Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-23/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i dr. sc. Tanje Pavelin, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. S. zbog kaznenog djela iz članka 153. stavak 1. u vezi s člankom 152. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog B. S. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 20. listopada 2022. broj: K-3/2019, u javnoj sjednici vijeća održanoj 7. lipnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i optuženog B. S. te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Vukovaru optuženi B. S. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv spolne slobode, silovanja, u pravnoj kvalifikaciji izreke presude očito pogrešno označeno kao članak 153. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15.) te je na temelju članka 153. stavak 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine. Radi se omašci prvostupanjskog suda, koja ne utječe na mogućnost ispitivanja prvostupanjske presude jer je potpuno jasno da je optuženik osuđen zbog kaznenog djela iz članku 153. stavak 1. u vezi s člankom 152. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15.) što proizlazi iz uvoda presude gdje je prvostupanjski sud jasno označio koji zakon primjenjuje te iz obrazloženja gdje je detaljno iznio razloge vezano uz pitanje pravnog kontinuiteta i primjene blažeg zakona (točka 58. - 59.).

1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11. optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja počev od 2. siječnja 2018. u 11,00 sati sve do puštanja na slobodu dana 3. siječnja 2018. u 17,12 sati.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1., 6. i točka. 8. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), optuženik je obvezan platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu u visini od 6.000,00 kuna (šest tisuća kuna)/ 796,34 eura (sedamsto devedeset šest eura i trideset četiri centa), troškove biološkog vještačenja u visini od 21.920,00 kuna (dvadeset jedna tisuća devetsto dvadeset kuna)/ 2.909,28 eura (dvije tisuće devetsto devet eura i dvadeset osam centi), troškove psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 4.700,00 kuna (četiri tisuće sedamsto kuna)/ 623,80 eura (šesto dvadeset tri eura i osamdeset centi), troškove psihologijskog vještačenja u iznosu od 6.030,00 kuna (šest tisuća trideset kuna)/ 800,32 eura (osamsto eura i trideset dva centa), prijevozne troškove svjedoka u iznosu od 352,80 kuna (tristo pedeset dvije kune i osamdeset dvije lipe)/ 46,82 eura (četrdeset šest eura i osamdeset dva centa) i troškove sudskih tumača u iznosu od 8.073,75 kuna (osam tisuća sedamdeset tri kune i sedamdeset pet lipa)/1.071,57 eura (tisuću sedamdeset jedan eura i pedeset sedam centi) sve u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, obzirom će se u protivnom troškovi naplatiti prisilnim putem, te je dužan platiti i troškove opunomoćenika oštećenika (žrtve) u visini koja će biti određena naknadno, posebnim rješenjem.

2. Protiv te presude žale se državni odvjetnik i optuženik.

2.1. Državni odvjetnik žali se odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači te optuženiku izrekne strožu kaznu zatvora.

2.2. Optuženi B. S. žali se po branitelju M. C., odvjetniku u V. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, „pogrešne primjene materijalnog prava“ te odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ukine pobijanu presudu i uputi predmet na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na optuženikovu žalbu je podnio državni odvjetnik s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske odbije žalbu kao neosnovanu.

3.1. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika je podnio optuženik smatrajući da navodi žalbe nisu osnovane.

4. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Postupajući po zahtjevu branitelja optuženika, na temelju članka 475. stavka 2. ZKP/08. o sjednici su izviješteni optuženik i njegov branitelji kao i nadležni državni odvjetnik. Sjednica je održana u odsutnosti stranaka i branitelja optuženika u skladu s odredbom članka 475. stavak 3. ZKP/08.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. U okviru žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženik smatra da su dijelovi socijalne anamneze i druga dokumentacija Centra za socijalnu skrb kao i dio medicinske dokumentacije koji sadrže iskaz oštećene, dobiveni na zakonom nedopušten način jer je oštećenica ispitivana od strane neovlaštene osobe i bez upozorenja koja svaki svjedok mora primiti i razumjeti prije iznošenja iskaza. S obzirom da su vještaci psiholog i psihijatar prilikom izrade nalaza i mišljenje koristili prethodno navedenu dokumentaciju, optuženik smatra da je time ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08.

7.1. Međutim, treba ukazati da je optuženik u odgovoru na optužnicu istaknuo suštinski identičan prijedlog da se iz spisa izdvoje kao nezakoniti dokazi dijelovi prethodno navedene dokumentacije koji sadrže iskaz oštećenice pa je taj prijedlog podneskom od 13. lipnja 2018. (list 176 spisa) povukao tako da prvostupanjski sud u tijeku postupka nije o tome odlučivao. Nesporno je da su vještaci dr. med. B. P., specijalist psihijatar (list 305 – 308 i točka 24. – 24.2. presude) i mr.sc. D. B., prof. kliničke psihologije (356 – 384 i točka 23. – 23.4. presude) u nalazu i mišljenju citirali sadržaj prethodno navedene dokumentacije koja sadrži izjave oštećenice dane u svrhu uzimanja anamnestičkih podataka za potrebe liječenja te izrade izvješća o provođenju mjere nadzora nad roditeljskom skrbi. Ne radi se o iskazu svjedoka u smislu članka 283. – 300. ZKP/08. pa tako oštećenica nije niti trebala biti upozorena u smislu odredbe članka 288. stavak 3. i 286. stavak 1. ZKP/08. niti je izjave uzimala „neovlaštena osoba“ kako to u žalbi navodi optuženik. Dakle, u konkretnom slučaju ne radi se o korištenju podataka iz nezakonitog dokaza pa nije ostvarena bitna povreda iz članka 468. stavak 2. ZKP/08. u vezi s člankom 10. stavak 2. točka 3. i 4 ZKP/08. Uostalom u odnosu na sadržaj Izvješća o provođenju mjere nadzora nad roditeljskom skrbi, Centra za socijalnu skrb V., proveden je i dokaz ispitivanjem svjedokinje A. B., voditeljica nadzora (točka 17.) upravo na sadržaj izjave oštećenice prilikom vršenja mjere nadzora.

8. U okviru žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik smatra da prvostupanjski sud nekritički i bezrezervno prihvaća iskaz oštećenice zajedno sa svjedocima po „čuvenju“ iako je oštećenica u vrijeme podnošenja kaznene prijave bila pijana uz veliku koncentraciju alkohola u organizmu te je konzumirala medicinsku terapiju zbog liječenja od ovisnosti. Optuženik ujedno preocjenjuje iskaz oštećenice ukazujući na, po njemu, niz nelogičnosti u ponašanju oštećenice.

8.1. Međutim, prvostupanjski sud je (točka 16. – 16.2. i 32.-38.) detaljno analizirao iskaz oštećene D. V. i ocijenio ga jasnim, detaljnim i cjelovitim dovodeći ga u vezu s iskazima svjedoka H. i Lj. V., A. B. (suprotno žalbenim navodima) i djelomično s iskazom svjedoka T. Z., u svim relevantnim okolnostima pa i onim na koje ukazuje optuženik u žalbi, kao i s rezultatima provedenog biološkog i psihijatrijsko vještačenje. Valja ukazati da prvostupanjski sud prilikom ocjene vjerodostojnosti iskaza uzima u obzir činjenicu da je oštećenica konzumirala alkohol (točka 32.) i tu činjenicu dovodi u vezu sa sadržajem nalaza liječnika ginekologa i psihijatara od 24. srpnja 2017. te zaključuje je oštećenica istinito iskazivala unatoč konzumiranju alkohola. Zaključke prvostupanjskog suda u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud pri čemu posebno valja uputiti da je u tijeku postupka provedeno psihijatrijsko – psihološko vještačenje upravo na okolnost da li je s obzirom na psihičke poteškoće vezane uz ovisnost, obilježja osobnosti i dijagnosticirani bipolarni afektivni poremećaj te socijalnu anamnezu (žalbeni navodi optuženika) oštećenica u stanju dati vjerodostojan iskaz sa zaključkom vještaka psihijatra kako ne postoje okolnosti koje bi upućivale da oštećena nije u stanju dati vjerodostojan iskaz (točka 24.2.) te zaključkom vještaka psihologa (točka 23.) da je oštećenica kognitivno sposobna vjerodostojno iskazivati o proživljenim događajima, te ima zadovoljavajuću sposobnost neverbalnog logičnog zaključivanja, vidnog zapažanja i vidnog dosjećanja te ukupnu sposobnost vidnog pamćenja.

9. U okviru žalbene osnove nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik navodi da je prvostupanjski sud neosnovano odbio dokazni prijedlog za pribavu izvatka iz prekršajne i kaznene evidencije za oštećenicu odnosno pribavu spisa s pripadajućim presudama jer bi činjenica da je oštećenica osuđivana za kazneno djelo iz članka 157. Kaznenog zakona sigurno imalo utjecaj na nalaz i mišljenje vještaka psihijatra i psihologa, odnosno na ocjenu suda o vjerodostojnosti njenog iskaza.

9.1. Naime, na raspravi 20. listopada 2022. (list 529 spisa) prvostupanjski sud je rješenjem pod točkom VI i VII odbio dokazne prijedloge obrane za pribavljanje izvadaka iz kaznene i prekršajne evidencije za oštećenicu D. V. kao odugovlačeći (članak 421. stavak 1. točka 4. ZKP/08.) te za pribavu sudskih spisa u kojima je oštećenica pravomoćno osuđena za kaznena djela i prekršajna djela kao neprikladan i odugovlačeći (članak 421. stavak 1. točka 3. i 4. ZKP/08.). Šture, ali dostatne razloge u odnosu na odbijanje dokaznih prijedloga prvostupanjski sud iznosi u obrazloženju presude (točka 5. i 6.) i te razloge u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud pri čemu valja ukazati da je upravo vještak psiholog (točka 23.4.) odgovarajući na pitanja na raspravi naveo da, čak i u slučaju da je oštećenica osuđivana zbog kaznenih djela ucjena, krađa ili sličnih kaznenih djela, to i dalje ne bi utjecalo na zaključak nalaza i mišljenja.

10. Zbog prethodno iznesenih razloga valja zaključiti da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te zaključio da je optuženik počinio terećeno kazneno djelo.

11. Državni odvjetnik žaleći se zbog odluke o kazni ukazuje da je optuženik po dolasku iz „Kraljevine Š.“ (misleći vjerojatno na Š. K.) u Republiku Hrvatsku konstantno činio razna kaznena djela pa je tako do sada ukupno osuđivan u deset pravomoćnih presuda, između ostalog i bezuvjetne kazne zatvora pa je očito da te kazne nisu bile dovoljni odvraćajući faktor da optuženik ne čini nova kaznena djela. Također državni odvjetnik ukazuje da je na temelju članka 153. stavak 2. KZ/11. propisana za ovo kazneno djelo kazna zatvora u trajanju od tri do deset godina pa uzimajući u obzir da je optuženik recidivist, prvostupanjski sud je trebao izreći težu kaznu od izrečene minimalne kazne zatvora.

11.1. Optuženik se žali „opreza radi“ zbog odluke o kazni i smatra da prvostupanjski sud nije kao olakotno cijenio okolnost da je otac sedmero djece s kojima redovito održava susrete i viđenja i koje uzdržava, kao i činjenicu da je optuženik osoba starije životne dobi, umirovljenik i lošeg zdrastvenog stanja te neosnovano kao otegotne okolnosti uzeo u obzir maksimalni stupanj krivnje te ustrajnost u počinjenju kaznenog djela unatoč protivljenja žrtve jer se radi o obilježju terećenog kaznenog djela.

11.2. Prvostupanjski sud kao olakotnu okolnost (točka 52.) između ostalog, uzima (suprotno žalbenim navodima optuženika) u obzir činjenicu da je okrivljenik osoba starije životne dobi i lošeg zdravstvenog stanja dok su podaci o obiteljskom i socijalnom statusu optuženika sadržani u osobnim podacima pa su sudu bili poznati. Nadalje, prvostupanjski sud je osnovano (suprotno žalbenim navodima optuženika) kao otegotnu okolnost cijenio ustrajnost i upornost u počinjenju kaznenog djela i za to iznio detaljne razloge (točka 56.) koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Međutim, u pravu je optuženik kada navodi da je prvostupanjski sud neosnovano kao otegotnu okolnost cijenio maksimalni stupanj krivnje jer se kazneno djelo iz članka 153. stavak 1. u vezi s člankom 152. stavak 1. KZ/11. („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15.) može počiniti samo s izravnom namjerom (članak 28. stavak 2. KZ/11.). Također, nije u pravu državni odvjetnik kada ukazuje da je prvostupanjski sud, usprkos tome što je optuženik recidivist u počinjenju drugih kaznenih djela, izrekao minimalnu propisanu kaznu zatvora. Naime, kako je to prethodno navedeno, prvostupanjski sud (točka 58. – 59.) iznosi, s obzirom na vrijeme počinjenja kaznenog djela, pravilne razloge, zbog kojih, kao blaži zakon sukladno članku 3. stavak 2. KZ/11., primjenjuje u konkretnom slučaju članak 153. stavak 1. u vezi s člankom 152. stavak 1. KZ/11. („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15.) po kojem je zapriječena kazna zatvora u trajanju od jedne do deset godina.

11.3. Stoga će izrečena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda (bez obzira na neosnovano cijenjenu otegotnu okolnost) u cijelosti ispuniti zakonsku svrhu kažnjavanja propisanu člankom 41. KZ/11. i ta kazna je primjerena osobnim prilikama optuženika te dostatna da se izrazi društvena osuda za počinjeno kazneno djelo, kao i da se utječe na optuženika i sve ostale da se suzdrže od činjenja kaznenih djela.

12. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. nije našao da bi bile ostvarene ni bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika (optuženik ističe kao žalbenu osnovu posrednu povrede kaznenog zakona zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja koje je međutim pravilno utvrđeno), na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

13. Stoga je primjenom odredbe članka 482. ZKP/08. trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 7. lipnja 2023.

Predsjednik vijeća

Ivan Turudić,univ.spec.crim.,v.r.