Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 12 Gž-2110/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Sanji Joki Umićević, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. H. d.d., Z., OIB: …, kao pravni slijednik dosadašnjeg tužitelja H. B. d.d. B., kojeg zastupa punomoćnica M. Č., odvjetnica u Z., protiv tuženika: 1/ N. (N.) A. iz Z., OIB: … i 2/ T. Č. iz B., OIB: …, koje zastupa punomoćnica A. C. V., odvjetnica u S., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-853/2019-18 od 13. veljače 2023., dana 9. lipnja 2023.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-853/2019-18 od 13. veljače 2023.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je da se tužba odbacuje.

2. Protiv tog rješenja žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjsko rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava osnovanost žalbenih navoda te predlaže odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsko rješenje. Traži trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. U ovome je predmetu tužitelj podnio tužbu protiv 1. i 2. tuženih tražeći tužbenim zahtjevom utvrđenje da je tužitelj vlasnik dijela čest. zem. 1202/1 i z.u. 1163 k.o. B., površine 327 m2, koji dio je prikazan na skici nalaza i mišljenja sudskog vještaka P.

V. iz prosinca 2009., a koji se sastoji od dijela površine 53 m2, označeno plavom bojom i slovima I, J, G, H, I, dijela površine 45 m2, označeno plavom bojom i slovima J, K, F, G, J, dijela površine 35 m2, označeno plavom bojom i slovima H, G, F, D, C, B, H, dijela površine 20 m2, označeno plavom bojom i slovima B, C, A, B, dijela površine 129 m2, označeno plavom bojom i slovima C, D, E, A, C, dijela površine 45 m2, označeno plavom bojom i slovima P, L, M, N, O, P, te da se ovlašćuje tužitelj temeljem presude, nakon što se u prijavnom listu formira posebna čestica u koju će ući dio čest. zem. 1202/1, površine 327 m2, uknjižiti na svoje ime pravo vlasništva na novonastaloj čestici uz brisanje tog prava s imena A. N., kći B. iz Z., za ½ idealnog dijela i Č. T. iz Z. za ½ idealnog dijela.

6. U tužbi tužitelj navodi da su kao suvlasnici predmetne nekretnine (čest. zem. 1202/1 iz k.o. B., z.u. 1163) navedeni svaki u ½ dijela 1. i 2. tuženici, da je pravni prednik tužitelja H. p. B., rješenjem Skupštine bivše Općine M. od 9. kolovoza 1969. dobio na korištenje zemljište označeno kao čest. zem. 1202/1 k.o. B., površine 1420 m2, te je u odnosu na tu nekretninu 25. srpnja 1978. Skupština Općine M. izdala rješenje kojim je produžila pravo korištenja na toj čestici, da je na dijelu predmetne nekretnine pravni prednik tužitelja izgradio tenis terene, dio pristupnog asfaltiranog puta za praonicu rublja, da se od donošenja rješenja 1969. godine pravni prednik tužitelja, a sada tužitelja, nalazi u neprekidnom posjedu dijela nekretnine, što dokazuje i izgradnja teniskih terena i skladišta rublja, da je, dakle, do danas po pravnom predniku i sam neprekidno u posjedu predmetne nekretnine (bez obzira ima li pravnu osnovu posjedovanja iste), da je, dakle, u posjed dijela te nekretnine stupio njegov prednik najkasnije 9. kolovoza 1969., da je posjedovanjem te nekretnine prednik tužitelja kao društvenopravna osoba najkasnije 11. prosinca 1986. temeljem Zakona o udruženom radu stekao pravo vlasništva iste jer za tuženike vrijedi subjektivni rok od pet godina u kojemu je njihov prednik mogao tražiti vraćanje ove nekretnine u vlasništvo jer je znao da je pravni prednik tužitelja u posjedu iste, da prednik tuženika i tuženici nisu zahtijevali vraćanje predmetne nekretnine, pa da je učinak odredbe čl. 226. st. 1. Zakona o udruženom radu taj da je društvenopravna osoba, tj. prednik tužitelja postao vlasnik jer je protekom subjektivnog roka posjedovao tu nekretninu, a prijašnji vlasnici su izgubili zahtjev za povrat nekretnine.

Stoga tužitelj tvrdi da su ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva tužitelja na spornoj nekretnini sukladno pravilima Zakona o udruženom radu, koji se trebao primijeniti pozivom na čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, br. 91/96., 137/99., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. – dalje u tekstu: ZVDSP).

7. Tuženici (1. i 2.) istaknuli su u postupku prigovor presuđene stvari tvrdeći da se pred prvostupanjskim sudom vodio predmet posl. br. P-323/2005 u kojem je isti tužitelj te isti tuženici kao i u ovom predmetu, radi utvrđenja prava vlasništva istih dijelova iste nekretnine – čest. zem. 1202/1 u k.o. B., te da je u istom donesena pravomoćna presuda.

8. Prvostupanjski sud ocijenio je osnovanim prigovor presuđene stvari te je pozivom na čl. 288. st. 3. u svezi s čl. 333. st. 2. ZPP odbacio tužbu u ovom predmetu smatrajući da se u postupku koji se vodio pod posl. br. P-323/2005 tužitelj pozivao i na stjecanje prava vlasništva temeljem odredbe Zakona o udruženom radu, da se u tom postupku radi o istim strankama kao i u ovom predmetu.

9. U postupku prvog stupnja nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, koju žalitelj ističe u žalbi jer prvostupanjsko rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

10. Prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u pobijanoj prvostupanjskoj presudi te je odbacio tužbu tužitelja u ovom predmetu.

11. Naime, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da se ovdje radi o presuđenoj stvari (te da u tom smislu 1. i 2. tuženici osnovano prigovaraju) pa da stoga tužbu tužitelja u ovom predmetu valja odbaciti i odlučiti kao u pobijanom prvostupanjskom rješenju.

12. Prema odredbi čl. 333. st. 2. ZPP, prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta u zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.

13. Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Makarskoj posl. br. P-323/05 od 31. ožujka 2011. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim tužitelj traži utvrđenje da je vlasnik dijela čest. zem. 1202/1 iz zk.ul. 1163 k.o. B., ukupne površine 327 m2 (prikazano na skici nalaza i mišljenja sudskog vještaka P. V. iz prosinca 2009. godine) te da je ovlašten nakon što se u prijavnom listu formira posebna čest. zem. u koju će ući navedena čest. zem. 1202/1 površine 327 m2, temeljem presude i prijavnog lista, ishoditi uknjižbu prava vlasništva novonastale čestice u koju ulazi gore navedeni dio čest. zem. u površini od 327 m2 na svoje ime uz brisanje prava vlasništva s imena 1. i 2. tuženih; da je tužitelj u tužbi naveo da je vlasnik predmetne nekretnine koja se nalazi u njegovom posjedu preko 30 godina jer je Skupština Općine M. 9. kolovoza 1969. tu nekretninu dala na korištenje u svrhu izgradnje hotelskih objekata u B., hotelskom poduzeću B. iz B., čiji je pravni sljednik tužitelj, kao nacionalizirano građevinsko zemljište, te da su na dijelu te nekretnine izgrađeni tenis tereni, a na manjem dijelu se nalazi skladište rublja, da je dio nekretnine unesen u društveni kapital tužitelja prema rješenju fonda od 7. svibnja 1996., da je na ročištu 24. veljače 2011. tužitelj naveo da je 1987. godine bio na snazi Zakon o udruženom radu koji je predviđao da ako je nešto ušlo u društvopravnu svojinu bez pravne osnove, da je vlasnik u roku od pet godina od saznanja imao pravo tražiti povrat svog zemljišta u posjed, što, prema saznanjima tužitelja o predmetu tuženika, niti sami tuženici nisu nikada učinili te je valjana ocjena prvostupanjskog suda da iz činjeničnih navoda tužitelja, u postupku koji se vodio pod posl. br. P-323/2005 pred prvostupanjskim sudom, proizlazi da tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev i na tvrdnji da je stekao pravo vlasništva temeljem odredbi Zakona o udruženom radu.

14. Iz naprijed iznesenog proizlazi da se u ovom konkretnom predmetu te u predmetu koji se vodio pod posl. br. P-323/2005 pred prvostupanjskim sudom radi o istim strankama, te da je u predmetu posl. br. P-323/2005 već pravomoćno odlučeno o zahtjevu tužitelja koji je identičan tužbenom zahtjevu tužitelja u ovom predmetu.

15. Stoga, i prema ocjeni ovoga suda drugog stupnja, ovdje se radi o pravomoćno presuđenoj stvari jer postoji subjektivni i objektivni identitet spora, pri čemu na žalbene navode treba odgovoriti da se tužbeni zahtjev u predmetu posl. br. P- 323/2005 (u dijelu) temelji na identičnoj činjeničnoj osnovi kao i tužbeni zahtjev tužitelja u ovom predmetu.

16. Sukladno iznesenom, za zaključiti je da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u pobijanom prvostupanjskom rješenju.

17. Stoga je valjalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje (čl. 380. toč. 2. ZPP).

18. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu jer ta parnična radnja nije bila potrebna u postupku (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 9. lipnja 2023.

S u d a c:

Sanja Joka Umićević, v.r.