Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1309/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Miha Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao sutkinje izvjestiteljice i Mirjane Rubić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice E. P. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica A. M. B., odvjetnica u S. B., protiv tuženika Ž. M. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica I. B., odvjetnica u Z., radi naknade štete, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1761/14 od 16. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 7. lipnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Djelomično se uvažava žalba tužiteljice, preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1761/14 od 16. siječnja 2023. i sudi:

I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 1.313,86 Eur/9.900,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 23. svibnja 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije i refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, dok se za više traženo do iznosa od 2.654,46 Eur/20.000,00 kuna kao i zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate od 9. listopada 2011. do 23. svibnja 2014. tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 308,58 Eur/2.325,00 kuna, dok svaka stranka snosi svoje ostale troškove postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.654,46 Eur/20.000,00 kuna, sa zateznim kamatama od 9. listopada 2011. do isplate (točka I. izreke), te se nalaže tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 947,59 Eur u roku od 15 dana.

2. Tužiteljica pobija presudu zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu: ZPP) te predlaže da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na isplatu iznosa od 2.654,46 Eur/20.000,00 kuna na ime naknade neimovinske štete za koju je odgovoran tuženik.

7. Kao pravnu osnovu tužiteljica je istaknula kako je ozlijeđena od strane tuženika dana 8. listopada 2011.

8. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je između stranaka dana 8. listopada 2011. došlo do konfliktne situacije i da je tužiteljica pala kojom prigodom se ozlijedila,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine dr. D. M. proizlazi da jedina ozljeda koja može biti u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem je ozljeda natučenja s oguljotinom lijevog koljena koja ozljeda je nastala kontaktom lijevog koljena s tlom, a do čega je moglo doći prilikom pada. Karakter ozljede koljena ne omogućuje tumačenje uzroka tužiteljičinog pada (dakle, moguće je da je do pada došlo uslijed neke radnje poduzete od strane tuženika), a da iz nalaza proizlazi da je tužiteljica već od ranije imala koljeno oštećeno degenerativnim promjenama čemu se pripisuje značajni dio kliničke slike. Što se tiče drugih stanja koja se navode u medicinskoj dokumentaciji (dijagnoza istegnuća vrata, odnosno trzajna ozljeda, subduralni hematom i suženje vidnog polja) iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da ista nisu pripisivana štetnom događaju stoga što protiv povezanosti dijagnoze trzajne ozljede i štetnog događaja govori izostanak simptoma i znakova tog stanja na pregledu, izostanak poduzetih medicinskih postupaka te nepostojanje kontinuiteta liječenja u petotjednom razdoblju od štetnog događaja uz istodobnu prisutnost opsežnih degerativnih promjena vratne kralježnice,

- da je subduralni hematom otkriven osam mjeseci nakon štetnog događaja te da se radilo o kroničnom krvarenju koje se moglo razviti od nekoliko tjedana pa do nekoliko mjeseci prije nego što je dijagnosticirano, a u svakom slučaju dugo vremena nakon štetnog događaja. Osim dugog proteka vremena, protiv povezanosti sa štetnim događajem govore i odsutnost traume glave u događaju, a time odsutnost podesnog mehanizma nastanka krvarenja kao i dinamika razvoja kliničke slike. Iz nalaza proizlazi da je upitno postoji li suženje vidnog polja, a ukoliko isto postoji ono bi primjerice moglo biti posljedica povišenog očnog tlaka koji je tužiteljici dijagnosticiran nekoliko desetljeća prije štetnog događaja, a koja stanja nisu u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem,

- da je sudski vještak neurokirurg V. B. u nalazu i mišljenju naveo da se priklanja mišljenju vještaka sudske medicine D. M., te sukladno tome korigirao svoju ocjenu i ocijenio smanjenje životne aktivnosti zbog ozljede koljena u omjeru od 1,5-2%, a da je zbog te ozljede koljena tužiteljica pretrpjela bol jakog intenziteta 2,5 dana, srednjeg intenziteta 8 dana i manjeg intenziteta mjesec i pol dana, kao i da je pretrpjela kratkotrajni primarni strah jačeg intenziteta, sekundarni jačeg intenziteta u trajanju od tri dana, srednjeg intenziteta 8 dana, te kasni strah u trajanju od pet tjedana.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja smatra da je tužiteljici zbog zadobivene ozljede lijevog koljena povrijeđeno pravo osobnosti i da joj je prouzročena neimovinska šteta, pa da istoj pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.654,46 Eur/20.000,00 kuna.

10. Nadalje prvostupanjski sud smatra da tužiteljica nije dokazala da postoji odgovornost tuženika za njen pad, slijedom čega je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

11. Prvostupanjski sud ističe da sud nije vezan pravomoćnošću presude prekršajnog suda.

12. Glede tumačenja odredbe članka 12. stavak 3. ZPP-a, a po kojoj odredbi je u parničnom postupku sud u vezi postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik proglašava krivim, te zaključka prvostupanjskog suda kako se odredba članka 12. stavak 3. ZPP-a ne primjenjuje na odluke prekršajnog suda valja istači kako odluka prekršajnog suda zaista nema sama po sebi značenje odluke kaznenog suda, no u praksi i tumačenje odredbe članka 12. stavak 3. ZPP-a valja uzeti s rezervom, odnosno treba cijeniti sve okolnosti pojedinog slučaja.

13. Naime, osnovna obilježja kaznenog djela i prekršaja jesu radnja, protupravnost, krivnja i kažnjivost, te se kazneno djelo i prekršaj sastoji od objektivnih i subjektivnih elemenata djela. U objektivne elemente spadaju radnja i objektivno postojanje protupravnosti ili kako se to u teoriji naziva formalnom protupravnosti, dok su subjektivni elementi krivnja, kao svijest o protupravnosti.

14. Ovi objektivni elementi ponekad sadrže i posljedicu kao konkretni sastavni elementi zakonskog opisa kaznenog djela, dok neka kaznena djela posljedicu nemaju u sadržaju zakonskog opisa, već je dovoljna sama radnja koja je može prouzročiti. Praktično glavna razlika između opisa kaznenog djela i opisa prekršaja jest u posljedici kao konstitutivnom objektivnom elementu zakonskom opisu, a problem je što se u činjeničnom opisu prekršaja dodaje posljedica koja je nesporno nastupila, koja međutim nije konstitutivni element prekršaja.

15. Kazneno pravna odgovornost je najuža i najrestriktivnija vrsta odgovornosti (građansko-pravna odgovornost, radno-pravna odgovornost, obiteljsko-pravna odgovornost, moralna odgovornost, vjerska odgovornost….) te izostanak kaznene odgovornosti (nakon odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetu Maresti protiv RH potencijalno i prekršajne) ne znači da nema nikakve druge odgovornosti.

16. Stoga, može postojati krivnja i time suodgovornost na strani tužiteljice.

17. Iz presude Prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj Ppj-3125/11 od 19. prosinca 2011. utvrđeno je da je ovdje tuženik proglašen krivim što je 8. listopada 2011. u 9.00 sati u Zagrebu u parku na adresi ..., narušavao javni red i mir na način da je pobacao sve posudice s vodom koje je ovdje tužiteljica prethodno stavila za mačke, potom joj vičući rekao "sravnit ću te sa zemljom, gubi se odavde", te ju je svojim tijelom odnosno trbuhom gurnuo kojom prilikom je ona pala na tlo udarivši se u koljeno na kojem su nastale ozljede u vidu crvenila i oguljotine kože, a potom joj vičući dok se udaljavao rekao "starkeljo makni se".

18. Stoga, s obzirom da je u biću prekršajnog djela istaknuto da je tuženik gurnuo tužiteljicu kojom prilikom je pala na pod udarivši se u koljeno, ali da i iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi mogućnost nastanka navedene ozljede koljena, to je do pada tužiteljice došlo protupravnim ponašanjem tuženika. Međutim, po ocjeni ovog suda i tužiteljica je doprinijela nastanku štete budući da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je padu prethodio verbalni okršaj, pa je po ocjeni ovog suda doprinos tužiteljice nastanku štete u omjeru od 40%, a tuženika u omjeru od 60%.

19. Naime, oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu (članak 1092. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje u tekstu: ZOO).

20. Odredba članka 1100. stavak 1. ZOO-a propisuje da će u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema s time da je stavkom 2. istog članka propisano da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

21. Pod pravima osobnosti, kada je u pitanju fizička osoba, podrazumijevaju se u smislu odredbe članka 19. stavak 2. ZOO-a, pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

22. Prema utvrđenju prvostupanjskog suda tužiteljica je u štetnom događaju zadobila ozljedu lijevog koljena, a s obzirom na utvrđenja prvostupanjskog suda, po ocjeni ovog suda, pravilnom primjenom materijalnog prava odnosno sukladno odredbi članka 1100. ZOO-a tužiteljici je zbog povrede prava na tjelesno zdravlje valjalo dosuditi pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 2.189,92 Eur/16.500,00 kuna.

23. Navedenu pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava na tjelesno zdravlje ovaj sud je odredio na temelju detaljno utvrđenih manifestacija svih posljedica na tužiteljičino psihičko i fizičko zdravlje, kako privremenih tako i trajnih, te na njeno osobno funkcioniranje u trenutku povrede i tijekom liječenja.

24. Međutim, po ocjeni ovog suda, tužiteljica je doprinijela nastanku štete budući da je padu prethodio verbalni okršaj, pa je po ocjeni ovog suda doprinos tužiteljice nastanku štete u omjeru od 40%, a tuženika u omjeru 60%, pa cijeneći doprinos tužiteljice je valjalo zbog povrede prava na tjelesno zdravlje dosuditi iznos od 1.313,86 Eur/9.900,00 kuna.

25. Prema odredbi članka 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, stoga je u konkretnom slučaju na dosuđenu naknadu neimovinske štete 1.313,86 Eur/9.900,00 kuna, trebalo primijeniti odredbu članka 1103. ZOO-a pa su dosuđene zakonske zatezne kamate koje teku od dana podnošenja tužbe 23. svibnja 2014.

26. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a djelomično uvažiti žalbu tužiteljice, preinačiti prvostupanjsku presudu i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske odluke.

27. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari valjalo je preinačiti odluku o troškovima postupka, sukladno odredbi članka 166. stavak 2. ZPP-a, pa je s obzirom na uspjeh stranaka u postupku, valjalo odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, sukladno odredbi članka 154. ZPP-a, s tim da stranci koja je snosila trošak medicinskog vještačenja u postupcima radi naknade štete taj trošak treba priznati u cijelosti bez obzira na omjer djelomičnog uspjeha u odnosu na visinu dosuđenog zahtjeva. U konkretnom slučaju tužiteljica je podmirila iznos od 308,58 Eur/2.325,00 kuna na ime medicinskog vještačenja a koje je bilo potrebno, pa je stoga valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke.

U Splitu 7. lipnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović, v. r.