REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 10 Kž-929/2022-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dušanke Zastavniković Duplančić, kao predsjednice vijeća te Marijana Garca i Jasne Smiljanić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog ABC, zbog kaznenog djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja – zlostavljanjem na radu iz članka 133. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj: K- 479/2016 od 1. veljače 2021., u javnoj sjednici vijeća održanoj 6. lipnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Žalba optuženog ABC, odbija se kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci, broj: K-479/2016 od 1. veljače 2021., optuženi ABC proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja – zlostavljanjem na radu iz članka 133. stavak 1. KZ/11., činjenično opisano u izreci pobijane presude te je na temelju članka 133. stavka 1. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci,na temelju članka 56. stavka 1., 2. 3. KZ/11. primijenjena je uvjetna osuda na način da se kazna na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.) oštećenica AB s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućena je u parnicu.

3. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. optuženom ABC naloženo je da nadoknadi troškove kaznenog postupka i to paušal u iznosu od 1.000,00 kuna (tisućukuna), trošak za svjedoke u iznosu od 346,40 kuna (tristočetrdesetšestkunačetrdesetlipa) te trošak za vještaka o visini kojeg troška će sud donijeti posebno rješenje sukladno članku 148. stavka 4. ZKP/08.

4. Žalbu protiv presude pravodobno je podnio optuženi ABC po branitelju Nikoli Drobec, odvjetniku iz Zagreba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te da se obavijesti o održavanju sjednice vijeća drugostupanjskog suda.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu vratilo je predmet na daljnji postupak (članak 474. stavka 1. ZKP/08.)

7. Na sjednicu drugostupanjskog vijeća pristupio je branitelj optuženika Nikol Drobec, odvjetnik iz Zagreba, dok nije pristupio uredno pozvan optuženi ABC i državni odvjetnik pa je vijeće odlučilo održati sjednicu u njihovoj odsutnosti.

8. Žalba nije osnovana.

9. Optuženik tvrdi da je prvostupanjski počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 11. ZKP/08., ističući da pobijana presuda nema razloge o odlučnim činjenicama, da je u njenom obrazloženju propustio navesti razloge u pogledu subjektivnih elemenata kaznenog djela (je li postupio s izravnom ili neizravnom namjerom), zbog čega presuda u odnosu na ovu odlučnu činjenicu ne može ispitati. Naglašava da su razlozi presude u odnosu na iskaz svjedokinje ŽB i iskaz optuženika u međusobnom proturječju i suprotni zapisnicima o njihovom ispitivanju. Ukazuje da je izostala ocjena iskaza navedene svjedokinje, a koji iskaz je prvostupanjski sud propustio dovesti u vezu s iskazom oštećene EB, zbog čega „…smatra da su razlozi presude u tom dijelu proturječni i manjkavi“. Ovakvim razlozima istaknute povrede, optuženik izražava nezadovoljstvo ocjenom izvedenih dokaza, što ukazuje da je ovdje riječ o prigovoru činjenične naravi.

9.1. Pored toga, obrazloženje pobijane presude sadrži sve potrebne i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama, koje tvore obilježja kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim, pri čemu su navedeni i razlozi u poglede izravne namjere kao odlučne činjenice, uslijed čega izreka presude sadrži potpun i razumljiv opis radnji počinjenja. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude iscrpno izložio rezultat svih izvedenih dokaza ali i obranu optuženika, koje dokaze je detaljno cijenio, analizirao i temeljito ispitao, koje je međusobno uspoređivao i konfrontirao, nakon čega je u razlozima presude bez bilo kakve proturječnosti naveo zašto nije prihvatio obranu optuženika, zašto nije prihvatio iskaz svjedokinje HB (kad je navela da nikada „nije čula ili bila prisutna“ da se je optuženik „derao, vrijeđao ili psovao oštećenu“), a zašto je prihvatio iskaze svjedokinje oštećene EB, svjedoka PB, BB i NB, iskaz (nalaz i mišljenje) psihijatrijske vještakinje dr. Klementine Ružić ali i sve pročitane isprave, čiji sadržaji vjerodostojnosti i istinitosti ničim nisu dovedeni u pitanje. Ovo je ujedno razlog za otklon optuženikove obrane, uz pravnu ocjenu inkriminiranih radnji i zaključak da je ostvario sva bitna obilježja, kako u objektivnom, tako i u subjektivnom pogledu kaznenog djela zlostavljanje na radu iz članka 133. stavka 1. KZ/11. (posebice da je drugog vrijeđao, ponižavao i zlostavljao).

9.2. Stoga, ne postoje nikakvo proturječje u izreci te između izreke i razloga presude, s tim da su u izreci presude naznačene sve činjenice i okolnosti koje čine obilježja terećenog kaznenog djela i one o kojima ovisi primjena odredbe kaznenog zakona, tako da je izreka u skladu sa člankom 455. stavka 2. točke 1. ZKP/08., uslijed čega se pobijana presuda može ispitati i nije ostvarena citirana povreda kaznenog postupke.

9.3. Nadalje, optuženik navodi da je prvostupanjski sud pobijanu presudu „…u odlučujućem mjeri zasnovao na iskazima svjedoka ŠB i TB dani tijekom dokaznih radnji pred ODO Rijeka, čime je počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. u vezi sa člankom 411. stavka 4. i članka 431. stavka 2. ZKP/08.“, a „…što je evidentno imalo utjecaja na presudu“.

9.4. Međutim, nisu povrijeđene istaknute povrede iz razloga što je uvidom u zapisnike s rasprave utvrđeno da je konstatirano da su svjedoci ŠB i DB, nakon svih upozorenja sukladno ZKP/08., dali iskaze i odgovarali na pitanje državnog odvjetnika i branitelja optuženika, kada su iskazali da se zbog proteka vremena ne sjećaju iskaza koji su prethodno dali pred državnim odvjetnikom. Naime, prema članku 426. ZKP/08., ako svjedoci na prijašnjem ispitivanju tijekom dokazne radnje navode činjenice kojih se više ne sjećaju (ili odstupe od svojih iskaza), što je ovdje slučaj kod ovih svjedoka, predočit će im se prijašnji iskazi i upozoriti na odstupanje s upitima zašto sada iskazuju drugačije, a prema potrebi pročitat će se djelomično ili cijeli iskazi, uslijed takvog postupanja prvostupanjskog suda nije došlo ni do povrede konfrontacijskog prava. Njihovo ispitivanje je bilo kontradiktorno. Navedeni (i ostali ispitani) svjedoci odgovarali su na sva postavljena pitanja kako optužbe, tako i obrane, pri čemu argumentacija na kojima prvostupanjski sud gradi pobijanu presudu, može biti razmotrena samo kroz žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, gdje vrlo detaljno i opširno obrazlaže da je optuženik počinio inkriminirano kazneno djelo, poštujući zakonske odredbe iz 411. stavka 4. i članka 431. stavka 2. ZKP/08., uslijed čega nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupak iz članka 468. stavka 3. ZKP/08.

10. Pobijajući presudu zbog povrede kaznenog zakona, optuženik u žalbu ističe tzv. posrednu povredu, koja bi proizlazila iz pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Naime, prema članku 342. stavka 1. točke 2. ZKP/08., optužnica mora sadržavati opis kaznenog djela iz kojeg proistječu zakonska obilježja kaznenog djela, vrijeme i mjesto počinjenja kaznenog djela, predmet na kojemu je i sredstvo kojim je počinjeno kazneno djelo te ostale okolnosti potrebne da bi se kazneno djelo što točnije odredilo. U konkretnom slučaju optužnica po svom sadržaju identična činjeničnom opisu izreke pobijane presude, sadrži sve navedene okolnosti i prvostupanjski sud je utvrdio sve one okolnosti koje se odnose na zakonska obilježja zbog kojih se optuženik tereti, pri čemu je utvrdio i ocijenio druge okolnosti potrebne da se kazneno djelo što točnije odredi. Prvostupanjski sud je nakon ocjene izvedenih dokaza u obrazloženju presude naveo da je optuženik postupio s izravnom namjerom kao subjektivno obilježje predmetnog kaznenog djela, tako da činjenični opis inkriminacije za koji je proglašen krivim, sadrži sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela iz članka 133. stavka 1. KZ/11., za koje je osnovano proglašen krivim i uslijed tih razloga neosnovano se žali zbog povrede kaznenog zakona.

11. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik opširno obrazlaže ovu žalbenu osnovu, analizirajući izvedene dokaze na svoj subjektivan način, posebice iskaze ispitanih svjedoka, iskazujući razlike između iskaza svjedoka u pogledu određenih činjenica i detalja, progovarajući ocjeni tih dokaza, a s tim u vezi i sa činjeničnim zaključcima prvostupanjskog suda, osporavajući objektivnost nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka, ukazujući da je potpuno neprihvatljiv. Zapravo, optuženik polemizira s razlozima pobijene presude, sugerirajući da nije počinitelj kaznenog djela, a u žalbi ne iznosi ništa novog što nije naveo u svojoj obrani i što prvostupanjski sud nije ocjenjivao. Na temelju subjektivne ocjeni dokaznog materijala ponavlja svoju obranu, pobijajući bez valjanih protuargumenata ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja.

11.1. Nasuprot (u žalbi) istaknutim tvrdnjama, ovaj sud nalazi da se pobijana presuda temelji na izvedenim dokazima koje je prvostupanjski sud valjano analizirao, kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, nakon čega je potpuno utvrdio sve odlučne i važne činjenice te u vezi s tim pravilno primijenio kazneni zakon. Naime, ključni dokaz za utvrđivanje što se je to u inkriminirano vrijeme dogodilo, nepobitno je utvrđeno iskazom oštećene EB (koja je u kritično vrijeme radila na mjestu slastičara u hotelskom naselju „Novi Spa Hotels & Resort“), kao izvornom dokazu. Pri tome, pročitani materijalni dokazi (medicinska dokumentacija) te iskaz (nalaz i mišljenje) vještaka psihijatra dr. Klementine Ružić daju temelj i opravdano upućuju na zaključak o vjerodostojnosti i istinitosti njenog iskazivanja o postupanju optuženika kao šefa kuhinje u rečenom hotelskom naselju, koji joj je u tom svojstvu bio „nadređen“. Upravo ovakva utvrđenja odlučnih činjenica i kod ovakvog stanja stvari, a s obzirom na odredbu 411. stavka 4. ZKP/08., jasno je da se pobijana presuda isključivo ili u odlučujućoj mjeri ne temelji na iskazima onih svjedoka koja optuženik apostrofira u žalbi.

11.2. Zbog toga, u pravu je prvostupanjski sud kad prihvaća iskaz oštećene EB, koja je logično, životno i detaljno opisala slijed događaja i postupanja optuženika tijekom inkriminiranog događaja, koja ga je svakodnevno susretala, koju je u najmanje pet navrata napadao, omalovažavao, derao se na nju u smislu da ne radi kako treba, kojim prilikama ju je vrijeđao, zlostavljao i ponižavao pred drugim zaposlenicima, vičući i govoreći joj riječi opisane u izreci pobije presude, uslijed takvog postupanja narušio joj je zdravlje u trajanju od mjesec dana, kako to jasno proizlazi iz njenog iskaza i iskaza (nalaza i mišljenja) psihijatrijskog vještačenja dr. Klementine Ružić, dan na temelju vjerodostojne medicinske dokumentacije, a vjerojatnost iskaza oštećene potvrđen je iskazima svjedoka ŽB, PB, DB te VB.

11.3. S obzirom na izneseno, prvostupanjski sud je ispravno i potpuno utvrdio da je optuženik u kritično vrijeme optuženik je oštećenicu na radnom mjestu i u vezi s njenim radom vrijeđao, ponižavao i zlostavljao i time narušio njeno zdravlje, na koji način je počinio kazneno djelo iz članka 133. stavka 1. KZ/11., u vrijeme i na način pobliže opisan u izreci pobijane presude. Za sva svoja činjenična utvrđenja, prvostupanjski sud je dao iscrpno i logično obrazloženje, koje u svemu kao ispravno prihvaća i ovaj sud, na koje se upućuje optuženik da ne bi došlo do nepotrebnog ponavljanja.

12. Žaleći se zbog odluke o kazni, optuženik ističe da prvostupanjski sud nije cijenio da je bio sudionik Domovinskog rata i okolnost da je narušeno zdravlje oštećenice trajalo kratko, svega oko mjesec dana i da se radi o blažem obliku inkriminiranog kaznenog djela, radi čega „smatra da mu je odmjerena kazna u trajanju šest mjeseci prestroga.“

12.1. Razmatrajući odluku o kazni, prvostupanjski sud je pri odmjeravanju kazne u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja koje su utjecale da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža.

12.2. Prvostupanjski sud je na strani optuženika pravilno utvrdio olakotne okolnosti da je dosad neosuđivan i protek vremena od počinjenja djela, a dok mu kao otegotno ništa nije utvrđeno, koje okolnosti je pravilno cijenio i vrednovao, kako prilikom određivanja visine kazne zatvora u trajanju šest mjeseci zatvora, a u konačnici i primjenu uvjetne osude u trajanju jedne godine.

12.3. Suprotno tim prigovorima optuženika, prvostupanjski sud prilikom izbora i vrste mjere kazne ispravno ocijenio sve okolnosti navedene u razlozima pobijane presude, koje su utjecale da kazna bude blaža ili teža te je prema takvoj ocjeni pravilno odmjerio i izrekao kaznenu sankciju, a istaknute okolnosti da je sudionik Domovinskog rata i okolnost da je narušeno zdravlja oštećenice trajalo kratko, svega mjesec dana, nisu takvog značaja da bi upućivale na potrebu još blažeg kažnjavanja.

12.4. U vezi s iznesenim, prvostupanjski sud je vodio računa i o ličnosti optuženika, načinom i okolnostima pod kojima je počinjeno djelo, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, njegova težina i posljedica, stupanj krivnje, pogibeljnost djela i svrhu kažnjavanja, što sve to u svojoj ukupnosti opravdava da mu se izrekne uvjetna osuda.

12.5. Upravo izrečena uvjetna osuda, koju je izrekao prvostupanjski sud u cijelosti će se ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. (odgojni utjecaj na optuženika i na druge da ne čine kaznena djela, tzv. specijalna i generalna prevencija) te blaže odmjeravanje kazne zatvora u trajanju šest mjeseci, kako se predlaže u žalbi, ne bi bilo opravdano, niti bi bila primjerena samoj svrsi kažnjavanja.

13. Kako nije utvrđeno postojanje povreda zakona na koje ovaj sud, sukladno članku 476. stavka 1. točka 1. i 2. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08., odbiti žalbu optuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjskom sudu.

U Zagrebu 6. lipnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Dušanka Zastavniković Duplančić