Poslovni broj: Gž-1129/2022-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja RH, OIB: ...., Ministarstvo , zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima, OIB ...., protiv tuženika 1. D. S.iz Nuštra, OIB ...., zastupanog po punomoćnici K. K., odvjetnici iz V. i 2. M.K. iz N., , OIB ......, zastupane po punomoćniku M. C., odvjetniku iz V., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbama stranaka podnesenim protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-267/21-22 od 26. svibnja 2022., u sjednici održanoj 7. lipnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-267/21-22 od 26. svibnja 2022. u točki I. i II. izreke te u dosuđujućem dijelu odluke o troškovima postupka iz točke III. izreke.

II. Prihvaća se žalba tužitelja te se preinačava odluka o troškovima postupka iz točke III. izreke u očito odbijajućem dijelu i sudi:

Nalaže se tuženicima da naknade tužitelju daljnje troškove postupka u iznosu od 66,36 eura/500,00 kuna (slovima: šezdesetšesteuratridesetšestcenti/petstokuna), u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda, utvrđeno je da kupoprodajni ugovor od 3. srpnja 2020.zaključen između prvotuženika D. S., kao prodavatelja i drugotuženice M.K., kao kupca, koji se odnosi na nekretninu upisanu u zk.ul.br. ...., K.O. C. i to k.č.br. ... oranica M. G. sa 599870 m2, gubi pravni učinak prema tužitelju u dijelu u kojem je potrebno za namirenje tužiteljevog potraživanja prema prvotuženiku u iznosu od 4.610,68 eura/34.739,15 kuna sa zateznim kamatama na iznos od 4.447,18 eura/33.507,30 kuna koje teku od 15. svibnja 2021. do isplate (točka I. izreke) te je obvezana drugotuženica trpjeti namirenje tražbine tužitelja sudskom prodajom suvlasničkog dijela 2/10 predmetne nekretnine s time da se može osloboditi prodaje nekretnine ako tužitelju isplati ukupan iznos tražbine (točka II. izreke). Tuženicima je naloženo da naknade tužitelju troškove postupka u iznosu od 398,17 eura/3.000,00 kuna (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude žalbu su podnijele sve stranke.

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv odluke o troškovima postupka iz točke III. izreke u dijelu kojim je očito odbijen preostali dio njegova zahtjeva za naknadu troškova postupka, sadržajno iz žalbenog razloga propisanog čl. 353. st. 1. toč.3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.,70/19., 80/22.,114/22., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana odluka preinači.

4. Tuženici su podnijeli sadržajno identične žalbe kojima pobijaju prvostupanjsku presudu u cijelosti iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. ZPP-a, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalba tužitelja je osnovana, dok su žalbe tuženika neosnovane.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pobijanje dužnikovih pravnih radnji i to kupoprodajnog ugovora sklopljenog između tuženika 3. srpnja 2020., kojim je prvotuženik prodao drugotuženici svoj suvlasnički dio od 2/10 na nekretnini k.č. ...., oranica M. G. površine 599870 m2, K.O. C., u dijelu koji je potreban radi namirenja tražbine tužitelja prema prvotuženiku u iznosu od 4.610,68 eura/34.739,15 kuna s pripadajućim zateznim kamatama.

8. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se žalbom pozivaju tuženici, budući da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a niti tuženici ne navodi u čemu bi se konkretno ta procesna povreda sastojala.

8.1. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

9. Prvostupanjski sud utvrđuje da je između stranaka nesporno da su sklopile predmetni kupoprodajni ugovor kojim je prvotuženik prodao drugotuženici suvlasnički dio nekretnine za cijenu od 26.544,56 eura/ 200.000,00 kuna. Nadalje, na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da tužitelj ima prema prvotuženiku dospjelu tražbinu u iznosu od 4.610,68 eura/34.739,15 kuna s osnove poreznih obveza, da u vrijeme sklapanja ugovora prvotuženik nije bio blokiran, da je u 2020. od samostalne djelatnosti te imovine i imovinskih prava ostvario dohodak od ukupno 3.753,77 eura/28.282,80 kuna iz čega da proizlazi da nije ostvario iznos kupoprodajne cijene, te da su tuženici srodnici u pobočnoj liniji u četvrtom stupnju srodstva.

10. Cijeneći prethodna činjenična utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj ima dospjelu novčanu tražbinu prema prvotuženiku u iznosu od 4.610,68 eura/34.739,15 kuna koju nije u mogućnosti naplatiti jer prvotuženik zbog sklopljenog kupoprodajnog ugovora nema dovoljno imovine za namirenje tužitelja pa je ugovor sklopio na štetu tužitelja, s time da je drugotuženica kao srodnik prvotuženika u pobočnoj liniji u četvrtom stupnju sukladno čl. 67. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11, 78/15., 29/18., 126/21., dalje: ZOO) znala da predmetnim raspolaganjem prvotuženik nanosi štetu tužitelju, pa zauzima stav da su ispunjene pretpostavke iz čl. 66. st. 1. i 2. i čl. 67. st.1. i 2. ZOO-a za pobijanje dužnikovih pravnih radnji i prihvaća tužbeni zahtjev u cijelosti.

11. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. i čl. 162.ZPP-a pa tužitelju dosuđuje troškove postupka u cijelosti, u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa), pri čemu tužitelju ne priznaje trošak zastupanja na ročištu za objavu presude kao nepotrebnom zavođenje parnice.

12. Pravilno je prvostupanjski sud, protivno žalbenim navodima tuženika, utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev. 13. Naime, pravilno je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza zaključio da tužitelj ima dospjelu novčanu tražbinu prema prvotuženiku u iznosu od 4.610,68 eura/34.739,15 kuna, pri čemu okolnost da rješenja o ovrsi radi naplate te tražbine nisu pravomoćna i ovršna, suprotno žalbenim navodima tuženika nije od utjecaja na dospjelost tražbine, s obzirom da dospijeće tražbine ne koincidira sa pravomoćnošću i ovršnošću rješenja o ovrsi u postupku prisilne naplate tražbine, a iz izvedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da je tražbina tužitelja u trenutku podnošenja tužbe 10. lipnja 2021. dospjela.

14. Također, neosnovano tuženici žalbom osporavaju zaključak prvostupanjskog suda da je predmetni kupoprodajni ugovor sklopljen na štetu tužitelja jer da u trenutku sklapanja istog prvotuženiik nije bio blokiran te je vlasnik tri motorna vozila. Naime, iako u trenutku sklapanja ugovora 3. srpnja 2020. novčana sredstva na računima prvotuženika nisu bila blokirana, pri utvrđenju da prvotuženik iste godine osim iznosa od 3.753,77 eura/28.282,80 kuna nije ostvario drugih prihoda, a tijekom postupka nije pružio relevantnih dokaza da bi imao druge imovine iz koje bi se tužitelj mogao naplatiti, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da prvotuženik nema dovoljno sredstava za ispunjenje tužiteljeve tražbine pa da je sukladno čl. 66. st. 2. ZOO-a ugovor sklopljen na štetu tužitelja. Pri tome, činjenica da je u službenoj evidenciji MUP-a prvotuženik evidentiran kao vlasnik tri motorna vozila, suprotno žalbenim navodima nije od utjecaja na pravilnost prethodnog zaključka s obzirom na starost vozila (1986., 1989. i 1990.) te činjenicu da se radi o odjavljenim vozilima.

15. Konačno, tuženici se žalbama neosnovano pozivaju na nemogućnost sudske prodaje nekretnine sukladno čl. 80.b. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22., , dalje: OZ) s obzirom na visinu tražbine tužitelja manju od 5.308,91 eura/40.000,00 kuna s osnove glavnice i posljedično tome nedostatak pravnog interesa za podnošenje tužbe. To iz razloga jer navedena zakonska odredba kojom su propisani posebni uvjeti za određivanje ovrhe na nekretnini ne dolazi u primjenu u parničnim postupcima pa činjenica da glavnica tražbine tužitelja ne prelazi iznos od 5.308,91 eura/40.000,00 kuna nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude. U slučaju drugačijeg tumačenja, vođenje parničnog postupka radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji u situaciji kada je tražbina vjerovnika manja od navedenog iznosa glavnice u cijelosti bi izgubilo svrhu.

16. Stoga je prvostupanjski sud imajući u vidu utvrđene činjenice, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 66. st. 1. i 2. i čl. 67. st.1. i 2. ZOO-a kada je prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti.

17. Međutim, osnovano se tužitelj žalbom poziva na pogrešnu primjenu materijalnog prava prilikom donošenja odluke o troškovima postupka. Naime, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio čl. 155. st. 1. ZPP-a u odnosu na trošak ročišta za objavu presude, budući da je suprotno stavu prvostupanjskog suda riječ o trošku koji je u smislu čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 335. ZPP-a bio potreban za vođenje parnice, jer se radi o procesnoj dispoziciji tužitelja da njegov punomoćnik pristupi na to ročište. Stoga tužitelju pripada daljnji trošak postupka u iznosu od 66,36 eura/500,00 kuna (Tbr.9.toč.3.Tarife).

18. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbe tuženika kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu, kao u točki I. izreke, a prihvaćanjem žalbe tužitelja pozivom na čl. 373.ZPP-a preinačiti pobijanu presudu u očito odbijajućem dijelu odluke o troškovima postupka, kao u točki II. izreke.

U Rijeci 7. lipnja 2023.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan