju dodatnu uputu o sredstvima osiguranja koja da se trebaju dodati u ugovor, nakon čega je tužitelj e-mailom od 6. svibnja 2019. dostavio završne verzije ugovora i aneksa.

6. U daljnjem tijeku postupka tuženik ustraje kod navoda iz prigovora.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu 31.106,91 eura/234.375,00 kuna[1] temeljem računa broj 79/2/1 od 20. listopada 2021. s osnove naknade za izvršene odvjetničke usluge.

8. Radi razjašnjenja činjenica koje su važne za donošenje odluke sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije u spisu i saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja Gorana Marčana (stranica 64-65 spisa) i zastupnika po zakonu tuženika Joze Kalema (stranica 65-66 spisa).

9. Na temelju ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.- Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19.; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Ugovor o zastupanju po svojoj pravnoj naravi je ugovor o nalogu, stoga se na poslovni odnos stranaka u konkretnom slučaju se primjenjuju materijalnopravne odredbe koje se odnose na ugovor o nalogu. Sukladno odredbi čl. 763. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08,78/15., 29/18.; dalje: ZOO) ugovorom o nalogu obvezuje se i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove, a nalogoprimac za svoj trud ima pravo na naknadu, osim ako je drukčije ugovoreno ili proizlazi iz naravi međusobnog odnosa.

11. U postupku je sporno postojanje ugovornog odnosa između stranaka, postojanje naloga tuženika na sastav ugovora, izvršenje usluge te visina potraživanja.

12. Uvidom u račun tužitelja broj 79/2/1 od 20. listopada 2021. (stranica 7 spisa) utvrđeno je da temeljem njega tužitelj potražuje od tuženika kao dužnika iznos od ukupno 234.375,00 kuna za sastav ugovora o cesiji u svezi potraživanja koje postoji prema društvu INA d.d. (93.750,00 kuna + PDV) i za sastav aneksa ugovora o cesiji (93.750,00 kuna + PDV), u predmetu Ri-Benz d.o.o./Minimal 94 d.o.o., prema VPS-u od 1.000.000,00 eura.

13. U odnosu na sporne činjenice postojanja poslovnog odnosa među strankama, davanja naloga tuženika te izvršenja usluge sud je u postupku saslušao stranke.

14. Zastupnik po zakonu tužitelja Goran Marčan u svom iskazu navodi da je član uprave tuženika Jozo Kalem usmeno naručio sastav prijedloga Ugovora i Aneksa Ugovora o ustupu. Po nalogu tuženika da je dostavio ugovore putem elektroničke pošte, primjedbi nije bilo, a usluga nije plaćena. Iskazuje da je tuženika prethodno upozorio da će naplata usluge biti prema odvjetničkoj tarifi.

15. Zastupnik po zakonu tuženika Jozo Kalem je u svom iskazu naveo kako su mu iz društva Minimal ponudili sklapanje ugovora kojim bi preuzeo robu jer je društvo INA po presudi dugovalo društvu Minimal. Iskazuje da je zastupniku tužitelja Goranu Marčanu, na sastanku osobne prirode, predao ugovor koji je dobio od Minimal sa cjelokupnim spisom. Namjera da je bila da ga tužitelj pregleda i pošalje odvjetnici društva Minimal. Podatke za aneks je osobno dao gospodinu Marčanu. Potvrđuje da je tužitelj ugovor s aneksom poslao putem e-maila, a ugovor i aneks da nisu nikad potpisani. Uslugu nije naručio, nije nikad rečeno da će se usluga naplatiti, račun tužitelja da je vratio i isti nije knjigovodstveno evidentirao. Iskazuje da je tužitelj zastupao njega osobno i njegovo društvo Ri-most, a za ostala društva je imao ugovor o zastupanju s Odvjetničkim društvom Koren i partneri.

16. Iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja i tuženika ukazuje se nespornim da tuženik nije platio tužitelju za pružene odvjetničke usluge.

17. Ocjenom iskaza zastupnika po zakonu tužitelja i tuženika, ovaj sud prihvaća kao vjerodostojan iskaz zastupnika po zakonu tužitelja jer ga u bitnome potkrjepljuje dokumentacija u spisu, a ne prihvaća iskaz zastupnika po zakonu tuženika u dijelu da nije dao nalog tužitelju na sastav ugovora i da isti tužitelj nije izvršio. Naime, sam zastupnik tuženika je priznao da je dao spis Minimala tužitelju, kao i podatke potrebne za sastav aneksa, te nalog da ugovore pošalje drugoj strani. Iz elektroničke pošte koja je dostavljena u spis (stranica 51-57 spisa) je dalje vidljivo da je tuženik dao nalog o odredbi vezano uz osiguranje koja se treba definirati ugovorom, kao i da ga ovlašćuje da pošalje aneks drugoj strani, a što nije logično da bi učinio da nije prethodno dao nalog o sastavu toga ugovora. Nadalje, iz elektroničke komunikacije proizlazi kako tužitelj tuženiku i odvjetnici društva Minimal (kako je to tvrdio tužitelj, a tuženik nije osporavao), u konačnici i šalje prijedlog ugovora o ustupu potraživanja i aneks tom ugovoru te ju poziva na dostavu mišljenja i prijedloga nakon što prouči isprave. Dakle, iz sadržaja elektroničke pošte, koji je suglasan s iskazom tužitelja, sud zaključuje da je tužitelj sastavio isprave te ih poslao na mišljenje drugoj strani, odnosno izvršio utuženu odvjetničku uslugu.

18. Tuženik nije sukladno odredbi čl. 7. st. 1. i 219. st. 1. ZPP-a dokazao da je prijedlog isprava sastavio netko treći mimo tužitelja, odnosno nije pravovremeno

Dokazni prijedlog

predložio niti jedan dokaz kojim bi dokazao takvu tvrdnju.

saslušanja svjedoka Roberta Đolana tuženik je iznio tek na ročištu za glavnu raspravu, a ne kako je bio i dužan (i upozoren) najkasnije na pripremnom ročištu sukladno odredbi čl. 299. st. 1. ZPP-a, stoga ga sud nije uzeo u obzir (čl. 299. st. 3. ZPP-a). S time da se posebno ukazuje da nije postojao opravdani razlog sukladno odredbi čl. 299. st. 2. ZPP-a budući je tuženik sam u prigovoru i na pripremnom ročištu prije zaključenja prethodnog postupka tvrdio da je ugovore sastavio odvjetnik društva Minimal 94 d.o.o. te je imao mogućnost na tu okolnost pravovremeno predložiti dokaz, a što nije učinio.

19. Nadalje, činjenica da je tuženik već imao sklopljen ugovor o zastupanju s drugim odvjetničkim uredom te da ni stoga ne bi pristao na odvjetničke usluge tužitelja, nije od utjecaja jer ni jednim pozitivnim zakonskim propisom nije zabranjeno da stranka ima više punomoćnika.

20. Navod da tuženik u svojim evidencijama nema nepodmirenih obveza prema tužitelju, odnosno da nije knjižio račun tužitelja, nije od presudnog značaja na nastanak obveze jer na isto ne utječe činjenica je li dužnik proknjižio račune u svojim poslovnim knjigama.

21. Prema odredbi čl. 18. st. 1. Zakona o odvjetništvu (Narodne novine broj 9/94., 117/08., 50/09., 75/09., 18/11., 126/21.) odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad i na naknadu troškova u vezi s obavljenim radom sukladno tarifi koju utvrđuje i donosi Komora uz suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa.

22. Pisana forma ugovora o zastupanju je sukladno čl. 19. Zakona o odvjetništvu propisana samo ako odvjetnici sa strankama ugovaraju nagradu za rad i u razmjeru s uspjehom u postupku, ali takav ugovor nije predmet ovoga spora. Slijedom, nije od utjecaja na nastanak obveze to što među strankama (nesporno) nije sklopljen pisani ugovor o zastupanju jer za oblik konkretnog ugovora o zastupanju nije zakonom propisana pismena forma, ugovor je konzumiran, a i tužitelj je u ovom postupku dokazao opseg usmeno ugovorene usluge.

23. Zaključno, ovaj sud temeljem rezultata dokaznog postupka utvrđuje da su stranke sklopile usmeni ugovor o zastupanju, da je tužitelj po nalogu tuženika te stoga tužitelj ima pravo na sastavio isprave (ugovor o cesiji i pripadajući aneks),

nagradu za obavljene pravne radnje sukladno važećoj odvjetničkoj Tarifi.

24. Tuženik nije dokazao ni tvrdio da je podmirio cijelu ili dio utužene tražbine.

25. Visinu zahtjeva sud je utvrdio uvidom u isprave u spisu (račun u kojem je kao vrijednost predmeta spora naznačen iznos od 1.000.000,00 eura, a koju vrijednost tuženik nije ni jednom obrazloženom tvrdnjom osporio) te temeljem Tbr. 29. i 7. t. 1 Tarife. Naime, tuženik je u postupku visinu osporavao samo paušalno, ničime nije obrazložio svoje prigovorne tvrdnje te nije ni tvrdio da bi vrijednost predmeta spora (visina ustupljenog potraživanja) bila u drugačijem iznosu, već da uslugu nije zatražio te da ista nije izvršena, a tužitelj je visinu ispravno zaračunao sukladno propisanim tarifnim bodovima.

26. Slijedom, primjenom citiranih odredbi, kao i odredbi čl. 763. st. 1. ZOO-a sud je usvojio tužbeni zahtjev i tužitelju dosudio zatraženu glavnicu, odnosno na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a sud je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi za cjelokupni iznos glavnice zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (t. I. izreke presude).

27. Tuženik je pao u zakašnjenje jer nije ispunio obvezu u roku određenom za ispunjenje sukladno čl. 183. st. 1. ZOO-a. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. istog Zakona jer dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom koja se odnosi na trgovačke ugovore od dana koji slijedi iza dana dospijeća.

28. Nadalje, sud je u izreci presude održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i u dijelu u kojem je tužitelju dosuđen trošak ovršnog postupka kojeg je odredio javni bilježnik u iznosu od 753,82 eura/5.679,69 kuna[1] . Radi se o trošku javnog bilježnika u iznosu od 2.554,69 kuna sukladno čl. 3., 6. i 8. Pravilnika o naknadi i nagradi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj 9/2021.), sa zateznom kamatom po stopi iz. čl. 29. st. 2. ZOO-a (ostali odnosi) i u skladu s Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22.) od dana donošenja rješenja o ovrsi, a budući je taj ovršni trošak bio nužan radi donošenja rješenja o ovrsi (a i tužitelj ga je dokazao, računi na stranici 10-11 i 19-20 spisa), te trošku sastava prijedloga za ovrhu od 3.125,00 kuna sukladno Tbr. 11/1 i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.; dalje: Tarifa) jer je tužitelja zastupao punomoćnik koji je odvjetnik.

29. Odluku o parničnom trošku sud je donio pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, budući je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena na temelju Tarife, a u skladu s vrijednosti predmeta spora (31.106,91 eura/234.375,00 kuna[1] ), vrijednosti boda od

Tužitelju su priznati opravdani 1,99 eura te dostavljenim troškovnikom (str. 69 spisa).

i stvarno nastali troškovi postupka, i to za sljedeće radnje u postupku: sastav obrazloženog podneska od 8. veljače 2023. (Tbr. 8. t. 1. Tarife) iznos od 497,50 eura, zastupanje na ročištu od 9. veljače 2023. i 16. ožujka 2023. na kojima se raspravljalo o procesnim pitanjima (Tbr. 9. t. 2. Tarife) iznos od po 248,75 eura svaki, te trošak PDV-a od 248,75 eura (Tbr 42. Tarife). Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na presudu od 357,56 eura/2.694,00 kuna[1] sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18.) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23.). Slijedom navedenog, sud je obvezao tuženika da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 1.601,31 eura/12.065,07 kuna[1] , odnosno donio je odluku sukladno t. II. izreke presude.

30. U preostalom dijelu parničnog troška od 2.998,27 eura / 22.590,47 kuna[1] valjalo je odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan pozivom na odredbu čl. 155. st. 1. ZPP-a. Naime, nije osnovan zahtjev za naknadu troška za zastupanje na ročištu od 3. svibnja 2023. (Tbr. 9. t. 1. Tarife) u iznosu od 995,00 eura budući ta radnja nije učinjena po punomoćniku pa takav trošak za tužitelja nije ni nastao. Sud tužitelju nije priznao ni trošak koji predstavlja razliku između nagrade koju je tužitelj tražio za sastav podneska i zastupanja na ročištu i iznosa koji mu je sud za tu radnju priznao, kako je naprijed obrazloženo. Nije priznat ni trošak od 13,27 eura/100,00 kuna[1] za dodatnu pristojbu na rješenje kojim ga sud poziva na plaćanje sudske pristojbe jer to

. Slijedom, odlučeno je kao pod t. III. nije trošak koji može pasti na drugu stranu

izreke presude.

31. Napominje se da su novčani iznosi u odluci dvojno iskazani u valuti eura i kune, primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450, uvažavajući čl. 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22. i 88/22.).

Rijeka, 12. lipnja 2023.

Sutkinja

Tamara Jugo Smoljanović v.r.

UPUTA O PRAVU NA PODNOŠENJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.