REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička ulica 2, 52440 Poreč

Posl.br. 31 P-46/2023-9

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo, po sutkinji tog suda mr. sc. Marčeli Štefanuti, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. H., OIB:, iz P., H. 10, zastupan po punomoćnici

J. T., odvjetnici iz Z., protiv tuženice V. H., OIB: , iz P., K. 17, zastupana po punomoćnici L.

S., odvjetnici iz P., radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika, ovdje tužitelja, nedopuštenim, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 27. travnja 2023. godine, u prisutnosti tužitelja osobno i zamjenice punomoćnice tuženice, dana 07. lipnja 2023. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I Proglašava se pljenidba i prijenos novčanih sredstava nedopuštenom u postupku izravne naplate koja se vodi po Prijedlogu tužene kao ovrhovoditeljice V. H. zastupane po L. S., odvjetnici iz P., a po Zahtjevu za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju Presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču- Parenzo posl.broj: Ob-208/2019 od 26. ožujka 2020. godine koji Zahtjev je tužena predala Financijskoj agenciji Pula 20. prosinca 2022. godine u 13,51 sati.

II Tužena je dužna tužitelju nadoknaditi parnične troškove i pripadajuće zatezne kamate koje na iznos dosuđenih parničnih troškova teku od dana presuđenja pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavak 2. i članku 8. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) sve u roku od 15 dana.“

II Dužan je tužitelj naknaditi parnični trošak tuženici u iznosu od 124,43 EUR[1] / 937,51 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 13. siječnja 2023. godine podnio tužbu protiv tuženice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika, ovdje tužitelja, nedopuštenim. U tužbi navodi da je Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama- Buie, prihvatio Prijedlog za ovrhu tuženice i da je svojim rješenjem posl.br. Ovr- 73/2022-3 od 28. veljače 2022. godine, odredio ovrhu na mirovini ovršenika, ovdje tužitelja. Protiv tog rješenja da je ovršenik, ovdje tužitelj, podnio žalbu koja je uvažena točkom I. Rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici posl.br. Gž Ovr-273/2022-2 od 03. kolovoza 2022. godine, a koja glasi: „Uvažava se žalba ovršenika kao osnovana te se ukidaju točke I., II., i IV. rješenja Općinskog sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama- Buie poslovni broj Ovr-73/2022-3 od 28. veljače 2022. godine i odbacuje se prijedlog za ovrhu na imovini ovršenika.“ Tuženica da je, suprotno zabrani ovrhe na mirovini tužitelja, dana 20. prosinca 2022. godine u 13,51 sati podnijela Financijskoj agenciji Pula, zahtjev za izravnu naplatu na mirovini tužitelja. Financijska agencija Rijeka, podružnica Pula, da je dostavila tužitelju obavijest o zaplijeni mirovine po zahtjevu tuženice. Tužitelj da je, koristeći svoje pravo iz čl. 210. Ovršnog zakona (NN, 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20), 27. prosinca 2022. godine podnio Općinskom sudu u Pazinu, Prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za provedbu prijenosa zaplijenjenih sredstava. Sljedećeg dana, 28. prosinca 2022. godine, Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču- Parenzo, da je odaslao dopis posl.br. 31 P Ob-208/2019-74 kojim da je izvijestio punomoćnicu tužitelja da isti neće postupati po podnesenom Prijedlogu. Opunomoćnica ovršenika, ovdje tužitelja, da se očitovala na zaprimljeni dopis navodeći da se na podneseni Prijedlog ne može odgovarati dopisom već rješenjem. Nakon primitka predmetnog očitovanja suda, Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču- Parenzo donio je 29. prosinca 2022. godine rješenje posl.br. 31 P Ob- 208/2019 čija izreka glasi: „Odvojeno će se raspravljati o Prijedlogu tuženika (kao ovršenika) od 27. prosinca 2022. godine za odgodu izdavanja naloga bankama za provedbu prijenosa zaplijenjenih sredstava u posebnom – ovršnom postupku.“ Tužitelj tvrdi da je rok sukladno čl. 210. st. 3. Ovršnog zakona, a koji iznosi 8 dana, istekao 04. siječnja 2023. godine, a da sud u navedenom roku nije postupio, pa da je tužitelj po svojoj punomoćnici dana 11. siječnja 2023. godine podnio požurnicu izravno na ruke predsjednika Općinskog suda u Pazinu, mr.sc. Emanuelu Radoloviću. Obzirom na sve gore navedeno, tužitelj predlaže da na temelju dokumentacije priložene predmetnoj tužbi, a sukladno čl. 171. st. 1. i čl. 210. st.1. Ovršnog zakona donese presudu da se proglasi nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava nedopuštenom u postupku izravne naplate koji se vodi po zahtjevu tuženice za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju Presude Općinskog suda u Pazinu Stalne službe u Poreču-Parenzo posl.br. P Ob-208/2019 od 26. ožujka 2020. godine.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu uvodno ističe prigovor označene vrijednosti predmeta spora, smatrajući da je isti suviše nisko određen – 330,00 eura. Tužitelj tužbenim zahtjevom da traži da se pljenidba i prijenos novčanih sredstava proglasi nedopuštenim, a u postupku izravne naplate koji se vodi po prijedlogu tuženice, čija glavnica da iznosi 34.345,00 eura, tvrdeći da bi vrijednost predmeta spora upravo trebala iznositi 34.345,00 eura. Tuženica osporava navode tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti. Tuženica ne osporava da je Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama- Buie, prihvatio Prijedlog za ovrhu tuženice i da je svojim rješenjem posl.br. Ovr-73/2022-3 od 28. veljače 2022. godine, odredio ovrhu na mirovini ovršenika, ovdje tužitelja, a da je ovršenik, ovdje tužitelj, podnio žalbu na isto, te je Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici posl.br. Gž Ovr-273/2022-2 od 03. kolovoza 2022. godine uvažio istu i odbacio prijedlog za ovrhu na mirovini ovršenika, ovdje tužitelja. Tuženica ističe da je izravna naplata zatražena temeljem pravomoćne presude, te da neistinito navodi tužitelj da je postojala bilo kakva zabrana za ovu naplatu. Tuženica tvrdi da je sud izvijestio da se o njegovom prijedlogu po pitanju ovrhe ne može raspravljati u parničnom postupku, te osporava suprotne tvrdnje tužitelja. Tuženica da nema saznanja je li se punomoćnica tužitelja očitovala na zaprimljeni dopis navodeći da se na podneseni Prijedlog ne može odgovarati dopisom već rješenjem. Tuženica osporava kao neistinito da je rok, sukladno čl. 210. st. 3. Ovršnog zakona, a koji iznosi 8 dana, istekao 04. siječnja 2023. godine, a da sud u navedenom roku nije postupio, pa da je tužitelj po svojoj punomoćnici dana 11. siječnja 2023. godine podnio požurnicu izravno na ruke predsjednika Općinskog suda u Pazinu, mr.sc. Emanuelu Radoloviću. Tuženica ističe da je točno da je ista temeljem ovršne sudske odluke – presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču- Parenzo, posl.br. P Ob-208/2019 od dana 26. ožujka 2020. godine, podnijela Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu, obzirom da je to jedini način ostvarenja njezine novčane tražbine, za koju naplatu da nema nikakvih zakonskih zapreka. Tuženica da se ne protivi provođenju dokaza predloženih od strane tužitelja. Tužitelj da svojim tužbenim zahtjevom predlaže da se pljenidba i prijenos novčanih sredstava proglasi nedopuštenom bez da je isti naveo ikakav logični ili zakonit razlog i bez da ispunjava bilo koju zakonsku pretpostavku za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim. Tuženica smatra da tužitelj nije od strane suda upućen u ovu parnicu, što da je prva pretpostavka za podnošenje tužbe, a također da nema za nju ni pravni interes, slijedom čega da je tužba činjenično i pravno neutemeljena. Tuženica predlaže sudu odbaciti tužbu, a podredno odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, te obvezati tužitelja na naknadu parničnog troška tuženici. Tuženica je dostavila Rješenje o odobravanju pravne pomoći, Istarske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko- pravne poslove, Odsjeka za imovinsko-pravne poslove i pravnu pomoć, klasa: UP/I- 701-03/23-01/64, urbroj: 2163-24-02/25-23-09 od 15. ožujka 2023. godine.

3. Tužitelj tijekom postupka replicira na odgovor na tužbu tuženice tvrdeći da osporava navode odgovora na tužbu ukoliko su isti u suprotnosti s navodima tužbe i tužbenim zahtjevom. Tužitelj tvrdi da vrijednost predmeta spora naznačena u tužbi ostaje na snazi sve dok sud ne donese rješenje o promjeni u tužbi naznačene vrijednosti predmeta spora, a da tuženica podnosi prigovor na istu, iz čega da proizlazi da je odmah riješen prigovor kada je tuženica naznačila vrijednost predmeta spora u iznosu od 34.345,00 eura (258.772,40 HRK). Tužitelj ističe da je u tužbi vrijednost predmeta spora u skladu s Zakonom o sudskim pristojbama, budući da predmet spora nije utvrđivanje visine potraživanja, nego rješavanje pravnog pitanja (ne)dopuštenosti ovrhe, i to (ne)dopuštenosti ovrhe na mirovini tužitelja, obzirom da ista iznosi 415,00 eura kojom da tužitelj ne može pokriti ni troškove liječenja. Tužitelj ističe da je prigovor vrijednosti predmeta spora tuženice neprimjeren i obijesan, te predlaže sudu da isti odbije, te utvrdi vrijednost predmeta spora kako je to naznačeno u tužbi. Tužitelj tvrdi da navodi odgovora na tužbu nemaju veze s predmetom spora, već da se temelje na pretpostavkama da tužitelj kao ovršenik ima obilje novčanih sredstava. Tijekom parničnog postupka, tužitelj da je dokazivao da on nema nikakve imovne budući da je svo poslovanje koje se tiče iznajmljivanja apartmana, naplaćivala njegova bivša supruga, ovdje tuženica, te da je sva novčana sredstva zadržala za sebe. Predmet spora da je proglašenje nedopuštenosti ovrhe na mirovini tužitelja, ukazujući da je provođenje ovrhe na mirovini tužitelja, a koja da ne može pokriti njegove nužne životne troškove, u suprotnosti s čl. 75. st. 1. Ovršnog zakona koji propisuje da ovrha radi ostvarenja novčane tražbine ne može se provesti na stvarima i pravima fizičke osobe koja ne obavlja registriranu djelatnost koja su nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika. Tužitelj da prima mjesečnu starosnu mirovinu u iznosu od 415,00 eura, a što da su jedini prihodi tužitelja. Troškovi osnovnih životnih potreba tužitelja da su nužni troškovi prehrane u iznosu od 290,00 eura, nužni troškovi liječenja u iznosu od 160,00 eura, trošak grijanja u iznosu od 60,00 eura, trošak električne energije u iznosu od 20,00 eura, trošak vode u iznosu od 10,00 eura i trošak komunalne naknade u iznosu od 20,00 eura, a što sveukupno iznosi 560,00 eura, te se isti ne mogu pokriti iz mirovine tužitelja, pa da tužitelju pomaže sestra koja živi u Karlovcu. Slijedom navedenog, da je jasno da mirovina tužitelja ne pokriva njegove životne troškove, pa sukladno tome da nije moguće provesti ovrhu na mirovini tužitelja i na taj način dovesti u pitanje njegov fizički opstanak. Tužitelj smatra da je dovoljno razjasnio predmet spora, da je bilo kakva rasprava nepotrebna, budući da se radi o pravnom pitanju, a činjenice koje su potrebne za rješenje pravnog pitanja da su općepoznate. Tužitelj predlaže da se 27. travnja 2023. godine održi pripremno ročište u odsutnosti tužitelja i njegove punomoćnice, da zaključi pripremno ročište i odmah održi glavnu raspravu na način da riješi pravno pitanje, te donese presudu kojom usvaja tužbeni zahtjev.

4. Sud je raspravnim rješenjem od 27. travnja 2023. godine odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 330,00 eura.

5. Podneskom od dana 01. travnja 2023. godine, tužitelj ističe da je bez ikakve imovine, a jedini prihod da mu je mirovina u iznosu od 392,68 eura (2.958,65 HRK). Tužitelj dalje navodi da njegovi nužni troškovi iznose 891,81 eura (6.719,34 HRK), a kada se od tog iznosa odbije iznos mirovine tužitelja, da proizlazi da je tužitelj u stalnom mjesečnom gubitku od 499,13 eura (3.760,69 HRK). Tužitelj da se zadužuje, obzirom da nije u mogućnosti plaćati sve mjesečne izdatke, a tu ističe plaćanje najamnine najmodavcu M. P., inače suprugu sestre tužitelja, te da mu isti izlazi u susret i zadužuje se svaki mjesec za iznos najamnine. Tužitelj da je zaključno s 31. ožujkom 2023. godine dužan najmodavcu 39 neplaćenih najamnina, odnosno 12.940,47 eura (97.500,00 HRK). Za podmirenje preostalih neophodno životnih troškova tužitelju da nedostaje još 167,32 eura (1.260,67 HRK) koje mu svakog mjeseca posuđuje njegov nećak K. P., te je istom zaključno s 31.

ožujkom 2023. godine tužitelj dužan 5.250,00 eura (39.556,12 HRK). Tužitelj ističe da je sud po službenoj dužnosti dužan paziti na zaštitne odredbe ovršenika, ukazujući na čl. 6. Ovršnog zakona. Iz navedene zakonske odredbe da proizlazi da se nad ovršenikom ne može provesti ovrha ako bi provođenje iste ugrozilo fizičku egzistenciju ovršenika koja je zajamčena Ustavom RH i Europskom konvencijom o ljudskim pravima. Tužitelj naglašava da nisu sva rješenja o ovrsi provediva, tvrdeći da je u slučaju više sile ovrha neprovediva, a što da je i slučaj u ovoj pravnoj stvari, te koju višu silu da tužitelj dokazuje u ovom postupku. Predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva temeljem navoda u tužbi i temeljem čl. 6. i 65. Ovršnog zakona.

6. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: rješenje (5-8), zahtjev za izravnu naplatu (9-10), obavijest (11), prijedlog ovršenika (12-13), dopis (14-15), očitovanje (16), rješenje (17-18), požurnicu (19-20), rješenje o odobravanju pravne pomoći (28- 31, 50-52), promete (43), obavijest o mirovinskim primanjima (44), uvjerenje (45), ugovor o najmu (47-49).

Drugi dokazi nisu provedeni, jer ih tužitelj nije ni predložio.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Uvidom u Rješenje (5-8) Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici posl.br. Gž Ovr-273/2022-2 od 03. kolovoza 2022. godine, utvrđeno je da je uvažena žalba ovršenika, ovdje tužitelja, ukinute su točke I., II., i IV. rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama- Buie poslovni broj Ovr-73/2022-3 od 28. veljače 2022. godine, te je odbačen prijedlog za ovrhu na imovini ovršenika, ovdje tužitelja. Uvidom u obrazloženje predmetnog Rješenja u bitnom je utvrđeno da ovrhovoditeljica, ovdje tuženica, nije navela u prijedlogu za ovrhu da Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje ne isplaćuje mirovinu ovršeniku, ovdje tužitelju, na račun niti je priložila kakav dokaz o tome, iz čega proizlazi zaključak da ovršenik, ovdje tužitelj, prima mirovinu na račun pa da nisu ispunjeni uvjeti za određivanje ovrhe na mirovini ovršenika sukladno čl. 197. st. 1. u vezi s čl. 203. Ovršnog zakona (Narodne novine, 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22). Dalje se ističe da, budući da ovrhovoditeljica, ovdje tuženica, nije priložila potvrdu Financijske agencije iz koje bi proizlazilo da se ovrha nije mogla provesti izravnom naplatom s računa ovršenika, ovdje tužitelja, niti se na to poziva u prijedlogu, treba zaključiti da je prvostupanjski sud odredio ovrhu protivno čl. 211. Ovršnog zakona, te je odlučio o prijedlogu čije rješavanje nije u sudskoj nadležnosti, slijedom čega je odlučio kao u izreci, odnosno ukinuo već navedene točke pobijanog rješenja i odbacio prijedlog za ovrhu na imovini ovršenika, ovdje tužitelja. Dakle, iz navedenog Rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, proizlazi da je tuženica sa zahtjevom za naplatu novčane tražbine prema ovršnoj odluci suda trebala podnijeti zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji.

9. Uvidom u zahtjev za izravnu naplatu (9-10), utvrđeno je da je isti podnijela tuženica, u svojstvu ovrhovoditeljice, po punomoćnici L. S., Financijskoj agenciji Pula, dana 20. prosinca 2022. godine u 13:51 sati. Utvrđeno je da je kao ovršenik u zahtjevu naznačen tužitelj, a kojim zahtjevom se zahtijeva izravna naplata novčane tražbine na temelju Presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, posl.br. P Ob-208/2019 od 26. ožujka 2020. godine, potvrđena Presudom Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž Ob-383/2020-2 od 04. svibnja 2021. godine. Utvrđeno je da je u predmetnom zahtjevu naznačeno da je predmetna presuda postala ovršna dana 08. lipnja 2021. godine i na nju je stavljena potvrda ovršnosti. U zahtjevu za izravnu isplatu zaokruženo je da se novčana sredstva radi naplate tražbine iz priložene ovršne isprave prenesu u cijelosti s računa ovršenika, ovdje tužitelja, na račun ovrhovoditelja, ovdje tuženice, otvoren kod Zagrebačke banke Zagreb. U zahtjevu za izravnu isplatu zaokruženo je da ovrhovoditeljica, ovdje tuženica, zahtijeva naplatu zateznih kamata na troškove postupka koje nisu određene osnovom za plaćanje, po propisanoj stopi od dana donošenja odluke odnosno sklapanja nagodbe do isplate, te je zaokruženo i da naplatu zateznih kamata zahtijeva u cijelosti. Zahtjev je potpisan od strane punomoćnice ovrhovoditeljice, ovdje tuženice, 16. prosinca 2022. godine u Poreču.

10. Uvidom u obavijest (11) utvrđeno je da je Financijska agencija, Regionalni centar Rijeka, Podružnica Pula, poslala obavijest tužitelju kojom mu se dostavlja primjerak zahtjeva za izravnu naplatu sa svim podacima o ispravi na temelju koje se provodi izravna isplata, te kojom ga se obavještava da je zaprimljena osnova za plaćanje iz čl. 3. st. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/18) i kojom je sukladno odredbi čl. 209. st.1. Ovršnog zakona, zatražena naplata novčane tražbine na teret računa tužitelja i novčanih sredstava.

11. Uvidom u prijedlog ovršenika (12-13), ovdje tužitelja, koji je datiran 27. prosinca 2022. godine, utvrđeno je da je isti upućen Općinskom sudu u Pazinu na posl.br. P Ob-208/2019 kojim se predlaže sudu da, temeljem čl. 210. Ovršnog zakona, donese rješenje kojim se nalaže Financijskoj agenciji Pula da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditeljice, ovdje tuženice, protiv ovršenika, ovdje tužitelja.

12. Uvidom u ovosudni dopis (14) posl.br. 31 P Ob-208/2019-74 od 28. prosinca 2022. godine, utvrđeno je da je Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo odgovorio na prijedlog ovršenika (12-13) navodeći da se odluka koja se zahtijeva predmetnim prijedlogom, ne može donijeti u parničnom postupku u pravnoj stvari P-208/2019. U dopisu stoji i da je parnični postupak posl.br. P- 208/2019 pravomoćno okončan.

13. Uvidom u očitovanje (16) na dopis od 28. prosinca 2022. godine, upućenim Općinskom sudu u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo na posl.br. 31 P Ob-208/2019-74, datiran 28. prosinca 2022. godine, utvrđeno je da se ovršenik, ovdje tužitelj, očitovao na dopis (14) u bitnome navodeći da bi se predmetni sud na podneseni prijedlog ovršenika, ovdje tužitelja, trebao očitovati rješenjem o (ne)osnovanosti istog.

14. Uvidom u ovosudno rješenje (17-18) posl.br. 31 P Ob-208/2019 od 29. prosinca 2022. godine, utvrđeno je da je izrekom Rješenja odlučeno da će se o podnesenom Prijedlogu tuženika (kao ovršenika) (12-13) odvojeno raspravljati u posebnom – ovršnom postupku.

15. Uvidom u Rješenje o odobravanju pravne pomoći (28-31), Istarske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, Odsjeka za imovinsko-pravne poslove i pravnu pomoć, klasa: UP/I-701-03/23-01/64, urbroj: 2163-24-02/25-23-09 od 15. ožujka 2023. godine, utvrđeno je da se tuženici odobrava sekundarna pravna pomoć u postupku radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika nedopuštenim koji se vodi pred ovim sudom i u ovom postupku, u obliku zastupanja u sudskim postupcima u visini od 100% iznosa troškova pravne pomoći koje za odobrenu pravnu pomoć iznosi 278,72 eura / 2.100,00 kn. Pružateljem pravne pomoći određuje se odvjetnik Ljiljana Sinanović iz Poreča, Prvomajska 1, a predmetna sekundarna pravna pomoć vrijedi od 16. veljače 2023. godine.

16. Uvidom u promete (43) za tekući račun u eurima HR622340009320697237

– I. H. utvrđeno je da se promet odnosi na stanje na dan 30. ožujka 2023.

godine u 11:52:27 sati, za razdoblje 01. studenog 2022. godine do 30. ožujka 2023. godine, međutim tužitelj je dostavio samo prvu stranica tog prometa koja se odnosi na prosinac 2022. i dio studenog 2022. godine, pa iz istog nije moguće utvrditi na što se sve promet odnosio.

17. Uvidom u obavijest (44) o mirovinskim primanjima izdanu od strane Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured Pula-Pola koja se odnosi za veljaču 2023. godine, utvrđeno je da tužiteljeva prijevremena starosna mirovina iznosi 523,57 eura od čega je 121,60 eura neraspoloživa svota (zbog provedbe pljenidba), te mu je isplaćen iznos od 392,68 eura / 2.958,65 kn.

18. Uvidom u uvjerenje (45) Republika Hrvatska, Državna geodetska uprava, Područni ured za katastar Pula-Pola, Odjel za katastar nekretnina Poreč-Parenzo, klasa: 938-08/23-01/31, urbroj: 541-29-05/8-23-2, od 30. ožujka 2023. godine, utvrđeno je da tužitelj nije upisan u katastarskom operatu na području za koje evidenciju vodi predmetni Odjel Poreč-Parenzo, a navedeno se izdaje prema stanju upisanih u službenoj evidenciji na dan 30. ožujka 2023. godine, a to uvjerenje nije dokaz o pravu vlasništva.

19. Uvidom u Ugovor o najmu (47-49) utvrđeno je da je isti sklopljen između tužitelja, kao najmoprimca, i M. P. dana 19. prosinca

2019. godine. Predmet Ugovora o najmu je stan u P. 53A, K.,

najamnina iznosi 2.500,00 kn koja se plaća na ruke svaki mjesec, najkasnije do 10. datuma u mjesecu. Isti je ovjeren kod javne bilježnice S. P. Z. iz

K., 08. siječnja 2020. godine broj: OV-52/2020.

20. Tužitelj je, u bitnome, na ročištu 27. travnja 2023. godine izjavio da nema elementarne uvjete za život, da je njegovo stanje nezavidno, da nema sredstava za život, da se od 29. studenog 2019. godine, kada je deložiran, zadužuje, da mu je troškove života prvih 18 mjeseci od deložacije podmirivao Centar za socijalnu skrb, da mu Ustav RH jamči pravo na život, da mu je bivša supruga otuđila iz kuće 150.000,00 eura, da nije zadovoljan sa odlukom koja je donijeta u postupku bračne stečevine (P Ob-208/2019 od 26. ožujka 2020.), da živi u P., na adresi H.

10, a u K. da se nalazi na liječenju-terapijama.

21. Tužitelj je priložio Rješenje o odobravanju pravne pomoći koje je bilo izdano od nadležnog tijela 27. studenog 2019. godine za postupak koji je vodio protiv Republike Hrvatske i Ivana Bažona radi naknade štete, a kojim mu se je odobrilo korištenje sekundarne pravne pomoći zastupanja u opsegu od 100% iznosa, najviši iznos odobravanja iznosi 1.750,00 kn. Ujedno je oslobođen obveze plaćanja sudskih troškova i sudskih pristojbi u opsegu od 100% iznosa. Navedeno Rješenje se ne odnosi na ovaj parnični spis posl.br. P-46/2023.

22. Tužitelj u ovoj pravnoj stvari traži proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava tužitelja nedopuštenim.

23. Tužitelj se prilikom podnošenja tužbe poziva na odredbe čl. 171. st. 1. i čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona. Odredba čl. 171. st. 1. OZ-a propisuje koji je sud mjesno nadležan za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu na novčanoj tražbini i za provedbu ovrhe. A odredba čl. 210. st. 1. OZ-a propisuje da ovršenik može, nakon što primi obavijest da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. ovog zakona odnosno obračuna poslodavca, prema odredbi čl. 209. st. 5. Zakona, predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

24. Dakle, u ovom postupku valjalo je utvrditi da li je tražbina radi koje je tuženica pokrenula postupak izravne naplate nedopuštena.

25. Ovršna isprava na temelju koje je tuženica pokrenula postupak izravne naplate nije ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena van snage i na temelju iste je tužiteljica pokrenula postupak izravne naplate.

26. U tužbi tužitelj se uglavnom poziva na Rješenje Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici posl.br. Gž Ob-273/2022-2 od 03. kolovoza 2022. godine. Međutim, navedeno Rješenje kojim je ukinuto Rješenje Općinskog suda u Pazinu Stalne službe u Bujama-Buie posl.br. Ovr-73/2022-3 od 28. veljače 2022. godine (u točkama I, II i IV) i odbačen prijedlog za ovrhu na mirovini ovršenika tj. tužitelja, apsolutno nije odlučna činjenica za ovu pravnu stvar budući da je navedenim Rješenjem samo odbačen prijedlog za ovrhu koji je tužiteljica podnijela na mirovini tužitelja, bez da je dostavila dokaz da Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje ne isplaćuje mirovinu ovršenika na račun, niti potvrdu Financijske agencije iz koje bi slijedilo da se ovrha ne može provesti izravno naplatom s računa tužitelja. Kako je već rečeno, te okolnosti odnosno navedeno Rješenje Županijskog suda u Varaždinu Stalne službe u Koprivnici nije relevantno za ovu pravnu stvar.

27. Kako je već naprijed navedeno tuženica je dana 20. prosinca 2022. godine podnijela FINA-i prijedlog za prisilnu naplatu na temelju ovršne odluke Presude Općinskog suda u Pazinu Stalne službe u Poreču-Parenzo posl.br. P Ob- 208/2019 od 26. ožujka 2020. godine, a radi naplate tražbine prema navedenoj Presudi.

28. Odredbom čl. 210. st. 2. OZ-a propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovog zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. ovoga članka da se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53.).

29. Tužitelj nije od strane suda upućen u ovu parnicu.

30. Odredba čl. 50. OZ-a propisuje žalbu protiv rješenja o ovrsi, pa tako da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako isprava na temelju koje je ona donesena nije ovršna isprava, ako isprava nije stekla svojstvo ovršnosti, ako je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka, ako su se stranke sporazumjele da ovrhovoditelj neće tražiti ovrhu, ako je protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha, ako je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena, ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu, ako nije ispunjen uvjet koji je određen ovršnom ispravom, ako je tražbina prestala, ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, ako je nastupila zastara tražbine. A odredba čl. 53. propisuje mogućnost podnošenja žalbe nakon proteka roka, ako ovršenik može zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7. i t. 9. do 11. ovoga zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja.

31. Tužitelj u tužbi ističe da se izravnom naplatom novčane tražbine na temelju ovršne odluke suda Općinskog suda u Pazinu Stalne službe u Poreču- Parenzo posl.br. P Ob-208/2019 od 26. ožujka 2020. godine i Presude Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž Ob-383/2020-2 od 04. svibnja 2021. godine ugrožava njegova fizička egzistencija i da nema sredstava za najosnovnije životne potrebe, međutim na temelju predloženih dokaza po tužitelju, te provedenih dokaza u ovom postupku tužitelj to nije dokazao. Tužitelj je u ovom postupku predložio samo preslik Rješenja Županijskog suda u Varaždinu Stalne službe u Koprivnici, zatim preslik zahtjeva za izravnu naplatu na mirovini tužitelja, te preslik obavijesti Financijske agencije, kao i prijedlog za odgodu izdavanja naloga za provedbu prijenosa zaplijenjenih sredstava, te dopisa ovog suda u predmetu P Ob-208/2019- 74 (14), te očitovanje i rješenje (16-18), rješenje Ureda državne uprave od 27. studenog 2019., uvjerenje Državne geodetske uprave Odjela za katastar nekretnina Poreč od 30. ožujka 2023., obavijest o mirovinskim primanjima za veljaču 2023. i ugovor o najmu stana od 19. prosinca 2019. godine, međutim iz niti jednog od navedenih i provedenih dokaza nije utvrđeno da bi bila ugrožena egzistencija tužitelja, a niti je utvrđeno da tužitelj nema sredstava za najosnovnije životne potrebe. Tužitelj predloženim dokazima nije dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva da se proglasi nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava sa njegove mirovine, a po zahtjevu tuženice podnijetom Financijskog agenciji za izravnu naplatu njezine tražbine temeljem ovršne sudske odluke. Ističe se da je tužitelj podnescima predanim u ovom postupku isticao da njegova mirovina ne može pokriti njegove nužne životne troškove i da bi provođenje ovrhe na mirovini tužitelja bilo suprotno čl. 75. st. 1. OZ-a jer da se ovrha ne može provesti na stvarima i pravima fizičke osobe koja ne obavlja registriranu djelatnost, a koja je nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba tužitelja. Ističe se da tužitelj nije dokazao da njegovi troškovi osnovnih životnih potreba se ne mogu pokriti iz mirovine tužitelja.

32. Iz obavijesti o mirovinskim primanjima za isplatu za veljaču 2023. godine utvrđeno je da tužitelj ima prijevremenu starosnu mirovinu u iznosu od 523,57 eura, da mu se sa mirovine skida iznos od 121,60 eura, te da je za veljaču 2023. godine primio iznos od 392,68 eura. Tužitelj u ovom postupku nije dokazao svoje tvrdnje da su njegovi nužni troškovi osnovnih životnih potreba ukupno 560,00 eura, niti je dokazao druge okolnosti da bi pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužitelja u postupku izravne naplate novčane tražbine tuženice bila nedopuštena.

33. Slijedom navedenog tužbeni zahtjev tužitelja je odbijen kao neosnovan. 34. U skladu s odredbom čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (SL SFRJ 4/77, 36/77, 6/80, 36/80, 43/82, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, i NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22) pravo na naknadu troškova pripada onoj stranci koja uspije u sporu. Kako je tuženica u cijelosti uspjela u ovom sporu, dosuđeni su joj opravdani parnični troškovi. Tuženica je zatražila trošak za sastav odgovora na tužbu i za zastupanje na ročištu dana 27. travnja 2023. godine, za svaku radnju u iznosu od 49,77 eura / 365,56 kn plus PDV 24,89 eura / 187,53 kn, a što sveukupno iznosi 124,43 eura / 937,51 kn.

34.1. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na Tbr. 8., 9., 42., 48. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022). Tužitelj je izgubio parnicu, pa je dužan naknaditi tuženici parnični trošak u cijelosti.

35. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Poreču - Parenzo, dana 07. lipnja 2023. godine.

S u t k i nj a:

mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave ove Presude.

DNA:

1. Pun. tužitelja,

2. Pun. tuženice.