Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-uv-70/2023-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc.Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te Ivana Turudića univ.spec.crim. i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Bujas zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika D. Š., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 3. travnja 2023., broj Ik I-36/2023-18, u sjednici vijeća održanoj 7. lipnja 2023.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba zatvorenika D. Š. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Rješenjem Županijskog suda Sisku, na temelju članka 170. stavak 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj: 14/21. – dalje u tekstu: ZIKZ) odbijen je prijedlog zatvorenika D. Š. za uvjetni otpust.
2. Zatvorenik se nalazi na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju 2 godine i 6 mjeseci, na koju je osuđen presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Kzm-3/15 od 4. travnja 2017., koja je u odluci o kazni preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kžm-23/17 od 10. prosinca 2020., zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 153. stavak 1. i drugih KZ/11. Početak izdržavanja kazne zatvora je 28. lipnja 2021., a istek kazne je 2. kolovoza 2023.
3. Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik osobno, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, „bitne povrede kaznenog zakona te teške povrede osuđenikovih prava“, s prijedlogom da se „usvoji žalba te otpusti zatvorenika na uvjetni otpust podredno da se vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje “.
4. Sukladno članku 51. stavku 2. ZIKZ, koji se u ovom postupku primjenjuje u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje u tekstu: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalba nije osnovana.
6. Osporavajući pobijano rješenje, zatvorenik ističe da ga je prvostupanjski sud stavio u nepovoljan i diskriminirajući položaj spram prakse istog suda i odluka prema izrazito težim slučajevima (D. K. D., I. B.). Ističe pozitivne okolnosti navedene u mišljenju Kaznionice, dodaje da je pisano potpuno priznanje kaznenog djela dostavljeno upravi Kaznionice puno prije podnošenja prijedloga za uvjetni otpust, da posebnom programu nije pristupio zbog straha od napada i stigmatizacije drugih jer mu nije mogla biti omogućena diskrecija i sigurnost, da se ispričao žrtvi te da je prije stupanja na izdržavanje kazne bio na slobodi bez prekršaja, da nije prethodno osuđivan, da je zasnovao izvanbračnu zajednicu, da ga čeka posao na slobodi, da žrtva radi u Irskoj te samo povremeno posjećuje Republiku Hrvatsku, kao i da mu je do isteka kazne preostalo tri mjeseca.
7. Izloženim žalbenim navodima zatvorenika, međutim, nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda koji je, odlučujući o prijedlogu zatvorenika za uvjetni otpust, ispravno uzeo u obzir i ocijenio sve za to odlučne okolnosti u smislu odredbe članka 59. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. – dalje u tekstu: KZ/11.-I) te potom pravilno zaključio da do sada izdržana kazna zatvora nije u dovoljnoj mjeri utjecala na zatvorenika u smislu uključivanja u život na slobodi te da je radi postizanja svrhe kažnjavanja nužno da on nastavi s izdržavanjem kazne zatvora. Pri tome je prvostupanjski sud ispravno uzeo u obzir okolnosti istaknute u mišljenju Kaznionice i to da je zatvorenik u provedbi pojedinačnog programa ocijenjen najnižom pozitivnom razinom zadovoljava, da je rizik od povrata procijenjen od srednjeg do visokog, da nema utvrđene pogodnosti izlaska, da je odbio izvršavanje posebnog programa, očitovanje žrtve koja se izričito protivi uvjetnom otpuštanju, jer još uvijek ima potrebu za preradom proživljenog traumatičnog iskustva, kao i neželjene posljedice za okolinu u slučaju uvjetnog otpuštanja.
7.1. Ispravan je, stoga, zaključak prvostupanjskog suda, koji prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, da, unatoč određenim pozitivnim okolnostima kod zatvorenika (nije stegovno kažnjavan, nema kaznenih postupaka u tijeku, radno raspoređen i uspješan radnik), negativne okolnosti pretežu te nije ostvarena svrha kažnjavanja. Pri tome se ističe da su vrsta, težina kao i okolnosti počinjenja kaznenih djela zbog kojih zatvorenik izdržava kaznu zavora, uz motiv i pobude iz kojih su djela počinjena od utjecaja na odluku o uvjetnom otpustu odnosno kod procjene je li ispunjena svrha kažnjavanja (kazneno djelo silovanja na štetu maloljetne osobe i kazneno djelo bludnih radnji zlouporabom položaja djeteta u vremenskom periodu 2008., 2009. i 2012. godine, na štetu kćeri tadašnje izvanbračne supruge s kojom je sada obnovio vezu). Stoga žalbeni navodi zatvorenika da se radilo o ekscesnom ponašanju nisu osnovani, dok navodi o očekivanom zaposlenju nisu od utjecaja na odluku o uvjetnom otpustu. Žalbeni navodi da se ispričao žrtvi, priznao počinjenje kaznenog djela, te da žrtva samo povremeno dolazi u Republiku Hrvatsku u odnosu na utvrđenja da se žrtva protivi uvjetnom otpuštanju i nadalje procesuira traumu, da bi otpuštanje imalo neželjene posljedice na okolinu, uz okolnost da je obnovio vezu sa majkom žrtve (što povećava opasnost kontakta i retraumatizacije žrtve), ne predstavljaju okolnosti koje pretežu nad ispravno utvrđenim negativnim okolnostima.
7.2. Isto tako nije u pravu zatvorenik da je odlukom prvostupanjskog suda „stavljen u nepovoljan i diskriminirajući položaj spram prakse istog suda i odluka prema izrazito težim slučajevima“, jer se odluka o uvjetnom otpustu donosi sukladno načelu individualizacije u svakom pojedinom predmetu ovisno o utvrđenim okolnostima, dok navod zatvorenika da kaznena djela za koja izdržava kaznu (argumentum a contrario) predstavljaju lakša kaznena djela, ukazuje na njegov stav kojim relativizira počinjena kaznena djela a time i njegov neprihvatljiv odnos prema žrtvi i posljedicama djela.
8. Stoga je prvostupanjski sud, protivno žalbenim navodima, potpuno i ispravno utvrdio činjenično stanje o čemu je dao jasne i dostatne razloge, koje prihvaća i drugostupanjski sud te ispravno zaključio da kod zatvorenika nije ispunjena svrha kažnjavanja te ispravno nije donio pozitivnu odluku o uvjetnom otpustu zatvorenika D. Š..
9. Slijedom navedenog, a kako žalbom zatvorenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su istim ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 7. lipnja 2023.
Predsjednica vijeća
dr.sc.Tanja Pavelin,v.r.
