Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-274/2022-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića univ.spec.crim., predsjednika vijeća, Tomislava Juriše i dr.sc. Tanje Pavelin, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. J. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, optuženog D. J. i optuženog D. S. podnesenim protiv presude Županijskog sud u Velikoj Gorici od 23. svibnja 2022. broj K-20/2021., u javnoj sjednici vijeća održanoj 7. lipnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika, optuženog D. J. i optuženog D. S. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici optuženi D. J. i optuženi D. S. proglašeni su krivim zbog kaznenog djela protiv imovine, razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. činjenično i pravno opisanog u izreci te presude, za koje kazneno djelo je na temelju odredbe članka 230. stavak 2. KZ/11. uz primjenu članka 48. stavak 2. u vezi s člankom 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. optuženi D. J. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 10 (deset) mjeseci pa je na temelju članka 57. KZ/11. izrečena djelomična uvjetna osuda tako da se ima izvršiti dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci, a dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci neće se izvršiti ukoliko optuženi D. J. u roku provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo a optuženi D. S. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci pa je na temelju članka 57. KZ/11. izrečena djelomična uvjetna osuda tako da se ima izvršiti dio kazne zatvora od 9 (devet) mjeseci, a dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 1 (jedan) mjesec neće se izvršiti ukoliko optuženi D. S. u roku provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo. 1.2. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11., optuženom D. J. se u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 10 (deset) mjeseci, a optuženome D. S. u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci uračunava vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 29. travnja 2021. do 31. siječnja 2022.

1.3. Na temeljem članka 79. stavak 1. KZ/11. od optuženoga D. J. oduzeta je jedna boca alkoholnog pića P. proizvođača B., zapremnine 1 l, 1 novčanica od 100,00 kuna, 1 novčanica od 50,00 kuna i tri novčanice od 10,00 kuna koji predmeti su od istoga oduzeti uz POPOP broj … od 29. travnja 2021. te se isti imaju vratiti oštećeniku, dok su od optuženoga D. S. oduzete dvije novčanice od 200,00 kuna, jedna novčanica od 20,00 kuna i tri novčanice od 10,00

kuna koji predmeti su od istoga oduzeti uz POPOP broj … od 29. travnja 2021. te se iste imaju vratiti oštećeniku.

1.4. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.). oštećenik je radi ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva upućuje u posebnu parnicu.

1.5. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. optuženici su oslobođeni obveze naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti.

2. Protiv te presude žale se optuženici i državni odvjetnik.

2.1. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači na način da optuženicima izrekne bezuvjetne kazne zatvora u duljem vremenskom trajanju.

2.2. Optuženi D. J. žali se po branitelju R. B., odvjetniku u Z., zbog odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači na način da optuženiku izrekne blažu kaznu u dijelu izricanja bezuvjetnog zatvora.

2.3. Optuženi D. S. žali se po branitelju Z. S., odvjetniku u Z. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešna i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači prvostupanjsku presudu i optuženika oslobodi od optužbe, a podredno da ukine prvostupanjsku presudu u predmetu uputi na ponovno suđenje i odluku

3. U odgovoru na žalbu optuženi D. J. i optuženi D. S. predlažu žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu

4. Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Postupajući po zahtjevu branitelja optuženika D. J., na temelju članka 475. stavka 2. ZKP/08. o sjednici su uredno izviješteni optuženik i njegov branitelji kao i nadležni državni odvjetnik. Sjednica je održana u odsutnosti optuženog D. J. i njegovog branitelja te državnog odvjetnika u skladu s odredbom članka 475. stavak 3. Z./08.

6. Žalbe državnog odvjetnika i oba optuženika nisu osnovane.

7. Optuženik D. S. u žalbi smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer su razlozi o odlučnoj činjenici, postupanje prema zajedničkom dogovoru, potpuno nejasni. Međutim, iako se suštinski radi o činjeničnom pitanju, pa će se u okviru odgovarajuće žalbene osnove razmatrati, valja uputiti da je prvostupanjski sud u odnosu na radnje koje su opisane u činjeničnom opisu izreke presude i koje ukazuju na dogovor optuženika, iznio dostatne i razumljive razloge (točka 12.) pa nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju ukazuje optuženik u žalbi.

8. Nadalje, optuženik D. S. u okviru žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja smatra da je prvostupanjski sud u pogledu dinamike događaja koja je prethodila i uslijedila nakon počinjenje kaznenog djela od strane optuženog D. J., trebao povjerovati obranama optuženika, a ne svjedokinji L. D. u dijelu u kojem ista opisuje osobu koja je sjedila na zidiću preko puta trgovine i kasnije se šetala ispred trgovine. U tom smislu optuženik relativizira argument prvostupanjskog suda o tome da supočiniteljstvo proizlazi iz činjenice da je po izlasku iz trgovine optuženi D. J. dao optuženom D. S. veći dio otuđenog novca. Također smatra da u tijeku postupka nije dokazano da bi optuženi D. J. imao kod sebe nož koji bi s obzirom na svoje svojstvo činio kvalifikatorni element terećenog kaznenog djela, a također nije dokazano niti da bi optuženi D. S. imao o nožu ikakvog saznanja.

8.1. Međutim, prvostupanjski sud je (točka 11.) iznio detaljne razloge o radnjama koje je poduzeo optuženi D. S., i to sjedenje na zidiću ispred trgovine zajedno sa optuženim D. J. (opservacija terena), šetnja ispred trgovine za vrijeme dok je optuženi D. J. u trgovini (pazi da netko ne naiđe) te zajedničko napuštanje mjesta događaja a sve smatrajući iskaz svjedokinje L. D. vjerodostojnim i otklanjajući obrane optuženika. Činjenicu uporabe noža koji po svojim svojstvima predstavlja opasno oružje pa samim time i kvalifikatorni element terećenog kaznenog djela kao i saznanje optuženika D. S. o tome, prvostupanjski sud je utvrdio logičnim povezivanjem zapisa nadzorne kamere i zajednički provedenog vremena oba optuženika i iznio razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i nema ih potrebe ovdje ponavljati. Isto se odnosi i na žalbene navode u pogledu iznosa otuđenog novca u odnosu na iznos novca kojeg je optuženi D. J. po izlasku iz trgovine predao optuženom D. S. a što je prvostupanjski sud utvrdio logično povezujući otuđeni iznos i novčani iznos pronađen kod optuženog D. S. i pritom osnovano otklanjajući obranu u dijelu u kojem je optuženik navodi da je primio jednokratnu novčanu naknadu kod Centra za socijalnu skrb u I. G. (dva mjeseca ranije).

9. I u pogledu subjektivnog obilježja kaznenog djela, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je iznio razloge (točka 12.) koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i nema ih potrebe ovdje ponavljati.

10. Stoga ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud nakon temeljite analize i ocjene provedenih dokaza, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te izveo valjane zaključke o bitnim činjenicama i to na prihvatljiv i dostatan način obrazložio u presudi.

11. Optuženik D. S. u žalbi ističe žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, ali iz žalbenih navoda je vidljivo da se radi o tzv. posrednoj povredi kaznenog zakona i to zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja o čemu je sud prethodno u obrazloženju iznio razloge i zaključak.

12. U odnosu na odluku o kazni žale se optuženici i državni odvjetnik.

12.1. Državni odvjetnik smatra da prvostupanjski sud nije trebao cijeniti kao olakotnu okolnost priznanje kaznenog djela od strane optužbe D. J. te da je podcijenio višestruku prekršajnu i kaznenu osuđivanost kao otegotnu okolnost, a koja ukazuje da dosadašnje izrečene uvjetne osude nisu dovoljno djelovale na optuženika. U odnosu na optuženog D. S. smatra da je prvostupanjski sud precijenio olakotnu okolnost da se optuženik nakon počinjenog kaznenog djela dobrovoljno javio na liječenje od ovisnosti o alkoholu dok da je podcijenio raniju prekršajnu i kaznenu osuđivanost. U odnosu na oba optuženika državni odvjetnik smatra da olakotne okolnosti nisu takvog značaja da bi predstavljale naročito olakotne okolnosti koji su temelj za sudsko ublažavanje.

12.2. Optuženi D. J. smatra da je prvostupanjski sud odstupio od prakse Županijskih sudova u Republici Hrvatskoj izričući neprimjereno visoku kaznu s obzirom na sve okolnosti. Optuženik posebno upire ne značaj priznanja kaznenog djela kao vrlo važne olakotne okolnosti jer nakon provedene opsežne istrage nije bilo kvalitetnih dokaza za osuđujuću presudu, tešku životnu situaciju, minimalnu nastalu štetu, činjenicu da optuženik tempore criminis bio pod utjecajem opojnih sredstava, da je koristio mali nožić te ponašanje prema policiji za vrijeme privođenja kada nije pružalo nikakav otpor i protivljenje.

12.3. Optuženi D. S. nije se žalio zbog odluke o kazni pa je pobijana presuda u tom dijelu ispitana, s obzirom na istaknutu žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, na temelju članka 478. ZKP/08.

12.4. Međutim, nakon što je ispitao odluku o kazni u svjetlu ovako suprotstavljenih stanovišta stranaka, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno i u dovoljnoj mjeri, u skladu s člankom 47. KZ/11., ocijenio sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti dajući im odgovarajući značaj.

12.5. Prvostupanjski sud je u odnosu optuženog D. J. u dovoljnoj mjeri (suprotno žalbenim navodima optuženika) cijenio olakotne okolnosti pa je tako osnovano (suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika), cijenio iskreno priznanje kaznenog djela, ispriku oštećenima, žaljenje zbog počinjenja kaznenog djela, činjenicu da je otac dvoje malodobne djece u dobi od .. godine i .. mjeseci (točka 13.), činjenicu da je tempore criminis bio pod utjecajem opojnih droga (točka 17.- suprotno žalbenim navodima optuženika) dok je socijalni status optuženika sadržan u osobnim podacima pa je sudu bio poznat. Preostale okolnosti na koje upućuje optuženik i to „mali nožić“ kao sredstvo počinjenja (suprotno proizlazi iz provedenih dokaza) i ponašanje optuženika prilikom lišenja slobode prvostupanjski sud osnovano nije cijenio kao olakotne okolnosti. Prvostupanjski sud je također (suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika) osnovano primijenio odredbu članka 48. stavak 2. u vezi s člankom 49. stavak 1. i 3. KZ/11. (točka 14.), očito smatrajući da prethodno navedene olakotne okolnosti predstavljaju naročite olakotne okolnosti koje opravdavaju tzv. sudsko ublažavanje kazne.

12.6. U odnosu na optuženog D. S. prvostupanjski sud je osnovano kao olakotno cijenio iskazanu manju kriminalnu količinu, svijest o problemu s ovisnošću o alkoholu, zbog čega se uključio terapijsku zajednicu (suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika) tek kao otegotno raniju prekršajnu i kaznenu osuđivanost, ujedno osnovano smatrajući da prethodno navedene olakotne okolnosti predstavljaju naročite olakotne okolnosti koje opravdavaju sudsko ublažavanje kazne.

12.7. Stoga razloge prvostupanjskog suda u pogledu izbora vrste i mjere kazne u cijelosti, a suprotno stavu optuženika i državnog odvjetnika, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i nalazi da kazna zatvora u odnosu na optuženog D. J. u trajanju od 2 (dvije) godine i 10 (deset) mjeseci te u odnosu na optuženog D. S. kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci uz primjenu članka 57. KZ/11. i izricanje djelomično uvjetne osude i to u odnosu na optuženog D. J. neuvjetovani dio u trajanju od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci a uvjetovani dio u trajanju od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci a u odnosu na optuženog D. S. neuvjetovani dio u trajanju od 9 (devet) mjeseci a uvjetovani dio u trajanju od 1 (jedne) godine i 1 (jedan) mjesec s rokom provjeravanja u odnosu na oba optuženika od 4 (četiri) godine u potpunosti odgovara svim utvrđenim okolnostima te će se takvom kaznom i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u cijelosti ispuniti zakonska svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11. Također, takva kazna je dostatna da se izrazi društvena osuda za počinjeno kazneno djelo, kao i da utječe na optuženike i sve ostale da se suzdrže od činjenja kaznenih djela. Iz tih razloga nisu u pogledu odluke o kazni osnovane žalbe stranaka.

13. S obzirom da žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, sukladno članku 478. KZ/11. sadrži u sebi i žalbu zbog oduzimanja predmeta ovaj sud ispitujući prvostupanjsku presudu je utvrdio da je izrečeno oduzimanje predmeta na temelju članka 79. stavak 1. KZ/11. zakonito i osnovano te da je prvostupanjski sud iznio razloge (točka 19.) koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. 14. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. nije našao da bi bile ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika a na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

15. Stoga je primjenom odredbe članka 482. ZKP/08. trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 7. lipnja 2023.

Predsjednik vijeća

Ivan Turudić,univ.spec.crim., v.r.