REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 1997/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja N. h. b. (ranije S. d.d. – u sanaciji, prije toga S. d.d.) Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica M. K., odvjetnica iz Odvjetničkog društva Ž. & p. d.o.o. u Z., protiv ovršenika I. d.o.o., Z., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici J. E. i I. E., odvjetnici u Odvjetničkom društvu E. & K. d.o.o. u Z., radi ovrhe, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije ovršenika protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž Ovr-296/2022-5 od 8. veljače 2023. kojim je djelomično potvrđeno i djelomično preinačeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 3 Ovr-814/14-190 od 4. travnja 2022., u sjednici održanoj 7. lipnja 2023.,

r i j e š i o  j e :

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije ovršenika.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) se odbacuje.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka.

2. Rješenjem suda drugog stupnja riješeno je:

„I.Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 3 Ovr-814/14-190 od 4. travnja 2022. u dijelu kojim je odbijen zahtjev ovršenika za naknadom troškova postupka u iznosu od 126.171,91 eura/950.642,22 kuna1 (sto dvadeset šest tisuća sto sedamdeset jedan euro i devedeset jedan cent/devetsto pedeset tisuća šesto četrdeset dvije kune i dvadeset dvije lipe).

II. Djelomičnim uvažavanjem žalbe ovršenika preinačava se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 3 Ovr-814/14-190 od 4. travnja 2022. u preostalom dijelu i rješava:

Nalaže se ovrhovoditelju da naknadi ovršeniku trošak ovršnog postupka u iznosu od 99.933,64 eura/752.950,00 kuna¹ (devedeset devet tisuća devetsto trideset tri eura i šezdeset četiri centa/sedamsto pedeset dvije tisuće i devetsto pedeset kuna) sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 4. travnja 2022. do isplate i to na iznos od 752.950,00 kuna do 31. prosinca 2022. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te na iznos od 99.933,64 eura od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od petnaest dana.

III. Nalaže se ovrhovoditelju da naknadi ovršeniku trošak žalbenog postupka u iznosu od 3.433,07 eura/25.866,50 kuna¹ (tri tisuće četiristo trideset tri eura i četiri centa/dvadeset pet tisuća osamsto šezdeset šest kuna i pedeset lipa) zajedno sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 8. veljače 2023. do isplate i to na iznos od 25.866,50 kuna do 31. prosinca 2022. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te na iznos od 3.433,07 eura od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od petnaest dana.“.

3. Protiv rješenja suda drugog stupnja u dijelu u kojem nije uspio sa zahtjevom za naknadu troškova prijedlog za dopuštenje revizije podnosi ovršenik zbog pitanja:

„15.1. Da li se prilikom odlučivanja o naknadi troškova postupka u ovršnom postupku po članku 156. stavku 1. ZPP-a, koji se u ovom slučaju podredno primjenjuje po članku 21. OZ-a, u postupku koji je vođen krivnjom jedne stranke, primjenjuje članak 155. stavak 1. ZPP-a koji se ovdje podredno primjenjuje prema članku 21. OZ-a, prema kojem sud određuje naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje postupka, unatoč tome što su toj stranci svi troškovi zastupanja po odvjetniku u postupku, kojem je obvezna platiti naknadu, nastali neosnovano i krivnjom druge stranke?

15.2. U slučaju kad je ovršni postupak obustavljen zbog ovrhovoditelja koji je otuđio tražbinu radi koje se vodi ovrha, pa ovršni sud primjenjuje članak 14. stavak 5. OZ-a jer je ovrhovoditelj obustavljenim postupkom ovrhe prouzročio neosnovane troškove postupka ovršeniku, može li ovršni sud pored primjene načela krivnje (culpae) sadržanog u članku 14. stavak 5. OZ-a primijeniti i načelo uzročnosti (causae) iz članka 154. ZPP-a pa primjenom članka 154. ZPP-a odbiti ovršenika sa zahtjevom za naknadu pojedinih radnji ovršenika (za koje je ovršenik tražio naknadu) uz obrazloženje da ovršenik s tim radnjama nije uspio, u smislu jer tim radnjama sud nije udovoljio (kao npr. prijedlog za odgodu ovrhe koji je odbijen, žalba na rješenje o ovrsi koja je odbijena, žalba na rješenje o odgodi ovrhe koja je odbijena ...) kad je jasno da se ovo načelo uzročnosti (causae) ne može primijeniti u ovršnom postupku iz razloga jer, za razliku od parnice, u ovrsi nema djelomičnog uspjeha u sporu, pa da bi na ovrhu bila primjenjiva parnična logika priznavanja odnosno nepriznavanja pojedinih parničnih i dokazanih radnji kao potrebnih za drugačiju odluku o meritumu?

15.3. U slučaju kad je ovršni postupak obustavljen zbog postupanja ovrhovoditelja koji je otuđio tražbinu radi koje se vodi ovrha, pa ovršni sud primjenjuje članak 14. stavak 5. OZ-a jer je ovrhovoditelj obustavljenim postupkom ovrhe prouzročio neosnovane troškove postupka ovršeniku, može li ovršni sud pored primjene načela krivnje (culpae) sadržanog u članku 14. stavak 5. OZ-a primijeniti i načelo uzročnosti (causae) iz članka 154. ZPP-a pa primjenom članka 154. ZPP-a odbiti ovršenik sa zahtjevom za naknadu pojedinih radnji ovršenika (za koje je ovršenik tražio naknadu) ili sud ima smatrati da je ovršenik u cijelosti uspio u postupku jer je jedinom radnjom kojom se postupak dovršava (Rješenje o obustavi) ovršni postupak završen u cijelosti u korist ovršenika koji je od početka tražio obustavu i protivio se ovrsi upravo iz razloga nepostojanja aktivne legitimacije ovrhovoditelja, posebno jer niti jedne od radnji ovršenika ne bi bilo da ovrhovoditelj nije pokrenuo nezakonitu ovrhu pa je dakle svaka neosnovano prouzročena?

15.4. U slučaju kad je ovršni postupak obustavljen zbog postupanja ovrhovoditelja koji je otuđio tražbinu radi koje se vodi ovrha, pa ovršni sud primjenjuje članak 14. stavak 5. OZ-a jer je ovrhovoditelj obustavljenim postupkom ovrhe prouzročio neosnovane troškove postupka ovršeniku, može li ovršni sud pored primjene načela krivnje (culpae) sadržanog u članku 14. stavak 15. OZ-a primijeniti i načelo urzočnosti (causae) iz članka 154. ZPP-a pa primjenom članka 154. ZPP-a odbiti ovršenika sa zahtjevom za naknadu pojedinih radnji ovršenika (za koje je ovršenik tražio naknadu) i zaključiti da ovršenik s tim pojedinim radnjama nije uspio (kao npr. prijedlog za odgodu ovrhe koji je odbijen, žalba na rješenje o ovrsi koja je odbijena, žalba na rješenje o odgodi ovrhe koja je odbijena ...) pri čemu je kriterij uspješnosti svake pojedinačne radnje je li ju sud usvojio (uspješna radnja) ili ju sud nije usvojio (neuspješna radnja) ili je sud dužan sagledati uspjeh ovršenika u cjelokupnom postupku, a podredno, ako već i ocjenjuje pojedinačni uspjeh svake radnje, kao kriterij uspješnosti svake radnje uzeti da niti jedne od radnje ne bi bilo da ovrhovoditelj nije pokrenuo nezakonitu ovrhu pa je dakle svaka neosnovano prouzročena i uzeti da uspješnost svake radnje procjenjuje iz sadašnje pozicije, kada sud zna da ovrhovoditelj nije aktivno legitimiran?

15.5. U slučaju kad je ovršni postupak obustavljen zbog postupanja ovrhovoditelja koji je otuđio tražbinu ugovorom sklopljenim prije samog pokretanja ovršnog psotupka, pa ovršni sud primjenjuje članak 14. stavak 5. OZ-a jer je ovhovoditelj obustavljenim postupkom ovrhe prouzročio neosnovane troškove postupka ovršeniku, mora li sud dosuditi ovršeniku trošak svih poduzetih radnji jer se sve imaju smatrati neosnovano prouzročenim troškovima od strane ovrhovoditelja obzirom na činjenicu da je ovhovoditelj nezakonito pokrenuo ovrhu?

15.6. U slučaju kad je ovršni postupak obustavljen zbog postupanja ovhovoditelja koji je otuđio tražbinu ugovorom sklopljenim prije samog pokretanja ovršnog postupak, pa ovršni sud primjenjuje članak 14. stavak 5. OZ-a jer je ovrhovoditelj obustavljenim postupkom ovrhe prouzročio neosnovane troškove postupka ovršečniku, mora li sud dosuditi ovršeniku trošak svih poduzetih radnji jer se sve imaju smatrati neosnovano prouzročenim troškovima od strane ovrhovoditelja obzirom na činjenicu da je ovhovoditelj nezakonito pokrenuo ovrhu i ako sud smije primjenjivati članak 155. ZPP-a da li tada sud smije bilo koje od radnji ovršenika o kojima se meritorno odlučivalo cijeniti kao nepotrebne za vođenje postupka, kada je cijeli postupak u cijelosti nezakonit a svaka radnja ovršenika usmjerena je upravo protiv tog postupka bilo kao žalba na rješenje o ovrsi ili kao prijedlog za odgodu ovrhe, posebno jer članak 14. stavak 5. OZ-a navodi sve neosnovano prouzročene troškove, dakle ne luči potrebne od nepotrebnih kao prethodni stavak istog članka koji se odnosi na naknadu troškova ovrhovoditelju, a što je i logično jer članak 14. stavak 5. OZ-a ima određeni punitivni karakter na nedozvoljeno i nezakonito ponašanje ovhovoditelja, a sve uzevši u obzir da je kod OZ-a redovno pravilo da jednoj strani naloži naknadu svih troškova postupka, dapače to vrlo često čini članak 94. stavak 4. tako i u članku 152. stavku 6. OZ-a i slično u članku 263. stavku 8. i u članku 322. stavku 10. i u članku 338. stavku 3. vezano uz članak 338. stavku 1. točku 3. OZ-a?“.

za koja smatra da udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).

4. Ovršenik ujedno podnosi prijedlog, u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).

5. Na prijedlog nije odgovoreno.

6. Prijedlog je nedopušten.

7. Glede postavljenih pitanja rješenje suda drugog stupnja uvažava pravno shvaćanje ovog suda sadržano u odluci Rev-1315/21 od 15. veljače 2022. pa se stoga u situaciji kada je ovršeniku priznato pravo na troškove postupka pitanja koja postavlja ovršenik nisu pitanja koja udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a ZPP-a.

8. Vezano na navode ovršenika da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno temeljno ljudsko pravo, valja navesti da tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudska prava i temeljnih sloboda.

9. S obzirom da je ovaj sud ocijenio da postavljena pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st.1. ZPP, odbijen je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije i odlučeno je kao u izreci pod toč I. izreke.

10. Kako ovršenik nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje, u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP i riješiti kao u toč. II izreke.

Zagreb, 7. lipnja 2023.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.