REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-5068/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Gordane Korotaj, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Anđe Ćorluka, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. G. S., kojeg brani D. Ž., odvjetnik u D., zbog prekršaja iz čl. 71. st. 1. t. 3. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana (Narodne novine, broj 94/18), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj putem branitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru, broj: 40. Pp-458/2023-21 od 3. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 7. lipnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. G. S. te prvostupanjska presuda potvrđuje.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: PZ), okr. G. S. se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka od 30 (trideset) eura/226,04 kuna[1] (dvjestodvadesetšest kuna i četiri lipe) u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je okr. G. S. proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 71. st. 1. t. 3. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, za koji je okrivljeniku, na temelju istog propisa, uz primjenu odredbe o ublažavanju novčane kazne, izrečena novčana kazna od 200 eura/1.506,90 kuna, uz pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa novčane kazne u roku od 30 dana te je okrivljenik oslobođen dužnosti naknade troška.

2. Protiv prvostupanjske presude je okr. G. S. pravodobno podnio žalbu putem branitelja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, predlažući usvojiti žalbu, preinačiti presudu i okrivljenika osloboditi od optužbe, a podredno, ukinuti presudu te dostaviti predmet na ponovni postupak.

3. Žalba je neosnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio.

6. Naime, žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik u žalbi u bitnome ponavlja svoju obranu, ističući da iz utvrđenih činjenica u nesporno proizlazi kako je okrivljenik s oružjem (pištoljem marke „CZ“ postupku

model 99, call. 40 SW Smith & Weson), a koji mu je povjeren na čuvanje, postupao s osobitom pažnjom jer ga je predao poznaniku, D. P., policijskom službeniku i dugogodišnjem lovcu, članu Lovačkog društva S. za kojeg nije imao razloga posumnjati da nema dozvolu za lovački pištolj. Navodi i da činjenica da D. P. nije imao važeću dozvolu za lovački pištolj ne može biti temelj za počinjenje prekršaja od strane okrivljenika, obzirom da okrivljenik nije D.P. posudio lovački pištolj, već mu ga je predao radi provjere ispravnosti ili eventualne prodaje, a budući da D. P. ima važeći oružni list za oružje kategorije B, to je okrivljenik legalno i zakonito istu vrstu oružja predao istome i time postupio u smislu čl. 30. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana.

7. Međutim, ovaj sud je u potpunosti prihvatio zaključak prvostupanjskog suda o razlozima krivnje koji je osuđujuću presudu temeljio na nedvojbeno utvrđenoj činjenici da D. P. ne posjeduje odobrenje za držanje oružja "B" kategorije, niti oružni list za tu kategoriju oružja (koju je posjedovao do 7. lipnja 2017. kada mu je oduzet oružni list), što je utvrđeno na temelju dopisa Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Beli Manastir od 5. travnja 2023. (str. 38 spisa), iz čega proizlazi da je okrivljenik davanjem pištolja u predmetnoj situaciji, pokazao takav stupanj nemara da se očigledno radi o propuštanju postupanja s osobitom pažnjom u smislu odredbe čl. 28. st. 2. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana.

7.1. Naime, neosnovani su žalbeni navodi kojima okrivljenik pokušava opravdati svoje postupanje, navodeći da je postupio na jedini ispravan način kada je lovački pištolj, koji se zaglavio, a koji mu je povjeren na čuvanje, predao osobi za koju nije imao razloga sumnjati da ima oružni list za tu kategoriju oružja ("B" postupio s osobitom pažnjom. Po stavu ovog suda, u konkretnom kategorija) i time

slučaju se osobita pažnja ogleda u iznadprosječnoj brizi za oružje, budući da se radi o predmetu čije je posjedovanje pod posebnim pravnim režimom upravo zbog razloga opće i javne sigurnosti, te je realno zahtijevati od osobe dužnu pažnju savjesnog držatelja oružja, odnosno, da s većim stupnjem pažnje vodi brigu o tome kome će predati oružje, iz bilo kojeg razloga pa i eventualnog popravka ili prodaje. Takva predaja drugoj osobi na jedno očito dulje razdoblje, po stavu ovog suda svakako zahtjeva provjeru da ta osoba ima za to određene kvalifikacije, a minimalni uvjet za uopće pravo na držanje oružja je oružni list (čl. 9. st. 1. t. 3. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana). Okrivljenik je u konkretnom slučaju trebao predati predmetno neispravno oružje ovlaštenoj osobi na popravak, time da žalbeni navod (i navod obrane) da je morao drugi dan ujutro (ponedjeljak) otputovati raditi na teren u grad Drniš pa zaglavljeni pištolj nije mogao ostaviti u zaključanom ormariću, odnosno, bez nadzora, nije ničim niti pokušao učiniti vjerojatnim.

7.2. Slijedom iznesenog, pravilno je prvostupanjski sud nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, iznio koje odlučne činjenice je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, koji je svojim postupanjem ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 70. st. 1. t. 3. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

7.3. Stoga, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe, u kojima žalitelj ne navodi nove činjenice i ne predlaže, u smislu odredbe čl. 193. st. 5. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

8. Iako okrivljenik u žalbi ne pobija presudu zbog izrečene novčane kazne, sama žalba podnesena zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, a temeljem odredbe čl. 202. st. 5. PZ-a, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, dakle, izrečenoj novčanoj kazni. Stoga, razmotrivši odluku o kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj utvrdio kaznu primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja jer predstavlja prvenstveno blažu vrstu kazne s obzirom da je za predmetni prekršaj propisana kao teža kazna i kazna zatvora u trajanju do 30 dana, a potom i ublaženu novčanu kaznu ispod posebno propisanog minimuma, iz čega je evidentno da je prvostupanjski sud cijenio utvrđene olakotne okolnosti kao naročito olakotne, zbog kojih je trebalo ublažiti novčanu kaznu. Pravilno je prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 152. st. 3. PZ-a, dao mogućnost žalitelju da ukoliko u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti, odnosno, od dana primitka ove presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini.

9. Ovdje je potrebno napomenuti da je nakon počinjenja predmetnog prekršaja stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj 114/22.) uslijed uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, koji u čl. 2. propisuje manji iznos najniže novčane kazne za prekršaj iz čl. 71. st. 1. t. 3 Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, odnosno, novčanu kaznu od 390 eura (do 1990 eura), što primjenom konverzije iznosi 2.938,45 kuna, a što ga čini blažim propisom od onoga koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja (Zakon o nabavi i posjedovanju oružja građana, "Narodne novine", broj 94/18.), koji je za taj prekršaj propisivao nešto viši iznos najniže novčane kazne, odnosno, 3.000,00 kuna. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz čl. 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja.

9.1. Međutim, ovaj sud prilikom donošenja drugostupanjske presude nije izmijenio pravnu kvalifikaciju i primijenio tu, izmijenjenu odredbu Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj 114/22.) kao blažeg propisa, budući da je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud pravilno odmjerio novčanu kaznu i okrivljeniku ublažio novčanu kaznu ispod zakonom propisane za taj prekršaj Zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja (200,00 eura/1.506,90 kuna). Budući da je izrečena novčana kazna okrivljeniku ujedno blaža novčana kazna i po odredbama „novog“ Zakona, prema načelu konkretnosti nema mjesta primjeni tog blažeg propisa jer po stavu ovog suda, „novi“ Zakon, odnosno, Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj 114/22.) u istoj odredbi ne dovodi do povoljnijeg rezultata za okrivljenika.

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, držeći da plaćanje troška postupka u visini od 30 eura, dakle, vrlo blizu donje granice iznosa troška postupka, neće ugroziti egzistenciju okrivljenika niti osoba koje je eventualno dužan izdržavati.

11. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 7. lipnja 2023.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.