REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-4818/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Gordane Korotaj, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Anđe Ćorluka, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. M. B., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17. i 126/19.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, broj: 80. Pp-3926/2021-75 od 7. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 7. lipnja 2023.,

p r e s u d i o j e :

I Odbija se kao neosnovana žalba okr. M. B. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: PZ), okr. M. B. se oslobađa dužnosti naknade troška prekršajnog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okr. M. B. proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji prekršaj je okrivljeniku, na temelju istog propisa, izrečena novčana kazna 260,00 eura/1.958,97 kuna, u koju kaznu je okrivljeniku uračunato vrijeme provedeno u uhićenju pa je okrivljeniku ostalo za platiti 220,18 eura/1.658,95 kuna, uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku 90 dana računajući od pravomoćnosti presude te je oslobođen dužnosti naknade troška prekršajnog postupka.

2. Protiv te presude okr. M. B. je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., t. 7., t. 9., t. 10. i st. 2. PZ-a te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući usvojiti žalbu, preinačiti presudu te osloboditi okrivljenika od optužbe te je podnio dopune žalbe (od 8. svibnja 2023.).

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. PZ-a, okrivljenik navodi da se presuda temelji na nezakonitom dokazu i to lažnim iskazima ispitanih svjedokinja, djelatnica Zavoda za socijalni rad Rijeka. Međutim, osporavanjem istinitosti iskaza ispitanih svjedoka pred sudom, okrivljenik sadržajno ističe žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koja će biti razmatrana niže u ovoj presudi.

5.1. Žalbene osnove bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., t. 7., t. 9., PZ-a, okrivljenik ni na koji način nije obrazložio niti konkretizirao, odnosno, nije naveo čime bi te bitne povrede odredaba prekršajnog postupka prvostupanjski sud počinio, tako da se ova žalbena tvrdnja nije niti mogla ispitati te ju ovaj sud drži paušalno iznesenom, a time i bespredmetnom.

5.2. Nejasan je žalbeni navod kojim okrivljenik povezuje „obavezni prekršajni nalog koji je važan dokaz ovog predmeta i čini cjelinu i otkriva činjenice nezakonitog postupanja javne vlasti i policije kao i samog suda..“ s ovim prekršajnim postupkom, budući da je predmet ovog prekršajnog postupka odlučivanje o krivnji okrivljenika kojem je optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja (od 8. srpnja 2021.) stavljeno na teret da je počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisan u optužbi.

6. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi kojima okrivljenik ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. PZ-a jer smatra da mu je u postupku povrijeđeno konvencijsko pravo na pravično suđenje te ustavno pravo na nepristrani sud, odnosno, da mu je povrijeđeno pravo obrane time što mu nije omogućeno „izražavanje i mišljenje u cjelini“, da njegovi „dokazi i mišljenja nisu ubilježena u zapisnik“, da nije ispitao svjedoka optužbe, da mu nisu „odobrena procesna prava na izuzeće“, da mu se ovim postupkom „javna vlast miješala u privatni i obiteljski život“, da je rad policije nezakonit jer „nisu izdali potvrdu ulaska u tuđi dom držatelju stana“, da nije „dobio obrazloženu sudsku odluku…niti pravo na žalbu“, da mu je povrijeđeno i konvencijsko pravo na zabranu diskriminacije, da je „Sutkinja ispitivala suprugu koja je koristila blagodat nesvjedočenja..“, da nisu izdvojeni iz spisa „nezakoniti dokazi zapisnici, materijali..“ čime je povrijeđena odredba čl. 121. st.1. i 2. PZ-a, te da je „došlo do izjave i priznanja..zbog pristrane sutkinje.. koja je prijetila i nije poštovala...“.

6.1. Prije svega, uvidom u spis predmeta, ovaj sud je utvrdio da je okrivljeniku omogućeno kontradiktorno raspravljanje u postupku jer mu je prvostupanjski sud uputio pozive za glavne rasprave koje je uredno primio te ispričao svoje nedolaske spriječenošću zbog zdravstvenog stanja, što nije ničim dokazao, a na kojima su izvođeni dokazi ispitivanjem svjedokinja djelatnica Zavoda za socijalni rad (23. studenog 2022. i 25. siječnja 2023.). Stoga okrivljenik nedolaskom na glavne rasprave, nije iskoristio svoje konfrontacijsko pravo ispitivanjem svjedoka optužbe odnosno suočavanjem s istima. Nadalje, na glavnoj raspravi održanoj 4. travnja 2023., okrivljeniku su pročitani zapisnici o ispitivanju predmetnih svjedokinja tako da je tijekom postupka bio upoznat s njihovim iskazima, na koje je i izložio primjedbe, čime mu je također omogućeno kontradiktorno raspravljanje u postupku.

6.1.1. Okrivljenik se na glavnoj raspravi od 14. veljače 2022. branio šutnjom, s time da je naveo da „nije kriv“, dok je dostavio pisanu obranu 22. studenog 2022., a koja obrana je pročitana na glavnoj raspravi 23. studenog 2022. Iz tog razloga u zapisniku o glavnoj raspravi od 14. veljače 2022. nisu niti mogli biti upisani „dokazi i mišljenja“ te nije točno da nisu uzeti u obzir navodi njegove okrivljenikovi

obrane u kojima poriče prekršaj, a kako on to sadržajno ističe u žalbi. Osim toga, na glavnog raspravi održanoj 4. travnja 2023. na kojoj su se izvodili dokazi, okrivljenik je aktivno sudjelovao, iznoseći pojedinosti predmetnog događaja te očitujući se na iskaze ispitanih svjedokinja, a koji zapisnik je i vlastoručno potpisao bez primjedbi.

6.1.2. U odnosu na navode žalbe kojima se osporava zakonitost cjelokupnog prekršajnog postupka odnosno ovlaštenja nadležnog tijela na podnošenje optužbe protiv okrivljenika zbog nasilja u obitelji, potrebno je uputiti okrivljenika da su pozitivni propisi Republike Hrvatske kojima se procesuira i kažnjava nasilničko ponašanje u obitelji, na snazi već dugi niz godina od kada nasilje u obitelji više nije „privatna stvar“. Stoga je pravilno prvostupanjski sud vodio prekršajni postupak na temelju podnesenog optužnog prijedloga ovlaštenog tužitelja protiv okrivljenika, u smislu čl. 160. st. 2. PZ-a.

6.1.3. Iz žalbenog navoda okrivljenika da mu nisu „odobrena procesna prava na izuzeće“, proizlazi da se žali i na rješenje o odbijanju kao neosnovanog zahtjeva za izuzeće sutkinje Općinskog suda u Rijeci, Stalna službe u Opatiji, L. K. u predmetu Pp-3926/2021 od 30. ožujka 2022. Zbog ovako paušalno iznesenog žalbenog navoda, ovaj sud je u smislu čl. 211. st. 3. PZ-a, po službenoj dužnosti utvrdio da je pobijano rješenje na zakonu osnovano i doneseno od strane ovlaštenog tijela iz čl. 106. st. 1. PZ-a.

6.1.4. Navod okrivljenika iz kojeg proizlazi da su policijski službenici neovlašteno ušli u njegov privatni prostor te postupali nezakonito, ovaj sud je ocijenio irelevantnim jer iz stanja spisa predmeta (Izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji) ne proizlazi da su policijski službenici predmetne zgode ušli u stan u kojem živi okrivljenik, već da su djelatnice nadležnog Zavoda za socijalnu skrb „koje su svjedočile kako je okrivljenik verbalno i fizički napao žrtvu, nakon čega ju je ugurao u stan.“, pozvale intervenciju policije.

6.1.5. Ovaj sud žalbeni navod okrivljenika da „nije dobio obrazloženu sudsku odluku…niti pravo na žalbu“ smatra neosnovanim budući da je iz stanja spisa predmeta jasno da je okrivljenik pravodobno podnio žalbu na uručenu mu prvostupanjsku presudu.

6.1.6. Iz sadržaja žalbe nije vidljivo koji to nezakoniti „dokazi, zapisnici, materijali“ nisu izdvojeni kao nezakoniti dokazi u smislu čl. 121. st.1. i 2. PZ-a, a niti je jasan i obrazložen navod žalbe da je okrivljeniku povrijeđeno i konvencijsko pravo na zabranu diskriminacije te ih ovaj sud ocjenjuje paušalno navedenim i bespredmetnim.

6.1.7. Iz obrazloženja pobijane presude je jasno vidljivo da je B. P., okrivljenikova nevjenčana supruga koristila blagodat ne svjedočenja slijedom čega prvostupanjski sud nije niti temeljio odluku o krivnji na njenoj izjavi o svom odnosu s okrivljenikom (koju je dala na zapisnik o glavnoj raspravi od 4. travnja 2023.) pa je neosnovan žalbeni navod da je u postupku izveden dokaz njenim ispitivanjem.

7. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik navodi da je činjenično stanje utvrđeno na nepostojećim činjenicama, na proturječnim izjavama, da je nad I. M., bivšom skrbnicom njegove supruge, izvršena inspekcija i prijavljena je pučkoj pravobraniteljici te joj više nije skrbnica. U dopunama žalbe okrivljenik ponavlja već iznesene žalbene navode time da ističe i da je prvostupanjski sud trebao suočiti ispitane svjedoke s okrivljenikom, zatim predlaže ispitivanje kao svjedoka A. R., R. B., načelnika M. Č., J. Ć., predstavnika tužitelja D. K. te ponovno svjedokinje, djelatnice nadležnog Zavoda za socijalni rad, zatim T. D.,

nije niti ispitao, nad

nevjenčanu suprugu okrivljenika B. P., koju prvostupanjski sud

kojom je zapravo sud vršio nasilje tako što ju je uznemirio, kao i da se sutkinja ispita kao svjedokinja.

7.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio.

7.2. Prvostupanjski je sud opravdano na temelju iskaza ispitanih svjedokinja, djelatnica Zavoda za socijalni rad u R., P. L. i T. R., koje su bile neposredni očevici nasilja u obitelji, te I. M. (skrbnici B. P.) i E. J. koje su imale konkretnih saznanja o obiteljskoj situaciji između okrivljenika i njegove nevjenčane supruge Biserke Prtenjače, osobe djelomično lišene poslovne sposobnosti (ranije potpuno lišene poslovne sposobnosti), žrtve nasilja, koje je prihvatio kao neposredno uvjerljive i vjerodostojne, a u kojima nije bilo nimalo nejasnoća ili nelogičnosti, imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik predmetne zgode počinio nasilje u obitelji prema nevjenčanoj supruzi, čime je ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

7.3. Po stavu ovog suda, okrivljenik u žalbi bezuspješno nastoji dovesti u sumnju vjerodostojnost iskaza ispitanih svjedokinja jer iz životnog i detaljnog opisivanja dinamike događaja (svjedokinje P. L. i T. R.), nedvojbeno proizlazi da je okrivljenik predmetne zgode odgurivao nevjenčanu suprugu, vrijeđao ju ponižavajućim izrazima što je kod nje izazvalo osjećaj uznemirenosti i povrede dostojanstva, o čemu su jasno svjedočile djelatnice nadležnog Zavoda i zbog čega su i zatražile intervenciju policije, što je sve pravilno i prvostupanjski sud zaključio. Prvostupanjski sud, neposredno ocjenjujući iskaze svjedokinja, nije našao niti jedan razlog zašto bi posumnjao u istinitost njihovih iskaza, niti navodi žalbe dovode u pitanje objektivnost njihovog iskazivanja, zbog čega je i za ovaj sud nedvojbeno da je okrivljenik počinio terećeni prekršaj.

7.4. Sve provedene dokaze prvostupanjski sud je, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani žalitelja. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge, a koje prihvaća i ovaj sud.

7.5. Nadalje, u odnosu na navod žalbe kojim okrivljenik ukazuje na propust prvostupanjskog suda da ispita i policijske službenike te žrtvu nasilja, upućuje se žalitelju da su i po ocjeni ovog suda, sve odlučne činjenice s dovoljnim stupnjem izvjesnosti utvrđene na temelju izvedenih dokaza te je činjenično stanje pravilno i u potpunosti utvrđeno.

7.6. Stoga, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe, u kojima žalitelj ne navodi nove činjenice i ne predlaže relevantne nove dokaze, u smislu odredbe čl. 193. st. 5. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

8. Iako okrivljenik u žalbi niti jednim konkretnim navodom ne pobija presudu zbog izrečene novčane kazne, sama žalba podnesena zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, a temeljem odredbe čl. 202. st. 5. PZ-a, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, dakle, izrečenoj novčanoj kazni. Stoga, razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj utvrdio novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja jer je izrečena prvenstveno blaža vrsta kazne, budući da je za prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, alternativno propisana kao teža kazna, kazna zatvora u najduljem trajanju do 90 dana, i to u najnižem novčanom iznosu propisanom za taj prekršaj, iz čega je razvidno da je prvostupanjski sud, dovoljno uzeo u obzir sve olakotne okolnosti okrivljenika u vidu osobnih i imovinskih prilika. Pravilno je prvostupanjski sud u izrečenu novčanu kaznu okrivljeniku uračunao vrijeme lišenja slobode te mu ukazao na pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa novčane kazne ukoliko istu plati u roku 90 dana od primitka pravomoćne presude.

9. Na temelju odredbe čl. 139. st. 6. PZ-a, a u vezi s odredbom čl. 138. st. 2. toč. 3. c) PZ-a, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj sud je odlučio okrivljenika osloboditi obveze plaćanja paušalnog iznosa troška ovog žalbenog postupka, uzimajući u obzir imovno stanje okrivljenika utvrđeno u prvostupanjskom postupku te smatrajući da bi plaćanjem troškova žalbenog postupka bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje, zbog čega je odlučeno kao pod t. II. ove izreke.

10. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 203. st. 1. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 7. lipnja 2023.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 5 otpravka: za spis, okrivljenika, žrtvu nasilja, Zavod za socijalni rad Rijeka i tužitelja