REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 47 Pž-4172/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Veljak, predsjednika vijeća, Kristine Saganić, suca izvjestitelja i Lenke Ćorić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ISKRA BRODOGRADILIŠTE 1 d.o.o., Šibenik, Obala Jerka Šižgorića 1, OIB: 19802143813, kojeg zastupa punomoćnik Jasmin Avdagić, odvjetnik u Šibeniku, Kralja Zvonimira 44. i dr.sc. Damir Primorac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Primorac & Partneri d.o.o. Split, Trg hrvatske bratske zajednice 2b, protiv tuženika NAVEGAR TOURS d.o.o., Split, Kranjčevićeva 2, OIB 10352480926, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Močić, odvjetnik u Splitu, Domovinskog rata 29a/I, radi isplate iznosa od 56.994,33 EUR / 429.423,75 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-600/2021-28 od 14. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 6. lipnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-600/2021-28 od 14. srpnja 2022. u točki I. izreke i dijelu točke III. izreke kojim je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 6.446,61 EUR/48.572,00 kn.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 1.144,73 EUR / 8.625,00 kn.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Splitu održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Helene Dragun iz Splita, poslovni broj Ovrv-660/2021 od 21. lipnja 2021. za iznos od 429.423,75 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na više pojedinačnih iznosa od dospijeća do plaćanja te za trošak ovršnog postupka u iznosu od 11.086,55 sa zakonskim zateznim kamatama od 22. lipnja 2021. do isplate (točka I. izreke). Taj je platni nalog ukinut i tužbeni zahtjev odbijen za dio troškova ovršnog postupka (točka II. izreke). Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 48.572,00 kn, dok je za više zatraženi iznos od 36.092,80 kn taj tužiteljev zahtjev odbijen kao neosnovan (točka III. izreke).

2. Prvostupanjski sud je zaključio o osnovanosti tužbenog zahtjeva s osnove radova izvedenih na tuženikovom brodu koje tuženik kao naručitelj, tužitelju kao brodograditelju nije platio (čl. 430. Pomorskog zakonika, „Narodne novine“ broj: 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15, 17/19: dalje: PZ; čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; dalje: ZOO).

3. Protiv navedene presude u dijelu kojim je prihvaćen tužiteljev zahtjev, tuženik je izjavio žalbu isticanjem svih žalbenih razloga, s prijedlogom da je ovaj sud preinači i odbije tužbeni zahtjev. Tuženik smatra da pobijana presuda ne sadrži jasne razloge, proturječna je sadržaju isprava u spisu i obrazloženje nije potpuno. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio da je tuženik potpisivao sve tužiteljeve račune sa specifikacijama u kojima je navedeno da je riječ o dodatnim radovima, ali nije uzeo u obzir da sve potvrde nisu potpisane niti pečatirane. Tuženik u žalbi navodi da iako je tužitelj kasnio s izvođenjem radova, tuženik nije tražio naknadu za kašnjenje, nego mu je izašao u susret i Aneksima produžio rok isporuke. Daljnjim žalbenim navodima tuženik posebno upućuje na to da tužitelj ne može radove koji se odnose na aluminijske dijelove tretirati kao dodatne radove (Aneks 2. čl. 2. st. 1.3.) te da je tuženiku 25. siječnja 2021. predan samo dio, a ne cijeli brod. Tuženik ukazuje i na prekoračenje roka bojanja broda i tvrdi da su svi dodatni radovi za koje tužitelj tvrdi da nisu plaćeni definirani Aneksom 2. te da tužitelj pokušava kroz konstrukciju dodatnih radova naplatiti radove koje je bio dužan izvesti zbog pomicanja rokova isporuke.

3.1. U žalbi tuženik upućuje i na to da u spisu nema predatnica izvršenih radova, koje kao isprave koje je u nalazu istaknuo sudski vještak, predstavljaju dokaz da su radovi izvedeni bez primjedbi, slijedom čega tvrdi da nije potvrđeno da su dodatni radovi iz tih računa stvarno i obavljeni. Sud je nekritički ocijenio iskaz tužiteljevog zastupnika po zakonu i prenagljuje sa zaključkom da je tuženik kriomice izveo brod iz brodogradilišta, što nije utvrđeno u nijednom sudskom postupku niti su tuženikov direktor i prokurist sankcionirani. Tuženik je obrazložio da nije točno da je on neovlašteno organizirao tegljenje broda, zato što ima potvrdu za tegljenje i tužitelj je bio obaviješten da će brod tegliti 10.-16. svibnja 2021.

4. Odgovarajući na žalbu tužitelj je osporio osnovanost žalbenih navoda, smatrajući da je prvostupanjski sud o tužbenom zahtjevu donio pravilnu i zakonitu odluku.

5. Tuženikova žalba nije osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima, ovaj sud zaključuje kako je prvostupanjski sud na osnovi valjane ocjene izvedenih dokaza, odlučio o tuženikovoj obvezi tužitelju namiriti dugovani iznos. Pobijana presuda u njenom obrazloženju sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama, a zaključci i to kako o tužiteljevim tvrdnjama tako i o tuženikovim prigovorima, pravilno su obrazloženi i utemeljeni na rezultatima dokaznog postupka. Stoga, prvostupanjski sud nije počinio povredu u postupanju na koju tuženik žalbom upućuje (čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a), dok tuženikovo nezadovoljstvo pobijanom presudom i u njoj sadržanom ocjenom izvedenih dokaza, ujedno ne znači i da je prvostupanjski sud dokaze ocijenio nedovoljno ili nepravilno. Prvostupanjski je sud ocjenom dokazne snage svih izvedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, u konačnici donio pravilnu i zakonitu odluku.

8. Predmet tužbenog zahtjeva odnosi se na plaćanje naknade za dodatne izvanugovorne radove na tuženikovom brodu CONCEPT C 15, NIB: 270097, za što je tužitelj tuženiku ispostavio četiri računa. Nakon što je tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi naveo da tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazila osnovanost tužbenog zahtjeva, tužitelj je činjeničnu osnovu sporne tražbine obrazložio i dostavio opsežnu relevantnu dokumentaciju. Po primitku dokumentacije i tužiteljevog očitovanja, tuženik je u bitnome kao razlog osporavanja tužbenog zahtjeva iznosio ove tvrdnje: da je on ispunio obvezu koju je po Ugovoru imao prema tužitelju, jer u protivnom on ne bi bio upisan kao vlasnik broda u gradnji; da nema dugovanja prema tužitelju jer da su svi radovi vezani uz gradnju broda trebali biti ugovoreni u pisanom obliku pa kako to nisu bili, tuženik nije dužan; da nije primio račune niti opomenu o dugovanju. Dakle, tuženikovo prigovaranje u bitnome se može sažeti u tvrdnji izostanka primitka računa i opomene o dugovanju (što je sasvim irelevantno za nastanak i postojanje obveze), u tvrdnji da je sve obveze iz Ugovora ispunio (nije sporno da je platio ugovorenu cijenu iz pisanog Ugovora), u tvrdnji da nema duga po spornim računima jer su radovi trebali biti ugovoreni u pisanom obliku, a kao dodatni dokaz da je on ispunio svoju obvezu poziva se na činjenicu da je upisan kao vlasnik. Dakle, on nije osporio činjenicu da je radove iz spornih računa tužitelj izveo. Odlučno je pitanje jesu li ti radovi obuhvaćeni pisanim ugovorom (pa time i plaćeni plaćanjem cijene od 1,5 mil kn) ili su to dodatni radovi. O tome je sud trebao izvesti odgovarajuće dokaze kako bi mogao ispitati osnovanost tužiteljevog traženja u ovoj parnici. Zaključak je ovoga suda da je riječ o dodatnim radovima kako je to tužitelj u parnici i naznačio, a to prvostupanjski sud pravilno i utvrdio; pored neosporavane činjenice njihovog izvođenja, uz utvrđenje da je riječ o dodatnim radovima a ne onima koji bi bili obuhvaćeni pisanim Ugovorom, prvostupanjski sud je pravilno odlučio tuženika obvezati na plaćanje cijene za njihovo izvođenje (čl. 430. PZ-a).

9. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio nespornim među strankama da su tužitelj kao brodograditelj i tuženik kao naručitelj 11. prosinca 2019. sklopili Ugovor br. 2019-66 o gradnji i isporuci broda pod nazivom Novogradnja C 15, kojim se tužitelj obvezao za tuženika izgraditi „jedan katamaranski trup i nadgrađe broda težine 12.500 kg koji se vodi pod nazivom Novogradnja C 15“, a tuženik se obvezao tužitelju platiti naknadu u ukupnom iznosu od 1.500.000,00 kn. Nije sporno niti to da su stranke ugovorile da se Ugovorom od 11. prosinca 2019. ugovara samo 1. faza izvedbe i to izvedba aluminijskog trupa i nadgrađa, a preostale faze dovršetka broda ugovorne strane će eventualno regulirati aneksom tom Ugovoru ili novim ugovorom. Stranke su nakon toga zaključile dva aneksa ugovoru i to 28. veljače 2020. Aneks I (kojim su izmijenili rokove isporuke i prijema broda te izdavanje bankarske garancije) i 1. prosinca 2020. Aneks II. kojim su izmijenile rokove isporuke broda, opseg radova i međusobna prava i obveze na način da se brodograditelj obvezuje izvesti na licu mjesta sve radove koji se odnose na rezanje, montažu, zavarivanje svih aluminijskih elemenata; o svom trošku izvesti pripremne radove na antikorozivnoj zaštiti i bojanju; isporučiti trup i nadgrađe do 25. siječnja 2021. Inače, činjenica što je tuženik u upisniku brodova upisan kao vlasnik broda u gradnji na temelju potvrde koju mu je izdao tužitelj, sama po sebi nije dokaz da je tuženik tužitelj platio sve izvedene radove, a niti dokaz da nema nepodmirenih tuženikovih dugovanja, kako on to u postupku i u žalbi tvrdi.

10. Tužitelj je u spis dostavio račune sa specifikacijama: od četiri računa, tri su računa sa specifikacijom izvedenih radova uredno ovjerena od strane tuženikove ovlaštene osobe:

- po računu broj 21000099-121-1 od 8. travnja 2021. tužitelj potražuje iznos od 199.425,00 kn na ime „dodatnih radova na brodu C-15 prema specifikaciji u prilogu“, koju je u ime naručitelja potpisao Ivica Pandžić,

- po računu broj 21000055-121-1 od 26. veljače 2021. tužitelj od tuženika potražuje iznos od 77.161,25 kn na ime „dodatnih radova na brodu C-15 prema specifikaciji u prilogu“, koju je u ime naručitelja potpisao Ivica Pandžić i ovjerio tuženikovim pečatom,

- po računu broj 21000145-121-1 od 4. svibnja 2021. tužitelj potražuje iznos od 22.812,50 kn na ime „dodatnih radova na brodu C-15 prema specifikaciji u prilogu“; ta specifikacija nije potpisana,

- po računu broj 21000111-121-1 od 21. travnja 2021. tužitelj potražuje iznos od 130.025,00 kn na ime „dodatnih radova na brodu C-15 prema specifikaciji u prilogu“, koju je u ime naručitelja potpisao Ivica Pandžić.

11. Uzimajući u obzir navedene isprave od čega su tri specifikacije dodatnih radova uredno i ovjerene od strane tuženika, prvostupanjski je sud ocjenom dokazne snage i ostalih izvedenih dokaza (saslušanje stranke i svjedoka, nalaz i mišljenje sudskog vještaka) pravilno zaključio da radovi koji su navedeni u spornim računima predstavljaju dodatne radove koje je tuženik naručio od tužitelja i koje nije platio. Dakle, nije riječ o radovima koji bi bili obuhvaćeni pisanim Ugovorom i plaćeni.

11.1. Pritom nije prihvaćen iskaz tuženikovog prokuriste koji je ovjerio specifikaciju dodatnih radova, u dijelu kojim je on tvrdio da su stranke dogovorile da će naknadni radovi predstavljati naknadu za kašnjenje s izvođenjem radova po osnovnom ugovoru. O tome u spisu nema drugih dokaza osim tvrdnje, a tim više, sam tuženik u žalbi ističe da od tužitelja nije zatražio naknadu koju bi imao pravo zatražiti zbog zakašnjenja već da mu je izašao u susret i produžio rok isporuke broda. Tuženik je proturječan u kazivanju, očito u pokušaju otklanjanja obveze platiti radove. Uz navedeno, tuženik je jasno potpisao radove za koje je navedeno da je riječ o dodatnim radovima, navedeno je pojedinačno o kojim je radovima riječ i u kojem iznosu.

11.2. O tome jesu li sporni radovi obuhvaćeni osnovnim ugovorom ili se radi o dodatnim radovima izjasnio se i sudski vještak koji je u nalazu i mišljenju jasno iskazao da se radi o dodatnim radovima, zatim da je naručitelj potpisao račune sa specifikacijom radova i da je to u praksi redovna pojava, jer se dodatni radovi posebno ugovaraju van inicijalne specifikacije tj. ugovora o gradnji. Dakle, i sudski je vještak potvrdio da je riječ o dodatnom radu kao i to da se redovito dodatni radovi ugovaraju izvan početnog ugovora o gradnji, jer je u brodograđevnoj praksi takav način proširenja opsega poslova naknadnim radovima uobičajen; nemoguće je sagledati sve moguće promjene i zahtjeve koji se javljaju tijekom gradnje ili remonta broda. Potvrdio je i to da je uobičajeno da se po izvedenim dodatnim radovima ovjeri njihova specifikacija. Pritom, u dijelu kojim je sudski vještak bavio pitanjima sklapanja ugovora i ugovaranja tih radova, kao i nazivom isprava (predatnica), pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je riječ o pravnom pitanju a ne o zadaći sudskom vještaku očitovati se o pitanjima o kojima je potrebno sudu nedostajuće stručno znanje (brodogradnja).

11.3. Valja naglasiti i slijedeće: sudski vještak je iskazao da zbog toga što nedostaju predatnice izvedenih radova (koje po njegovom tumačenju ovjerava naručitelj i predstavljaju osnovu za ispostavljanje računa), da time nije potvrđeno da su dodatni radovi stvarno i obavljeni te da je u tom smislu potrebno detaljnije očitovanje stranaka. Međutim, u spisu se nalaze ovjerene specifikacije dodatnih radova sa svim elementima na koje sudski vještak ukazuje kada ispravu o izvršenim radovima naziva predatnicom. Samim time što se ovjerena isprava sa specifikacijom dodatnih radova ne naziva predatnicom, doista nije umanjena njena dokazna snaga. Uz navedeno, sudski vještak dovodi u pitanje moguće izvođenje tog posla, ali takav prigovor prije toga u parnici nije istaknut. U tom dijelu se vještak upustio u ocjenjivanje pitanja prelazeći granice vještačenja i ulazeći u ocjenu dokaza što je zadaća suda. Tuženik, što je tužitelj na ročištu 9. lipnja 2022. izričito izjavio, uopće nije osporio okolnost da su ti radovi stvarno izvedeni (str. 429 spisa), a tuženik koji je bio na tom ročištu ni tada tu činjenicu nije osporio.

12. Zato, ocjenjujući sve izvedene dokaze pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su stranke nakon izvršenja radova ugovorenih pisanim ugovorom, ugovorile izvođenje dodatnih radova koje je tužitelj izvršio, nakon toga tuženiku poslao specifikacije u kojima je naveden iznos naknade koju je tuženik dužan platiti za svaku pojedinu stavku, tuženik je račune sa specifikacijama zaprimio i od četiri računa, tri su uredno ovjerena. Nedostajuća ovjera jednog računa nije odlučna, pored rezultata cjelokupnog dokaznog postupka kao i činjenice da tuženik nije osporavao izvođenje tih radova. Tuženika ne oslobađa od obveze plaćanja izvedenog posla niti činjenica što u tom dijelu stranke nisu imale poseban pisani ugovor ili Aneks (čl. 431. PZ-a), budući da ne samo što je tuženik u pretežitom dijelu (tri računa od četiri) ovjerio upravo pisanu specifikaciju koja sadrži sve elemente tog dodatnog rada, nego je sasvim jasno da su u osnovnom Ugovoru stranke njime ugovorile izvođenje samo prve faze, što znači da je ugovorena cijena iz pisanog ugovora obuhvaćala upravo te radove, ne i naknadne.

13. Tuženik u žalbi ničim nije osporio odluku o troškovima postupka, a prvostupanjski je sud i toj odluci dao valjane razloge. Slijedom svega navedenoga, odbijanjem tuženikove neosnovane žalbe presuda je u pobijanom dijelu potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

14. Tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka nije osnovan. Na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, pri odlučivanju koji će se troškovi stranci nadoknaditi, sud će uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o njihovoj visini, odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Ocjenjujući sve okolnosti, ovaj sud zaključuje kako nije riječ o potrebnom trošku pa je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, tužiteljev zahtjev za naknadu troška odgovora na tuženikovu žalbu odbijen.

15. Novčani iznosi u uvodu i izreci presude iskazani su u valuti EUR i kn, primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 (čl. 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, „Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22).

Zagreb, 6. lipnja 2023.

Predsjednik vijeća

Marina Veljak