REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2097/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NEVKOŠ d.o.o., OIB: 76173743169, Vinkovci, Martina Balinga 5, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Posavčić, odvjetnik u Vinkovcima, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Šimundić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., Zagreb, Pisarnica Osijek, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1063/2021-6 od 1. veljače 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku broj P-24/2020-30 od 12. siječnja 2021., u sjednici održanoj 7. lipnja 2023.,
r i j e š i o j e :
I. Tuženiku se dopušta revizija protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1063/2021-6 od 1. veljače 2023. u odnosu na sljedeće pravno pitanje:
„Da li u slučaju kada štetu na vozilu zatraži osoba koja djeluje u sustavu poreza na dodanu vrijednost (PDV), iznos poreza na dodanu vrijednost koji je plaćen na ime kupnje motornog vozila trećoj osobi za navedenu osobu predstavlja štetu s obzirom da navedena osoba navedeni porez na dodanu vrijednost koristi kao pretporez?“.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog tuženika.
Obrazloženje
1. Tuženik je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1063/2021-6 od 1. veljače 2023. zbog pravnih pitanja koje smatra važnima za odluku u sporu, jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
„U slučaju kada štetu na motornom vozilu zatraži osoba koja djeluje u sustavu poreza na dodanu vrijednost, iznos poreza na dodanu vrijednost koji je plaćen trećoj osobi na ime kupoprodaje motornog vozila, da li se smatra štetom, s obzirom da osoba koja je u sustavu poreza na dodanu vrijednost ima pravo temeljem odredbe čl. 58 Zakona o porezu na dodanu vrijednost od iznosa poreza za dodanu vrijednost koji je obvezan platiti, odbiti iznos poreza na dodanu vrijednost koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuku dobara ili usluge koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija?
Da li u slučaju kada štetu na vozilu zatraži osoba koja djeluje u sustavu poreza na dodanu vrijednost (PDV), iznos poreza na dodanu vrijednost koji je plaćen na ime kupnje motornog vozila trećoj osobi za navedenu osobu predstavlja štetu s obzirom da navedena osoba navedeni porez na dodanu vrijednost koristi kao pretporez?
Da li je kod totalne štete na vozilu, oštećenik dužan obavijestiti osiguratelja da smatra da ima pravo na naknadu cjelokupne štete i dužan osiguratelja pozvati da preuzme ostatke vozila?“.
1.1. Kao razloge koje smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, tuženik se pozvao na različitu praksu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2248/2019 od 2. rujna 2020., PŽ-5009/2018 od 4. rujna 2019., Pž-3843/2020 od 26. travnja 2021., Pž-2442/2021 od 3. listopada 2022., te Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-25/2010 od 18. siječnja 2010. i Gž-216/2008 od 9. rujna 2008., smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženima u tim odlukama.
1.2. Tuženik u prijedlogu tvrdi da mu je povrijeđeno i temeljno pravo na pravično suđenje iz članka 14. stavak 2. i članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske jer je drugostupanjski sud odstupio od već zauzetih pravnih shvaćanja u sudskoj praksi.
2. Tužitelj u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije osporava navode tuženika i predlaže prijedlog odbaciti, uz naknadu troškova odgovora na prijedlog.
3. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavak 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio kako je pravno pitanje naznačeno u izreci rješenja, važno za odluku u ovome sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, budući da je riječ o pravnom pitanju o kojem sudska praksa viših sudova nije jedinstvena (odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2248/2019-2 od 2. rujna 2020. i dr.).
4. U odnosu na preostala postavljena pravna pitanja i povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, smatra se da je prijedlog povučen (članak 389.b stavak 3. ZPP).
5. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 389.b stavak 3. ZPP, odlučiti kao u izreci.
6. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na prijedlog tuženika za dopuštenost revizije jer ta parnična radnja nije bila potrebna prilikom donošenja odluke o prijedlogu (članak 155. stavak 1. ZPP u vezi s člankom 166. ZPP).
Zagreb, 7. lipnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
