REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1104/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca: Nataše Babić kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Z., Z., OIB: …, kojega zastupa punomoćnik G. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženog M. Z. iz S., OIB: …, kojega zastupaju punomoćnik iz Odvjetničkog društva G., H., Ž. d.o.o., Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-305/2021-17 od 22. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 12. lipnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja (kojom pobija dio toč. II. izreke preko priznatog iznosa troška postupka u iznosu 4.077,24 eur / 30.720,00 kn[1] od konačno zatraženog) i tuženika (toč. I. i II. izreke) te se u cijelosti potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-305/2021-17 od 22. rujna 2022.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1st Pobijanom presudom suda prvoga stupnja odlučeno je sljedeće:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik nekretnine označene kao z.k.č.br. 1674 k.o. Z. o., oznake zemljišta oranica, vrt, površine 563 m[2] , upisane u z.k.ul.br. 14028 k.o. Z. o., što je tuženik dužan priznati i trpjeti upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na temelju ove presude u korist tužitelja.

II. Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana naknadi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 30.720,00 kn / 4.077,24 EUR.“

2nd Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu u odbijajućem dijelu toč. II. izreke kojom je odlučeno o troškovima postupka pobija tužitelj iz svih zakonom predviđenih razloga. Smatra da je sud nepravilno i nezakonito postupio kada je odbio njegov zahtjev za naknadom troška koji se odnosi na sastav prijedloga za zabilježbu spora u iznosu kako je to propisano Tbr. 19. st. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tvrdi da je predmetni trošak bio potreban trošak za vođenje parnice radi utvrđenja prava vlasništva. Smatra da kako je njegovo postupanje u skladu s odredbama Zakona o zemljišnim knjigama kao i načelu ekonomičnosti, efikasnosti i savjesnog korištenja prava, pa takvo njegovo postupanje ne može mu ići na štetu.

Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, te tuženiku naloži da mu naknadi daljnji trošak postupka i to trošak sastava prijedloga za zabilježbu spora u iznosu od 1562,50 kn uvećano za zakonske zatezne kamate, podredno da odluku u tom dijelu ukine i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovno odlučivanje.

3rd Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik iz razloga propisanih čl. 354. st. 2. toč. 9. i 11., čl. 355. i 356. Zakona o parničnom postupku. Ukazuje na nesporne činjenice i to da tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na rješenju Općine N. Z. broj UP/I-05/1-1-3002/2-1997 od dana 19. listopada 1977. kojim je određena predaja u posjed dijela z.k.č.br. 1674 k.o. G. Z. u površini 156 čhv na kojoj je tada bilo upisano pravo korištenja na ime S. Š. i M. K. koji su temeljem odredbi čl. 361. i 365. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima na predmetnoj nekretnini izvršili upis prava vlasništva u svoju korist, koji su potom temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnina te Aneksa tom ugovoru, oba sklopljena 22. prosinca 2004. istu nekretninu prodali društvu S. d.o.o. koji je svoje pravo vlasništva uknjižio u zemljišnim knjigama. Također, da je tužitelj tužbom na utvrđenje prava vlasništva ustao protiv S. Š. i M. K. te protiv društva S. d.o.o. koji se vodio pod poslovnim brojem P-6911/05 u kojem postupku je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja iz razloga što je sud utvrdio da je S. d.o.o. predmetnu nekretninu stekao povjerenjem u zemljišne knjige. Protiv te presude tužitelj izjavljuje žalbu o kojoj je odlučio Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi pod brojem Gž-861/17 i koji je potvrdio prvostupanjsku presudu. Povodom revizije tužitelja predmet je vraćen na ponovno suđenje koji se vodio pod poslovnim brojem P-6199/18 kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, P-809/19 te konačno P-77/21 pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu, a koji je tužitelj pravomoćno izgubio iz razloga što je promašio pasivnu legitimaciju. Ta odluka potvrđena je presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, poslovni broj Gž - 1093/21. Zaključuje, da u trenutku donošenja drugostupanjske odluke kojom je tužitelj pravomoćno izgubio spor protiv tuženika S. Š., M. K. i S. d.o.o., upis društva S. d.o.o. postao je „pravomoćan“ odnosno isti je zakonit i tužitelj više ne bi mogao voditi niti jedan postupak protiv S. d.o.o. obzirom da su rokovi za tužbe propisane zemljišnoknjižnim pravom (koje je tužitelj ionako trebao sukladno zakonu podnijeti) odavno protekli, slijedom čega je društvo S. d.o.o. moglo raspolagati predmetnom nekretninom na svaki zakonom dopušten način jer je njegov upis zakonit. U ovom predmetu u odnosu na tuženika M. Z., sud je ponovno odlučivao o činjenicama utvrđenim u prethodnim postupcima stoga tuženik smatra da je učinjena povreda iz razloga propisanih čl. 354. st. 2. toč. 9. Zakona o parničnom postupku. Radi utvrđivanja okolnosti da li je upis pravnih prednika tuženika bio valjan odnosno da li je S. d.o.o. predmetnu nekretninu stekao na valjani način, bilo je potrebno saslušati S. K. koji je bio direktor društva S. d.o.o. i koji je sklopio ugovor o kupoprodaji sa prodavateljima S. Š. i M. K. a kako bi se utvrdilo da li je predmetnu nekretninu stekao povjerenjem u zemljišne knjige, koju okolnost je sud utvrdio na način da je zaključio da je na dan stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima odnosno 1. siječnja 1997. na predmetnoj nekretnini bilo upisano društveno vlasništvo te je stoga prema odredbi čl. 388. st. 5. istog zakona nije bilo mjesta primjeni načela odgode zaštite povjerenja u istinitost i potpunost zemljišne knjige. U situaciji kao što je predmetna, kada sud nije sud nije ispoštovao utvrđenja u postupcima koje je tužitelj Grad Z. vodio protiv S. d.o.o., a u kojima je utvrđeno da je isti stekao nekretninu povjerenjem u zemljišne knjige, bilo je potrebno saslušati svjedoka S. K. Ukazuje na sadržaj odredbe čl. 126. st. 2. i 127. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te navodi da st. 2. čl. 127. štiti upravo stjecatelje poput S. d.o.o. od tužbi gdje se kao tužitelji pojavljuju gradovi, općine ili Republike Hrvatske koji su propustili svoje pravo vlasništva zaštititi prvenstveno uknjižbom tog prava u zemljišne knjige, a kasnije podnošenjem tužbi koje predviđa zakon o zemljišnim knjigama (brisovna tužba) pa koriste tužbe na utvrđenje, iako se uopće ne nalaze u posjedu nekretnine, kako bi stekli pravnu osnovu za upis. Pri tom, navodi da sud nije utvrđivao da li je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine, te tvrdi da nije. Na opisani način tuženik tvrdi da je počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Ističe, bi nastali pravni učinci povjerenja u potpunost zemljišne knjige trebaju biti ispunjene pretpostavke: pravni posao koji je temelj stjecanja, upis prava vlasništva stjecatelja u zemljišnu knjigu, neupisan niti zatražen upis tuđih prava, tereta i ograničenja, postojanje dobre vjere na strani stjecatelja, pri čemu da u predmetnom postupku sud nije utvrdio niti jednu od navedenih činjenica u odnosu na pravnog prednika tuženika, a koje okolnosti su bile utvrđene u postupku poslovni broj P-6911/05, a što sud nije uzeo u obzir, pa stoga tuženik smatra da je sud pogrešno odnosno nepotpuno utvrdio činjenično stanje. I nadalje ostaje kod tvrdnje da sadašnja sporna nekretnina ne odgovara deposediranoj čestici već nekretnini na kojoj je tužitelj upisani vlasnik (z.k.č.br. 1688/1 u sjevernom dijelu i z.k.č.br. 1675/6 u južnom dijelu, sve k.o. Z. o.) a u tom pravcu se poziva na nalaz i mišljenje vještaka mjernične struke. Tvrdi da tužitelj u ovom predmetu nije dokazao da su li su pravni prednici tuženika upisani kao suvlasnici k.č.br. 193 k.o. O., odnosno da se radi o nekretnini koja predstavlja cestu, slijedom čega da S. Š. i M. K. stoga nisu u posjedu iste. Navedeno je također od bitnog utjecaja na postupak obzirom da bi to značilo da predmetni Sporazum nije zapravo ispunjen od strane Grada Z. Tuženik osporava i odluku o troškovima postupka.

Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, prvostupanjsku presudu ukine i odbaci tužbu, podredno da je vratiti sudu prvoga stupnja na ponovni postupak. Potražuje troškove žalbe.

4th Sa žalbama tužitelja i tuženika postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. - dalje: ZPP).

4th1st Odgovori na žalbe nisu dostavljeni.

5th Žalbe tužitelja i tuženika nisu osnovane.

6th Predmet spora je zahtjev tužitelja usmjeren na utvrđenje da je vlasnik nekretnine kčbr. 1674 oranica, vrt, površine 563 m[2] , upisane u zk. ul. br. 14028 k.o. Z. o., što je tuženik dužan priznati i trpjeti upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u korist tužitelja.

6th1st Naime, tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je izvanknjižni vlasnik sporne nekretnine koju je stekao temeljem rješenja Općine N. Z. broj UP/I-05/1-1- 3002/2-1997 od 19. listopada 1977., kojim je određena predaja u posjed dijela nekretnine kčbr. 1674 k.o. Grad Z. u površini od 156 čhv pravnom predniku tužitelja od strane tadašnjih nositelji prava korištenja S. Š. i M. Š. (kasnije K.) sa kojim su 18. prosinca 1981. sklopili Sporazum o naknadi pred Sekretarijatom za građevinske, komunalne i stambene poslove. Tužitelj tvrdi da iako je vlasništvo predmetne nekretnine stekao pravomoćnošću rješenja o oduzimanju iz posjeda (radi se o rješenju koje nikada nije provedeno u zemljišnim knjigama u odnosu na toč. IV. izreke), dok su S. Š. i M. K. upisali pravo vlasništva sporne nekretnine na svoje ime rješenjem poslovni broj Z-1106/97 od 24. siječnja 1977. pri čemu je uknjižba izvršena sukladno odredbi čl. 361. i čl. 365. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („ Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje: ZV). Obzirom na te okolnosti, protiv S. Š. i M. K. tužitelj je pokrenuo parnični postupak koji se konačno vodio u predmetu poslovni broj P-809/19., kom predmetu je pripojen i postupak koji je pokrenuo protiv društva S. d.o.o kome su S. Š. i M. K. otuđili spornu nekretninu Ugovorom o kupoprodaji od 22. prosinca 2004. Iako je zabilježba spomenutog postupka izvršena u zemljišnim knjigama (poslovni broj Z-18872/15) tuženik je sklopio ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine sa društvom S. d.o.o. i temeljem tog ugovora izvršio upis prava vlasništva iste nekretnine svoju korist. Tužitelj stoga tvrdi da je tuženik predmetnu nekretninu stekao protivno načelu zaštite povjerenja u istinitost i potpunost zemljišne knjige jer je znao i mogao znati da se između tužitelja i njegovog prednika vodi spor o pravu vlasništva na toj nekretnini.

7th Polazeći od nesporne činjenice postojanja rješenja Skupštine Općine N. Z. broj UP/I-05/1-1-3002/2-1977 od 19. listopada 1977. kojim je određeno da prijašnji suvlasnici – sukorisnici S. Š. i M. Š. predaju u posjed Općini N. Z. neizgrađeno građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu označeno kao kčbr. 1675 u površini 1311 čhv, te dio kčbr. 1674 u površini od 156 čhv upisane u zk. ul. 559. k.o. Z. o. (parcelacijom novonastalo k.č. 1674/2 k.o. Z. o.), kojim rješenjem je istodobno određeno brisanje prava korištenja prijašnjeg vlasnika – korisnika, uz uknjižbu Općine N. Z. kao nosioca prava korištenja (st. IV.), sud prvoga stupnja zaključuje da je tužitelj konačnošću toga rješenje (sukladno kome je između S. Š. i M. Š. te Općine N. Z. sklopljen Sporazumom o naknadi temeljem koje su isti umjesto novčane naknade trebali dobiti u zamjenu nekretninu kčbr. 193, k.o. O.) stekao pravo korištenja dijela kčbr. 1674 u površini od 156 čhv, upisane u zk. ul. 559. k.o. Z. o., parcelacijom novonastala kčbr. 1674/2 k.o. Z. o., pri čemu za stjecanje prava korištenja nije bio potreban upis u zemljišnu knjigu, jer takav upis nema konstitutivan učinak već samo publicitetni značaj.

7th1st Nadalje, polazeći od sadržaja odredbe čl. 361. st. 1. ZV-a - kojom je propisano da se pravo korištenja neizgrađenoga građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu koje nije prestalo do donošenja tog Zakona pretvara njegovim stupanjem na snagu u pravo vlasništva dotadašnjega nositelja toga prava ili njegova pravnoga sljednika, sud prvoga stupnja utvrđuje da je 1. siječnja 1997., stupanjem na snagu ZV-a, Općina N. Z. postala vlasnikom dijela k.č. 1674 u površini od 156 čhv, upisane u zk. ul 559. k.o. Z. o., parcelacijom novonastale k.č. 1674/2 k.o. Z. o. Pri tom, sud prvoga stupnja otklonio je kao neosnovan tuženikov prigovor promašene aktivne legitimacije, obzirom je utvrdio da je tužitelj opći pravni slijednik Općine N. Z. temeljem Zakona o spajanju općina s područja Gradske zajednice Z. i prestanku Gradske zajednice Z. („Narodne novine“ broj 47/90).

7th2nd Također, sud prvoga stupnja je utvrdio - polazeći pri tom od sadržaja Uvjerenja Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove, Odjela za katastar zemljišta i nekretnina Odsjek I. (Z.), Klasa: 930-01/19-01/185, Ur.br.: 251-15-02-1- 2019-02 od 22. veljače 2019., da kčbr. 1674 u površini od 156 čhv, deposedirana rješenjem skupštine Općine N. Z. broj UP/I-05/1-1-3002/2-1977 od 19. listopada 1977., odgovara današnjoj kčbr. 1674 k.o. Z. o., površine 563 m[2] i upravo je to nekretnina koja je predmet ovoga spora.

7th3rdObzirom je sud utvrdio da je na predmetnoj nekretnini na dan 1. siječnja 1997. bilo upisano društveno vlasništvo, zaključio je - polazeći pri tom od sadržaja odredbe čl. 388. st. 5. ZV-a, da se u odnosu na stjecanja do kojih je došlo do 1. siječnja 2017., ne primjenjuje načelo zaštite povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga.

7th4th Nadalje, polazeći od činjenice da su temeljem Ugovora o kupoprodaji od 20. prosinca 2004. i Aneksa Ugovora o kupoprodaji od 22. prosinca 2004. S. Š. i M. K. (rođ. Š.) prodali predmetnu nekretninu društvu S. d.o.o. te mu dozvolili da u zemljišnim knjigama na svoje ime ishodi upis prava vlasništva (S. d.o.o. podnio je zahtjev za uknjižbu dana 22. srpnja 2005. te se konačno i uknjižio na predmetnoj nekretnini) te je istodobno određeno da kupac odmah stupa u posjed prodane nekretnine, kao i utvrđene okolnosti da je tužitelj stupanjem na snagu ZV postao vlasnikom sporne nekretnine, sud prvoga stupnja zaključio je da društvo S. d.o.o. nije moglo kupoprodajom od nevlasnika steći pravo vlasništva predmetne nekretnine, a kako isti nije bio vlasnik, istu nekretninu nije mogao prodati ovdje tuženiku Ugovorom o kupoprodaji od 6. svibnja 2017. Također, sud je zaključio, polazeći od sadržaja odredbe čl. 388. st. 5. ZV-a da društvo S. d.o.o. ne štiti načelo povjerenja u istinitost i potpunost zemljišne knjige.

7th5th Nadalje, obzirom je društvo S. d.o.o. u trenutku sklapanja ugovora o kupoprodaji sa tuženikom u zemljišnim knjigama bio upisan kao vlasnik sporne nekretnine, da je čl. 5. Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 6. svibnja 2017. bilo konstatirano da su ugovorne stranke upoznate s činjenicom da je na predmetnoj nekretnini u zemljišnim knjigama pod Z-18872/2015 upisana zabilježba spora koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu između Grada Z. kao tužitelja i S. d.o.o. kao tuženika (upravo zbog koje činjenice je kupoprodajna cijena nekretnine i umanjena za 30% u odnosu na tržišnu cijenu) te da potpisom tog Ugovora kupac prihvaća sve konsekvence koje mogu proizaći iz navedene tužbe, kao i činjenice da iz iskaza samoga tuženika proizlazi da mu je bilo poznato postojanje spora koji se vodio u predmetu poslovni broj P-4394/08 (direktor društva S. d.o.o. koga je osobno poznavao pokazao mu je dvije donesene presude a on se posebno nije raspitivao kao bi konačno taj predmet moga biti riješen), sud prvoga stupnja zaključio je da je tuženik u trenutku sklapanja pravnoga posla imao dovoljno razloga posumnjati da nekretnina pripada prodavatelju S. d.o.o. (u odnosu na koga se ne primjenjuje načelo povjerenja u zemljišne knjige) odnosno da je već uvidom u tu tužbu za čije je postojanje nesporno znao, mogao posumnjati da je S. d.o.o. vlasnik sporne nekretnine, slijedom čega da je tuženik nesavjesno postupio prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji od 6. svibnja 2017., slijedom čega se ne može s uspjehom pozivati na stjecanje vlasništva na temelju povjerenja u zemljišne knjige (čl. 122. st.1. i 2. ZV-a).

7th6th Polazeći od gornjih utvrđenja i zaključaka, sud prvoga stupnja kao osnovan prihvatio je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva na spornoj nekretnini, uz nalog tuženiku da trpi uknjižbu prava vlasništva tužitelja.

8th Takva odluka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita, jer je rezultat pravilne primjene materijalnoga prava na utvrđeno činjenično stanje. Činjenično stanje bitno za odluku o zahtjevu tužitelja u dovoljnoj mjeri je raspravljeno za donošenje pravilne i zakonite odluke, a što je imalo za posljedicu i pravilnu primjenu materijalnoga prava. 8th1st Stanje predmeta ukazuje da je sud prvoga stupnja pravilno zaključio da se odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva može donijeti bez saslušanja svjedoka S. K. koji je predložen na okolnost da li je društvo S. d.o.o. predmetnu nekretninu steklo na valjani način odnosno s povjerenjem u zemljišne knjige.

8th2nd Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev-x 90/2018-3 od 30. listopada 2018. (radi se o odluci koju je revizijski sud donio po reviziji tužitelja izjavljenoj na drugostupanjsku odluku Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-861/2017-2 od 12. rujna 2017. kojom je potvrđena odluka Općinskog građanskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P- 6911/05-72 od 24. travnja 2017. a kojima je odlučivano o zahtjevu tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva predmetne nekretnine koji je istaknut u odnosu na pravne prednike ovdje tuženika, i to T. Š. kao pravnog slijednika pok. S. Š., M. K. i društva S. d.o.o. i kojom revizijskom odlukom su ukinute obje pomenute presude te je predmet vraćen sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje) iznio je jasan pravni stav - polazeći pri tom od sadržaja odredbe čl. 388. st. 5. ZV-a i izraženog pravnog stava istoga suda u odluci Rev 2551/10-2 od 10. srpnja 2013., da se ne može primijeniti zaštita povjerenja u zemljišne knjige, ako je nekretnina na dan 1. siječnja 1997. bila upisana u zemljišnim knjigama kao društveno vlasništvo, a kako se u konkretnom slučaju, u odnosu na S. d.o.o. radi upravo o stjecanju vlasništva prije 1. siječnja 2017. na nekretnini na kojoj je 1. siječnja 1997. bilo upisano društveno vlasništvo, pravni prednik tuženika društvo S. d.o.o. ne uživa zaštitu povjerenja u zemljišne knjige. Dakle, i po stavu ovoga drugostupanjskoga suda i bez provođenja dokaza saslušanjem svjedoka K. činjenično stanje bitno za pravilnu i zakonitu odluku bilo je u dovoljnoj mjeri utvrđeno, odnosno sud je i bez saslušanja predloženog svjedoka, polazeći od sadržaja odredbe čl. 388. st. 5. ZV-a i činjenice da je 1. siječnja 1997. na predmetnoj nekretnini bilo upisano društveno vlasništvo, mogao zaključiti da u predmetnom slučaju nije bio mjesta primjeni načela zaštite povjerenja u istinitost i potpunost zemljišne knjige.

8th3rdNeosnovano tuženik ističe da je pobijana presuda opterećena bitnom povredom postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, je presuda niti u izreci, a niti u obrazloženju ne sadrži takve nedostatke zbog kojih se pravilnost odluke ne bi mogla ispitati, jer je izreka dovoljno jasna i određena, a u obrazloženju presude prvostupanjski sud navodi valjane razloge za svoje stavove o osnovanosti postavljenog zahtjeva.

8th4th U odnosu na žalbeni navod tuženika da je sud prvoga stupnja prilikom donošenja predmetne odluke počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP-a, jer je odlučivao o činjenicama utvrđenim u prethodnim postupcima, onima koji su se vodili po tužbama tužitelja u odnosu na pravne prednike ovdje tuženika, valja reći da okolnost što je sud za potrebe ovoga postupka (odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja) raspravljao i odlučivao i o činjenica koje su bile predmet raspravljanja i u prethodnim postupcima a sve u pravcu donošenja odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja u odnosu na pravne prednike ovdje tuženika, ne predstavlja bitnu povredu postupka na koju se tuženik poziva. Pri tom, valja reći da prvostupanjski sud prilikom donošenja predmetne odluke nije bio vezan činjeničnim utvrđenjima iz ranijih predmeta koji su se vodili protiv pravnog prednika ovdje tuženika.

8th5th Ovdje također valja istaknuti da tuženik tijekom ovoga postupka nije tvrdio a niti dokazivao da tužitelj nije bio u posjedu sporne nekretnine, pa ta tvrdnja na koju se sada poziva u svojoj žalbi, u suprotnosti je sa odredbom čl. 352. st. 1. ZPP-a. 9th Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvoga stupnja pravilno je postupio kada je utvrdio da je tužitelj vlasnik sporne nekretnine te je naložio tuženiku trpljenje upisa njegova prava vlasništva u zemljišnim knjigama.

9th1st Naime, i ovaj sud drugoga stupnja prihvaća izraženi pravni stav suda prvoga stupnja da je tužitelj konačnošću rješenja skupštine Općine N. Z. broj UP/I-05/1-1- 3002/2-1977 od 19. listopada 1977. stekao pravo korištenja dijela k.č. 1674 u površini od 156 čhv, upisane u zk.ul 559. k.o. Z. O. (u trenutku donošenja toga rješenja predmetna nekretnina bila je upisana kao društveno vlasništvo), jer je tim rješenjem određeno brisanje prava korištenja prijašnjeg korisnika, te je naložena uknjižba pravnog prednika tužitelja (Općine N. Z.) kao nosioca prava korištenja. Dakle, donošenjem rješenja kojim je predmetna nekretnina izuzeta iz posjeda S. Š. i

slijedom

M. (Š.) K. prestalo je njihovo pravo korištenja na predmetnoj nekretnini, čega 1. siječnja 1997. kao dana stupanja na snagu ZV-a nije moglo doći do pretvaranja prava korištenja u njihovo pravo vlasništva na spornoj nekretnini, već suprotno tužitelj je dokazao da je on bio nositelj prava korištenja predmetne nekretnine (čl. 362. st. 1. ZV-a), te je stupanjem na snagu ZV-a ex lege postao vlasnik sporne nekretnine. Ovdje valja istaknuti, da nije od utjecaja što tužitelj temeljem rješenja od 19. listopada 1977. nije upisao svoje pravo korištenja sporne nekretnine u zemljišnim knjigama, jer se u konkretnom slučaju ne može primijeniti zaštita povjerenja u zemljišne knjige obzirom na odgodu iz čl. 388. st. 5. ZVDSP, jer je predmetna nekretnina na dan 1. siječnja 1997. bila upisana u zemljišnim knjigama kao društveno vlasništvo. Konačno, radi se o pravu koje je stečeno odlukom nadležnog tijela, a sam upis toga prava nema konstitutivan učinak - kako to pravilno zaključuje sud prvoga stupnja, već samo može imati publicitetni značaj.

9th2nd Obzirom na pravilno utvrđenje suda prvoga stupnja da je tužitelj sa danom 1. srpnja 1997. dakle ex lege postao vlasnik predmetne nekretnine, S. Š. i M. K. nisu mogli na pravnog prednika ovdje tuženika društvo S. d.o.o. prenijeti više prava nego što su ih imali, pri čemu je sud prvoga stupnja pravilno utvrdio - obzirom su isti u zemljišnim knjigama u trenutku sklapanja Ugovora o kupoprodaji (20. prosinca 2004.) i njegova Aneksa (22. prosinca 2004.) bili upisani kao suvlasnici svako u ½ dijela , da društvo S. d.o.o. ne uživa zaštitu povjerenja u zemljišne knjige, sve to sukladno odredbi čl. 338. st. 5. ZV-a (tako i Rev-x 90/2018 od 30. listopada 2018.).

9th3rdOvdje tuženik je svoje pravo vlasništva predmetne nekretnine upisao temeljem Ugovora o kupoprodaji koji je sklopio sa društvom S. d.o.o. dana 6. svibnja 2017. Obzirom iz sadržaja samoga Ugovora proizlazi da su stranke istoga suglasno konstatirale da su upoznate sa činjenicom da je na predmetnoj nekretnini u zemljišnim knjigama pod Z-18872/2015 upisana zabilježba spora koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu između Grada Z. kao tužitelja i S. d.o.o. kao tuženika, uslijed koje okolnosti je kupoprodajna cijena nekretnine umanjena za 30% u odnosu na tržišnu cijenu te da potpisom tog Ugovora kupac (tuženik) prihvaća sve konsekvence koje mogu proizaći iz navedene tužbe, konačno tuženik je bio upoznat sa sadržajem odluka koje su donijete u predmetu koji je prethodio predmetnom (prema osobnom iskazu) suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvoga stupnja pravilno je zaključio da je tuženik u trenutku sklapanja pravoga posla imao dovoljno razloga sumnjati da nekretnina koju kupuje pripada prodavatelju S. d.o.o. (čl. 122. st. 1. ZV-a) odnosno da je prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji postupao nesavjesno, slijedom čega ga ne štiti načelo savjesnosti i poštenja (čl. 122. st. 2. ZV- a). Dakle, žalbeni navodi tuženika ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost takvog zaključka suda prvoga.

10th U odnosu na žalbeni navod tuženika da tužitelj nije dokazao da je u odnosu na njegove pravne prednike ispunjen Sporazum o naknadi, valja reći da taj žalbeni navod nije osnovan, jer ovome predmetu prileži predmet poslovni broj P-77/21 (u koji je sud prvoga stupnja izvršio uvid) kom prileži izvadak iz zemljišne knjige iz koga proizlazi da je tužitelj postupio po Sporazumu o nakadi od 6. svibnja 1982. te da su kao suvlasnici na kčbr. 193 oranica Ž., površne 5 rali i 1341 hvati upisane u zk ul 1000 k.o. O., upisani S. Š. u 11513/18682 dijela i 2851/18682 dijela, dok je M. K. rođ. Š. suvlasnik u 1467/18682 i 2851/18682 dijela istih.

11th U odnosu na žalbeni navod tuženika da predmetna čestica ne odgovora onoj koja je deposedirana rješenjem Općine N. Z. broj UP/I-05/1-1-3002/2-1997 od dana 19. listopada 1977., valja reći da niti taj žalbeni navod tuženika nije osnovan, jer je sud prvoga stupnja pravilno zaključio polazeći od sadržaja Uvjerenja Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove, Odjela za katastar zemljišta i nekretnina Odsjek I. (Z.), Klasa: 930-01/19-01/185, Ur. broj: 251-15-02-1-2019-02 od 22. veljače 2019. kao i nalaza i mišljenja vještaka V. Z. koji prileži ovome predmetu i koji je korišten za potrebe ovoga postupka, da predmetna nekretnina odgovara nekretnini koja je deposedirana rješenjem od 19. listopada 1977.

12th Obzirom na navedeno, sud prvoga stupnja pravilno je postupio kada je zahtjev tužitelja sadržan pod toč. I. izreke prihvatio kao osnovan, slijedom čega je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a i odlučiti kao u izreci ove presude.

13th Obzirom je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti prihvaćan kao osnovan, sud prvoga stupnja pravilno je pozivom na odredbu čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a naložio tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u visini koja je pravilno odmjerena sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. - dalje: Tarifa).

14th Tužitelj svojom žalbom pobija odluku o troškovima postupka i to u odbijajućem dijelu iste, obzirom tvrdi da je sud neosnovano postupio kada je odbio njegov zahtjev za naknadom troška zabilježbe spora u iznosu od 1.250,00 kn. Naime, prijedlogom za zabilježbom spora tužitelj se obratio zemljišno knjižnom odjelu suda prvoga stupnja, pa i po stavu ovoga suda drugoga stupnja u zemljišnoknjižnim postupcima, sukladno čl. 99. st. 3. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 63/19), svaka strana snosi svoje troškove, slijedom čega je i žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu, te temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a, te odlučiti kao u izreci ove presude.

15th Odluka o troškovima žalbe temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a.

U Puli-Pola, 12. lipnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić, v.r.