Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-Us-72/2023-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića univ.spec.crim., predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i dr.sc. Tanje Pavelin, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Bujas zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenih E. O. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 291. stavak 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama okrivljenih E. O., D. J. M. i A. F., podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 2. veljače 2023., broj Kov-Us-34/2022., u sjednici vijeća održanoj 7. lipnja 2023.,

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe okrivljenih E. O., D. J. M. i A. F. kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Županijski sud u Zagrebu, rješenjem od 2. veljače 2023., broj Kov-Us-34/2022., pod točkom I. izreke rješenja, odbio je prijedloge branitelja I okrivljene E. O. i branitelja II okrivljene D. J. M., da se iz spisa predmeta izdvoje kao nezakoniti dokazi i to psihijatrijski nalaz i mišljenje prof.dr.sc. M. J. o duševnom zdravlju i poslovnoj sposobnosti Ž. J. R. od 22. siječnja 2016. (listovi 26-29, 190-193 i 441-442 spisa), psihijatrijski nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka G. A. o poslovnoj sposobnosti Ž. J. R. od 1. veljače 2016. (listovi 30-42 i 195-207 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prim.dr.sc. Ž. M. od 12. studenog 2018. (listovi 490-502 spisa) i dopuna zaključka nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prim.dr.sc. Ž. M. od 10. prosinca 2018. (listovi 506-507 spisa), dopuna nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prim.dr.sc. Ž. M. od 1. ožujka 2022. (listovi 677-679 spisa), i dopuna nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prim.dr.sc. Ž. M. od 5. travnja 2022. (listovi 716- 717 spisa).

1.1. Pod točkom II. izreke rješenja, odbijen se prijedlog braniteljice III okrivljene A. F. da se iz spisa predmeta kao nezakoniti dokaze izdvoje dokazi navedeni pod točkama 1-48 optužnice, izrijekom navedeni u izreci rješenja.

2. Protiv navedenog rješenja žali se okrivljena E. O. po branitelju, odvjetniku B. D., iz "svih žalbenih osnova", s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje".

2.1. Žalbom rješenje pobija i okrivljena D. J. M., po branitelju odvjetniku Č. P., bez isticanja žalbene osnove pobijanja s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "preinači točku I. pobijanog rješenja na način da prihvati prijedlog za izdvajanje navedenih nezakonitih dokaza odnosno podredno ukine pobijano rješenje i predmet vrati optužnom vijeću na ponovno odlučivanje".

2.2. Okrivljena A. F. se žali protiv pobijanog rješenja po braniteljici, odvjetnici V. D. L., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.

– odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.) i članka 468. stavak 2. ZKP/08. te zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470 ZKP/08., s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na temelju članka 474. stavak 1. u vezi članka 495. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Nije u pravu okrivljena A. F. da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., jer da je izreka rješenja nerazumljiva i proturječna razlozima rješenja. Naime, okolnost da prvostupanjski sud nije naveo III okrivljenu pod točkom I. izreke rješenja, već je o njezinom prijedlogu riješeno pod točkom II. izreke rješenja ne čini izreku rješenja proturječnom ni nerazumljivom, a to stoga što su I i II okrivljenice tražile izdvajanje samo dokaza navedenih pod točkom I izreke, dok je III okrivljena uz te dokaze tražila i izdvajanje i ostalih dokaza navedenih pod točkom II izreke rješenja (pri čemu su navedeni i dokazi iz točke I izreke rješenja), pa je prvostupanjski sud odlučivao po postavljenim prijedlozima stranaka koje je u cijelosti riješio i o čemu je naveo razloge, koji su sukladni izreci rješenja.

5.1. Isto tako, nije u pravu ista okrivljenica da je počinjena prethodno navedena povreda, kada navodi da "izreka rješenja ne sadrži zakonsku osnovu na temelju koje je sud odlučio, što izreku čini nerazumljivom". Iako ispravno okrivljenica ističe da je člankom 168. stavka 3. ZKP/08. propisano da izreka rješenja mora sadržavati zakonsku osnovu odlučivanja i odluku suda, te da je prvostupanjski sud propustio u izreci rješenja navesti zakonsku osnovu svoje odluke, međutim taj propust ne čini izreku nerazumljivom, jer je jasno naveden sadržaj odluke te su precizno i jasno navedeni, te točno naznačeni svi sadržaji materijalnih i personalnih dokaza o kojima je sud donio odluku kada je odlučivao o prijedlogu za izdvajanje nezakonitih dokaza.

5.2. Okrivljena A. F. smatra da je ostvaren još jedan vid navedene povrede, jer da rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama zbog čega da se ne može ispitati odnosno da "u istom nije navedeno ništa što bi se odnosilo na obrazloženje suda vezano za zakonsku osnovu na temelju koje je donesena pobijana odluka". Međutim, protivno žalbenim navodima sud prvog stupnja je u obrazloženju rješenja naveo sve razloge vezane za zakonsku osnovu na temelju koje je donesena pobijana odluka odnosno odredbu članka 351. ZKP/08., i to da je nakon podizanja optužnice na sjednici optužnog vijeća po prijedlogu stranaka za izdvajanje nezakonitih dokaza donesena odluka o njihovoj zakonitosti te potom iznio razloge iz kojih smatra da dokazi čije se izdvajanje predlaže nisu nezakoniti dokazi u smislu članka 10. ZKP/08. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11., koja bi priječila ispitivanje rješenja, a niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08., jer okrivljenici nije povrijeđeno pravo na pošteno suđenje odnosno pravo na obrazloženu sudsku odluku.

6. Okrivljena E. O., okrivljena D. J. M. i okrivljena A. F. smatraju da su dokazi navedeni pod točkom I. izreke pobijanog rješenja (odnosno opisani pod točkama 4., 5., 15. i 15. u točki II. izreke rješenja) pribavljeni na nezakonit način i to povredom odredaba kaznenog postupka, jer da psihijatrijski nalaz i mišljenje prof.dr.sc. M. J. i psihijatrijski nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka G. A. nisu pribavljeni po nalogu državnog odvjetnika, niti sukladno odredbama kaznenog postupka, već za privatne potrebe odnosno za parnični postupak, čime da je okrivljenicama povrijeđeno pravo na obranu s obzirom da neće moći osporavati dijelove tih vještačenja postavljenjem pitanja vještacima, iznošenjem prigovora, traženjem izuzeća, te da se nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Ž. M., kao i njegova dopuna, temelji na tim nalazima i mišljenjima što tada i njega čini nezakonitim.

6.1. Međutim, protivno žalbenim navodima okrivljenica, psihijatrijski nalaz i mišljenje prof.dr.sc. M. J. i psihijatrijski nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka G. A., nisu nezakoniti dokazi samim time što nisu izrađeni po nalogu državnog odvjetnika u kaznenom postupku. Naime, zato što se radi o dokazu iz parničnog postupka (nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka G. A.), odnosno nalazu i mišljenju izrađenom za privatne potrebe (nalaz i mišljenje prof.dr.sc. M. J.), ovi dokazi imaju dokaznu snagu isprava čiju vjerodostojnost stranke mogu pobijati tijekom kaznenog postupka. Stoga ispravno prvostupanjski sud zaključuje da se radi o zakonitim dokazima. Doduše, ispravno okrivljena D. J. M. upire da prvostupanjski sud nije u fazi optužnog vijeća ovlašten ocjenjivati vjerodostojnost tih dokaza, a što je učinio na stranici 7. rješenja, međutim ta okolnost ne dovodi u pitanje ispravan zaključak toga suda koji se odnosi na zakonitost tih dokaza.

6.2. Slijedom prethodno navedenog, ni nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Ž. M. te njegova dopuna, a koji je u izradi svog nalaza razmatrao i dva prethodno navedena vještačenja, nije nezakonit dokaz. Naime, u prikupljanju podataka pri provođenju psihijatrijskog vještačenja, vještak je ovlašten razmotriti dokumentaciju koja može poslužiti prilikom sačinjavanja nalaza i davanja mišljenja, pa i onda ako se radi o dokumentaciji iz drugog postupka. Prema tome, nije nezakonito postupao vještak koji je, u okviru naloženog mu psihijatrijskog vještačenja, razmatrao dokumentaciju, odnosno nalaze i mišljenja pribavljene u privatne svrhe odnosno iz drugog predmeta, a koji sadržavaju anamnestičke podatke oštećenice, koji su jedan od temelja za davanje psihijatrijskog nalaza i mišljenja. Stoga, nalaz i mišljenje vještaka za psihijatriju dr. Ž. M. nije nezakonit dokaz kako to neosnovano tvrde žalitelji.

7. Nadalje, nije u pravu okrivljena A. F., kada smatra da su dokazi opisani pod točkom II. izreke pobijanog rješenja nezakoniti jer državni odvjetnik koji je provodio istragu nije neovisan i nepristran, čime da bi bila počinjena povreda ustavnog i konvencijskog prava na pravično suđenje kao razlog za nezakonitost tih dokaza. Naime, ispravno prvostupanjski sud u pobijanom rješenju navodi da državni odvjetnik ima ovlast i dužnost pokretanja i vođenja istrage, a što je propisano odredbama ZKP/08., dok je člankom 121.a Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 05/14., dalje: Ustav), propisano da je državno odvjetništvo samostalno i neovisno pravosudno tijelo ovlašteno i dužno postupati protiv počinitelja kaznenih i drugih kažnjivih djela, poduzimati pravne radnje radi zaštite imovine Republike Hrvatske te podnositi pravna sredstva za zaštitu Ustava i prava. Stoga žalbeni prigovori koje žaliteljica temelji na pravoj teoriji, rezultatima znanstvenih istraživanja, praksi Europskog suda za ljudska prava, praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske te osobnoj analizi odredaba Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj: 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22. i 16/23.) i Zakona o državnom odvjetništvu ("Narodne novine" broj: 67/18. i 21/22.), a bez argumenata koji bi upućivali na upitnost neovisnosti i nepristranost individualno određenog konkretnog državnog odvjetnika pri postupanju u ovom kaznenom postupku, nisu od utjecaja na ispravan zaključak prvostupanjskog suda da dokazi opisani pod točkom II. izreke pobijanog rješenja nisu nezakoniti dokazi.

8. Također, suprotno žalbenim tvrdnjama okrivljene A. F., okolnost da državni odvjetnik nije obavijestio okrivljenicu i njezinu braniteljicu o ispitivanjima svjedoka ne čini zapisnike o njihovim ispitivanju, koje okrivljenica predlaže izdvojiti iz spisa, nezakonitim dokazima u smislu članka 10. stavka 2. točke 2. ZKP/08. Naime, u postojanoj i jasnoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao i sudskoj praksi ovog suda, sadržanoj u nizu odluka koje se odnose na ostvarenje konfrontacijskog prava izražen je stav o zakonitosti ispitivanja svjedoka od strane državnog odvjetnika u istrazi bez pozivanja na to ispitivanje okrivljenika i branitelja, pa se žaliteljica upućuje na istu.

9. Stoga je zakonito i osnovano prvostupanjski sud odbio izdvojiti dokaze navedene u izreci pobijanog rješenja kao nezakonite dokaze, jer je osnovano utvrdio da se u konkretnom slučaju ne radi o nezakonitim dokazima iz članka 10. ZKP/08.

10. Budući da žalbama okrivljenika nije s uspjehom osporeno pobijano rješenje, niti su ispitivanjem pobijanog rješenja na temelju članka 494. stavak 4. ZKP/08. utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 7. lipnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivan Turudić,univ.spec.crim.