Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-991/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca, Lucije Lasić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća i dr. sc. Lidije Vojković članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja: 1. T. M. pok. M. iz O. G., OIB ..., 2. A. M. pok. K. iz O. G., OIB ..., 3. B. M. pok. K. iz O. G., OIB ..., 4. I. M. pok. S. iz T., OIB ..., 5. A. M. pok. S., OIB ..., 6. A. S. pok. N., T., OIB ..., 7. K. L. pok. N., O. G., OIB ..., 8. D. R. pok. N., OIB ..., 9. D. L. pok. M., O. G., OIB ..., 10. D. N. pok. M., Č., OIB ..., 11. Š. M. pok. B., Z., OIB ..., pod 12. Č. Š. pok. B., T., OIB ..., 13. A. M. pok. B., Z., OIB ... i 14. E. V. pok. B., O. G., OIB ..., koje zastupa punomoćnica D. K., odvjetnica u T., protiv tužene M. T. pok. I. iz V., OIB ..., koju zastupa punomoćnik Z. S., odvjetnik u T., radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj 55 P-132/2019-40 od 25. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 7. lipnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj 55 P-132/2019-40 od 25. svibnja 2022.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici fizički i geometrijski točno određenog realnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. 988/2, k.o. O. i to onog dijela koji u vještvu vještaka D. B., dipl. ing. geod. br. Vj-15/2021 od 18. 03. 2021. g u mjerilu 1:600 čini lik omeđen točkama označenim slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-A u površini od 3720 m[2] i prema novoj izmjeri odgovara kat. čest. 712, za cijelo, k.o. O., koje vještvo je sastavni dio ove presude pa su tužitelji ovlašteni temeljem ove presude izvršiti parcelaciju čest. zem. 988/2 k.o. O. na način da se naprijed označeni fizički i geometrijski točno određeni i opisani realni dio nekretnine označene kao čest. zem. 988/2, k.o. O. formira kao samostalna čestica zemljišta s novim katastarskim i zemljišnoknjižnim brojem, provede navedena parcelacija u katastru zemljišta i zemljišnoj knjizi za k.o. O. te temeljem ove presude i prijavnog lista kojim će se izvršiti parcelacija predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi izvrši uknjižba prava suvlasništva na novoformiranoj čestici zemljišta nastaloj tim prijavnim listom na ime tužitelja ad 1) M. T. pok. M., OIB: ... za 72/144 dijela, tužitelja ad 2) M. A. pok. K., OIB ... i tužitelja ad 3) M. B. pok. K., OIB ..., svakog za po 12/144 dijela, tužitelja ad 4) M. I. pok. S., OIB ... i tužitelja ad 5) M. A. pok. S., OIB ..., svakog za po 6/144 dijela, tužitelja 6) S. A. pok. N., OIB¨..., tužitelja ad 7) L. K. pok. N., OIB ... i tužitelja ad 8) R. D. pok. N., OIB ..., svakog za po 4/144 dijela, tužitelja ad 9) L. D. pok. M., OIB ... i tužitelja ad 10) N. D. pok. M., OIB ..., svakog za po 6/144 dijela, tužitelja ad 11) M. Š. pok. B., OIB ..., tužitelja ad 12) Š. Č. pok. B., OIB ..., tužitelja ad 13) M. A. pok. B., OIB ... i tužitelja ad 14) V. E. pok. B., OIB ..., svakog za po 3/144 dijela , uz istovremeno brisanje prava suvlasništva te sa imena upisane suvlasnice T. M. pok. I. za 1/3 dijela.

II Nalaže tuženoj M. T. pok. I. da u roku od 15 dana iz osnova parničnog trošak isplati tužiteljima iznos od 10.922,80 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena."

2.Protiv prvostupanjske presude žali se tužena pobijajući presudu u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP), predlažući presudu preinačiti, odnosno predlažući odluku ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3.U odgovoru na žalbu tužitelji su se usprotivili žalbenim navodima predlažući žalbu odbiti i potvrditi pobijanu odluku.

4.Žalba nije utemeljena.

5.Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka je tužbeni zahtjev na utvrđenje prava suvlasništva na realnom, fizički i geometrijski točno određenom dijelu nekretnine označene kao čest. zem. 988/2 k.o. O., površine 3720 m[2] , koji dio je označen u vještačenju vještaka mjeritelja D. B. slovima ABCDEFGHIJA, zahtjev na ovlaštenje za parcelaciju tog dijela i upis prava suvlasništva na novoformiranoj čestici zemljišta nastaloj prijavnim listom na ime tužitelja u određenim suvlasničkim dijelovima, uz istodobno brisanje tog prava s imena tužene.

6.Prema podatcima u spisu predmeta, u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, u bitnom je utvrđeno:

-kako iz izvatka iz zemljišne knjige za k.o. O. proizlazi da je u ZU 574 upisana predmetna nekretnina čest. zem. 988/2, a pravo vlasništva je upisano kao suvlasništvo tužene M. T. i njezinih stričeva, S. M. pok. J. i N. M. pok. J., svakog za po 1/3 dijela,

-kako iz rješenja o nasljeđivanju iza pokojnoga N. M. pok. S. poslovni broj O- 105/93 proizlazi da su njegovim nasljednicima proglašeni M. M. ud. N. i sinovi N. M. (prvotuženik u ranijem stadiju postupka) i I. M. (čiji su nasljednici također ranije bili tuženi u postupku), da iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. S. M. pok. J. broj O-85/96 proizlazi kako je kao nasljednik proglašen njegov sin J. M. (također ranije tuženik i koji je priznao tužbeni zahtjev), a i nasljednici iza pokojnoga M. M. pok. I. da su također kao tuženici priznali tužbeni zahtjev,

-kako iz rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-5569/18, u postupku iza pokojne J. M. pok. A., proizlazi da su njezinim nasljednicima proglašeni tužitelji označeni uvodno pod 2 do 14, dok je prvotužitelj T. M. s otcem M. M. pok. B. sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju od 2. kolovoza 1982., temeljem kojega je stekao predmetni dio nekretnine,

-kako iz posjedovnog lista broj 710, Ispostave za katastar nekretnina T. od 5. prosinca 2018. proizlazi da su kao posjednici nekretnine upisani J. M., a čiji su nasljednici su tužitelji pod 2-14 i M. M., čiji je nasljednik tužitelj T. M. pok. M.,

-kako je očevidom na predmetnoj nekretnini od 14. siječnja 2021., u nazočnosti sudskog vještaka mjeritelja D. B., utvrđeno da se ta nekretnina nalazi u mjestu O. G., predio R., u naravi je smještena južno i zapadno u odnosu na asfaltiranu cestu koja vodi do reciklažnog dvorišta, koje je položeno južno u odnosu na tu nekretninu, po kazivanju tužitelja sjeverna i istočna međa nekretnine su bili stari suhozidi, koji su pri uređivanju pristupnog puta do reciklaženog dvorišta srušeni i u trenutku očevida nisu vidljivi, kako južna granica te nekretnine također nije "materijalizirana na terenu", ali je dogovorena u diobi s nekretninom koja je položena južno od predmetne, sve kako je prikazano crtom ABCDE na geodetskoj skici za kupoprodaju, izrađenoj od strane G. d.o.o., a koja je priložena u spisu, na istoj skici je zapadna granica predmetne nekretnine identificirana crtom A, AC, AB, AA, Ž, Z, V, U, T te također južna nije vidljiva na terenu, već je granica određena u diobi između stvarnih vlasnika, kao i da se na nekretnini nalazi tridesetak maslina za koje prvotužitelj tvrdi da ih on obrađuje,

-kako iz nalaza i mišljenja vještaka mjeritelja od 18. ožujka 2021. proizlazi da je pri preklopu katastarskog plana i izmijenjenog terena vještak uočio veliko odstupanje stanja na terenu od stanja katastarskog plana, kako se predmet spora nalazi na granici dviju katastarskih općina, k.o. Ž. i k.o. O., a za obje katastarske općine katastarski plan je u mjerilu 1:2880, grafička izmjera iz vremena Austro - Ugarske., da su na preklopu katastarskih općina katastarski planovi, koji su rađeni grafičkom izmjerom, opterećeni najvećim pogreškama, kako je za područje k.o. O. u postupku osnivanje katastra nekretnina u skladu s podatcima nove izmjere, a za potrebe vještačenja je vještak naručio dkp nove izmjere, kako vještak navodi da da predmet spora, koji je prikazan na geodetskoj skici lica mjesta likom omeđenim slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-A, površine 3720 m[2] , ispunjenim crvenom točkastom šrafurom, odgovara kat. čest. 712 za cijelo, k.o. O., po podatcima nove izmjere, kako smatra da bi ista po trenutno službenom katastarskom planu i službenim podacima katastarskog i zemljišnoknjižnog operata odgovarala dijelu kat. čest. 988/2, k.o. O., koja je upisana u ZK uložak br. 574 ima upisanu površinu od 3208 m[2] , što je znatno manje od površine koju ima na terenu te ističe da bi trebalo za premetnu česticu izraditi odgovarajući geodetski elaborat kojim bi se uskladilo stanje na terenu i stanje podataka nove izmjere s podatcima u službenom katastarskom operatu,

-kako iz iskaza tužitelja T. M. proizlazi da je predmetna nekretnina bila u vlasništvu njegova djeda B., koji je imao sinove M. i K., da je tužitelj tu parcelu stekao nasljeđivanjem iza smrti otca M., dok su ostali tužitelji A. i B. M. naslijedili svog otca K., koji je imao i sina S. koji je umro, a čiji su nasljednici I. i A. M., kako su njegov otac M. i stric K. obrađivali 20-30 maslina koje su se nalazile na parceli, dok danas ima 7-8 maslina koje on obrađuje zajedno s rođakom A., da je parcela omeđena suhozidima sa svih strana, kako je J. M. supruga K., kako njegova otca i strica te djeda B. nitko nikada nije ometao u posjedovanju i obrađivanju predmetne zemlje, a djed B. nije imao braće i sestara, kako tužena M. T. ima dio na susjednoj parceli koja graniči s predmetnom, da ona osobno i njezin otac nikada nisu bili u posjedu predmetne zemlje niti je njezin otac ikada bio upisan kao suvlasnik te zemlje, kako danas ne postoji međa između predmetne zemlje i susjeda s južne strane na kojoj su suvlasnici M. B., N. M. i M. T.,

-kako je tužiteljica K. L. navela da je ona nasljednica svoje majke M. M., udana R., čiji su nasljednici i tužitelj D. R. i A. S., kako je njezina majka imala dio na predmetnoj parceli temeljem nasljeđivanja iza majke J. koja je sa sinom A. M. pk. K. obrađivala tu zemlju, dok su preostali dio nekretnine obrađivali tužitelj M. T. i njegov otac M., da poznaje M. T. i njezine rođake M. B., J. i N. M., te M. B., čija se parcela nalazi južno u odnosu na predmetnu, da su ranije bili suhozidi između tih parcela dok nije napravljeno reciklažno dvorište 2018. godine, kako je sa sjeverne strane napravljen put za Ž. da bi se moglo doći do reciklažnog dvorišta koje se nalazi južno od predmetne parcele, da M. T. nikada nije vidjela na predmetnoj parceli, a na nekretnini postoje masline koje obrađuju T. M. i A. M., da je K. M. bio njezin djed, a A., B. i S. su njezini ujaci, kako je A. ostao živjeti s majkom a S. je otišao u V., B. je otišao u K., da su se njihove sestre M. i A. odrekle svog dijela iza majke, da je baka J. M. svoj dio dobila nasljeđivanjem od supruga K., a njezina majka i sestre zajedno s braćom naslijedili majku J., da je predmetna parcela ušla u ostavinsku imovinu iza pok. bake J., kao i u ostavinsku imovinu iza smrti majke tužene, a kao posjednici se vode J. i M. M.,

-kako je tužena M. T. navela de su tužitelji u nepoštenom i neistinitom posjedu nekretnine jer je ona uknjižena na toj nekretnini (zvanoj R.) za 1/40 dijela, iza smrti svog otca I. M., da ima presudu iz 1938. godine prema kojoj je ova parcela pripala njezinom djedu J. M., kako je njezina baka I. obrađivala 10 hektara zemlje na tom području na dijelu parcele, dok je preostali dio obrađivao T. M., kako su J. i T. M. imali i brata B. koji je presudom iz 1936. godine ostao bez zemlje kao i njegova majka F., koja svoj dio daje sinu J. koji je djed tužene, da je njezina baka I. obrađivala masline na toj nekretnini, na kojoj su bile i smokve i vinograd, da je to obrađivala do 1947. godine, a nakon nje nitko drugi nije obrađivao masline, kako danas postoje izdanci starih maslina koje obrađuje prvotužitelj, kako su njezin otac I. i njegova braća S. i N. naslijedili otca J. svaki za po 1/3 dijela, dok se njihova sestra K. odrekla u korist braće, a da je u 10 hektara zemlje ušla i predmetna zemlja i parcela s južne strane od predmetne na kojoj se nalazi reciklažno dvorište,

-kako iz iskaza svjedoka M. B. proizlazi da se predmetna nekretnina nalazi u O. G., do reciklažnog dvorišta, a njegova parcela graniči s predmetnom sa zapadne strane, da su M. s istočne strane, kako postoji cesta oko svih parcela te je ranije dolazio na svoju nekretninu sa zapadne strane, kada je s otcem obrađivao masline, kako je tada često viđao obitelj M. i to tužitelje, odnosno njihove prednike koji su vlasnici parcele s istočne strane i koji su obrađivali svoje masline, dok tuženu nikada nije viđao te ju je upoznao, odnosno susretao njezino ime gdje je ona bila upisana i kao suvlasnica nekretnina na kojima je njegova obitelj tražila utvrđenje prava vlasništva, kako mu je poznato da su tužitelji predmetnu česticu naslijedili od svojih roditelja, a nije mu poznato tko je od koga konkretno stekao i nikada nije bilo spora između njega, njegove obitelji i obitelji tužitelja u pogledu međa između njihovih parcela, kao i da se između njihovih parcela nalazi suhozid, a između predmetne i reciklažnog dvorišta je betonski zid i pretpostavlja da je ranije i tu bio suhozid.

7.Temeljem tako utvrđenoga činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je zaključio kako je predmetna nekretnina pripala braći M. i K. M. pk. B., dok je jugozapadni dio pripao otcu tužene M. T., I. M. i njegovoj braći S. i N., pokojnog J., a čiji su potomci i raniji tuženici pod 1 do 6, a koji tužiteljima nisu osporili tužbeni zahtjev, dok je jedino tužena M. T. to pravo osporila kao nasljednica I. M. pok. J., a ostali raniji tuženici priznali tužbeni zahtjev ili nisu dostavili odgovor na tužbu te su se oglušili i tužiteljima nikada to pravo nisu osporavali. Kako su tužitelji u suposjedu i svog dijela nekretnine R., koji dio graniči s predmetnim dijelom utužene nekretnine s južne odnosno jugozapadne strane i nitko nikomu nije svojatao posjed niti je ikada bilo spora između njih o tomu što kome na terenu pripada i koji je njihov dio nekretnine, a tuženici su svoj realni južni dio nekretnine prodali Općini O. za izgradnju reciklažnog dvorišta pa da je između prednika tužitelja i tuženika izvršena dioba u pogledu ove nekretnine, s obzirom da se prednici tužitelja nalaze u suposjedu čestice od osnutka katastarskog operata 1953. godine, sve do 2018. godine, kada je tužena zatražila promjenu posjeda na njezino ime i ime njezinih stričeva (a potomci tih osoba su raniji tuženici koji su priznali tužbeni zahtjev). Osim toga, kako i iz iskaza tužene proizlazi da ona osobno niti njezin otac nikada nisu bili u posjedu predmetnog dijela nekretnine, a nesporno je da je čestica sve do izgradnje reciklažnog dvorišta bila ograđena suhozidima sa svih strana, osim dijela koji graniči s cestom O.-Ž., kao i da se na njoj i danas nalazi nekoliko maslina koje obrađuju tužitelji, a nitko od ostalih tuženika tužiteljima nije osporio njihovo isključivo pravo suposjeda i suvlasništva na toj nekretnini, pa prvostupanjski sud drži utvrđenim kako su tužitelji stvarni i faktični suvlasnici i suposjednici nekretnine čest. zem. 988/2 k.o. O., i to upravo dijela koji je u skici vještaka D. B. od ožujka 2021. godine označen u površini od 3720 m[2] i kao lik označen slovima ABCDEFGHIJA, koja odgovara dijelu čest. zem. 988/2 k.o. O., što po novoj izmjeri odgovara kat. čest. 712 za cijelo k.o. O., kao i da su pravo suvlasništva stekli temeljem nasljeđivanja od svojih pravnih prednika i temeljem dosjelosti osobno i preko svojih prednika, neprekidnim i samostalnim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme te je tužbeni zahtjev prihvaćen.

8.Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ukazuje žaliteljica, kao ni druge bitne povrede odredaba postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a pa se zakonitost i pravilnost pobijane odluke može ispitati.

9.Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda imaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je prvostupanjski sud u bitnom pravilno cijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži prihvatljive razloge, a koje u ovom stadiju postupka sadržajno prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10.Odredbom članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 dalje: ZVDSP) propisano je kako se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog zakona prosuđuje prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene ili prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

11.Na temelju pravnog pravila paragrafa 1460 bivšeg OGZ-a, koja pravila se imaju primijeniti temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“, broj 73/91) te prema odredbama ranije važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 9/92 i 77/92, dalje ZOVO), za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bile su potrebne slijedeće pretpostavke: Sposobnost stjecatelja, sposobnost stvari da bude u vlasništvu, posjed određene kvalitete i vrijeme dosjelosti određeno zakonom (30 godina ili 40 godina). Prema odredbi članka 23. stavak 4. ranije važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92 i 77/92, dalje: ZOVO, koji Zakon je stupio na snagu 1. rujna 1980.) savjesni posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva te stvari protekom 20 godina.

12.Poštenje posjednika se pretpostavlja, a u ranijem razdoblju sukladno odredbama bivšeg OGZ-a također se pretpostavljalo poštenje odnosno savjesnost posjednika i tko tvrdi drukčije dužan je u postupku to i dokazati.

13.Iz rezultata provedenoga dokaznog postupka, prema shvaćanju ovog suda, proizlazi nedvojbeno utvrđenje kako su pravni prednici tužitelja i tužitelji bili posjednici predmetne nekretnine, odnosno bili posjednici dijelova nekretnine koji su predmet ovog spora, da te posjednike nije nitko nikada smetao u posjedovanju i u korištenju nekretnine, koja je očito predstavljala obradivo zemljište zasađeno stablima maslina i takva nekretnina je stvarno činila jedinstvenu cjelinu. Prvostupanjski sud je nedvojbeno utvrdio i razdoblje u kojemu su prednici tužitelja bili u posjedu, očito još od osnutka katastarskog operata 1953. godine, kao i da su u posjed stupili nakon sporazuma i diobe s ostalim članovima obitelji i nasljednicima ranijih vlasnika, te je utemeljeno zaključio kako je rok dosjelosti od 30 godina protekao i prije podnošenja predmetne tužbe, dok tužena nije dokazala svoje navode da bi predmetna nekretnina pripala njezinim prednicima i bila u njihovu posjedu, a teret dokaza odlučnih činjenica (u okolnostima konkretnog slučaja kada tužitelji tu nekretninu kontinuirano drže u posjedu) u tom pogledu leži na tuženoj. Pritom potrebno je navesti i kako očito predmetna nekretnina nije nikada bila u režimu društvenog vlasništva pa se u vrijeme dosjedanja uračunava vrijeme od kada su se prednici tužitelja nalazili u posjedu predmetne nekretnine do trenutka kada bi taj posjed možebitno postao nepošten, odnosno do trenutka podnošenja predmetne tužbe.

14.S obzirom na navedena činjenična utvrđenja te iznijeta pravna stajališta, prvostupanjska presuda sadrži pravilna utvrđenja o spomenutim odlučnim činjenicama koje se odnose na vrijeme posjedovanja i na uvjete za stjecanje prava vlasništva na nekretnini koja je predmet spora.

15.Nadalje valja navesti i kako ovaj drugostupanjski sud prihvaća pravna shvaćanja koja su zauzeta u sudskoj praksi, a prema izričitom stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev 2707/2015-2, tužitelj može zahtjev zasnivati na činjeničnoj osnovi temeljem zakonom stečenoga prava vlasništva na fizički odijeljenom dijelu nekretnine koji faktično već predstavlja pojedinačno određenu stvar (čl. 5. st. 1. ZVDSP). Ovaj geometrijski odijeljeni dio faktično je individualiziran pa i u konkretnom slučaju, prema činjenicama koje su utvrđene u postupku, stečeno je vlasništvo na pojedinačno određenoj stvari, s tim što je pravilno tužbeni zahtjev postavljen u odnosu na zemljište koje shodno odredbi članka 5. st. 1. ZVDSP-a može biti objektom stvarnih prava (parcelacijom valjano izdvojenu katastarsku česticu). Vrhovni sud Republike Hrvatske navodi i da, ako se radi o stečenom pravu vlasništva na fizički odijeljenom dijelu nekretnine koji faktično prema materijalnopravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja već predstavlja pojedinačno određenu stvar, kao dopušten i određen treba prihvatiti i zahtjev kojim se taj faktično odijeljeni dio precizno grafički individualizira prema skici lica mjesta, prema parcelacijskom elaboratu kojeg treba izraditi, iako taj elaborat nije potvrđen od strane nadležnog ureda za katastar, ali koji jasno određuje predmet vlasničke zaštite, a prihvaćanjem tužbenog zahtjeva koji možebitno bude prihvaćen na temelju takvog elaborata stjecatelj je ovlašten zahtijevati provedbu parcelacije predmetnog zemljišta prema granicama stečenog prava vlasništva (pod pretpostavkama iz odredbe članka 161. st. 1. toč. 3. Zakona o prostornom uređenju - „Narodne novine“ broj 153/13), te dalje time, ako su ispunjene i ostale pretpostavke, otpisom nastale čestice u zemljišnim knjigama (čl. 145. – 162. Zakona o zemljišnim knjigama - „Narodne novine“, broj 91/96 i dr.) upis vlasništva na svoje ime (čl. 130. st. 1. ZVDSP).

16.Glede žalbenih navoda koji se odnose na to da bi predmetno zemljište bilo neomeđeno te da bi bili proturječni iskazi u pogledu predmeta spora, valja navesti kako je prvostupanjski sud na terenu očevidom uz sudjelovanje vještaka mjeritelja identificirao dotičnu nekretninu, tužena nije pristupila na ročište za očevid iako je bila pozvana i time, kao i tijekom postupka, nije utemeljeno ni osporila takvu identifikaciju, a sudski vještak je, uvažavajući i cijeneći stanje iz katastarskog operata, uz utvrđenu neusklađenost podataka i velika odstupanja na terenu od katastarskog plana, dao nalaz i mišljenje prema pravilima struke te je iz rezultata vještačenja pravilno utvrđen položaj i oblik i izvršena identifikacija ove nekretnine. Osim toga, tužena u postupku u tom pogledu nije niti predlagala određene dokaze, a prvostupanjski sud je, kako je rečeno, dao u bitnom prihvatljive razloge za sva svoja utvrđenja.

17.Tužena u žalbi u bitnom osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i iznosi djelomice i svoju ocjenu pojedinih rezultata dokaznog postupka, međutim tim i takvim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda. Osim toga, žaliteljica gubi iz vida kako iz svih izvedenih dokaza nije moguće pouzdano izvesti drukčije zaključke o tomu tko su bili posjednici predmetnog dijela nekretnine od onih koje je izveo prvostupanjski sud, a pritom i neosnovano drži kako u postupku ne bi bilo pravilno utvrđeno tko je posjedovao dotičnu nekretninu, posebno imajući u vidu i podatke iz Posjedovnog lista o upisu posjeda.

18.Dakle, iz svega navedenog proizlazi kako je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev prihvatio, a tužena žalbenim navodima nije dovela u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda. Stoga je, primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo odbiti žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

19.Prvostupanjska odluka o troškovima postupka je donijeta pravilnom primjenom odredaba članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a i sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine broj: 142/12, 103/14, 144/14, 107/15, dalje OT), a tužena u tom dijelu određeno i ne pobija prvostupanjsku odluku.

20.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ove presude.

Split, 7. lipnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Lucija Lasić, v. r.