REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1966/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CDK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Frasu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Tuškan i Fras j.t.d. Zagreb, protiv tuženika Erste & Steiermärkischebank bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320, zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-111/2023-2 od 21. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno broj P-292/2022-18 od 9. prosinca 2022., na sjednici održanoj 7. lipnja 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-111/2023-2 od 21. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno broj P-292/2022-18 od 9. prosinca 2022. postavljajući četiri pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
„1. Može li se smatrati da je nastupila značajna neravnoteža u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP (NN 96/2003) u situaciji kada je potrošač platio neznatno veći iznos ugovorenih kamata po povišenoj kamatnoj stopi, nego što bi platio po početno ugovorenoj kamatnoj stopi, ako se uzme u obzir omjer utvrđene razlike preplaćenih kamata i iznosa podignutog kredita?
2. Uzima li se u obzir pri određivanju vrijednosti predmeta spora vrijednost predmeta spora naznačena za deklaratorni zahtjev, a koji je istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu i treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti tog zahtjeva na činidbu?
3. Obzirom na primijenjeni stav VSRH-a sa sjednice Građanskog odjela od 30.01.2020. broj Su-IV-47/2020 iz kojeg proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate na restitucijski zahtjev u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora?
4. Ima li se stranke smatrati poštenim/savjesnim ili nepoštenim/nesavjesnim stjecateljem u slučaju utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o kreditu temeljem kojeg se ostvaruje isplata s osnove stjecanja bez osnove, a u svezi s odredbom čl. 1115. ZOO-a (ranije čl. 214. ZOO-a) prema kojoj je određeno da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva?“.
2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se poziva na odluke Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1012/2020 od 26. svibnja 2020., Županijskog suda u Puli broj Gž- 948/2016 od 17. rujna 2018., Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-30/2020 od 17. prosinca 2020., Županijskog suda u Osijeku Gž-1724/2019 od 16. studenog 2020. i Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-278/2021 od 23. ožujka 2021., Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2288/2000 od 28. siječnja 2004., Rev-758/2007 od 16. siječnja 2008., Rev- 1264/07 od 29. listopada 2008., Rev- 2563/2014. od 13. lipnja 2018. i pravno shvaćanje dr. sc. CD, profesora Pravnog fakulteta u Zagrebu, u znanstvenom čl. "Stjecanje bez osnove" objavljenom u knjizi Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse - godišnjak 27, 1 (2020): odluka Suda EU, te pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka 2004.
3. Predlagatelj je također naveo da mu je povrijeđeno temeljno pravo zajamčeno Ustavom, sadržano i Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda – pravo na pravično suđenje (čl. 29. Ustava Republike Hrvatske - „Narodne novine“ br. 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 – dalje: Ustav).
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5.1. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP) revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja koja je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5.2. Naime na sva pitanja je odgovoreno u odlukama revizijskog suda, pa stoga pravno shvaćanje iz pobijane odluke ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u presudama poslovni broj Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., Rev- 1172/2018 od 19. ožujka 2019., Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. i dr., a ovaj je sud već zaključio da se ne radi o važnim pravnim pitanjima odlučujući u povodu prijedloga za dopuštenje revizije u kojima su postavljena istovrsna pitanja (Revd-3910/22-2 od 19. listopada 2022., Revd 1064/2023-2 od 29. ožujka 2023., Revd-1970/23-2 od 7. lipnja 2023., i dr.).
5.3. Zaključno, tuženik je u prijedlogu naveo da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje (čl. 29. Ustava). Međutim, tuženik nije obrazložio u čemu bi se smatralo da je eventualna pogrešna primjena postupovnog i materijalnog prava osobito teške naravi (niti sud u obrazloženom nalazi da bi se o takvoj povredi, takve naravi i intenziteta radilo), a osobito niti određeno ne obrazlaže u čemu bi se konkretno sastojala povreda spomenutog Ustavom zajamčenog prava. Dakle, tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka odnosno osobito teškom povredom materijalnog prava bilo povrijeđeno gore navedeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo.
6. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP – zbog pravnih pitanja koje tuženik smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava – valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao pod stavkom I. izreke, dok je u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP – u pogledu pozivanja na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda – valjalo na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 7. lipnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
