REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 10 Kž-1138/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dušanke Zastavniković Duplančić, kao predsjednice vijeća te Marijana Garca i Jasne Smiljanić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv 1. optužene ŽP i 2. optužene LP, zbog kaznenog djela protiv imovine – krađom iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.) u vezi članka 36. stavka 2. KZ/11., odlučujući o žalbama 1. i 2. optužene podnesenih protiv presude Općinskog suda u Virovitici, broj: K-34/2021 od 7. rujna 2022., u javnoj sjednici vijeća, održanoj 6. lipnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Žalbe 1. optužene ŽP i 2. optužene LP odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Virovitici, broj: K-34/2021 od 7. rujna 2022., 1. optužena ŽP i 2. optužena LP proglašene su krivima zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – krađom iz članka 228. stavak 1. KZ/11., u vezi sa člankom 36. stavka 1. KZ/11., činjenično opisano u izreci pobijane presude, te je 1. optužena ŽP, na temelju članka 228. stavak 1. KZ/11., osuđena na kaznu zatvora u trajanju 11 (jedanaest) mjeseci, a 2. optužena LP, na temelju članka 228. stavka 1. KZ/11., osuđena na kaznu zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci.

2. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.) oštećenom društvu Nema što nema d.o.o. Slavonski Brod dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu 2.295,00 kuna/304,60 eura, te je 1. optuženoj ŽP i 2. optuženoj LP naloženo da oštećenom društvu Nema što nema d.o.o. Slavonski Brod solidarno isplate iznos 2.295,00 kuna/304,60 eura u roku 15 dana.

3. Na temelju članka 148. stavka 1. i 3. ZKP/08 u vezi članka 145. stavka 2. točka 1., 3. i 6. i članka 147. ZKP/08 naloženo je 1. optuženoj ŽP naknaditi trošak postupka u iznosu 165,00 kuna / 21,90 eura, trošak svog dovođenja u iznosu 824,97 kuna / 109,49 eura, 2. optuženoj LP naknaditi trošak postupka u iznosu 165,00 kuna / 21,90 eura, trošak svog dovođenja u iznosu 467,44 kuna / 62,04 eura, kao i trošak branitelja po službenoj dužnosti 1.312,50 kuna / 174,20 eura te plaćanje paušalne svote u iznosu 500,00 kuna / 66,36 eura - svaka, u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

4. Žalbu protiv presude pravodobno je podnijela 1. optužena ŽP po braniteljici ŽPV, odvjetnici iz [adresa], zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba kaznenog postupka i odluke o kazni, s prijedlogom da se ukine prvostupanjska presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje te da se obavijesti o održavanju sjednice vijeća drugostupanjskog suda.

5. Žalbu protiv presude pravodobno je podnijela i 2. optužena LP po branitelju Eugenu Duku, odvjetniku iz [adresa] zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se ukine prvostupanjska presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje te da se obavijesti o održavanju sjednice vijeća drugostupanjskog suda.

6. Odgovor na žalbe podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se žalbe 1. optužene ŽP i 2. optužene LP odbiju kao neosnovane i potvrdi prvostupanjska presuda.

7. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu vratilo je predmet na daljnji postupak (članak 474. stavka 1. ZKP/08.)

8. Na sjednicu vijeća nisu pristupili uredno pozvani državni odvjetnik, 1. optužena ŽP i 2. optužena LP, dok je pristupila braniteljica 1. optužene ŽPV, odvjetnica iz [adresa] te branitelj 2. optužene ČP, odvjetnik iz [adresa], nakon čega je vijeće odlučilo održati sjednicu u odsutnosti navedenih.

9. Žalbe nisu osnovane.

10. Iako se 1. optužena ŽP žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka ali tu žalbenu osnovu zakonski ne označava, već navodi da je nejasna njena uloga u počinjenju kaznenog djela, je li supočinitelj ili je pomagatelj, zbog kojih se nedostataka, pobijane presude ne može ispitati.

10.1. Iz ovakvog sadržaja žalbe, jasno proizlazi kako ne daje razloge za bilo koju žalbenu osnovu iz članka 468. ZKP/08, već se ti prigovori odnose na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, koji će se razmotrit kod obrazlaganja te žalbene osnove.

10.2. U okviru žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka, 1. optužena ŽP ističe da je prvostupanjski sud trebao primijeniti pravilo „in dubio pro reo“, na koji način upire na bitnu povredu kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. u vezi člana 3. stavka 2. ZKP/08.

10.3. Međutim, u konkretnom slučaju nije došlo do povrede članka 3. stavka 2. ZKP/08, s obzirom da iz razloga pobijane presude jasno proizlazi da prvostupanjski sud nije bio u dvojbi glede postojanja odlučnih činjenica, tako da nije bilo potrebe za primjenom ove zakonske odrede.

10.4. Žali se i 2. optužena LP zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka ali ona tu žalbenu osnovu zakonski ne označava, već samo sadržajno parafrazira dio zakonske odredbe iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/11, navodeći da je „izreka pobijane presude proturječna razlozima presude u kojoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama“.

10.5. Nasuprot ovakvom paušalnom žalbenom navodu, pobijana presuda je razumljiva i nema proturječnosti između njene izreke i obrazloženja. Pri tome je prvostupanjski sud bez proturječja iznio odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju kaznenog djela i kaznene odgovornosti 1. optužene ŽP i 2. optužene LP, uslijed čega presuda sadrži sve (potrebne) razloge o odlučnim činjenicama, koje su jasne i nisu proturječne.

10.6. Osim toga, 1. optužena ŽP i 2. optužena LP ističu da se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu (članak 10. stavka 2. točke 3. i 4. ZKP/08) i to na iskazu svjedoka SP, jer je kao policijski službenik iskazivao „…o sadržaju onoga što spada u obavijesni razgovora odnosno iskazivao je izvan okolnosti koje je utvrdio vlastitim opažanjem…“. Smatraju da „…nije mogao iskazivati o onom što je saznao od građana…“, ni o „…sadržaju snimke video nadzora…“, a niti je mogao „…iskazivati o prepoznavanju…“ optuženica, na koji način upiru na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.

10.7. Suprotno tim žalbenim navodima iskaz svjedoka policijskog službenika SP, ne sadrže nikakav navod ili saznanje do kojih je došao obavljajući obavijesni razgovor sa svjedokinjom HP ili svjedokinjom RP. U predmetnom slučaju policijski službenik SP (po dolasku na mjesto događaja po dojavi), nije obavljao bilo kakav obavijesni razgovor s navedenim svjedokinjama, već je iskazivao o činjenicama o kojima je imao saznanja na temelju vlastitih opažanja, gdje je njegovo postupanje predstavljao mjeru izvida s ciljem prikupljanja obavijesti, odlučne za daljnje istraživanje kaznenog djela i usmjeravanje policije na daljnje postupanje, tako da ništa ne ukazuje da se radi o nezakonitom dokazu u smislu članka 10. stavka 2. i 3. ZKP/08. Naime, članak 300. stavak 1. ZKP/08, propisuje kada se i u kojim situacijama iskaz svjedoka ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku, a okolnosti na koje se pozivaju optuženice ne predstavljaju niti jedan od taksativno navedenih slučajeva zbog kojih se iskaz ovog svjedoka ne bi mogao upotrijebiti kao dokaz u postupku.

10.8. Stoga, nisu ostvarene spomenute povreda odredaba kaznenog postupka ili neke druge koje bi proizlazile iz žalbenih razloga.

11. Nisu u pravu optuženice kada se žale zbog povrede kaznenog zakona, koju žalbenu osnovu zakonski ne označavaju, niti obrazlažu, ali iz sadržaja njihovih žalbi može se zaključiti kako smatraju da se presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, a to što smatraju da nije dokazano da su počinile kazneno djelo za koje su proglašene krivima, pri tome pobijaju valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne i povredu kaznenog zakona.

11.1. Protivno tom žalbenom prigovoru, prvostupanjski sud je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrdio i u svemu ispravno primijenio odredbe kaznenog zakona protiv 1. optužene ŽP i 2. optužene LP, koje su označene u izreci pobijane presude i u njenom obrazloženju.

12. Nisu osnovane žalbe optuženica zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

12.1. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja navode da nisu počinile kazneno djelo za koje se terete, jer to ne proizlazi ni iz jednog izvedenog dokaza tijekom rasprave. Ni jedan izvedeni dokaz ne dokazuje da su bilo što otuđile iz trgovine. Nije utvrđeno koji su svi predmeti otuđeni iz trgovine, jer nakon predmetnog događaja u njoj nije provedena nikakva inventura u vezi ukradenih predmeta. Uz to, 1. optužena ŽP smatra da je u predmetnom događaju nejasna njena uloga je li supočinitelj ili pomagač u počinjenju kaznenog djela, pri čemu prvostupanjski sud nije opisao ni njenu namjeru, je li postupila s izravnom ili neizravnom namjerom. Na izneseni način, optuženice u stvari ne obrazlažu zbog čega bi činjenično stanje ostalo nepotpuno, već osporavaju njegovu pravilnost.

12.2. Nasuprot takvim žalbenim navodima, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno. Zaključci prvostupanjskog suda utemeljeni su na ocjeni svih izvedenih dokaza, koji su logični, zakoniti i u svemu pravilni. Svaka od optuženica imala je unaprijed određenu ulogu, tako da su pravilna utvrđenja i zaključci prvostupanjskog suda da su postupile zajednički i dogovorno kao supočiniteljice (s još tri nepoznate osobe) prilikom počinjenja kaznenog djela krađe, a nikako kao pomagateljica, kako pogrešno tvrdi 1. optužena ŽP. Postupile su s izravnom namjerom, kao oblikom krivnje, a pravilno je utvrđena i vrijednost otuđene robe iz trgovine. Kod njih je postojala svijest i volja zajedničkog djelovanja te su zajednički otuđile odjeću i obuću iz trgovine društva „Nema što nema“ d.o.o., upravo na način kako je to i opisano u izreci pobijane presude.

12.3. Stoga, neutemeljene su tvrdnje optuženica da nisu počinile kazneno djelo za koje se terete, jer prvostupanjski sud opravdano utvrđuje odlučne činjenice posebno na iskazima svjedoka HP, RP, KP, iskazu oštećene CP, koje iskaze s pravom ocjenjuje vjerodostojnim i istinitim, dovodeći ih u međusobnu vezu, povezujući ih sa sadržajem svih pročitanih isprava i sa snimkom video nadzora, nakon čega iz tih razloga osnovano nije prihvatio obrane optuženica kada su poricale kazneno djelo koje im se stavlja na teret. Optuženice su (s još tri nepoznate ženske osobe) djelovale zajednički kao supočiniteljice svaka na svoj način, radi postizanja određenog cilja za kojim su išle, protupravno oduzimanje tuđih pokretnih stvari, a sva ta utvrđenja jasno proizlazi iz detaljne i cijelovite analize izvedenih dokaza, za što je prvostupanjski sud dao opširne i argumentirane razloge, koji razlozi su u svemu uvjerljivi i na te razloge se upućuju obje žaliteljice. Žalbeni navodi optuženica u biti predstavljaju ponavljanje obrana koje su dale tijekom postupka, a dovodeći je u vezu sa svim drugim izvedenim dokazima, prvostupanjski sud je s pravom ocijenio kao nevjerodostojne i neistinite pa su njihove žalbe, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ukazuju neutemeljenim.

13. Zbog odluke o kazni žali se 1. optužena ŽP, pri čemu ne iznosi nikakve žalbene razloge, već pledira na izricanje blaže kazne, dok 2. optužena LP u uvodnom dijelu žalbe navodi da se žali zbog odluke o kazni, ali tu žalbenu osnovu uopće ne obrazlaže, a kako je žalba podnesena u njenu korist zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, pa je ovaj sud ispitao pobijanu presudu i u tom djelu.

13.1. Međutim, ispitujući pobijanu presudu u odnosu na ovu žalbenu osnovu, kako povodom podnesenih žalbi, tako i po službenoj dužnosti, ovaj sud je prihvaća utvrđenja prvostupanjskog suda za svaku od optuženica o okolnostima koje u smislu članka 47. KZ/11 utječu da kazne zatvora po vrsti i mjeri budu lakše ili teže, pri čemu je našao da nisu previsoko odmjerene.

13.2. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio sve okolnosti u odnosu na 1. optuženu ŽP (da je majka šestero maloljetne djece te da je dosad višekratno osuđivana za istovrsna kaznena djela), a i u odnosu na 2. optuženu LP (da je majke četvero maloljetne djece i da je dosad višekratno osuđivana za istovrsna kaznena djela), koje okolnosti je u dostatnoj mjeri cijenio i vrednovao, dajući im ispravan značaj, tako da ništa nije dovelo u sumnju ispravnost izrečenih kazni zatvora optuženicama.

13.3. Uz tako utvrđene okolnosti, prvostupanjski sud je očito uzeo u obzir težinu i posljedice djela, njihovu društvenu opasnost ovakve vrste kaznenih djela, nakon čega je 1. optuženoj ŽP pravilno izrekao kaznu zatvora u trajanju jedanaest mjeseci, a 2.optuženoj LP kaznu zatvora u trajanju sedam mjeseci, koje nipošto nisu prestroge. Ovako izrečene kazne zatvora su primjerene stupnju njihove krivnje i pogibeljnosti djela za koje su proglašene krivima, uslijed čega će se i po ocjeni ovoga suda, samo izrečenim kaznama zatvora, koje je izrekao prvostupanjski sud, nikako blažom, ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 (odgojni utjecaj na njih i na druge da ne čine kaznena djela, tzv. specijalna i generalna prevencija).

14. Nije u pravu 2. optužena LP kada se žali zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, koju i ne obrazlaže. Ipak valja naglasiti da ju je prvostupanjski sud osnovano obvezao da nadoknadi troškove kaznenog postupka, koji se odnose na troškove svjedoka, njenog dovođenja, branitelja koji joj je postavljen po službenoj dužnosti te paušalni iznos, iz razloga navedenih u pobijanoj presudi.

15. Kako nije utvrđeno postojanje povreda zakona koje ovaj sud povodom žalbi ispituje po službenoj dužnosti, sukladno članku 476. stavka 1. točka 1. i 2. ZKP/08, valjalo je na temelju članka 482. ZKP/08, odbiti žalbe optuženica kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 6. lipnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Dušanka Zastavniković Duplančić