Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: UsI-2004/22-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Manueli Ostoić Čačinović, kao sucu pojedincu i Mariji Brcko, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja G. M., M., zastupanog po opunomoćeniku M. R., odvjetniku u Z. odvjetničkom uredu G. L. i M. R., R., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za strance, Z., radi protjerivanja iz Republike Hrvatske/prestanka stalnog boravka, 7. lipnja 2023.,
r i j e š i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za strance KLASA: UP/I-217-02/21-18/23, URBROJ: 511-01-204-22-11 od 20. svibnja 2022.
II Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova upravnog spora, kao neosnovan, u cijelosti.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-217-02/21-18/23, URBROJ: 511-01-204-22-11 od 20. svibnja 2022. ukinut je stalni boravak u Republici Hrvatskoj tužitelju, te je tužitelj protjeran iz Republike Hrvatske i zabranjen mu je ulazak i boravak u Republici Hrvatskoj na vrijeme od 3 godine od napuštanja iste. Tužitelj je dužan napustiti EGP u roku od 15 dana od izvršnosti rješenja, a u suprotnom će ga se prisilno udaljiti te mu je naloženo da prilikom napuštanja Republike Hrvatske osporavano rješenje preda policijskom službeniku na graničnom prijelazu.
2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora osporava odluku tuženika kao nezakonitu iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene pravnih propisa te provedbe odredbi postupka.
2.1. U svojoj tužbi tužitelj navodi kako pogrešno i nepotpuno činjenično stanje proizlazi iz činjenica da ima troje djece u Republici Hrvatskoj koja žive na otoku ... te da nema nikoga od članova najuže obitelji izvan Republike Hrvatske. Posebno je istaknuo kako nema gdje drugdje boraviti osim u Republici Hrvatskoj jer nema nikakvih nekretnina van RH, te da u RH živi s najužom obitelji već 37 godina.
2.2. Nadalje, istaknuo je kako prilikom donošenja odluke nije uzeto u obzir njegovo zdravstveno stanje. Navodi kako boluje od više bolesti koje mu onemogućavaju normalno funkcioniranje i obavljanje osnovnih životnih aktivnosti, a zbog čega je primoran svakodnevno uzimati terapiju bez koje ne bi mogao normalno funkcionirati.
2.3. Navodi kako je u osporavanoj odluci došlo do pogrešne primjene materijalnog prava obzirom na stvarno činjenično stanje, odnosno smatra kako nisu ispunjeni uvjet za ukidanje stalnog boravka zbog zaštite javnog poretka, nacionalne sigurnosti ili javnog zdravlja iz članka 158. stavka 1. točka 3. Zakona o strancima (Narodne novine broj: 133/20, 114/22 i 151/22 dalje u tekstu- ZS). Ističe kako unatoč dosadašnjoj osuđivanosti nije osoba koja je kršenjima pozitivnih propisa pokazala da ne poštuje javni poredak RH.
2.4. Dodao je, kako je pogrešan zaključak tuženika da postoje sigurnosne prepreke za njegov daljnji stalni boravak, obzirom da u RH živi već 37 godina te da ne predstavlja nikakvu sigurnosnu prijetnju obzirom na narav i težinu prekršaja i kaznenih djela za koje je osuđen.
2.5. Nadalje, naveo je i kako je tuženik postupao protivno članku 8. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj: 47/09 i 110/21, dalje u tekstu- ZUP), odnosno načelu utvrđivanja materijalne istine, a slijedom čega je došlo do izostanka utvrđenja činjenice da u RH ima djecu i da tu živi već 37 godina. Dodao je, kako je došlo i do povrede članka 6. stavaka 1. i 2. ZUP-a koje se odnose na ostvarivanje načela razmjernosti. Navodi kako je odluka o protjerivanju donesena isključivo iz sigurnosnih zapreka, a da pri tome nisu pravilno vrednovane činjenice vezane njegov za obiteljski život, zdravstveno stanje tužitelja, duljinu njegovog boravka, gospodarske veze, stupanj socijalne i kulturne integracije u RH, te njegove veze s državom podrijetla.
2.6. Slijedom navedenoga, predlaže da se osporavano rješenje poništi, te da se naknade troškovi postupka.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora osporava navode tužitelja. Navodi kako je tužitelj tijekom donošenja rješenja saslušan putem Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Centra za dijagnostiku, te da je utvrđeno kako u RH nema nekretnina, te da je vlasnica kuće bivša supruga, a da u R. S. ima kuću u mjestu R. te da mu u R. S. živi i majka.
3.1. U odnosu na navode tužitelja kako nije uzeto u obzir njegovo zdravstveno stanje, tuženik je istaknuo kako je ono uzeto u obzir, te da ne postoje zapreke da terapiju uzima u inozemstvu. Nadalje, tuženik smatra kako je neosnovano pozivanje na činjenicu da je otac troje djece jer je dvoje od njih punoljetno, a maloljetno dijete živi s majkom. Posebno je ukazao na činjenicu kako je tužitelj bio i osuđen na kaznu zatvora zbog povrede uzdržavanja te iste djece.
3.2. Nadalje, tuženik je istaknuo da su netočni tužiteljevi navodi da ne predstavlja opasnost za javni poredak obzirom da je dugogodišnji počinitelj kaznenih i prekršajnih djela za koje je i pravomoćno osuđen. Posebno ističe kako je i nadležna Sigurnosno obavještajna agencija ocijenila da tužitelj predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost primjenom odredbi članka 158. stavak 1. točka 3. ZS-a.
3.3. Navode tužitelja da nije poštovano načelo razmjernost jer nisu vrednovane sve relevantne činjenice, tuženik smatra neosnovanim. Navodi kako su u osporavanom rješenju uzete u obzir sve relevantne činjenice, ali da je tužitelj taj koji ne uzima u obzir učinak kaznenih i prekršajnih dijela koje je počinio dok je bio u braku i dok su djeca bila maloljetna. Slijedom činjenice da je tužitelj razveden, da djeca žive s majkom, tuženik smatra da je primijenjeno načelo razmjernosti prilikom određivanja zabrane ulaska i boravka u RH
3.4. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Sud je održao raspravu čime je strankama sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 29/17 i 110/21 - u daljnjem tekstu ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge stranke te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
5. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te isprave priložene spisu tuženika.
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Odredbom članka 5. stavak 1. ZS-a sigurnosnu provjeru za državljanina treće zemlje u svrhu utvrđivanja razloga nacionalne sigurnosti provodi Sigurnosno- obavještajna agencija sukladno propisu kojim se uređuje provođenje sigurnosnih provjera.
8. Odredbom članka 158. stavka 1. točke 3. ZS-a propisano je da se stalni boravak ukida se državljaninu treće zemlje ako to zahtijevaju razlozi zaštite javnog poretka, nacionalne sigurnosti ili javnog zdravlja.
9. Odredbom članka 189. stavak 1. točkama 4. i 3. ZS-a propisano je da se državljanina treće zemlje može protjerati ako predstavlja opasnost za javni poredak ili javno zdravlje ako počini prekršaj s elementima nasilja, odnosno ponavlja počinjenje prekršaja. Odredbom stavka 2. točke 4. istog članka propisano je da će se državljanina treće zemlje protjerati ako predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost. 10. Odredbom članka 191. stavak 1. ZS-a propisano je da će se prilikom donošenja rješenja o protjerivanju, uzet će se u obzir duljina boravka, starosna dob, zdravstveno stanje, obiteljske i gospodarske prilike, socijalna i kulturalna integracija u Republici Hrvatskoj i veze državljanina treće zemlje s državom podrijetla. Nadalje, stavkom 2. istog članka propisano je da će rješenje o protjerivanju državljanina treće zemlje na stalnom boravku u Republici Hrvatskoj, može se donijeti samo ako postoji jedan od razloga iz članka 189. stavka 2. ovoga ZS-a, odnosno ako predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost.
11. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
12. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika od 20. svibnja 2022. kojim je tužitelju ukinut stalni boravak u RH i kojim se protjeruje iz RH te mu se zabranjuje ulazak i boravak u RH na vrijeme od 3 godine od dana napuštanja RH.
13. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi kako je tužitelju ukinut stalni boravak te da se protjeruje iz RH te da mu se zabranjuje ulazak u RH iz razloga što predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost, javni poredak i javno zdravlje.
14. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, polazeći pritom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora, pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja i primjena prava nije dovedeno u pitanje.
15. Tuženik je pravilno, a u skladu s mišljenjem Sigurnosno-obavijesne agencije prema, kojem je mišljena da tužitelj predstavlja sigurnosnu smetnju, i ZS-om donio pobijano rješenje.
16. U odnosu na navode tužitelja iznesene u tužbi kako nema nekretnine izvan Hrvatske, sud smatra da isti ne odgovaraju stvarnom stanju obzirom da je tužitelj osobno u ručno pisanoj izjavi od 17. prosinca 2022. naveo kako u R. S. ima nekretninu, odnosno kuću.
17. Nadalje, navode tužitelja kojima tvrdi da prilikom donošenja pobijenog rješenja nije uzeto u obzir njegovo zdravstveno stanje, sud smatra neosnovanim. Naime, iz obrazloženja pobijenog rješenja razvidno je kako je tuženik tijekom postupka vodio računa o njegovom zdravstvenom stanju. Međutim, neovisno o činjenici što je tužitelj kardiovaskularni bolesnik te što ima kamen u bubregu, ne postoji dokaz da je njegovo liječenje isključivo vezano za Republiku Hrvatsku, odnosno nastavak terapije koju tužitelj redovno uzima nesmetano je moguće koristiti i u R. S..
18. Suprotno navodima tužitelja kako ne predstavlja sigurnosnu prijetnju, Sigurnosno-obavještajna agencija je mišljenja kako postoje razlozi za ukidanje stalnog boravka prema članku 158. stavku 1. točki 3. ZS-a, obzirom da je tužitelj počinitelj 9 kaznenih djela, te da je počinitelj 39 prekršaja iz domena raznih zakona, a od kojih neka uključuju i nasilje.
19. Vodeći se predmetnim mišljenjem, tužitelj je pravilno postupio kada je donio odluku o protjerivanju, obzirom da je člankom 189. stavkom 1. točkama 4. i 6. propisano da se može protjerati državljanina treće zemlje ako predstavlja opasnost za javni poredak ili javno zdravlje ako počini prekršaj s elementima nasilja, odnosno ponavlja činjenje prekršaja, pa je slijedom navedenog nesporno kako tužitelj tijekom svog dosadašnjeg boravka na području RH ne poštuje pravni poredak i institucije RH.
20. U vezi s prethodno navedenim, sud smatra neosnovanim i navode tužitelja kako nije uzeta u obzir činjenica što mu djeca žive u Republici Hrvatskoj, obzirom da je bio osuđen zbog povrede dužnosti uzdržavanja te povrede djetetovih prava. Dodatno, dvoje djece tužitelja je punoljetno, a maloljetno dijete živi s majkom, odnosno bivšom suprugom tužitelja pa nije dokazano kako bi provedba pobijanog rješenja imala utjecaj na njegov odnos s djecom.
21. Nadalje, iz svega navedenog, ali i uvida u spis, suprotno mišljenu tužitelja, vidljivo je da se tuženik pridržavao članaka 6. i 8 ZUP-a prilikom donošenja odluke o ukidanju, protjerivanju te zabrani ulaska u RH na 3 godine.
22. Obzirom da sud u konkretnom slučaju nije utvrdio nepravilnosti u rješenju tuženika, sud je zaključio da osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
23. Tužitelj u tužbi ne ističe pravno relevantne prigovore kojima bi doveo u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kao i pravilnost primjene prava. Stoga sud nije našao osnove osporeno rješenje ocijeniti nezakonitim.
24. Stoga je sud na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
25. Sud je odbio dokazne prijedloge za saslušanjem svjedoka, te je iste ocijenio nepotrebnim i usmjerenim na odugovlačenje postupka, suprotno je načelu ekonomičnosti, a činjenično stanje utvrđeno je temeljem spisa predmeta.
26. O trošku upravnog spora, sud je odlučio na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a, prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je sud odlučio kao u točki II. izreke ove presude.
U Zagrebu 7. lipnja 2023.
Sutkinja
Manuela Ostoić Čačinović, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
