REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1932/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. N. G. iz M. L., , OIB: ... i 2. T. G. iz S., L. A. C., OIB: ..., koje zastupa punomoćnik M. Z., odvjetnik u Z., protiv tuženika:
1. N. P. iz R., OIB: ..., kao nasljednice pok. M. J. i N. C., 2. S. K. iz I., OIB: ... i 3. V. K. iz K., OIB: ..., tuženici pod 2. i 3. kao nasljednici pok. N. K., koje zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o prijedlogu tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž- 86/2023-2 od 1. veljače 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu broj P-437/2022- 73 od 21. prosinca 2022., u sjednici održanoj 7. lipnja 2023.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.
III. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-86/2023-2 od 1. veljače 2023. u odnosu na točku II. izreke, u kojem postavljaju sljedeća pitanja:
„1. U situaciji kada ugovor o darovanju nekretnine nema potrebnu formu sudskog zapisnika radi li se o realiziranom ugovoru o darovanju nekretnine ako je darovateljica zadržala darovanu stvar do svoje smrti, odnosno ako je darovateljica i nakon sklopljenog ugovora o darovanju nastavila darovanu stvar upotrebljavati na isti način kao i prije sklapanja ugovora o darovanju?
2. Na kojoj stranci leži teret dokazivanja tzv. negativne činjenice?
3. Narušava li se načelo ravnopravnosti stranaka u situaciji kada se ni prvostupanjski ni drugostupanjski sud nisu izjasnili o provedenim dokazima, odnosno nisu ponudili analizu provedenih dokaza ni obrazloženje za takvo postupanje pa ni povodom žalbe stranke, a radi se o dokazima koji se odnose na bitne činjenice?“
1.1. Kao razloge važnosti postavljenih pitanja tužitelji se pozivaju na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1793/1995-2 od 4. prosinca 1996., Rev- x 725/2009-7 od 23. ožujka 2011., Rev 1037/1997-2 od 27. listopada 1998., Rev 1372/2017-2 od 6. srpnja 2021., te odluku Županijskog suda u Splitu broj Gž- 1750/2019-2 od 27. kolovoza 2020. i Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž- 1267/2013-3 od 10. listopada 2013.
1.2. Tužitelji u prijedlogu tvrde da im je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje, pravo na procesnu ravnopravnost, pravo na saslušanje i pravo na dokaz. U odnosu na istaknutu povredu prava tužitelji se pozivaju na odluke Europskog suda za ljudska prava i to Suominen protiv Finske, Hirvisaari protiv Finske, Ruiz Torija protiv Španjolske, Hiro Balani protiv Španjolske, Buzescu protiv Rumunjske, Helle protiv Finske, Ajdarić protiv Hrvatske, Jaćimović protiv Hrvatske i dr.
2. Tuženici su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-86/2023-2 od 1. veljače 2023. u odnosu na točku I. izreke, u kojem postavljaju sljedeće pitanje:
„Mora li daroprimatelj obrađivati darovano zemljište, obići ga, fizički stupiti na njega, ili izvršiti sličan čin predaje u posjed, te je li potrebno da daroprimac obrađuje svako od više darovanih zemljišta, u situaciji kada niti darovatelj zemljišta ne obrađuje, a darovatelj i daroprimac su članovi uže obitelji i žive zajedno?“
2.1. Kao razlog važnosti postavljenog pitanja tuženici se pozivaju na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 634/1983 od 31. kolovoza 1983.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije su podnijeli tuženici, u kojem osporavaju navode tužitelja iznesenih u prijedlogu i predlažu prijedlog odbaciti.
4. U odnosu na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije podnesen na temelju odredbe članka 385.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), Vrhovni sud Republike Hrvatske je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. S obzirom da odgovor na 1. postavljeno pitanje ovisi o činjenicama i okolnostima svakog konkretnog slučaja, pitanje pod 2. je previše općenito i nije dovoljno određeno za dopuštenost revizije u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP, dok 3. postavljeno pitanje predstavlja prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka (članak 354. stavak 1. u vezi s člankom 8. ZPP), a ne pravno pitanje kakvo je propisala odredba članka 385.a stavak 1. ZPP koje bi omogućilo ovom sudu da odgovorom na njega osigura jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.1. K tomu, iako već obzirom na navedeno nije odlučno, u odlukama na koje su se tužitelji pozvali nije riječ o istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u ovom predmetu, slijedom čega ovaj sud ocjenjuje da navedena pitanja nisu važna u smislu odredaba članka 385.a stavak 1. ZPP.
5. Prema odredbi članka 385.a stavak 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
6. Tužitelji smatraju da su im povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske odnosno Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jer je drugostupanjski sud prilikom donošenja pobijane odluke zanemario čitav niz izvedenih dokaza.
7. Postupajući po odredbi članka 387. stavak 1. ZPP vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da tužitelji nisu učinili vjerojatnim da su im povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jer se radi o tvrdnjama tužitelja koja su proizašla iz poimanja da sud takvu povredu čini, ako dokaze ne ocjeni onako kako to stranci odgovara i donese presudu kojom stranka nije zadovoljna.
8. U odnosu na prijedlog tuženika, Vrhovni sud Republike Hrvatske je ocijenio da postavljeno pitanje u prijedlogu nije važno u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer se odnosi isključivo na konkretan spor i upravljeno je na osporavanje činjeničnih utvrđenja sudova nižeg stupnja.
9. Slijedom navedenog, prijedlog tužitelja i tuženika u odnosu na postavljena pitanja (članak 385.a stavak 1. ZPP), odbijen je na temelju odredbe članka 389.b stavak 1.
ZPP (točka I. i III. izreke).
10. Kako tužitelji nisu učinili vjerojatnim da im je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe članka 385.a stavak 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe članka 389.a stavak 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja, te riješiti kao u točki II. izreke.
Zagreb, 7. lipnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
