Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 13 Gž Ovr-172/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sabini Dugonjić kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B. C. d.o.o., OIB: …, O., zastupanog po punomoćniku S. M., odvjetniku iz O., protiv ovršenice M. N. (prije Č.) iz I., OIB: …, radi ovrhe na plaći ovršenice, odlučujući o žalbi poslodavca ovršenice M. D., vlasnika obrta D. B. protiv rješenja Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj Ovr-796/2022-9 od 8. prosinca 2022., dana 9. lipnja 2023.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba poslodavca ovršenice M. D., vlasnika obrta D. B. iz N. kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj Ovr- 796/2022-9 od 8. prosinca 2022.

II. Odbija se zahtjev poslodavca M. D., vlasnika obrta D. B. za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda u točki I. izreke naloženo je ovršenikovom dužniku M. D., vl. obrta D. b., N., da ovrhovoditelju namiri novčanu tražbinu na račun kod E. & S. B. d.d., na ime svih obroka što ih je propustio ustegnuti na plaći ovršenice i isplatiti prema rješenju o ovrsi Općinskog suda u Osijeku, Stalna službe u Đakovu, posl. br. Ovr-3981/16 od 14.11.2016. u ukupnom iznosu od 24.887,50 kuna/ 3.303,14 €[1] sa pripadajućim zakonskim zateznima kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je ovršenikovom dužniku M. D., vl. obrta D. b., naknaditi ovrhovoditelju troškove postupka u iznosu od 1.250,00 kuna/ 165,90 €, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 08. prosinca 2022. do isplate.

2. Protiv navedenog žali se ovršenikov dužnik M. D., vl. obrta D. b., ne navodeći točno određene žalbene razloge iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.- 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP) u svezi s čl. 19. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08 - dalje: OZ), te predlaže pobijano rješenje ukinuti u cijelosti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova sastava žalbe u iznosu 1.500,00 kn te sudske pristojbe na žalbu od 500,00 kn.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje suda prvog stupnja, kao i postupak koji mu je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, u vezi s čl. 19. st. 1. OZ.

5. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je ovrhovoditelj najprije podnio prijedlog za ovrhu 10. rujna 2009. zapljenom, procjenom, oduzimanjem, otpremanjem, povjeravanjem na čuvanje i prodajom pokretnih stvari ovršenika te je doneseno rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-9104/09 od 15. rujna 2009., a koja je obustavljena rješenjem posl. br. Ovr-1813/2009. Nakon toga, na temelju prijedloga ovrhovoditelja, a na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika M. B. iz O. pod posl. br. Ovrv-9104/09, rješenjem ovoga suda pod posl. br. Ovr-1286/2012 od 19. prosinca 2012. određena je ovrha na plaći ovršenice, a koje rješenje je postalo pravomoćno 02. prosinca 2013. Nadalje, ovrhovoditelj je podnio prijedlog za ovrhu promjenom predmeta/sredstava ovrhe te je rješenjem Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Đakovu, pod posl. br. Ovr-2236/16 od 15. lipnja 2016. određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenice, a koja ovrha je obustavljena zbog nemogućnosti izvršenja, rješenjem suda pod posl. br. Pu Ovr-682/2019-8 od 11. ožujka 2021. Također, proizlazi da je rješenjem Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Đakovu, pod posl. br. Ovr-3981/16 od 14. lipnja 2016. ponovno određena ovrha na plaći ovršenice, a koje rješenje je postalo pravomoćno 30. studenog 2016.

6. Pobijano rješenje prvostupanjski sud je donio s obrazloženjem da budući da ovršenikov dužnik nakon siječnja 2020. nije vršio daljnje ustege na plaći ovršenice, da je valjalo prihvatiti prijedlog ovrhovoditelja kao osnovan, te na temelju odredbe čl. 177. st. 1. OZ-a, odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja pod točkom I. Naime, u prijedlogu od 12. srpnja 2022. ovrhovoditelj je naveo da je njegovo potraživanje prema ovršenici djelomično namireno kod poslodavca M. D., vlasnika obrta D. b. i to ustegama na plaći od 13. listopada 2017. do 09. siječnja 2020., u ukupnom iznosu od 19.236,03 kn, no tim iznosom namireni su tek troškovi i kamate na troškove ovrhe u iznosu od 10.151,12 kn i kamate na glavnicu u iznosu od 9.084,91 kn, pa tako na dan 01. srpanj 2022. preostalo potraživanje ovrhovoditelja iznosi 35.852,00 kn, te je ovrhovoditelj priložio izvještaj o obračunu zateznih kamata na glavnicu i iskazivanju preostalog potraživanja na dan 01. srpanj 2022.

7. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud te je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo odnosno odredbu čl. 177. st. 1. OZ, koji se primjenjuje u konkretnom slučaju, a imajući u vidu da je ovršni postupak započeo podnošenjem prijedloga za ovrhu 2009.

8. Odredbom čl. 177. st. 1. OZ-a propisano je da ovrhovoditelj može predložiti da sud u ovršnom postupku rješenjem naloži poslodavcu da mu isplati sve obroke što ih je propustio obustaviti i isplatiti prema rješenju o ovrsi.

9. Dakle, ovrha na plaći i drugom stalnom novčanom primanju koji se isplaćuju na račun kod banke, može se tražiti nalaganjem poslodavcu da novčani iznos za koji je određena ovrha isplaćuje ovrhovoditelju prema OZ važećem u trenutku podnošenja ovršnog prijedloga.

10. U odnosu na žalbene navode da je propušteno uputiti dopis poslodavcu radi provjere postupanja po rješenju o ovrsi kao i da li su ovršenici već otprije blokirana tekuća primanja po osnovi plaće, valja reći da je najprije dopisom od 22. rujna 2017. poslodavac obaviješten da je dužan postupiti po rješenju o ovrsi posl. br. Ovr- 3981/16 od 14. studenog 2016., a isto tako dopisom od 6. srpnja 2021. ponovo je pozvan poslodavac da izvijesti sud o dosadašnjem postupanju po rješenju o ovrsi koje mu je dostavljeno 29. rujna 2017, radi provedbe ovrhe na plaći ovršenice. Međutim, isti se nije odazivao pozivima suda niti je postupao po dostavljenim dopisima odnosno nije se očitovao o postupanju po predmetnom rješenju o ovrsi.

11. Slijedom navedenog, imajući u vidu da je odredbom čl. 152. st. 1 OZ propisano da se pljenidba tražbine ovrhovoditelja provodi dostavom rješenja o ovrsi ovršenikovom dužniku, odnosno da je sukladno st. 2. istog članka pljenidba provedena danom dostave rješenja o ovrsi ovršenikovom dužniku te da je prijenos zaplijenjene tražbine temeljem čl. 162. st. 1. OZ proveden dostavom ovršenikovom dužniku rješenja kojim je prijenos određen, proizlazi da je ovršenikov dužnik propustio postupiti u skladu sa dostavljenim mu sudskim rješenjima (obustaviti i isplatiti ovrhovoditelju predmetnu tražbinu), slijedom čega je pravilno sud prvog stupnja primijenio odredbu čl. 177. st. 1. OZ odlučivši kao u izreci pod točkom I. pobijanog rješenja, dok ostali žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

12. Isto tako, pogrešno smatra žalitelj da bi postupanje po rješenju o ovrsi bilo suprotno odredbi čl. 173. OZ, budući da je odredbom čl. 173. st. 1. OZ, propisano da rješenjem o ovrsi na plaći određuje se pljenidba određenoga dijela plaće i nalaže se poslodavcu koji ovršeniku isplaćuje plaću da novčani iznos za koji je određena ovrha isplati odnosno isplaćuje ovrhovoditelju nakon pravomoćnosti toga rješenja. Također, u odnosu na daljnje navode da bi se postupanjem povrijedile odredbe o ograničenju ovrhe odnosno da je od ovrhe izuzet iznos u visini dvije trećine prosječne netoplaće u Republici Hrvatskoj, valja reći da je ovrhovoditelj u prijedlogu od 12. srpnja 2022. dostavio obračun zateznih kamata na glavnicu i iskazao preostalo potraživanje pri čemu je predložio za ovršenicu odrediti najpovoljniji izračun za svaki pojedini mjesec propuštene dostave sukladno Uredbi o visini minimalne plaće, slijedom čega su žalbeni navodi u tom smislu neosnovani.

13. Pri tome, žalitelju još valja reći da je tek odredbom čl. 197. st. 1. OZ-a, koja je stupila na snagu 1. rujna 2014. (čl. 61. u vezi s čl. 84. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona - "Narodne novine" 93/14), izvršena izmjena u materiji ovrhe na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima u odnosu na odredbu čl. 197. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13) u tom pogledu što su riječi "isplaćuje plaću" zamijenjene riječima "ne isplaćuje plaću na račun kod banke", a koja izmjena ima za posljedicu da se ovrha na plaći i drugom stalnom novčanom primanju koji se isplaćuju na račun kod banke, a tako se ta primanja u pravilu isplaćuju, više ne može tražiti nalaganjem poslodavcu da novčani iznos za koji je određena ovrha isplaćuje ovrhovoditelju, već prema odredbama o ovrsi na novčanoj tražbini po računu (čl. 204. - 213. OZ-a).

14. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi odredbe iz čl. 19. st. 1. OZ-a, odlučiti kao u izreci pod stavkom I. izreke rješenja.

15. Budući da žalitelj nije uspio u žalbenom postupku, sukladno odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 19. st. 1. OZ-a odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka, te je odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja.

U Zagrebu 9. lipnja 2023.

Sutkinja:

Sabina Dugonjić, v.r.