REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 2099/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. d. G. d.o.o., OIB ... iz S., kojeg zastupa punomoćnik I. R., odvjetnik u S., protiv tuženice L. M., OIB ... iz K., koju zastupa punomoćnica M. K., odvjetnica u K., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-198/2023-2 od 2. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj Povrv-317/2021-16 od 2. prosinca 2022., na sjednici održanoj 7. lipnja 2023.,

r i j e š i o  j e:

Odbacuje se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-198/2023-2 od 2. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj Povrv-317/2021-16 od 2. prosinca 2022.

1.1. U prijedlogu postavlja pitanja koja glase:

1. „Je li zakonito naplaćivati uslugu skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada temeljem prava vlasništva nekretnine od vlasnika nekretnina kojima usluga nije pružena, odnosno uslugu naplatiti od osoba koje nisu onečiščivači“?

2. „Je li zakonito da davatelj javne usluge prikupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada u svojoj evidenciji kao dužnika vodi vlasnika nekretnine temeljem prava vlasništva nekretnine, iako između davatelja usluge i vlasnika nekretnine nije sklopljen ugovor o pristupanju/ adhezijski ugovor, tj. iako nije uspostavljen obveznopravni odnos između stranaka“?

3. „Je li račun dokaz o postojanju obveznopravnog odnosa među strankama ili je račun knjigovodstvena isprava koju je sastavio sam tužitelj i zapravo predstavlja samo njegovu tvrdnju da mu tuženik nešto duguje“?

4. „Je li tužitelj, kojem je odlukom jedinice lokalne samouprave povjereno obavljanje javne usluge prikupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada na području jedinice lokalne samouprave (dalje u tekstu: JLS), dužan dokazati da je s tuženikom zaključio adhezijski ugovor o pružanju javne usluge, ili zaključenje ugovora nije bitno jer se radi o javnoj usluzi prikupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada koju je vlasnik nekretnine dužan plaćati neovisno o tome što niti pisano niti konkludentnim radnjama nije sklopio ugovor o korištenju javne usluge“?

5. „Da li plaćanje naknade za uslugu prikupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada predstavlja zakonsku obvezu ili ugovornu obvezu? Ukoliko se radi o ugovornoj obvezi, mora li korisnik usluge volju za sklapanjem ugovora o pristupanju (adhezijskog ugovora) na nedvojben način izvanjski manifestirati sukladno Odluci jedinice lokalne samouprave (dostavljanjem Izjave ili prvim korištenjem usluge ili zaprimanjem na korištenje spremnika za primopredaju otpada) da bi se ugovor smatrao sklopljenim, ili to nije bitno jer se radi zakonskoj obvezi korištenja i plaćanja javne usluge prikupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada koju je vlasnik nekretnine dužan koristiti i plaćati istovremeno za svaku od više nekretnina koje ima u vlasništvu na teritoriju RH“?

2. U odgovoru na prijedlog tužitelj se istom protivi i predlaže ga odbaciti, odnosno odbiti.

3. Postupajući prema odredbama čl. 385.a, čl. 387. i čl. 389.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da u odnosu na postavljena pitanja prijedlog uopće ne sadrži jasno naznačene razloge važnosti tih pravnih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a ZPP- a što je nužan uvjet za intervenciju ovoga suda. Stoga nije bilo uvjeta za intervenciju ovoga suda.

4. Slijedom navedenoga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. u vezi s čl. 387. st.

2. ZPP-a i dopuštenje revizije, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 1., 2. ZPP-a riješiti kao u točki I. izreke.

Zagreb, 7. lipnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.