Poslovni broj: Usž-2146/22-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić Babić i Radmile Bolanča-Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Ž. D. iz H. N., Crna Gora, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda I. K. i J. K., S., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave D.-n., Postaje pomorske policije D., D., radi protjerivanja iz Republike Hrvatske, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-819/20-4 od 20. prosinca 2021., na sjednici vijeća održanoj 7. lipnja 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-819/20-4 od 20. prosinca 2021.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je u točki I. izreke odbijen tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave D.-n., Postaje pomorske policije D., broj: 511-03-15-UP/I-3/I-2020 od 5. studenog 2020. U točki II. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
2. Navedenim je rješenjem tuženika tužitelj, državljanin Crne gore protjeran iz Europskog gospodarskog prostora (točka 1. rješenja) te mu je određena zabrana ulaska i boravka u Europskom gospodarskom prostoru u trajanju od dvije godine, (točka 2. rješenja), koja zabrana se računa od dana napuštanja Republike Hrvatske (točka 3. rješenja). Nadalje mu je određen rok od sedam dana za napuštanje Republike Hrvatske, koji započinje teći danom dostave osporenog rješenja ili danom okončanja prekršajnog postupka započetog 5. studenog 2020. pred Općinskim sudom u Dubrovniku (točka 4. rješenja).
3. Tužitelj je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da u ovom slučaju nisu utvrđene sve relevantne činjenice i to način na koji je utvrđena pozicija njegove brodice na moru, budući da iz iskaza T. M., policijskog službenika koji je iskazivao u prekršajnom postupku pred Općinskim sudom u Dubrovniku proizlazi da je pozicija utvrđena putem elektroničke navigacijske karte, a tek u ovom postupku se navodi da je to utvrđeno uz upotrebu radarskog uređaja i aplikacije T. te da je očitana pozicija prenesena na službenu papirnatu pomorsku navigacijsku kartu i uz korištenje pomorskih pomagala za ucrtavanje na karti preračunata i potvrđena određena pozicija plovila. Smatra da utvrđivanje pozicije nije provedeno na pravilan način jer nisu korištene službene pomorske navigacijske karte. Elektronička navigacijska karta koju je koristio tuženik nije službena budući da nije izdana od strane Hrvatskog hidrografskog instituta koji je jedini ovlašten za izradu, izdavanje i održavanje službenih pomorskih navigacijskih karata (papirnatih i elektroničkih-ENC) radi osiguranja hidrografsko-navigacijske sigurnosti, kako je to propisano člankom 5. točkom 4. Zakona o hidrografskoj djelatnosti. Uporaba službenih pomorskih navigacijskih karata i publikacija obveza je za hidrografsko-navigacijsku sigurnost u pomorskom prometu, kako je to propisano člankom 18. stavkom 1. Zakona o hidrografskoj djelatnosti. S obzirom da tuženik nije dokazao ključan podatak, a to je da je tijekom nadzora na brodici poziciju utvrdio na temelju ažurirane službene pomorske elektroničke navigacijske karte Hrvatskog hidrografskog instituta, navodi da mu je na nezakonitoj osnovi utvrđeno počinjenje prekršaja odnosno nezakonit boravak u RH i određen izgon iz RH. Navodi da je prigovorio i mjeri zabrane ulaska i boravka u Europskom gospodarskom prostoru tužitelju određenoj u maksimalnom propisanom trajanju iako nije bilo nikakvog osnova za izricanje najteže mjere. Ističe da se prilikom izricanja mjere tuženik pozvao na Zakon o strancima i Pravilnik o postupanju prema državljanima trećih zemalja bez valjanog obrazloženja zašto je određena mjera u najduljem propisanom trajanju. Smatra da je prvostupanjski sud nekritički i arbitrarno, bez provođenja rasprave, odlučio tužbu odbiti bez valjanog obrazloženja. Predlaže da se pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 3,125,00kn uvećano za pdv 781,25kn i sudsku pristojbu u iznosu od 5.000,00kn.
4. Tuženik u ostavljenom roku nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi na koje se tužitelj poziva u žalbi niti povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Suprotno tvrdnji tužitelja, prvostupanjski sud je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prilikom policijskog nadzora i kontrole državne granice tužitelj, državljanin Crne Gore zatečen 5. studenog 2020. u nezakonitom prelasku državne granice na moru između Republike Hrvatske i Crne gore barkom registarske oznake …, te je unutar teritorijalnog mora RH obavljao sportski ribolov, o čemu je sastavljen zapisnik.
9. S obzirom na takav dokaz u spisu, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je odbio provođenje dokaznih prijedloga ocijenivši da su utvrđene odlučne činjenice za primjenu odredbe članka 109. stavka 2., članka 111. stavka 1., 6. i 7. Zakona o strancima (Narodne novine, 130/11., 74/13., 69/17., 46/18. i 53/20.) te da je zakonito doneseno rješenje tuženika.
10. Tužitelj je prigovarao u tužbi pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju upirući na način na koji se utvrdila pozicija njegove barke. Prvostupanjski sud je otklonio takav tužbeni prigovor navodeći da tužitelj nije dostavio nikakve dokaze uz obrazloženje da sud nema razloga sumnjati da radarski sustav na policijskom plovilu ne udovoljava svim propisima i da nije zadovoljio zakonom propisane kontrole. Pri tome je prvostupanjski sud uzeo u obzir da tijekom postupka tužitelj nije osporavao poziciju brodice odnosno da se nalazio u teritorijalnim vodama RH, dapače izričito je prilikom saslušanja (zapisnik od 5. studenog 2020.) izjavio da ne dvoji da su ga policajci zatekli u području teritorijalnog mora RH.
11. Kraj činjenice da se policijsko plovilo kreće unutar državnih granica Republike Hrvatske, nije niti odlučno koja je točna pozicija brodice tužitelja u teritorijalnim vodama RH, slijedom čega prigovori tužitelja nisu od utjecaja na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja koje je relevantno za rješavanje predmetne upravne stvari.
12. U odnosu na trajanje mjere zabrane ulaska i boravka u Europskom gospodarskom prostoru pravilno prvostupanjski sud navodi da se radi o rješavanju javnopravnog tijela po slobodnoj (diskrecijskoj) ocjeni te se sukladno članku 4. stavku 2. ZUS-a sud ne može preispitivati pravilnost takve odluku već odlučivati u o zakonitosti takve odluke, granicama ovlasti i svrsi radi koje je ovlast dana. Budući da je mjera određena u trajanju od dvije godine, dakle u okviru raspona (od tri mjeseca do maksimalno pet godina), a ne u maksimalno propisanom trajanju, te s obzirom na izjavu tužitelja da je izašao na more u tzv. Plavu zonu u kojoj i inače ide loviti ribe, opravdano je zaključeno da postoji vjerojatnost da će i ubuduće činiti ovakav ili sličan prekršaj pa je prvostupanjski sud uz dostatno obrazložene razloge tuženika pravilno navode tužitelja ocijenio neosnovanim.
13. U konkretnom slučaju odlučne činjenice su utemeljene na dokazima, koji su tužitelju poznati, slijedom čega prvostupanjski sud nije učinio bitnu postupovnu povredu kada je postupio sukladno odredbi članka 36. točke 4., u vezi članka 8. ZUS- i bez održavanja rasprave odlučio u sporu jer je smatrao da je činjenično stanje dostatno utvrđeno, a ni tužitelj niti tuženik nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave. Prvostupanjska presuda je sastavljena sukladno članku 60. stavku 4. ZUS- a i sadrži dostatno obrazloženje razloga za odbijanje tužbenog zahtjeva te je neosnovano pozivanje tužitelja na arbitrarnu i samovoljnu primjenu propisa.
14. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, koja propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako zakonom nije drukčije propisano. S obzirom na ishod žalbenog postupka nije osnovan niti zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
15. S obzirom na navedeno, nema osnove za uvaženje žalbe te je ista na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, odbijena kao neosnovana.
U Zagrebu 7. lipnja 2023.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska, v.r.
