REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-7025/2021

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Gordane Korotaj, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Anđe Ćorluka, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. M. K., zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga (Narodne novine, broj 107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11., 80/13. i 39/19.), odlučujući o žalbi okrivljenice podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: 31 Pp J- 4061/2020-4 od 19. svibnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 7. lipnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. M. K. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: PZ), okr. M. K. se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka od 20 (dvadeset) eura/150,69 kuna[1] (stopedesetkuna i šezdesetdevetlipa) u roku 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okr. M. K. proglašena je krivom zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji prekršaj je okrivljenici, na temelju istog propisa, izrečena novčana kazna 5.000,00 kuna, uz pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa novčane kazne te je oslobođena dužnosti naknade troškova prekršajnog postupka.

2. Istom presudom je od okrivljenice, na temelju čl. 76.a PZ-a, oduzet jedan PVC paketić sa sadržajem droge „Cannabis Marihuana“ sveukupne težine 2,63 grama.

3. Protiv te presude okr. M. K. je pravodobno podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji, predlažući usvojiti žalbu, ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje te primijeniti uvjetnu osudu, odnosno, osloboditi okrivljenicu od optužbe.

4. Žalba je neosnovana.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih žaliteljica pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Neosnovano žaliteljica u žalbi sadržajno ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. PZ-a, koja bi se sastojala u povredi prava obrane jer joj nije omogućeno pravo na branitelja te da je njeno ispitivanje pred sudom provedeno na nezakonit način. Međutim, uvidom u zapisnik o glavnoj raspravi od 17. svibnja 2021. ovaj sud je utvrdio da je okrivljenica pravilno upozorena sukladno čl. 172. st. 2. PZ-a o pravu na branitelja, kojeg prava se odrekla, što je jasno i zabilježeno u zapisnik te iznijela obranu bez prisutnosti istoga. Navedeni zapisnik je sastavljen na način koji nije suprotan odredbi čl. 169. PZ-a, a navod žalbe da joj je postavljano pitanje zna li razliku između posjeda i vlasništva, sugestivno pitanje usmjereno u svrhu priznanja optužnog prijedloga, nema uporište u samom sadržaju zapisnika.

6.1. Naime, iz navedenog zapisnika proizlazi da je okrivljenica u obrani rekla da predmetna droga koju je imala kod sebe, nije njeno vlasništvo nego vlasništvo osobe koja je bila s njom u društvu, na što joj je sudac postavio pitanje te je odgovorila da zna razliku između posjeda i vlasništva te je navela da je „posjed ono što osoba ima kod sebe“, čime je opisala jedno od zakonskih obilježja prekršaja za koji se tereti, a to je posjedovanje droge. Ovakvom izjavom je okrivljenica priznala odlučnu činjenicu koja čini biće terećenog prekršaja. Prvostupanjski je sud, radi razjašnjenja eventualnih nejasnoća, ovlašten postavljati pitanja okrivljenici te je po stavu ovog suda, upravo u svrhu očitovanja okrivljenice o optužnom prijedlogu i krivnji za prekršaj za koji se tereti, smatrao potrebnim postaviti pitanje koje je postavljeno na način koji po stavu ovog suda nije suprotan odredbi koja uređuje način ispitivanja okrivljenika (čl. 171. st. 4., 5., 6. i 7. PZ-a). Upućuje se okrivljenica da je pojam posjedovanja droge, u smislu Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, propisan u odredbi čl. 2. st. 1. t. 9. tog Zakona kao „faktična vlast nad drogom, biljkom ili tvari koja se može uporabiti za izradu droge“, odlučna činjenica o kojoj ovisi ostvarenje prekršaja te je razvidno da je za ispunjenje bića inkriminiranog prekršaja bitan posjed droge, pri čemu je nebitno tko je vlasnik droge.

6.2. Iz navedenih razloga, okrivljenici nije povrijeđeno pravo obrane u tijeku glavne rasprave, na koju povredu sadržajno upire u žalbi.

7. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žaliteljica ističe da iz provedenog dokaznog postupka nije razvidno tko je zapravo posjedovao drogu, a nije utvrđena niti krivnja okrivljenice. Međutim, suprotno žalbenim navodima, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je pravilno ocijenio.

7.1. Prvostupanjski je sud kako na temelju materijalnih dokaza u spisu, prvenstveno službene zabilješke sastavljene 19. listopada 2020., imao dovoljno osnova za zaključak da je upravo okrivljenica predmetne zgode posjedovala drogu Cannabis (marihuanu) čime je ostvarila zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga. Ovdje se ističe da je navedena službena zabilješka sastavljena od ovlaštene osobe tijela državne uprave (policijskog službenika I. P.) koji je postupao u okviru svoje nadležnosti u smislu odredbe čl. 158. st. 4. PZ-a, budući da je sastavljena o činjenicama i okolnostima koje su utvrđene prilikom poduzimanja radnji koje su od interesa za prekršajni postupak, što ju čini zakonitim dokazom, a iz koje jasno proizlazi da je upravo okrivljenica, na upit posjeduje li što nezakonito, izručila predmetnu drogu, dakle, posjedovala istu.

7.2. Sve provedene dokaze je prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani žaliteljice. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

7.3. Slijedom iznesenog, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe u kojima žaliteljica ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze u smislu odredbe čl. 195. st. 3. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

8. Iz sadržaja žalbe, razvidno je da žaliteljica, iako naznačujući žalbenu osnovu povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, zapravo pobija presudu zbog odluke o novčanoj kazni. Stoga, razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, odnosno odluci o izrečenoj novčanoj kazni, povodom žalbenih navoda da je ista neprimjerena i prestroga, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljenici za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, s obzirom da je izrečena u najnižem iznosu novčane kazne propisane za prekršaj iz čl. 54. st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga za koji je propisana novčana kazna u rasponu od 5.000,00 kuna do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora do 90 dana pa je iz navedenog evidentno da je prvostupanjski sud uzeo u obzir i sve olakotne okolnosti na strani žalitelja, konkretno, priznaje prekršaja, nezaposlenost i nekažnjavanost okrivljenice.

9. Stoga je otklonjena mogućnost izricanja ublažene kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u žalbi. Upućuje se okrivljenica da ne postoje zakonski uvjeti za primjenu mjere upozorenja - opomene, jer se ista mjera upozorenja može primijeniti prema počinitelju samo za prekršaje za koje je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 5.000,00 kuna (čl. 43. PZ-a), a što u konkretnom predmetu nije slučaj. Isto tako, ne postoje niti zakonski uvjeti za primjenu uvjetne osude, koja mjera opreza se pod određenim uvjetima može primijeniti samo u slučaju izricanja kazne zatvora (čl. 44. PZ-a), što također nije slučaj u ovom predmetu. Pravilno je prvostupanjski sukladno čl. 152. st. 3. PZ-a, ukazao žaliteljici na pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa novčane kazne u roku od 90 dana.

10. Iako se u žalbi ne pobija presuda zbog odluke o oduzimanju predmeta - droge, sama žalba podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, a temeljem odredbe čl. 202. st. 5. PZ- a, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o oduzimanju imovinskopravne koristi te oduzimanju predmeta. Stoga, razmotrivši odluku o izrečenoj mjeri oduzimanja droge, ovaj sud drži da je ista na zakonu osnovana, sukladno čl. 76.a st. 3. PZ-a, budući da se radi o predmetima čije posjedovanje je zakonom zabranjeno te je u skladu i s načelom razmjernosti iz čl. 51.a PZ-a.

11. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, („Narodne novine“ broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka pa iznos od 20 eura u protuvrijednosti 150,69 kuna prema fiksnom tečaju konverzije, predstavlja gotovo najniži mogući iznos troška postupka te po ocjeni ovog suda neće ugroziti egzistenciju okrivljenice niti osoba koje je eventualno dužna uzdržavati.

12. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. st. 1. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 7. lipnja 2023.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.