REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2478/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ivana Vučemila člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DUBROVAČKO PRIMORJE d.o.o., Dubrovnik, Sv. Mihajla 12, OIB 40888070807, kojeg zastupa punomoćnik Mirko Bogdanović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Bogdanović, Dolički & Partneri, Zagreb, Miramarska 24, protiv tuženika VODOVOD DUBROVNIK d.o.o., Dubrovnik, Vladimira Nazora 19, OIB 00862047577, kojeg zastupa punomoćnik Krunoslav Vukalović, odvjetnik u Varaždinu, radi isplate, odlučujući o prijedlozima tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 3416/2020-3 od 22. veljače 2022., kojima je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-230/19 od 19. lipnja 2020. te rješenje P-230/19 od 19. lipnja 2020. na sjednici održanoj 7. lipnja 2023.
r i j e š i o j e:
I. Prijedlozi za dopuštenje revizije tužitelja i tuženika se odbacuju.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova povodom odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3416/2020-3 od 22. veljače 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-230/19 od 19. lipnja 2020. postavljajući slijedeće pitanje:
„Ima li tužitelj pravo na naknadu za izvlaštenu imovinu koju čine uložena sredstva, odnosno ulaganje, u izgradnji građevina i ostalih s njome povezanih objekata i stvari, a koji svi postanu vlasništvom druge osobe određene temeljem samog zakona, u ovom slučaju tuženika primjenom čl. 22.st.1.toč.2. i čl. 23.st.3. u vezi s čl. 202.st.1. Zakona o vodama (NN 153/09 s izmjenama i dopunama), čak i ako tužitelj prethodno nikada nije postao vlasnikom same građevine i ostalih s njome povezanih objekata i stvari, a obzirom da se uložena sredstva, odnosno ulaganje, imaju smatrati stvarima za čije izvlaštenje tužitelj ima pravo na naknadu temeljem članku 33. i 170. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, osobito uslijed primjene članka 1. Protokola 1. uz Europsku Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i članka 45. Ustava RH?“ pozivajući se na drugačiju praksu ovoga suda (Rev 636/2015-2 od 23. studenog 2021. i Rev 2482/2011-2 od 19. travnja 2017.), navodeći da pobijana presuda odstupa od pravnog shvaćanja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (Usž-3803/21-2 od 21. siječnja 2021.).
2. Odgovorom na prijedlog tuženik osporava navode iz prijedloga tužitelja i predlaže da se prijedlog za dopuštenje revizije odbaci uz naknadu troškova povodom odgovora na prijedlog.
3. Tuženik podnosi prijedlog za dopuštenje revizije rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3416/2020-3 od 22. veljače 2022. kojim je potvrđeno rješenje P-230/19 od 23. lipnja 2020. postavljajući slijedeća pitanja:
„1. Da li se ročište na kojem su stranke suglasno predložile zastoj postupka smatra ročištem na kojem se raspravljalo o procesnom pitanju ili se predmetno ročište smatra ročištem odgođenim prije početka raspravljanja, a sve u smislu pravilne primjene odredbe čl. 155.st. 2. Zakona o parničnom postupku te materijalnog prava – odgovarajuće odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022)?
2. Da li se ročište na kojem je svaka stranka ostala kod svojih navoda iznesenih tijekom postupka, odnosno tužitelj kod navoda iz tužbe, a tuženik kod navoda iz odgovora na tužbu, a na kojem je nadalje došlo do izmjene tužbe u osobi tužitelja (a s obzirom na statusne promjene) te na kojem je sud odlučio provesti (ranije predloženi) dokaz i to pribavom isprava koje se nalaze kod trećih osoba (u smislu odredbe čl. 232. Zakona o parničnom postupku), smatra ročištem na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi ili se isto smatra ročištem na kojem se raspravljalo o procesnom pitanju ili se predmetno ročište smatra ročištem odgođenim prije početka raspravljanja, a sve u smislu pravilne primjene odredbe čl. 155.st. 2, Zakona o parničnom postupku te materijalnog prava – odgovarajuće odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022)?
3. Da li je od utjecaja na zakonitost i pravilnost odluke o troškovima, činjenica da prvostupanjski sud propusti odlukom o troškovima odlučiti o svim zatraženim troškovima postupka te odbije odlučiti o prijedlogu za dopunskim rješenjem o svim zatraženim troškovima postupka?
4. Da li propust, odnosno odbijanje prvostupanjskog i drugostupanjskog suda da odluče o svim zahtjevima tuženika po pitanju zatraženog troška u postupku, predstavlja negaciju tuženikovog prava zajamčenog čl. 29. Ustava Republike Hrvatske kojim je određeno kako svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela?“ navodeći da je riječ o pitanjima o kojima nema prakse revizijskog suda.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ovaj revizijski sud je ocijenio da prijedlozi nisu dopušteni.
4. Ovo iz razloga što tužitelj postavljajući pravno pitanje polazi od pogrešne pretpostavke da je objekt (vodovodna infrastruktura) koju koristi tuženik izgrađen isključivo sredstvima njegovog pravnog prednika što ne odgovara činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova. Stoga i pozivanje na drugačiju sudsku praksu (citiranu u toč. 1. obrazloženja) nije prihvatljivo jer citirane odluke ne koincidiraju u odnosu na činjenična utvrđenja u ovom predmetu. U odnosu na citiranu odluku Visokog upravnog suda Republike Hrvatske istom je iznijeto pravno shvaćanje da ne postoje uvjeti da se u upravnom postupku utvrdi naknada za izvlaštenje, već da se radi o stvari iz sudske nadležnosti. Stoga i sva ostala pravna shvaćanja koja su iznijeta u toj odluci nisu od utjecaja na ovaj spor.
5. U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije tuženika istim se osporavaju utvrđenja nižestupanjskih sudova u pogledu opravdanosti zahtjeva za naknadom parničnih troškova a pritom tuženik ne iznosi razloge važnosti koji bi upućivali da pobijana odluka odstupa od prakse revizijskog suda, odnosno da je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda a praksa viših sudova nije jedinstvena (čl. 385.a st. 1. ZPP).
6. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 6. u vezi s čl. 387. st. 3. i 5. ZPP, odlučeno kao u izreci.
7. Kako sastav odgovora ne prijedlog za dopuštenje revizije nije nužan trošak za vođenje parnice temeljem čl. 155. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 7. lipnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
Broj zapisa: 9-3085a-27bba
Kontrolni broj: 064f2-9fca7-c19e6
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=ĐURO SESSA, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
