P-1453/2019

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u S., po sucu ovog suda D. R., kao sucu

pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. S. iz S., C. 25, OIB: zastupane po punomoćniku I. M. odvjetniku u S. protiv

tuženika L. M. iz P. ne, D. P. C. .., OIB: …

zastupanog po punomoćniku A. K. odvjetniku S., radi isplate i naknade štete nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 28.travnja 2023 u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja V. M. odvjetnika u S. te tuženika i osobno sa zamjenikom punomoćnika P. B. odvjetničkim vježbenikom u S. na ročištu za objavu dana 06. lipnja 2023.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

."1. Nalaže se tuženiku L. M. O.: … da u roku od 15 dana i

pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici D. S. O.: novčani iznos

od 48.000,00 EUR –a u kunskom protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 27. travnja 2011 g. pa do 31. srpnja 2015 g. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne kamatne stope koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 1 kolovoza 2015 g pa do isplate po stopi koja se određuje na temelju članka 29. stavak 2 ZOO.

2. Nalaže se tuženiku L. M. , OIB: ….da u roku od 15

dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici D. S., OIB: ,,, novčani

iznos od 2.400 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 27. travnja 2011 g. pa do 31. srpnja 2015 g. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne kamatne stope koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 1. kolovoza 2015 g. pa do isplate po stopi koja se određuje na temelju članka 29. stavak 2 ZOO."

II. Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 16.168,75 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 06.lipnja 2023 pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne kamatne stope koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 1. kolovoza 2015 g. pa do isplate po stopi koja se određuje na temelju članka 29. stavak 2 ZOO."

r j e š i o  j e :

Odbija se prijedlog za izdavanje privremene mjere koja glasi:

"1. Zabranjuje se protivniku osiguranja L. M. da otuđi ili optereti nekretninu označenu kao ¼ dijela čest. zem. ,, upisanu u Z.U. k.o. S.,

poduložak 4 (E-4) u naravi stan u stambenom nadgrađu u površini od 68 m2.

2. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda da izvrši zabilježbu ove privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja u zemljišnim knjigama za nekretninu označenu kao 1/ 4 dijela čest zem. … upisana u Z.U. k.o. S., poduložak 4 (E-4)

u naravi stan u stambenom nadgrađu u površini od 68 m2.

3. Ova privremena mjera trajat će do proteka petanest dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu,

4.Žalba izjavljena protiv ovog rješenja ne odgađa njegovu ovrhu."

Obrazloženje:

1. U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dan 01. travnja 2019 tužitelj je naveo:

Pravomoćnom presudom O. suda u S. br. Po-… od 10. ožujka

2017g. i to pod točkom II izreke utvrđen je ništetnim Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 27. travnja 2011 g. zaključen između ovdje tuženika L. M. kao prodavatelja i ovdje tužiteljice D. S. kao kupca ovjeren u potpisu od javnog bilježnika B. J.-S., br. Ov- od 26. travnja 2011 g.

Gore citiranim Ugovorom o kupoprodaji nekretnina i to člankom 3. utvrđena je kupoprodajna cijena od 48.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate po srednjem tečaju HNB koji iznos je kupac ovdje tužiteljica isplatila prodavatelju ovdje tuženiku trenutkom sklapanja ovog Ugovora.

Kako je gore citirani Ugovor pravomoćno utvrđen ništetnim tužiteljica potražuje povrat iznosa od 48.000,00 EUR- a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB kojeg je predala tuženiku u trenutku zaključenja citiranog Ugovora.

Tužiteljica temelji svoje pravo na članku 323 Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) kojim je propisano da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora.

Ovdje se treba naglasiti da je tužiteljica temeljem gore citirane presude O. suda u S. brisana kao vlasnica predmeta kupoprodaje odnosno naložena je uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja koje je prethodilo uknjižbi spornog ugovora. Međutim tuženik nije vratio niti je našao shodnim vratiti iznos od 48.000,00 EURa u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB.a a što je temeljem članka 32. ZOO-a trebao učiniti.

Nadalje tužiteljica je temeljem gore navedenog ugovora platila i porez na promet nekretnina u iznosu od 5% kupoprodajne cijene tj. iznos od 2.400,00 EURa u kunskoj protuvrijednosti , slijedom čega je ista i pretrpjela i štetu budući je predmetni ugovor utvrđen ništavim, a ona je platila porez,.

2. U svom odgovoru na tužbu od 30. lipnja 2020 tuženik je naveo:

Tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenim zahtjevima kao neosnovanim.

1. Točno tvrdi tužiteljica da je pravomoćnom presudom Naslovljenog suda pod br.:

Po-137/12 od 10. ožujka 2017.g. pod točkom II. izreke utvrđen ništetnim Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 27. travnja 2011.g. zaključen između tužiteljice kao kupca i tuženog kao prodavatelja.

Predmet te kupoprodaje je bila 1/8 dijela čest. zem., Z.U., K.O. S. - u naravi 1/2 stana u stambenom nadgrađu u površini od 68 m2.

Međutim za navesti je da je točkom I. izreke citirane presude i Ugovor o darovanju od 21. rujna 2010.g. kojim je tuženik darovao tužiteljici ½ predmetnog stana također utvrđen ništetnim.

Oba ugovora, temeljem kojih se tužiteljica upisala kao vlasnica predmetnog stana, utvrđena su ništetnim iz razloga što tuženik u vrijeme zaključenja tih pravnih poslova nije bio sposoban za rasuđivanje i upravljanje svojim postupcima.

Točno u tužbi tvrdi tužiteljica da je u naprijed citiranom ugovoru o kupoprodaji u članku 3. utvrđeno da je kupoprodajna cijena za predmetni stan u kunskoj protuvrijednosti 48.000 € po srednjem tečaju NBH na dan isplate, ali nije istinito da bi tužiteljica trenutkom sklapanja toga ugovora tuženiku isplatila navedenu iznos cijene kupoprodajne cijene.

Točno je i to da je tužiteljica temeljem naprijed citirane pravomoćne presude Naslovljenog suda kojom je naložena uspostava ranije zemljišnoknjižnog stanja brisana kao vlasnica predmetnog stana te je kao vlasnik stana upisanog kao suvlasnički dio: 1/4 etažno vlasništvo (E-4) dijela čest. zem. … K.O.S. - u naravi stan u stambenom nadgrađu u površini od 68 m2, ponovno upisan tuženik koji je uveden u posjed predmetnog stana.

Međutim, nije se u naprijed citiranoj parnici ukazalo spornim da su stranke bile u vezi i stanovale zajedno od mjeseca svibnja 2009. do lipnja 2011.g., a upoznale su se 2008. g. u D. bolnici klinike za psihijatriju K. S..

Tuženik je od svog vlastitog novca namaknutog prodajom svoga dijela (1/2) obiteljske kuće u S., na M., kupio dana 10. ožujka 2010.g. predmetni stan zajedno sa pripadajućim parking mjestom i ostalim pripadnostima, a koji stan je potpuno namjestio i opremio isto tako svojim novcem, a nakon kojeg uređenja su stranke uselile u predmetni stan.

Tužiteljica je iz drugog braka zaključenog s A. S. imala dvije maloljetne kćerke, koje su, nakon rastave braka roditelja, dodijeljene ocu na daljnji odgoj i skrb. Kako je tuženik dugogodišnji teški psihički bolesnik, to je tužiteljica zlorabeći njegovo psihičko stanje, istoga nagovorila da joj prenese u vlasništvo 1/2 predmetnog stana, sve kako bi tobože od nadležnog C. za. .i nadležnog suda ishodila

odluku da njezine maloljetne kćerke se dodijele njoj na daljnji odgoj i čuvanje. Stoga je tuženik Ugovorom o darovanju od 21. rujna 2010.g. prenio vlasništvo 1/2 predmetnog stana (utvrđen ništetnim točkom I. naprijed citirane presude). Temeljem toga ugovora o darovanju tužiteljici je kao poreznom obvezniku utvrđena obveza plaćanja poreza na promet nekretnina u visini od 5%.

Ubrzo nakon toga, tužiteljica je zatražila od tuženika da joj prenese u vlasništvo i drugu polovinu stana, jer da bi dobila kćerke na daljnju skrb mora imati u vlasništvo cijeli stan, a ne polovinu stana, a što je tuženik povjerovao, te je sa tužiteljicom dana 27. travnja 2011.g. zaključio ugovor o kupoprodaji preostale 1/2 stana (utvrđen ništetnim točkom II. citirane presude).

Međutim, kako je na ugovor o darovanju od 21. rujna 2010.g. plaćen porez na promet nekretnina od 5%, stranke su umjesto drugog darovnog ugovora fiktivno dana 27. travnja 2011.g. zaključile upravo naprijed citirani ugovor o kupoprodaji preostale polovice predmetnog stana, sve da bi tužiteljica ishodila oslobađanje od plaćanja poreza na promet nekretnine kao tobožnji stjecatelj prve nekretnine za stanovanje (tada članka 11.a Zakona o porezu na promet nekretnina), te tako bi stranke izbjegle plaćanje poreza na promet nekretnina na drugo darovanje.

Upravo je temeljem „kupnje“ prve nekretnine za stanovanje po sada ništetnom ugovoru o kupoprodaji tužiteljica oslobođena plaćanja od poreza na promet nekretnina.

Koji je bio motiv tužiteljici za zaključenje kupoprodajnog ugovora jasno proizlazi i iz iskaza svjedokinje A. V. - odvjetnice i sastavljača tih pravnih poslova, tada zaposlene kod odvjetnice V. J., danom na ročištu od 3. srpnja 2013.g u predmetu Naslovljenog suda br. Po-…, te ostalih dokaza izvedenih u tom parničnom postupku.

Tako A. V. izjavljuje: „Mogu kazati što da se tiče spornog ugovora od 27.4.2011.g. isti je sastavljen u OD odvj. V. J. u kojem sam tada bila zaposlena, ja sam sastavila taj ugovor. D. S. je prije toga bila naš klijent. Tako da sam ja poznavala i D. S. i M.. U ured su došli zajedno te su kazali da je zaključen ugovor o darovanju 1/8 stana, a da bi L. M. htio darovati cijeli suvlasnički dio u S. u C. ulici, ali su oni htjeli izbjeći plaćanje poreza pa tako nije zaključen ugovor o darovanju nego ugovor o kupoprodaji nekretnina, jer bi to bila prva nekretnina koju kupuje D. S. pa bi bila oslobođena od plaćanja poreza, a u međuvremenu je pristiglo porezno rješenje na ugovor o darovanju na nekih 20.000,00 kn. poreza. „ ….Volja M. je bila da cjelokupnu nekretninu prepusti u vlasništvo upravo tuženoj, oni su tada bili u vezi i stanovali su zajedno. „

Dakle, i iz samog iskaza svjedokinje A. V. koja je potpuno nepristrana, jasno je da je motiv zaključenja kupoprodajnog, a ne drugog darovnog ugovora, bio isključivo izbjegavanje plaćanja poreza na promet nekretnina, a što je tužiteljici i konačno uspjelo, pa je potpuno jasno da tužiteljica temeljem te navodne kupoprodaje nije isplatila nikakvu kupoprodajnu cijenu tuženiku, jer stvarne kupoprodaje nije ni bilo.

Dakle, stranke su očigledno zaključile prividan kupoprodajni ugovor temeljem kojega nikada nije isplaćena kupoprodajna cijena i koji ugovor ne bi imao učinka među ugovornim stranama i bez obzira na tuženikovu nesposobnost za rasuđivanje kao primarno utvrđeni razlog ništetnosti.

Da je jedini cilj tužiteljice bio da se ona neosnovano domogne imovine tuženika govori i činjenica da je tuženik na njezin nagovor zatražio da S. C., kao prodavateljice da sa tužiteljicom, kao kupcem zaključi ugovor o kupoprodaji automobila marke A. A., reg.oznake ST-, a što je i učinjeno dana 14. lipnja 2011.g., iako je S. C. taj automobil prethodno već bila prodala tuženiku, a koji automobil je također plaćen novcem tuženika.

Tužiteljica je kao formalna vlasnica toga automobila istog potom i prodala i za sebe u cijelosti zadržala dobiveni novac od prodaje.

Konačno, nakon što se tužiteljica nezakonito domogla prijepornog stana i automobila, tužiteljica je tuženika u mjesecu lipnju 2011.g. doslovno izbacila iz predmetnog stana na ulicu.

Da tuženik nije primio nikakav iznos na ime kupoprodajne cijene proizlazi i iz samog razgovora kojega je s tuženikom obavio sudski vještak za psihijatriju, dr. N. S., te kliničke slike bolesti tuženika koju je utvrdio taj vještak u naprijed citiranom parničnom spisu.

Tako tuženik u svom razgovoru sa vještakom navodi „… da se zaljubio u D. (ovdje tužiteljicu), da mu nije bilo čudno da njezino četvero djece ne živi s njom i vjerovao joj je da je to zbog lošeg imovinskog stanja, te da je počela plakati da će izgubiti djecu ako nema neku imovinu te ga je zamolila da prepiše prvo polovinu, a onda i cijeli stan na nju. Nekoliko tjedana nakon što je on to učinio ona je došla zajedno sa svojom kćerkom i njenim momkom i prijateljima te ga pod prijetnjama izbacila iz stana. Danas da on nema gdje živjeti, jedno vrijeme je čak spavao u autu, dok sada živi u G. P. gdje mu je jedan čovjek iznajmio sobu. Ne može vjerovati da ga je tako prevarila a sve joj je dao. …. On sada više nema novaca, sve je potrošio na nju, jedva preživljava.

Sudski vještak dr. N. S. u svom nalazu i mišljenju navodi da tuženik zbog teških psihičkih bolesti od kojih boluje (shizofrenija i paranoidni sumanuti poremećaj i dr.) pokazuje naglašenu sugestibilnost i tzv. „automatsku poslušnost“, da je zbog svog psihičkog stanja izrazito podložan manipulaciji iz okoline, kod kojega je izražen simptom hipobulije tj. slabosti volje i voljnih impulsa, koja je praćena izrazitom sugestibilnošću koja reducira kritiku moć pojedinca.

Tako taj vještak nadalje navodi: … mišljenja sam da je u tom slučaju osoba (u ovom slučaju tuženica) s kojom je bio emocionalno vezan mogla imati izuzetan utjecaj na sve vrste njegovog djelovanja. Emocionalna veza sa tuženicom mu je u njegovoj percepciji pomagala da reducira svoj osjećaj odbačenosti, nemoći i straha …. Zbog toga straha od samoće on je bio spreman napraviti sve za tu osobu s kojom je bio blizak pa i to da se upusti u radnje koje bi mogle biti štetne za njega samoga (a što on u tom trenu nije prepoznavao), jer taj strah od samoće i odbačenosti je dosegnuo psihotičnu razinu i kontaminirao njegovu racionalnu moć prosuđivanja ljudi i njihovih možebitnih skrivenih namjera. …

Slijedom gornjeg, očito je da tužiteljica kada nije uspjela u svome naumu da dobije u vlasništvo predmetni stan, sada pokušava sanirati „štetu“ tražeći povrat kupoprodajne cijene koju je tobože isplatila tuženiku, iako ona vrlo dobro zna da nikakve isplate cijene tuženiku nije ni bilo.

Kako je to naprijed iznijeto, tužiteljica je oslobođena od plaćanja poreza na promet po citiranom ugovoru o kupoprodaji, pa su netočne tvrdnje tužiteljice da bi ista platila porez na promet nekretnina po toj kupoprodaji u iznosu od 5% kupoprodajne cijene tj. iznos od 2.400 eura u kunskoj protuvrijednosti a koji iznos sada neosnovano potražuje od tuženika.

Osim toga, otkada se to porez na promet obračunava i utvrđuje u kunskoj protuvrijednosti eura?

Isto tako, ukoliko je tužiteljica zaista platila taj porez, a nije, jer je oslobođena od plaćanja toga poreza, tada je ona kao porezni obveznik sukladno odredbama Zakona o porezu na promet nekretnina (članak 28. i 29.) imala pravo na povrat poreza kojega je platila temeljem ništetnog ugovora, pa se u ovom dijelu ističe i prigovor nedopustivosti pravnog puta i pogrešne pasivne legitimacije.

Radi svega navedenog, predlaže se da tužbeni zahtjevi tužiteljice budu u cijelosti odbijeni, a tužiteljica osuđena na naknadu troškova ovog postupka tuženiku. U odnosu na prijedlog tužiteljice - predlagateljice osiguranja kojim traži da radi osiguranja njezine tražbine u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 50.400 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, te radi osiguranja troškova ovog parničnog postupka i osiguranja troškova postupka osiguranja, sud donese privremenu mjeru kojom se tuženiku - protivniku osiguranja zabranjuje da otuđi ili optereti spornu nekretninu označenu kao ¼ dijela čest.zem. … upisanu u Z.U. K.O. …S., E-4, u naravi stan u stambenom nadgrađu u površini od 68 m2, te da se ta privremena mjera zabilježi u zemljišnoj knjizi a traje do proteka 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu za navesti je slijedeće:

Tužiteljica - predlagateljica osiguranja nema nikakvu tražbinu spram tuženika, a niti je učinila vjerojatnim postojanje svoje tražbine, a sve iz naprijed navedenih razloga u odgovoru na tužbu.

Ista nije učinila vjerojatnom ni opasnost da bi bez određivanja privremene mjere kojom se tuženiku - protivniku osiguranja zabranjuje da otuđi ili optereti predmetni stan, bila onemogućena ili otežana naplata njezine tražbine.

Naime, tužiteljica - predlagateljica osiguranja točno navodi da je tuženik - protivnik osiguranja psihički bolesna osoba koja je lišena poslovne sposobnosti te da je stavljen pod skrb Centra za socijalnu skrb u S., dok su neistinite njezine tvrdnje da tuženik - protivnik osiguranja ima namjeru prodati predmetni stan trećim osobama. Naime, tuženiku - protivniku osiguranja je predmetni stan jedina nekretnina za stanovanje i njegov jedini dom, a čije vlasništvo i posjed je uspio vratiti 9 godina nakon što ga je tužiteljica - predlagateljica osiguranja izbacila iz toga stana. Za čitavo to vrijeme tuženik - protivnik osiguranja je živio kao beskućnik, spavao na ulici, autu i kod ljudi koji bi mu pružili privremeni smještaj ili u podstanarskim sobama u G. P..

Stoga nije točno da tuženik - protivnik osiguranja ima namjeru prodati predmetni stan,a osim toga on uopće ne može ni raspolagati predmetnim stanom. Naime, u Zk.ul. br. .. K.O. S., Rješenjem Naslovljenog suda na predmetnoj nekretnini - stanu zabilježeno je da je tuženik - protivnik osiguranja djelomično lišen poslovne sposobnosti te da se stavlja pod neposredno skrbništvo C. za socijalnu skrb u S. i to temeljem R. C. za socijalnu skrb S., Klasa: … od 01.9.2017.g., te Rješenja O. suda u S., posl.br.: R1, od 11.04.2017.g.

Citiranim Rješenjem Naslovljenog suda R1 kojim je tuženik - protivnik osiguranja djelomično lišen poslovne sposobnosti, utvrđeno je da isti ne može samostalno raspolagati i upravljati imovinom, osim što može raspolagati stalnim novčanim primanjima.

Citiranim Rješenjem C. S., Klasa: od

01.09.2017.g., kojim je tuženik - protivnik osiguranja stavljen pod neposredno skrbništvo C. za. . u S., kao skrbnica imenovana je J. V.,

mag.soc.rada, stručni radnik C. za S. skrb S.. Točkom 3. toga rješenja je utvrđeno da tuženik ne može raspolagati i upravljati imovinom.

Kako tužiteljica - predlagateljica osiguranja nije učinila vjerojatnim postojanje svoje tražbine, a kako tuženik - protivnik osiguranja ionako ne može raspolagati s predmetnim stanom koji je ujedno njegov jedini dom, to tužiteljica - predlagateljica osiguranja nije učinila vjerojatnim opasnost da će bez privremene mjere biti onemogućena ili otežana naplata njezine tražbine, pa se predlaže da sud odbije u cijelosti prijedlog tužiteljice - predlagateljice osiguranja radi određivanja predložene privremene mjere.

3. Sud je tijekom postupka izveo dokaz pregledom Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 27 travnja 2011 , pregledom spisa ovog suda pod posl. br. Po-., kupoprodajni ugovor od 12.kolovoza 2009, pregled ugovora o kupoprodaji od 10. ožujka 2010, zemljišno knjižni izvadak za predmetnu nekretninu, dopis M. P. S., P. U. S., I. S.,

Ugovor o darovanju od 21. rujna 2010, porezno rješenje od 28.06.2011, iskaz svjedokinje A. V.,

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

6.Iz ovako provedenog dokaznog postupka među parničnim stran kama nije sporno da je dana 27.travnja 2011 zaključen ugovor o kupoprodaji nekretnina koji je pravomoćnom presudom O. suda u S. pod br. Po - utvrđen

ništetan.

7.Iz ovako proveden dokaznog postupka se ukazalo spornim da li je isplaćena kupoprodajna cijena od 48.000,00 EUR-a te da li je plaćen porez na promet na nekretnina u iznosu od 2.400 EUR-a.

8. U svom iskazu svjedokinja A. V. je navela:

Mogu kazati da sam ja bila vježbenica u OD odvjetnice V. J. kada je Sačinjen sporni ugovor o kupoprodaji dana 24.09.2011 g. Mogu kazati da je predmet tog kupoprodajnog ugovora bila ½ stana na adresi C. 25, S.. Sa drugom polovinom stan se već raspolagalo ugovorom o darovanju za kojeg ja nemam direktnih saznanja. Ja sam sastavila ugovor po kazivanju stranaka. Plaćanje porez na promet nekretnina vezano za ugovor o darovanju. Stranke su zajedno popisale ugovor o prodaji ½ stana , ispred mene nije predana kupovna cijena i da li je predana ja o tome nemam saznan ja. Ne mogu sada sa sigurnošću kazati da li je sastavljen i prijedlog za uknjižbu ½ predmetnog stana i da li sam ga ja sastavljala. Znam da je bio problem među strankama vezano za porez na promet nekretnina a s obzirom da su istoga već platili ugovorom o darovanju, ja sam im dala savjet s tim u svezi, Mogu kazati da je upravo na inzistiranje tuženika došlo do zaključenja Ugovora o kupoprodaji iz razloga što je upravo tuženik htio da cjelokupni stan ostane u vlasništvu tužiteljice D. S.. Mogu kazati da sam ja taj dan predlagala tuženiku L. M. da se sastavi Ugovor o plodoživanju na cijelom stanu i on mi je odgovorio da ne treba. i znam da porez na ugovor o kupoprodaji nije plaćen jer je došlo do oslobođenja temeljem tada odredbi zakona o porezu na promet nekretnina koji je u međuvremenu izmjenjen. Mogu kazati da su tužiteljica i tuženik uvijek zajedno došli u ured i zajedno postupali. Mogu kazati da ja nisam znala da tuženik ima nekih problema sa zdravljem ali sam znala da tih problema sa zdravljem ima upravo tužiteljica D. S.. Nisam znala njihove dijagnoze. Mogu kazati da po meni su tužiteljica i tuženik slobodno raspolagali svojom voljom.. Mogu kazati da su samo prilikom zaključenja ugovora došli zajedno tužiteljica i tuženik a sve ostale dolaske u ured vezani za sam predmet je radila upravo tužiteljica D. S. a li osobno su uvijek bili zajedno. Na posebno pitanje .punomoćnika tužitelja da li ugovor sastavljen ispred stranka po njihovom kazivanju. Svjedokinja odgovara da je ugovor sastavljen po kazivanju stranaka . Ja sam ugovora pročitala strankama , objasnila i onda sub ga tek stranke potpisale i ja sam ga predala strankama u više primjeraka. I stranke su preuzele ugovor. Na posebno pit zam. punomoćnik tužitelja da li je netko od stranka imao primjedbi na sami tekst ugovora . Svjedokinja odgovara da nije. Na posebno pitanje zam. punomoćnika .tužitelja da li je svjedokinja nazočila potpisivanju ugovora kod javnog bilježnika. Svjedokinja odgovara da su stranke ugovor potpisale kod javnog bilježnika a ja nisam bila nazočna tome činu. Ali to ne mogu govoriti za konkretna predmet jer se ne sjećam ali takva je bila naša metoda rada prilikom zaključenja ugovora u našem odvjetničkom uredu. Na posebno pitanje zamjenika punomoćnika tužitelja da li je nakon zaključenja ugovora o kupoprodaji odvjetnički ured V. J. pa tako i svjedokinja osobno imala bilo kakvih kontakata sa strankama. Mogu kazati da koliko se ja sada sjećam da kada je nastao spor među stran kama mene je kontaktirala tužiteljica a tuženik me nije nikada kontaktirao. a i ranije sam dala svoj iskaz u drugom predmetu. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika da li je tuženik prvi put kada je pristupio u ured odvjetnice V. J. htio darovati cijeli stan . Svjedokinja odgovora da ne zna jer nije sudjelovala u zaključenju Ugovora o darovanju Na posebno pit. punomoćnika tuženika da li je tuženik htio umjesto ugovora o kupoprodaji zakljućili ponovno ugovor o darovanju za ½ stana koja je preostala. Svjedokinja odgovara da je htio darovati i tu drugu ½ a nije zaključen ugovor o darovanja u iz razloga što se na taj ugovor plaćao porez.

9.Iz ovako provedenog dokaznog postupka zaključak je ovog suda da su stranke zaista zaključile ugovor o kupoprodaji nekretnina i to stana u C. ulici u S. površine 68 m2. i to ½ tog stana.

Da je prije toga zaključen ugovor o darovanju isto ½ predmetnog stana. Isto tako zaključak je ovog suda a nije došlo do isplate kupoprodajne cijene od 48.000,00 EUR-a niti je plaćen porez na promet nekretnina u iznosu od od 2.400,00 EUR-a.

10. Također je zaključak ovog suda da je tuženik stekao predmetni stan ugovorom o kupoprodaji te je prvo zaključio s tužiteljicom ugovor o darovanju 21. rujna 2010 i to ½ predmetnog stana i taj je ugovor utvrđen ništetnim. Nakon toga zaključen je ugovor o darovanju nekretnina, Na ugovor o darovanju plaćen je porez na promet nekretnina od 5%. ovaj ugovor o kupoprodaji koji je predmet ovog postupka je fiktivni ugovor samo da bi se izbjeglo plaćanje porezna na promet nekretnina.

11. Sudu u cijelosti poklanja vjeru iskazu svjedokinje A. V. koja je i sastavila sporne ugovore , te je navela da je Ugovor sastavljen po kazivanju stranaka da ga je ona i pročitala ugovor strankama. Nigdje se ne spominje u tom iskazu isplata kupovne cijene.

12. Da nije došlo do isplate kupovne cijene proizlazi i iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. N. S. koji je vještačio u spisu P- iz kojeg

nalaza i mišljenja bi proizlazilo da je tuženik podložan manipulaciji iz okoline te da nije plaćena kupovna cijena.

13.Isto tako zaključak je ovog suda je tužiteljica bila oslobođena od plaćanja porezna na promet nekretnina po spornom ugovoru o kupoprodaji i sada taj iznos neosnovano potražuje od tuženika te je imala pravo na povrat poreza kojeg je platila temeljem ništetnog ugovora,

14. Zbog svega iznesenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

15. Sud je odbio prijedlog za izdavanje privremene mjere iz razloga što se nisu ispunili zakonski razlozi za izdavanje iste iz odredbi ovršnog zakona, a s obzirom na ovakvu odluku o glavnoj stvari.

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154.st.1 Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11), u daljnjem tekstu ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12) u daljnjem tekstu Tarifa, a isti troškovI se sastoje od sastava odgovora na tužbu 995 Eura , zastupanje na ročištu od 30.09.2020, 11.12.2020, 25.03.2021, 07.06.2021,23.09.2021,03.12.2021,15.03.2022,08.06.2022, 19.09.2022, 29.11.2022, 15.02.2023, 27.04.2023, svaka po radnja po 995 Eura odnosno ukupno 12.935, 00 Eura koji iznos je uvećan na ime 25% PDV-a odnosno 3.233,75 Eura pa zbrajajući te iznose dolazi se do iznosa od 16.168,75 Eura koji iznos je i određen u izreci ove presude.

U Splitu, 06. lipnja 2023. god..

S U D A C

DRAGAN RAMLJAK, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud u Splitu u 3 primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis