REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2116/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC CROATIA INTERNATIONAL CLUB d.d. Rijeka, OIB 17195049659, Rudolfa Strohala 2, kojeg zastupa punomoćnik Dubravko Luetić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika CI iz [adresa]., kojeg zastupa punomoćnik Nediljko Ivančević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ivančević & partneri, d.o.o., Split, radi predaje u posjed, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-731/2023-2 od 14. ožujka 2023. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-283/21- 30 od 22. prosinca 2022., u sjednici održanoj 7. lipnja 2023.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u dijelu u kojem je temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je presuđeno:
"I. Usvaja se tužbeni zahtjev koji glasi :
"Nalaže se tuženiku CI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelju ADRIATIC CROATIA INTERNATIONAL CLUB, za djelatnost marina d.d., Rudolfa Strohala 2, 51000 Rijeka , OIB: 17195049659, predati u posjed nekretninu koja u naravi predstavlja sjeverni dio zgrade poslovno-stambene namjene sa nadstrešnicom uz sjeverno pročelje na skici Vještva sudskog vještaka za geodeziju Zvonimira C od 28. srpnja 2022. godine označene slovnim oznakama G,H,I,J,F,G, površine 51,25m2, koja se sastoji od prizemlja (na skici označeno slovnim oznakama A,B,C,D,E,F,G,A) poslovne namjene u kojemu je prodavaonica neto površine 22,75m2, sa pripadajućim sanitarnim čvorom neto površine 3,30m2, šankom neto površine 7,15 m2, skladištem neto površine 11,05 m2, wc-om neto površine 2,45 m2 i pripadajućim hodnikom neto površine 2,40 m2, što ukupno iznosi 49,10 m2 neto korisne površine u prizemlju i stambenog potkrovlja tlocrtno položenog iznad prizemlja koji se sastoji od kuhinje neto površine 9,95m2, tri sobe od 6,30m2, 7,85 m2 i 8,75 m2 neto površine s pripadajućim hodnikom neto površine 1,30m2 i kupatilom neto površine 3,15m2 što ukupno iznosi 37,30m2 neto korisne površine stambenog potkrovlja, slobodnu od osoba i stvari, a koja zgrada je izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]."
II. Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime parničnog troška isplatiti tužitelju iznos od 17.555,00 kn / 2.329,95 eura1 zajedno s zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate po stopi od 5,31%, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."
2. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tuženik zbog pitanja:
"A) Je li prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. i 13. ZPP-a, odnosno prekoračio je tužbeni zahtjev imajući u vidu da tužitelj nije ovlašten na vlasničkopravnu zaštitu, a na navodnu posjedovnu, koju crpi iz spornog ugovora o koncesiji je svakako prekludiran. Naime, u ovoj pravnoj stvari Visoki trgovački sud RH već je zauzeo pravni stav da aktivna legitimacija tužitelja na vođenje ove parnice proizlazi iz činjenice što tužitelj ima pravo na posjedovnu zaštitu sa obzirom na odluku kojom mu je dodijeljena koncesija, a sve sukladno čl. 19-27. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
B) Vrijede li za ovlaštenika bilo kakve koncesije drugačija pravila za stjecanje, zaštitu i uspostavljanje posjeda od onih koja su propisana odredbama čl. 10. do 29. ZV-a?
C) Može li se pravo vlasništva oduzeti/ograničiti pozivanjem na pomorsko dobro na nekretnini za koju je nadležno tijelo utvrdilo da ne spada u pomorsko dobro?
D) Može li primjenom odredbe čl. 170. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje ZV) prestati pravo vlasništva na stvari (nekretnini) samo temeljem opće norme o prestanku prava vlasništva zakonskom odredbom, bez jasnog i konkretnog utvrđenja da je primjenom konkretne zakonske odredbe prestalo pravo vlasništva na konkretnoj nekretnini. Odnosno, predstavlja li paušalnu i arbitrarnu odluku ona presuda u kojoj se sud poziva samo i isključivo na opću zakonsku normu po kojoj se pravo vlasništva može ograničiti/oduzeti u korist Republike Hrvatske, bez navođenja kojom konkretnom normom ili kojim konkretnim aktom je nastala pravna pretpostavka za prestanak prava vlasništva?
E) Može li se granica pomorskog dobra smatrati utvrđenom iako ne postoji nikakva odluka Povjerenstva za granice pomorskog dobra?
F) Može li Odluka o razvrstaju luka posebne namjene (NN 38/96), koju je donijela Vlada RH temeljem zakonske obveze iz odredbe čl. 5. i 6. Zakona o morskim lukama (NN 108/95) s ciljem razvrstavanja luka s obzirom na njihov promet i značaj biti pravni temelj za zaključivanje o određivanju granica pomorskog dobra, iako tom Odlukom ni na koji način nije definirano ni pomorsko dobro ni granica pojedine luke? Odnosno, može li podzakonski akt koji služi samo za provedbu Zakona o morskim lukama derogirati odredbe Pomorskog zakonika (NN 17/94) Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16, 98/19 dalje: ZPDML) i ZV-a koje reguliraju granice i opseg pomorskog dobra, te stjecanje i prestanak vlasništva?"
za koja tvrdi da udovoljavaju uvjetima dopuštenosti kao iz članka 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).
3. Ujedno podnosi prijedlog, u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).
3. Na prijedlog je odgovoreno.
4. Prijedlog nije osnovan.
5. Prema ocjeni ovog suda pitanja koja postavlja tuženik nisu pitanja koja udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a ZPP-a jer o odgovoru na ova pitanja ne ovisi odluka u ovom sporu stoga što se odluka sudova temelji na utvrđenoj činjenici da je tužitelj jedini ovlaštenik koncesije na pomorskom dobru pa mu time i pripada pravo posjedovati dodijeljeni dio pomorskog dobra.
6. Vezano na navode tuženika da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno temeljno ljudsko pravo, valja navesti da tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudska prava i temeljnih sloboda.
7. S obzirom da je ovaj sud ocijenio da postavljeno pitanja nije važno pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, odbijen je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije i odlučeno je kao u izreci pod toč I. izreke.
8. Kako tuženik nije učinio vjerojatnim da mu povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje, u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP i riješiti kao u toč. II izreke.
9. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. u svezi s čl. 155. ZPP-a jer troškovi sastava odgovora na prijedlog nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka.
Zagreb, 7. lipnja 2023.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
