Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 75. Gž-1033/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ivice Veselića, predsjednika vijeća, Dubravke Penić Lukač članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vlaste Horvat Mataić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. K. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik B. F., odvjetnik u Z., protiv 1. tuženika M. D. iz Z., OIB: … i 2. tuženika T. A. d.o.o. Z., OIB: …, oboje zastupani po punomoćniku M. S., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1748/21-81 od 13.siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 6. lipnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1748/21-81 od 13. siječnja 2023. u dijelu pod toč. I. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 4.844,38 EUR[1] /36.500,00 kn, kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos od 12.175,11 EUR/ 91.733,33 kn od 10. svibnja 2006. do 31. prosinca 2006., na iznos od 18.040,96 EUR/135.929,62 kn od 18. srpnja 2006. do 31. prosinca 2006., na iznos od 6.540,31 EUR/49.278,00 kn od 26. rujna 2006. do 31. prosinca 2006. te na iznos od 2.357,16 EUR/17.760,00 kn od 11. prosinca 2006. do 31. prosinca 2006.

II Preinačuje se gore citirana presuda u preostalom dijelu pod toč. I. i toč. II. izreke i sudi:

Nalaže se tuženicima M. D. iz Z., OIB: … i T. a. d.o.o., Z., OIB: … solidarno isplatiti tužitelju K. K. iz Z., OIB: … iznos od 34.491,67 EUR/259.877,45 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. siječnja 2007. do isplate i to po stopi koja se od dospijeća do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5%-tnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Nalaže se tuženicima solidarno nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 23.620,52 EUR/177.968,75 kn u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženicima solidarno nadoknaditi tužitelju trošak žalbe u iznosu od 1.555,35 EUR/11.718,75 kn u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio od tuženika solidarnu isplatu iznosa od 39.173,26 EUR/295.150,95 kn sa zateznim kamatama na pojedine iznose kako je to pobliže određeno u toč. I. izreke prvostupanjske presude, te je naloženo tužitelju da tuženicima plati na ime parničnog troška iznos od 31.480,19 EUR/237.187,50 kn (toč. II. izreke).

2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja preinači presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno da ukine presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Tuženici u odgovoru na žalbu osporavaju žalbene navode kao neosnovane te predlažu žalbu odbiti.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 295.150,95 kn sa pripadajućim kamatama. Tužitelj svoj zahtjev temelji na činjeničnoj tvrdnji da su stranke međusobno, zajedno sa K. I. zaključili usmeni ugovor o ortaštvu na način da su tužitelj, 1. tuženik i K. I. kao projektanti putem 2. tuženika ponudili i sa tvrtkom D. v. s. d.o.o. dogovorili izradu kompletnog arhitektonskog projekta građevine polivalentne sportske dvorane u D., kao i građevine hotela "R." u D.-V. s., te da su stranke dogovorile da se posao ostvari preko 2. tuženika, a nakon što investitor plati ugovorene iznose, da se uplaćeni iznosi umanje za odgovarajuće poreze i tako umanjeni iznos podijeli i isplati ortacima na jednake dijelove. Tužitelj tvrdi da mu dogovoreni iznosi nisu plaćeni.

6. U žalbenoj fazi postupka i dalje je sporno postojanje obveznog odnosa među strankama iz kojeg bi proizlazila obveza tuženog na isplatu utuženog iznosa, te visina zahtjeva.

7. Rješenjem ovog suda broj Gž-1991/2020 od 3. veljače 2021. ukinuta je presuda prvostupanjskog suda u ovom predmetu, kojom je odbijen tužbeni zahtjev između ostalog i iz razloga kako je prvostupanjski sud propustio cijeniti iskaz svjedoka K. I. i ostalih dokaza u pogledu odlučne činjenice, postojanja obveznog odnosa među strankama - ugovora o ortaštvu, te je zbog pogrešnog pravnog zaključka u pogledu postojanja obveznog odnosa između stranaka predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

8. Sud prvog stupnja u ponovnom postupku odbija tužbeni zahtjev uz istovjetan zaključak da sud sa sigurnošću nije mogao utvrditi da bi uopće postojao ugovor o ortakluku u usmenom obliku kako to tvrdi tužitelj, jer da svaka stanka tvrdi suprotno, a da ostali svjedoci nisu potvrdili niti da bi postojao niti da nije postojao, kao i da se iz provedenih dokaza ne može razaznati niti koliki iznos bi trebao biti isplaćen tužitelju za posao u kojem je kako tvrdi sudjelovao svojim idejnim rješenjima, a da se nalaz i mišljenje vještaka temelji samo na pretpostavkama glede visine zahtjeva.

9. Osnovano tužitelj u žalbi ističe da je sud prvog stupnja ponovno propustio ocijeniti iskaz svjedoka K. I., a i sadržajno je pogrešno naveo iskaz tog svjedoka, zbog čega je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8 ZPP, a posljedično čemu je djelomično pogrešno utvrđeno i činjenično stanje, te je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

10. Korištenjem ovlaštenja iz čl. 373.a ZPP ovaj sud utvrđuje kako iz iskaza svjedoka K. I. u odnosu na odlučne činjenice proizlazi kako su tužitelj, 1. tuženik i svjedok odlučili osnovati firmu A. d.o.o. u vrijeme kada su se vodili pregovori sa tvrtkom D. v. d.o.o i podijelili udjele na tri jednaka dijela, sva trojica su radili na projektu koji je uključivao sportsku dvoranu, vanjske objekte i hotel R. u D. i ugovor sa D. v. s. d.o.o. je trebao biti potpisan sa A. d.o.o., međutim ugovor o projektiranju za prvi dio posla potpisan je dogovorno sa tvrtkom I tuženika, a to iz razloga što do tada firma A. d.o.o. nije osnovana jer je osnivanje dosta dugo trajalo. I dogovor oko isplate je bio takav da bi se isplata vršila preko računa firme A. d.o.o., te bi se na kraju fiskalne godine kada se obračuna dobit, u konačnici podijelila na tri jednaka dijela. Navodi da je do raspada partnerstva došlo prije potpisivanja ugovora sa D. v. s., međutim izvršene su predradnje u smislu crtanja idejnog projekta.

11. Ovaj iskaz svjedoka upravo potvrđuje iskaz tužitelja koji navodi kako je postojao dogovor njega, 1. tuženika i K. I. da se osnuje firma A. d.o.o. i da se svi poslovi rade zajedno u ime te firme, te bi kao tri ravnopravna partnera dijelili dobit odnosno zaradu na jednake dijelove.

12. Iz rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-06/5316-2 od 19. svibnja 2006. vidljivo je osnivanje društva A. t. d.o.o. za projektiranje, građenje i nadzor (list 57-59 spisa) sa članovima društva /osnivačima M. D., K. K. i K. I. (list 60), a koje osnivanje je uslijedilo nakon što su dane ponude br. 9/06 za arhitektonski projekt građevine polivalentne sportske dvorane u D. - V. s. od 31. ožujka 2006. i br. 8a/06 od 19. ožujka 2006. za arhitektonski projekt građevine hotela "R." u D. - V. s. dana ponuda (list 4-9 spisa), te nakon što je zaključen ugovor o projektiranju idejnog rješenja sportskog centra u turističkom naselju "D. v. s." od 20. travnja 2006. (list 95-100), a koja činjenica dalje potvrđuje iskaze svjedoka i tužitelja da je osnivanje njihove tvrtke uslijedilo naknadno, zbog čega je prihvatljiv i iskaz tužitelja i svjedoka da je zbog tog razloga ugovor i potpisan sa 2. tuženikom.

13. Iz iskaza svjedoka B. K., direktora trgovačkog društva M. P. d.o.o. koji je vodio pregovore vezano za posao D. v. s. navodi da su pregovorima bili prisutni D., K. i treći arhitekt I. (svjedok ga pogrešno navodi kao "I."), te ih je on doživljavao kao partnere.

14. Dakle, u odnosu na odlučne činjenice, a suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda proizlazi da je postojao usmeni dogovor između stranaka - tužitelja i 1. tuženika te gore navedenog svjedoka I. o zajedničkom izvođenju projekta polivalentne sportske dvorane i građevine hotela R. u D., radi čega su isti kao članovi s jednakim udjelima i krenuli u osnivanje trgovačkog društva A. t. d.o.o. I dogovor oko isplate je bio takav da bi se isplata vršila preko računa firme A. t. d.o.o., te bi se na kraju fiskalne godine kada se obračuna dobit, u konačnici podijelila na tri jednaka dijela. Zbog problema u osnivanju A. t. d.o.o. ugovor o projektiranju za prvi dio posla sa D. v. s. je dogovorno potpisan sa II tuženikom, čiji je direktor I tuženik (list 18).

15. Ugovorom o ortaštvu u smislu odredbe čl. 637 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05) uzajamno se obvezuju dvije ili više osoba uložiti svoj rad i/ili imovinu radi postizanja zajedničkog cilja.

Stoga, očito ugovor zaključen između stranaka po svojoj pravnoj prirodi predstavlja ugovor o ortaštvu. Gospodarski cilj koji su stranke imale na umu jest ostvarenje dobiti društva A. t. d.o.o., novog društva kojeg su stranke osnovale, njihovim zajedničkim ulaganjem u poslovanje tog društva i to radom. Obzirom to društvo nije osnovano u vrijeme potpisivanja Ugovora o projektiranju (list 95), Ugovor je dogovorno između ortaka zaključen između D. v. s. d.o.o. i T. A. d.o.o. čiji je direktor 1. tuženik, jedan od ortaka. Dakle, dogovorno je povjereno vođenje poslova ortaštva 1. tuženiku i 2. tuženiku čiji je direktor 1. tuženik, a do osnivanja društva A. t. d.o.o.

16. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da mu pripada 1/3 dobiti ostvarene za vrijeme trajanja ortakluka vezana za projekt u D. umanjena za porez na dobit, a koja je dogovorno između ortaka i 1. tuženika kao direktora 2. tuženika ujedno i ortaka isplaćena na račun 2. tuženika.

17. Iz provedenih dokaza je utvrđeno da je ortakluk prestao nakon što je napravljen idejni projekt za D. v. s.

Tako iz iskaza 1. tuženika proizlazi da je sa idejnim rješenjem za taj projekt u D. prekinuta suradnja između njega i tužitelja, a i svjedok I. iskazuje da se partnerstvo raspalo nakon što su izvršene predradnje u smislu crtanja idejnog projekta, a da je tužitelj odradio svoj dio posla. Prvotužitelj u iskazu navodi da su sva trojica sudjelovala u idejnom projektu, te su potpisani kao autori, te nije bilo govora o tome čija je ideja prošla, jer su u tome radili zajedno kao ravnopravni partneri. Nakon što su dobili rješenje o osnivanju firme, 1. tuženik je rekao da neće s njima više surađivati, te da nema prebacivanja poslova na tu firmu.

18. Dakle, 1. tuženik kao ortak i kao direktor 2. tuženika odbio je poštovati dogovor da se daljnji poslovi vezani za projekt u D. obavljaju preko novoosnovane firme A. t., te je odbio poštovati dogovor da se do tada ostvarena dobit – zarada na tom projektu, a koja je uplaćena dogovorno na račun 2. tuženika podijeli ortacima sukladno dogovoru.

19. Utvrđeno je iz nalaza i mišljenja vještaka da je u korist 2. tuženika uplaćeno 1.355.926,83 kn a koji iznos je u vezi realizacije projekta polivalentne sportske dvorane u D. i građevine hotel "R." u D., te nakon obračuna poreza na dodanu vrijednost i poreza na dobit, među ortacima bi se u jednakim dijelovima dijelio iznos od 889.132,36 kn, slijedom čega bi sveukupno potraživanje tužitelja iznosilo 296.377,45 kn.

20. Iako je vještak u svom nalazu i mišljenju naveo da se izračun daje pod pretpostavkom da se uplate odnose na projekte polivalentne sportske dvorane u D. i građevine hotel "R." u D., da je tome tako proizlazi iz dopisa D. v. s. od 3. prosinca 2014. (list 82) koje društvo je upravo dostavilo podatke o isplaćenim iznosima za predmetne projekte na traženje suda, a koje uplate su i tuženici priznali u podnesku od 29. veljače 2016. Isto tako tužitelj je dostavio u spis karticu poslovnog partnera M. P. d.o.o. (list 142) iz koje je vidljivo da su 26. rujna 2006. i 11. prosinca 2006. zaprimljene uplate u ukupnom iznosu od 432.727,11 kn na račun 2. tuženika, dakle upravo u periodu izrade predmetnog idejnog projekta, te je svjedok B. K. iskazao da su se uplate vršile upravo za predmetni posao na račun 2. tuženika.

21. Dakle, iz provedenih dokaza proizlazi da su predmetne uplate vezane upravo za izradu projekta za koje su stranke zaključile ugovor o ortaštvu, a tuženici nisu dokazali da bi u to vrijeme imali drugih poslova i ugovora sa predmetnim društvima po kojim osnovama bi bili isplaćeni predmetni iznosi.

22. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i objektivan, te po primjedbama tuženika koje se u bitnom odnose na osporavanje postojanja obveznog odnosa među strankama nije doveden u sumnju.

23. Dobit je onaj dio imovine ortaštva koji preostane nakon odbitka vrijednosti uloga, zajedničkih dugova i troškova (čl. 650. ZOO).

U konkretnom slučaju ulozi su se sastojali u radu ortaka, dok zajedničke dugove i troškove osim poreza koji je obračunat 1. tuženik nije dokazao.

24. Stoga, kako su ovlaštenje za vođenje poslova ortaka vezano za projekt D. v. s. preneseni na 1. i 2. tuženika u smislu čl. 643. ZOO, te kako je utvrđeno da je postojao dogovor između ortaka - tužitelja, 1. tuženika koji je bio ujedno i direktor 2. tuženika i K. I. o podjeli dobiti - zarade na jednake dijelove, a koja je za vrijeme trajanja ortakluka vezana za projekt u D. dogovorno sa 2. tuženikom uplaćena na račun 2. tuženika, a koji dogovor 1. tuženik kao ortak i kao direktor 2. tuženika nije poštivao, valjalo je prihvatiti zahtjev tužitelja i obvezati tuženike na solidarnu isplatu u smislu čl. 771. ZOO u vezi sa čl. 643. st. 3. ZOO.

25. Pri tome je utvrđeno da je tužitelju vezano za projekt D. v. isplaćen iznos od 36.500,00 kn temeljem ugovora o autorskom honoraru (list 28), što u svom iskazu ne spori niti tužitelj, pa je tužitelju ukupno dosuđen iznos od 259.877,45 kn.

26. Tužitelj nije dokazao da bi podjela zarade - dobiti bila ugovorena isplatom svake pojedinačno ostvarene zarade, slijedom čega je u smislu čl. 29. ZOO tužitelju dosuđena kamata istekom poslovne godine u kojoj je završen posao - idejni projekt za D. v.

27. Stoga, a temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci pod toč. I., a temeljem čl. 373.a ZPP odlučeno je kao u izreci pod točkom II. ove presude.

28. Preinačenjem presude, izmijenjen je uspjeh stranaka u sporu pa je tužitelju temeljem čl. 154. st. 5. ZPP dosuđen trošak parničnog postupka jer nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi.

29. Tužitelju je osnovom naznačenog VPS od 295.150,95 kn odmjeren trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br.: 142/12 103/14, 118/14, 37/22 i 126/22 – dalje: Tarifa), te mu je priznat trošak sastava tužbe 500 bodova, sastav podnesaka 13. srpnja 2007., 5. rujna 2012., 26. rujna 2022. i 3. listopada 2022. svako po 500 bodova prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife, sastav podneska od 25. studenoga 2015. 50 bodova prema Tbr. 8. toč. 3. Tarife, pristup na ročišta 5. svibnja 2008., 11. studenoga 2011., 29. siječnja 2016., 13. listopada 2016., 2. ožujka 2018., 3. lipnja 2019., 2. prosinca 2022., svako po 500 bodova prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife, pristup na ročišta 21. rujna 2012., 13. studenoga 2014., 17. studenoga 2017., 3. srpnja 2018. 12. studenoga 2018., 22. ožujka 2019., 26. studenoga 2019., 1. srpnja 2021., 27. rujna 2022., svako po 250 bodova prema Tbr. 9. toč. 2. Tarife, pristup na ročište 1. prosinca 2015. 50 bodova prema Tbr. 9. toč. 5. Tarife, sastav žalba protiv rješenja 17. siječnja 2013. 250,00 bodova prema Tbr. 10. toč. 5. Tarife, sastav žalbe od 8. srpnja 2020. 625 bodova prema Tbr. 10. toč. 1. Tarife, što ukupno iznosi 9.225 bodova, te pomnoženo sa vrijednosti boda od 15 kn, trošak iznosi 138.375,00 kn uvećano za 25% PDV 172.968,75 kn. Tužitelju je u cijelosti priznat trošak vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn, kao i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 3.310,00 kn pa ukupni trošak tužitelja iznosi 177.968,75 kn/23.620,52 EUR.

29.1. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 30. travnja 2013. jer je punomoć za zastupanje trebao dostaviti uz tužbu, pa ovaj podnesak nije bio potreban u smislu čl. 155. ZPP, kao niti podnesak o 27. kolovoza 2014. kojim požuruje postupanje suda, a niti podnesak od 8. svibnja 2008. kojim u prilogu dostavlja dokaz o uplaćenoj sudskoj pristojbi.

30. Temeljem čl. 166. st. 1. ZPP odlučeno je i o troškovima nastalim u postupku u povodu žalbe, pa je tužitelju u smislu čl. 154. st. 5. ZPP dosuđen trošak sastava žalbe od 625 bodova prema Tbr. 10. toč. 1. Tarife, što prema vrijednosti boda od 15,00 kn iznosi 9.375,00 kn uvećano za 25% PDV čini trošak od 11.718,75 kn, odnosno 1.555,55 EUR-a.

31. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", br.: 57/22 i 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 Euro=7,53450 kuna).

U Zagrebu 6. lipnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić, v.r.