REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1887/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje iz Z., OIB: ..., protiv tuženika Z. D. iz Z., OIB: ...., kojeg zastupa punomoćnik A. M., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-530/2023-2 od 7. veljače 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-7753/2021-14 od 4. siječnja 2023., u sjednici održanoj 7. lipnja 2023.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-530/2023-2 od 7. veljače 2023., u kojem postavlja sljedeća pravna pitanja:
„Da li odredba čl.147. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, kojom je propisano da rokovi zastare tražbina naknade štete HZZO počinju teći od dana pravomoćnosti rješenja kojim je utvrđeno da isplaćeno primanje nije pripadalo ili je pripadalo u manjem opsegu, derogira objektivni (apsolutni) rok zastare od 5 godina propisan 230.st.2. Zakona o obveznim odnosima na HZZO koji počinje teći od dana nastanka štete?
Ako derogira, da li postoji objektivni (apsolutni) rok zastare za tražbine HZZO od dana nastanka štete i koliki je, ili uopće ne postoji objektivni (apsolutni) rok zastare od dana nastanka štete?“
2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnim za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, tuženik se pozvao na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4492/2018 od 20. svibnja 2020.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s odredbom članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.1. To stoga jer tuženik nije naveo odgovarajuće razloge važnosti postavljenih pitanja u smislu odredbe članka 385.a ZPP, budući da se odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4492/2018 od 20. svibnja 2020., na koju se tuženik poziva opravdavajući važnost postavljenih pitanja, odnosi na predmet u kojem se radilo o drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji (primjene zastarnih rokova u slučaju utvrđenja poreznih obveza), pa ta odluka, sve kada bi se i uzelo da o postavljenim pitanjima ovisi odluka u sporu, ne predstavlja odgovarajući razlog važnosti postavljenih pitanja.
5. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom članka 385.a stavak 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. i 2. ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 7. lipnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
