REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

P-1341/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

RJEŠENJE

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Miru Maslać, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja T. V.. OIB:…, iz K., Z. –

F. …, zastupan po pun. N. J., odvj. u S., protiv tuženika

ad1/ Ž. M. iz S., I. …, OIB:…, ad2/ V. –

V. M., OIB:…, iz S., S.. K. …, tuženici ad1/ i ad2/

zastupani po pun. B. A., odvjetniku u S., ad3/ I. N.

iz S., M. D. …, OIB:… i ad4/ Z. N. iz S.,

M. D. …, OIB:… radi isplate, nakon održane glavne i javne

rasprave zaključene dana 02. svibnja 2023.g. u nazočnosti tužitelja osobno, pun. tužitelja i pun. tuženika ad1/ i ad2/, te tuženika ad3/ i ad4/, a na ročištu od 06. lipnja 2023.g., zakazanom radi donošenja i objave presude,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se u cijelosti, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

»I./ NALAŽE se tuženicima pod 1. Ž. M. i pod 2. V. – V. M. u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od po 49.314,65 kn/6.545,17 Eura svaki, tuženik pod 3. I. N. i tuženik pod 4. Z. N. iznos od po 24.657,31 kn/3.272,58 Eura svaki, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedene iznose teku od 03. travnja 1997.g. pa do potpune isplate i to kako slijedi:

-za period od 03.04.1997.g. do 30.06.2002.g. po stopi od 18% godišnje,

-za period od 01.07.2002.g. do 31.12.2007.g. po stopi od 15% godišnje,

-za period od 01.01.2008.g. do 30.06.2011.g. po stopi od 14 % godišnje,

-za period od 01.07. 2011.g. do 31.07.2015.g. po stopi od 12% godišnje,

-za period od 01.08.2015.g. pa nadalje po stopi zatezne kamate koja je određena odredbom čl.29. stv.2.

ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita

odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. / NALAŽE se tuženicima od 1. – 4. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi parnični trošak sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine

dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.«

r i j e š i o  j e

I Odbija se u cijelosti prijedlog tužitelja za izdavanjem privremenih mjera koje glase: »1. Radi osiguranja tražbina tužitelja prema tuženiku pod 1. M. T. i iznosu od 74.550 Kuna sa kamatama od od podnošenja tužbe do isplate, prema tuženiku pod 2. V. T. u iznosu od 24.850 Kuna s kamatama od podnošenja tužbe. do isplate i prema tuženici pod 3. N. K. u iznosu od 24.850 Kuna s kamatama od podnošenja tužbe do isplate, određuje se zapljena novčanih sredstava, koja tuženici pod 1., 2. i 3. imaju primiti na javnoj dražbi kod prodaje stana u prizemlju stambene zgrade I. … i to tuženika pod 1. u iznosu od 74.550 sa kamatama od podnošenja tužbe do isplate, tuženik pod 2. u iznosu od 24.850 sa kamatama od podnošenja tužbe do isplate i tuženica pod 3. u iznosu od 24.850 sa kamatama od dana podnošenja tužbe do isplate, s time da će izvršni sud O. suda u S. gore zaplijenjene iznose koje pripadaju tuženicima pod 1.,

2. i 3. na javnoj dražbi položiti u sudski depozit, pod prijetnjom izvršenja.

2. Ova privremena mjera ima trajati do pravomoćnog okončanja postupka u ovoj parnici. «

»1. Radi osiguranja tražbine tužitelja prema tuženiku pod 1. T. M.

u iznosu od 74.550,00 kuna sa kamatama od podnošenja tužbe do isplate, prema tuženiku pod 2. T. V. u iznosu od 24.850,00 kn s kamatama

od podnošenja tužbe do isplate i prema tuženici pod 3. K. N. u iznosu

od 24.850 kuna s kamatama od podnošenja tužbe do isplate, određuje se zabrana otuđenja i opterećenja stana u prizemlju stambene zgrade, anagrafske oznake I. …, sagrađene na čest. zgr. … Z.U. … K.O. S., a koji stan je u vlasništvu tuženika pod 1. za 3/6 dijela, tuženika pod 2. za 1/6 dijela i tuženice pod 3. za 1/6 dijela.

2. Privremenu mjeru zabrane otuđenja i opterećenja navedenog stana izvršit će zemljišnoknjižni odjel O. suda u S. zabilježbom u Z.U. … K.O. S..

3. Ova privremena mjera trajat će do pravomoćnog okončanja postupka u ovoj parnici. «

II Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tuženicima ad1/ Ž. M. i ad2/ V. – V. M., parnični trošak u iznosu od 4.230,54 € / 31.875,00 kn[1] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 06. lipnja 2023.g. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 03. travnja 1997.g. kod ovog suda zaprimljena je tužba tužitelja M.

V. protiv tuženika ad1/ T. M., ad2/T. V. i ad3/

K. N. u kojoj se navodi da su stranke suvlasnici stana u prizemlju stambene zgrade sagrađene na čest. zgr. … Z.U. … K.O. S. i to tužitelj za 1/6 dijela, tuženik pod 1. za 3/6 dijela, tuženik pod 2. za 1/6 dijela i tužena pod 3. za 1/6 dijela. Stambena zgrada gore opisana s anagrafskim brojem I. …, u kojoj se nalazi navedeni stan suvlasnosti stranaka, sagrađena je 1904. godine prema normativima i standardima iz vremena kada je kuća građena, pa tako i stanovi, uključujući i ovaj stan u prizemlju suvlansosti stranaka. Tužitelj je izvršio razna investiciona i druga ulaganja u navedeni stan, jer se nalazio u derutnom stanju, i to prema a normativima i standardima modernoga doba. Već 1954.g. tužitelj je pristupio jednoj fazi uređenja stana pa je do dobijanja kredita 1964. godine od svojeg poduzeća E. S., utrošio vlastitih sredstava u iznosu od 229.400

tadašnjih jugoslavenskih dinara. Prije dobijanja kredita tužitelj je opisao stanje stana, da bi se dobio kredit dopisom od 1.06.1959. upućenom poduzeću E.

S.. Iza toga je tužitelj dobio kredit od svojeg poduzeća E. na temelju ugovora od 25.07.1964. u iznosu od tadašnjih jug. dinara 500.000, te nastavio i dovršenje uređenja stana, po ugovoru o kreditu od 25.07.1964. Ta investiciona i druga ulaganja u unutrašnje dijelove stana su slijedeća: a) zamjena dotrajalih električnih instalacija u stanu: drvodjelski radovi, postava parketa i podova u tri sobe, razni građevinski materijal, za deratizaciju, salonit cijevi, cementne ploče, cementne pločice, gašeno vapno, zidne pločice, za bojadisarske radove, ploča i perforirani sudoper i dr., umivaonik, sifon, školjka i dr., sudoper, ventili izljevni i prelijevni, cijev lijevana i dr., kada lijevana, ventil izljevni i prelijevni, lančani sifon, vratašca i dr., koljeno pocinčano, skufe i ripli pocinčano i koljeno pocinčano i propusni ventil i dr. u bojler i ostalo pripadajuće bojleru, jelovina i lesonit i dr., sve u ukupnom iznosu od 776.050 dinara. Prije dobivanja kredita tužitelj da je utrošio iznos od 229.400 dinara, što sveukupno iznosi 1,005.450 din. Ovim gore opisanim investicionim ulaganjima od derutnog i dotrajalog stana starih normativa i standarda budući je zgrada u kojoj se nalazi stan izgrađena 1904. godine izgrađen je moderan i standardan stan prema modernim normativima i standardima uslijed čega je vrijednost stana povećana za najmanje 42.000 DEM, odnosno u Kunama 149.100 Kuna. Ovo da je sve učinjeno u korist svih suvlasnika. Slijedom toga od ovog ukupnog iznosa povećane vrijednosti stana u iznosu od 149.100 Kuna, na tužitelja kao suvlasnika za 1/6 bi otpadalo 24.850 Kuna, na tuženika pod 1. kao suvlasnika za 3/6 dijela bi otpadalo 74.550 Kuna, na tuženika pod 2. kao suvlasnika za 1/6 dijela bi otpadalo 24.850 Kuna i na tuženicu pod 3. kao suvlasnicu za 1/6 dijela bi otpadalo 24.850 Kuna.

2. Slijedom svega naprijed navedenog tužitelj je predložio da sud, nakon provedenog postupka donese slijedeću presudu:

»I. Dužan je tuženik pod 1. M. T. u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja isplatiti tužitelju iznos od 74.550 Kuna sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do potpune isplate.

II. Dužan je tuženik pod 2. V. T. u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja isplatiti tužitelju iznos od 24.850 Kuna sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do potpune isplate.

III. Dužna je tuženica pod 3. N. K. u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja isplatiti iznos od 24.850 Kuna tužitelju sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do potpune isplate.

IV. Dužni su tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja nadoknaditi tužitelju srazmjerni dio parničnog troška.«

3. Tužitelj je dalje naveo da je stan u kojemu je tužitelj izvršio investiciona i druga ulaganja predmet javne dražbene prodaje za dan 16.04.1997. godine u izvršnom postupku pod broj I- …. O. suda u S.. Tuženici pod 1., 2., i 3. da bi kod prodaje stana na dražbi svaki dobio dio postignute cijene na dražbi. Tuženici pod 1., 2. i 3. nemaju novčanih sredstava, da bi namirili veliko potraživanje tužitelja po ovoj tužbi, pa stoga prijeti opasnost da kada bi tuženici pod 1., 2. i 3. primili novčana sredstva na dražbi od prodanog stana, da bi tako tužitelj bio osujećen u naplati svojih potraživanja, što bi u krajnjoj liniji dovelo tužitelja da pretrpi tešku i nenaknadivu štetu pogotovo što je stan dobio na povećanoj vrijednosti upravo zbog investicionih i drugih ulaganja koje je izvršio tužitelj u navedenom stanu, pa bi time i tuženici pod 1., 2. i 3. bili i neopravdano obogaćeni na teret tužitelja.

Stoga postoje svi uvjeti za izdavanje privremene mjere, pa radi toga tužitelj predlaže sudu da hitno i neodloživo izda i provede slijedeću

PRIVREMENU MJERU

»1. Radi osiguranja tražbina tužitelja prema tuženiku pod 1. M. T. i iznosu od 74.550 Kuna sa kamatama od od podnošenja tužbe do isplate, prema tuženiku pod 2. V. T. u iznosu od 24.850 Kuna s kamatama od podnošenja tužbe. do isplate i prema tuženici pod 3. N. K. u iznosu od 24.850 Kuna s kamatama od podnošenja tužbe do isplate, određuje se zapljena novčanih sredstava, koja tuženici pod 1., 2. i 3. imaju primiti na javnoj dražbi kod prodaje stana u prizemlju stambene zgrade Istarska 15 i to tuženika pod 1. u iznosu od 74.550 sa kamatama od podnošenja tužbe do isplate, tuženik pod 2. u iznosu od 24.850 sa kamatama od podnošenja tužbe do isplate i tuženica pod 3. u iznosu od 24.850 sa kamatama od dana podnošenja tužbe do isplate, s time da će izvršni sud O. suda u S. gore zaplijenjene iznose koje pripadaju tuženicima pod 1.,

2. i 3. na javnoj dražbi položiti u sudski depozit, pod prijetnjom izvršenja.

2. Ova privremena mjera ima trajati do pravomoćnog okončanja postupka u ovoj parnici. «

4. Dana 14. studenoga 1997.g. kod ovog suda zaprimljen je podnesak tužitelja u kojem je tužitelj naveo da je stan u kojemu je tužitelj izvršio investicijska i druga ulaganja predmet javne dražbe u izvršnom postupku pod brojem I-… O. suda u S.. S obzirom da tuženici osim predmetnog stana nemaju druge imovine to jest novčanih sredstava, tuženici bi prodajom istog spriječili odnosno znatno otežali prisilno ostvarenje tužiteljeve tražbine, a imajući na umu da bi tužitelju time nastupila teška i nenadoknadiva šteta, predlaže se da sud odredi i provede sljedeću

PRIVREMENU MJERU

»1. Radi osiguranja tražbine tužitelja prema tuženiku pod 1. T. M.

u iznosu od 74.550,00 kuna sa kamatama od podnošenja tužbe do isplate, prema tuženiku pod 2. T. V. u iznosu od 24.850,00 kn s kamatama

od podnošenja tužbe do isplate i prema tuženici pod 3. K. N. u iznosu

od 24.850 kuna s kamatama od podnošenja tužbe do isplate, određuje se zabrana otuđenja i opterećenja stana u prizemlju stambene zgrade, anagrafske oznake Istarska 15, sagrađene na čest. zgr. … Z.U. … K.O. S., a koji stan je u vlasništvu tuženika pod 1. za 3/6 dijela, tuženika pod 2. za 1/6 dijela i tuženice pod 3. za 1/6 dijela.

2. Privremenu mjeru zabrane otuđenja i opterećenja navedenog stana izvršit će zemljišnoknjižni odjel O. suda u S. zabilježbom u Z.U. … K.O. S..

3. Ova privremena mjera trajat će do pravomoćnog okončanja postupka u ovoj parnici. «

5. Na ročištu od 14. studenoga 1997.g. tuženik ad 1/ naveo je da se protivi tužbi, traži da ista bude odbijena uz osudu tužitelja na snašanje par. troška, te se ujedno protivi i predloženim privremenim mjerama i to sve iz slijedećih razloga: da su nesporni su suvlasnički dijelovi stana. Kod ovog suda da je vođen postupak pod IIP-… u kojem postupku je razvrgnuta zajednica vlasnosti te određena civilna dioba. U tijeku da je izvršni postupak dražbovanjem predmetnog stana pod br I-…. Tuženik naime koji sam koristi predmetni stan i ovom tužbom želi što više onemogućiti diobu i u ranijim postupcima je postavljao slične zahtjeve. Tužitelju kao suvlasniku u konkretnoj situaciji ne pripada nikakva naknada a to iz razloga što je on bio dužan koristeći stan održavati istoga. Normalne troškove održavanja ne može sada tražiti od drugih suvlasnika. Ukoliko je izvršio neke od radova za koje tvrdi za iste nije tražio nikakvo odobrenje od strane drugih suvlasnika a ti radovi prema samim gornjim navodima vršeni su pred mnogo godina te su se većina njih i amortizirali. Opreza radi postavlja se prigovor zastare potraživanja. Ujedno se postavlja prigovor prijeboja. Naime tuženik godinama ne plaća nikakvu naknadu za korištenje predmetnog stana pa je on sve iznose koje je bio dužan platiti ostalim suvlasnicima mogao trošiti za održavanje. U tužbi tužitelj navodi koje radove i po kojoj cijeni je izvršio. Prema tome zna se koliko je što koštalo i da li se radi o nužnim ili luksuznim radovima. Na koji način je tužitelj došao do iznos nije jasno i tužitelj bi to morao objasniti. Tuženik je dalje naveo da se protivi izdavanju privremene mjere jer je očito da tužitelj želi ovim zahtjevima onemogućiti diobu kao i dražbu predmetnog stana. On, točnije njegov sin koriste stan, ne plaćaju ništa i jasno je da im odgovara kako i sporovi trajali što duže.

6. Na istom ročištu zaprimljen je podnesak tuženika ad2/ u kojem je tuženika ad2/ istakao da osporava u cijelosti tužbeni zahtjev, te u spis prilaže pisani odgovor na tužbu u 3 primjerka koji se uručuje punomoćniku tužitelja i tuženika ad 1. Dodatno navodima iz odgovora na tužbu ističe kako ne predstavlja istinitu činjenicu da bi predmetne radove iz 1954.g. obavljao tužitelj već sve te radove i nabavu materijala odnosno financiranje obavio je upravo tuženik ad 2 obzirom daje u to vrijeme boravio u stanu za razliku od tužitelja.

7. U podnesku zaprimljenom na istom ročištu, tuženik ad2/ je istakao da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cjelini, odnosno suglasan je s navodima odgovora na punomoćniku tuženika pod 1) ukoliko nije u suprotnosti s daljnjim navodima iz ovog odgovora na tužbu. Da je točno da je tuženik pod 2) suvlasnik za 1/6 dijela stana položenog u prizemlju zgrade I. … u S., te da je zgrada u kojoj se nalazi stan građena 1904 godine. Tužitelj, iako suvlasnik samo za 1/6 dijela stana položenog u prizemlje u stambenoj zgradi I. … u S., koristi cijeli stan sa članovima obitelji bez ikakve naknade prema ostalim suvlasnicima odnosno prema suvlasniku označenom kao tuženik pod 2. Tuženik pod 2) ne poriče da je tužitelj, u cilju održavanja stana izvodio radove u stanu, te kako se u tom slučaju radi o radovima koji omogućavaju normalno korištenje stana te da je uobičajeno da troškove za tako izvedene radove u potpunosti snosi korisnik stana odnosno tužitelj bez prava na bilo kakvu naknadu od drugih suvlasnika. Za eventualne radove koji bi činili investicijsko održavanje, prije izdvojenja tih radova, za vrstu i opseg, tužitelj je trebao osigurati suglasnost ostalih suvlasnika, pa kako je takva suglasnost izostala to tuženik pod 2) osporava zahtjev tužitelja za naknadom po tom osnovu.

8. Dana 13. siječnja 1999.g. zaprimljen je podnesak nasljednika iza smrti tuženika ad2/ u kojem se navodi da je tuženik ad2/ T. V. umro, a da se kao

njegova nasljednica javlja Z. Z., koja poriče sve navode tužbe, koja se protivi tužbi i predlaže da sud odbije tužbu uz osudu tužitelja na plaćanje troškova parničnog postupka. U podnesku se dalje navodi da tužitelj nije izvršio nikakve radove niti je uložio ikakve novce u navedeni stan već da je to radio isključivo pok. T. V. s obzirom da je u to vrijeme on živio u tom stanu.

9. Dana 5. ožujka 2002. zaprimljen je podnesak tuženika T. V. i Z. Z. u kojem se navodi da tužena T. V. nije iza smrti svog supruga

T. V. naslijedila njegov dio spornog stana već da je 1/6 naslijedila tuženica Z. Z. kao kćerka, zbog čega T. V. ističe prigovor

pasivne legitimacije. Tužena pak Z. Z. pored već navedenog ističe prigovor zastare potraživanja.

10. Na ročištu od 8. travnja 2002. tužitelj je uredio tužbu na način da kao tuženika ad 2/ označava njezina nasljednika i pravnog slijednika Z. Z.. Tužitelj je dalje naveo da istaknuti prigovor zastare nije osnovan iz razloga što bi dospjelost ovog zahtjeva na ulaganje trebala početi teći od isticanja zahtjeva za prodaju predmetnog stana u postupku izvršenja broj I-….

11. Procesnim rješenjem na istom ročištu od 8. travnja 2002. sud je utvrdio da je u parnicu na mjesto preminulog tuženika T. V. stupila njegova

nasljednica Z. Z..

12. Rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem II P-…od 18. svibnja 2007. utvrđen je prekid postupka zbog smrti tužene ad3/ K. N..

13. Rješenjem ovog suda II P-…od 3. lipnja 2015. nastavljen je postupak prekinut rješenjem ovog suda broj II P-…od 18. svibnja 2007., a točkom II. rješenja pozvani su Z. N. i I. N. da kao nasljednici pok. K.

N. preuzmu postupak u ovoj pravnoj stvari, a koji je zbog smrti tužene prije prekinut.

14. Podneskom zaprimljenim kod ovog suda dana 11. veljače 2016. tužitelj je izvijestio sud da je u međuvremenu tuženik ad1/ umro i da su njegovi nasljednici sin Ž. M. i žena V. M.. Isto tako, da je umrla tužena ad2/ Z.

Z., ali bez nasljednika. Da je umrla i tužena ad3/ K. N. čiji su

nasljednici sinovi I. N. i Z. N.. Slijedom navedenog tužitelj je uredio

tužbu tako da je kao tuženika ad1/ označio Ž. M., ad2/ V. M., ad3/

I. N. i ad4/ Z. N..

15. Rješenjem ovog suda II P-…od 2. svibnja 2016. nastavljen je postupak prekinut zbog smrti T. M. te su pozvani Ž. M. i V. M. da

kao nasljednici pok. T. M. preuzmu postupak u ovoj pravnoj stvari.

16. Na ročištu od 26. listopada 2016. punomoćnik tužitelja obavijestio je sud da je tužitelj M. V. preminuo, zbog čega je sud rješenjem pod poslovnim brojem II P-…od 26. listopada 2016. prekinuo postupak.

17. Dana 19. studenog 2019. zaprimljen je podnesak tužitelja kojim podneskom je tužitelj obavijestio sud da je jedini nasljednik tužitelja T. V., zbog čega je uređena tužba na strani tužitelja te je kao tužitelj označen T. V., sin pok. M., OIB: ….

18. Rješenjem od 17. prosinca 2019. nastavljen je prekinuti postupak. Na ročištu od 13. srpnja 2020. tuženici ad1/ i ad2/ istakli su između ostalog da je prednik tužitelja nakon što je bio prisiljen napustiti predmetni stan uništio namjerno niz stvari koje su bile napravljene, poput prozora, električnih žica na plafonima i drugo.

19. Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev u svom podnesku zaprimljenom kod ovog suda dana 21. listopada 2022.g. kada je zatražio donošenje presude slijedećeg sadržaja:

»I./ NALAŽE se tuženicima pod 1. Ž. M. i pod 2. V. – V. M. u roku

do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od po 49.314,65 kn/6.545,17 Eura svaki, tuženik pod 3. I. N. i tuženik pod 4. Z. N. iznos od po 24.657,31 kn/3.272,58 Eura svaki, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedene iznose teku od 03. travnja 1997.g. pa do potpune isplate i to kako slijedi :

-za period od 03.04.1997.g. do 30.06.2002.g. po stopi od 18% godišnje,

-za period od 01.07.2002.g. do 31.12.2007.g. po stopi od 15% godišnje,

-za period od 01.01.2008.g. do 30.06.2011.g. po stopi od 14 % godišnje,

-za period od 01.07. 2011.g. do 31.07.2015.g. po stopi od 12% godišnje,

-za period od 01.08.2015.g. pa nadalje po stopi zatezne kamate koja je određena odredbom čl.29. stv.2.

ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita

odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

II. / NALAŽE se tuženicima od 1. – 4. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi parnični trošak sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine

dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. «

20. Tijekom postupka sud je strankama pružio mogućnost za izjašnjavanjem, te su izvedeni dokazi pregledom rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-…od 10. lipnja 1998. donesenog iza smrti pok. T. V., izveden je dokaz

pregledom procjene vrijednosti stana u objektu S. – I. broj … sačinjene od strane E. D. S., pregledom troškovnika za radove na dovršenju stana

vlasnika V. M. u I. ulici broj …, sačinjenog od građevinskog

tehničara L. P. dana 10. travnja 1964., pregledom priloženih računa,

pregledom rješenja o nasljeđivanju donesenog iza smrti K. T. N.

od 27. lipnja 2006., pregledom rješenja o nasljeđivanju iza pok. M. V.,

sina G. od 15. veljače 2017., izveden je dokaz saslušanjem tužitelja T.

V., tuženika I. N. i Z. N., izveden je dokaz

saslušanjem svjedoka D. S., izveden je dokaz građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ž. Č. zaposlenog u tvrtci S.

v… d.o.o., izveden je dokaz pregledom pisanog vještva – nalaza i stručnog mišljenja tvrtke S. v… d.o.o. zaprimljenog kod ovog suda dana 12. srpnja 2022., izveden je dokaz saslušanjem vještaka Ž. Č., izveden je dokaz pregledom rješenja O. suda u S. odjela za zemljišne knjige poslovni broj

Z-…, izveden je dokaz pregledom spisa ovog suda poslovni broj Z-…,

spisa ovog suda O-…, II P-…, O-…, I R-…, te je izveden dokaz pregledom ostale priložene dokumentacije.

21. Ocjena i analiza izvedenih dokaza provedena je u skladu s čl.8. Zakona o parničnom postupku (»Narodne Novine« br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 – odluka USRH, 84/08, 46/08 – odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst i 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, dalje: ZPP).

22. Punomoćnik tužitelja, te tuženika ad 1/ i ad 2/ popisali su parnični trošak. 23. Tužbenim zahtjevom u ovoj pravnoj stvari tužitelj traži od tuženika, pod 1. Ž. M. i pod 2. V. – V. M. da isplate tužitelju iznos od po 49.314,65

kn/6.545,17 Eura svatko od njih, zatim od tuženika pod 3. I. N. i tuženika

pod 4. Z. N. iznos od po 24.657,31 kn/3.272,58 Eura svatko od njih, po

osnovi ulaganja izvršenih u stan koji se nalazi u S., I. …. U konkretnom slučaju tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je prvobitno označeni tužitelj pok. M. V., otac tužitelja T. V., bio suvlasnikom stana u

S., I. … za 1/6 dijela, te da je isti ulaganjem u predmetni stan povećao vrijednost istoga. Na taj način da je dio njegove imovine prešao u imovinu tuženika, inače ostalih suvlasnika predmetnog stana i to sada pok. T. M., inače suvlasnika za 3/6 dijela predmetnog stana, zatim sada pok. T. V.,

suvlasnika za 1/6 dijela stana, te K. N., suvlasnice za 1/6 dijela predmetnog stana.

24. U vrijeme kada su radovi u stanu obavljeni, odnosno kada se prijelaz imovine dogodio, dijelom 1954.g. i dijelom 1964.g. na pravnoj snazi bio je Opći građanski zakonik, gdje je u paragrafu 1431 propisano:

»Ako je tko s bludnje, baš da bi bila bludnja zakonom za takvu priznata dao kome kakvu stvar, ili mu je učinio kakav posao, što ga ovaj nije imao pravo od njega iskati; može se redovito u prvom slučaju iskati stvar natrag, a u drugom zahtijevati plaća prema nabavljenoj koristi.«

25. Među strankama nije sporno da su sada pok. M. V., te prvobitno

označen tuženici, sada pok. T. V. i K. N. bili suvlasnici predmetnog stana.

26. Također, nije sporno da je prvobitno označeni tužitelj M. V. u vrijeme podnošenja tužbe bio suvlasnikom predmetnog stana za 1/6 dijela, T.

V. za 3/6 dijela, i K. N. za 1/6 dijela. U odnosu na u tužbi označenog tuženika T. M., za navesti je da je na ročištu od

14.11.1997.g., u odgovoru na tužbu, pun. T. M. naveo da su suvlasnički dijelovi među strankama nesporni, međutim, tijekom trajanja postupka nasljednici pok. T. M. istakli su da je u vrijeme obavljanja radova suvlasnica predmetnog stana za 3/6 dijela bila D. M., a ne njihov prednik T.

M..

27. Među strankama je sporno:

- je li potraživanje tužitelja zastarjelo,

- je li prvobitno označeni tužitelj sam koristio predmetni stan, te je li dužan tuženicima isplatiti naknadu za korištenje njihovih suvlasničkih udjela, odnosno njegovo potraživanje prebiti sa potraživanjem ostalih suvlasnka po osnovu korištenja predmetnog stana,

- je li pok. M. V. imao suglasnost ostalih suvlasnika za ulaganjem u predmetni stan.

- pasivna legitimacija tuženika ad1/ i ad2/,

28. Na ročištu od 20.05.2022.g. sud je pregledao spis ovog suda poslovni broj IIP- 200/99 ranije oznake IIP-… te je utvrđeno da je presuda ovog suda pod posl. brojem IIP … od 13.10.1993.g. pravomoćna pod toč. I tužbenog zahtjeva kojom je isti usvojen, a zajednica nekretnina stranaka –stana u S., I. …, razvrgnuta, s nalogom da se ima izvršiti civilna dioba istog stana.

29. Pregledom dokumentacije koju je prvobitno označeni tužitelj pok. M.

V. priložio na okolnost tvrdnji da je izvršio ulaganja u sporni stan, sud je utvrdio:

- da je pok. M. V. sa tvrtkom E. zaključio ugovor o zajmu

za stambenu izgradnju, te da je temeljem navedenog ugovora pok. M.

V. isplaćen iznos od 500.000 tadašnjih dinara,

- da je navedeni ugovor zaključen radi dogradnje obiteljske kuće pok. M.

V. u S., I. …,

- da iz navedenog Ugovora proizlazi da je pok. M. V. pored iznosa od 500.000 dinara uložio u predmeti stan daljnjih 229.400 dinara,

- da je sačinjen troškovnik za radove na dovršenju stana vlasnika M. V. u I. u. … u S., iz kojeg proizlazi da ukupna cijena zidarskih radova iznosi tadašnjih 319.000 dinara, instalacije vode i kanalizacije 180.400 dinara, keramički radovi 30.000 dinara, stolarski radovi 140.000 dinara, električna instalacija 60.000 dinara, sveukupno 729.400 dinara,

- da je sačinjen Zapisnik o bodovanju stana iz kojeg proizlazi da ukupna neto površina stana iznosi 79,78 m2.

- da su priloženi računi za obavljene radove i kupljeni materijal,

- da je prema vještvu vještaka Ž. Č. provedenom u ovom postupku vrijednost radova koje je pok. M. V. obavio u predmetnom stanu iznosila prema današnjim cijenama 236.335,70 kn ili 31.393,94 kn.

- da je vrijednost nekretnine prije uređenja iznosila 131.118,11 €,

- da sadašnja tržišna vrijednost nekretnine iznosi 262.236,24 €.

30. U odnosu na prigovor zastare za navesti je slijedeće:

Po ocjeni ovog suda, prigovor zastare je bez osnova, budući da bi u ovom slučaju vrijeme zastare moglo početi teći tek nakon što se tadašnji tužitelj M. V. iselio iz stana. U konkretnom slučaju iz rezultata provedenog postupka sud je utvrdio da je tadašnji tužitelj M. V. u vrijeme podizanja tužbe 1997.g. stanovao u predmetnom stanu, pa vrijeme zastare nije ni počelo teći. Do zaključenja glavne rasprave tuženici nisu dostavili dokaze da bi pok. M. V. iselio iz stana najmanje 5 godina prije podnošenja tužbe. Pregledom spisa ovog suda posl. broj IIP- …, koji je priložen ovom spisu, sud je utvrdio da je prednik tuženika ad1/ i ad 2/ T. M. kao tužitelj u postupku IIP-…u svom podnesku kojeg je

predao na ročištu od 11. travnja 2006.g. naveo da potražuje štetu od M.

V., prvobitno označenog tužitelja u ovom postupku, za razdoblje od

01.12.1996.g. pa do momenta kada je tuženik u ovršnom postupku iseljen iz stana, tj. do 27.10.2004.g. Dakle, sud je iz navoda prednika tuženika ad1/ i ad2/ pok. T. M. u postupku IIP-…utvrdio da je u ovom postupku tužitelj

M. V. u predmetnom stanu boravio do 27.10.2004.g. Isto tako, u tom postupku pravomoćnom presudom obvezan je M. V. isplatiti za razdoblje

od 01.01.1997.g. do zaključno s 01.011.2004.g. mjesečni iznos od po 1.000,00 kn na ime korištenja suvlasničkog udjela T. M.. Konačno, u predmetu ovog suda poslovni broj IIP-…, na ročištu od 13. listopada 2006.g. raspravni sudac evidentirao je na zapisnik da je izvršen uvid u spis ovog suda OVR-…te da je utvrđeno da je stan prodan 20. srpnja 2004.g. tužitelju u tom postupku T.

M., te da te je tuženik u tom postupku M. V. stan napustio 27.

listopada 2004.g. Dakle, iz svega naprijed navedenog razvidno je da je M.

V. bio u posjedu spornog stana sve do 27.10.2004.g. S obzirom da je tužba u ovom predmetu zaprimljena dana 03.04.1997.g., a da zastara počima teći danom izlaska iz stana osobe koja je izvršila ulaganja, u konkretnom slučaju M.

V., to je razvidno da u konkretnom slučaju zastara nije ni počela teći pa prigovor zastare nije osnovan.

31. U odnosu na prigovor prijeboja istaknut od strane tuženika na roč. od 14.11.1997.g. za navesti je slijedeće: pretpostavke građanskopravnog prijeboja propisane su čl. 195. i 196. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 197/95., 71/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje: ZOO), koji je bio na pravnoj snazi u vrijeme isticanja prigovora prijeboja, a to su uzajamnost, istovrsnost, dospjelost i utuživost tražbina te izjava o prijeboju, s time da prijeboj ne nastaje ispunjenjem pretpostavki, nego tek izjavom o prijeboju, dakle za pravni učinak prijeboja relevantno je vrijeme davanja izjave o prijeboju. Potrebno je istaći da je tuženik istakao samo prigovor prijeboja, bez da je naznačio iznos prijeboja, a što je bio u obvezi, te da na okolnost prigovora prijeboja tuženik nije dostavio ni predložio izvođenje bilo kakvih dokaza. Pri tome se tuženik nije pozvao na postojanje bilo kakvog računa, pravomoćne sudske presude ili eventualno postojanja bilo kakvog sudskog postupka.

32. U odnosu na prednje, potrebno je istaći da osim ostalih pretpostavki (utuživost zamjenjivost, istovrsnost i dospjelost potraživanja) mora biti određen tako da bi se po njemu moglo postupiti, tj. mora biti i kvantitativno određen. Za samu opstojnost prigovora o prijeboju potrebno je određeno navesti što se stavlja u prijeboj utuženog potraživanja, jer bez tog nema ni prigovora prijeboja.

33. U konkretnom slučaju tuženik je istakao da se prijeboj odnosi na korištenje stana od strane tužitelja, međutim, istaknuti prigovor prijeboja nije određen po kvantiteti jer nije određena visina koja bi se trebala prebiti, kompenzirati sa potraživanjem tužitelja pa se sa takvim, konkretnim, prigovorom prijeboja nije moglo postupiti. Pri tome je za ponoviti da se tuženik, nije pozvao niti na bilo kakav račun ili pak sudski postupak koji bi tekao između stranka, a niti na pravomoćnu presudu iz čega bi se eventualno mogla utvrditi visina prijeboja.

34. Slijedom svega naprijed navedenog, s obzirom da prigovor prijeboja nije kvantitativno određen po visini, ocjena je ovog suda da prigovor prijeboja nije osnovan.

35. U odnosu na prigovore tuženika ad1/ i ad2/ na vještvo vještaka Ž. Č., za navesti je slijedeće:

Sud je na okolnost prigovora tuženika ad1/ i ad2/ na vještvo vještaka Ž. Č. izveo dokaz saslušanjem vještaka. Tuženici ad1/ i ad2/ su i nakon saslušanja vještaka i dalje ustrajali u prigovorima, međutim, tuženici nisu predložili provođenje dokaza vještačenjem po novom vještaku, pa je sud s obzirom na navedeno, te kod činjenice da sud nije ovlašten izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile, prihvatio vještvo koje je sačinjeno za potrebe ovog postupka i koje je sudu jedino bilo dostupno, a to je vještvo vještaka Ž. Č.. Analizirajući pisano vještvo vještaka

Ž. Č., te dopunu tog vještva, zajedno sa ostalim provedenim dokazima,

ocjena je ovog suda da je vještak Ž. Č. u cijelosti, stručno i iscrpno odgovorio na sva postavljanja pitanja, te da se njegov nalaz i mišljenje te odgovori na raspravi temelje na priloženim ispravama i to priloženim računima, troškovnikom i elaboratima koje je u spis dostavio tužitelj M. V., a koji su izdani i potvrđeni od strane ovlaštenih tvrtki i osoba.

36. Budući da je vještak Ž. Č. jasno, određeno i stručno odgovorio na sve primjedbe tuženika i budući je svoj nalaz temeljio na materijalnim dokazima priloženim u spisu, to je zaključak ovog suda da je vještvo izrađeno sukladno odredbi čl. 260. ZPP, te u skladu sa priloženom dokumentacijom, slijedom čega, po ocjeni ovog suda, nije ni bilo razloga na temelju odredbe čl. 261. st. 3. ZPP odrediti novo vještačenje. Međutim, s obzirom da tuženici ad1/i ad2/ i nisu predložili novo vještačenje, te s obzirom da sud ne može provoditi dokaze koje stranke nisu predložile, to se nisu ostvarile pretpostavke za određivanjem novog vještaka i provođenjem dokaza novim vještačenjem. Slijedom svega naprijed navedenog, sud je u cijelosti prihvatio vještvo vještaka Ž. Č..

37. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije koji je istaknut od strane tuženika ad1/, a koji se odnosi na to da tuženik ad1/ nije nasljednik iza pok. T. M., za navesti je slijedeće:

38. Pregledom rješenja o nasljeđivanju iza pok. T. M. posl. broj O- … …od 27.05.2014.g. donesenog od strane javnog bilježnika

Z. M. –Š., sud je utvrdio da je nasljednicom temeljem oporuke proglašena supruga ostavitelja T. M., V.-V. M. za cijelo.

39. Odredbom čl.139.st.1. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19) propisano je da nasljednik odgovara za dugove ostavitelja, dok je st.3.citirane odredbe propisano da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine.

40. U konkretnom slučaju tuženik ad1/ Ž. M. nije naslijedio bilo kakvu

imovinu iza smrti svog oca T. M., pa sukladno gore citiranoj zakonskoj odredbi ne može odgovarati za dugove svog oca T. M.. Slijedom

iznijetog, prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut od strane tuženika ad 1/ Ž. M. ukazuje se osnovanim, slijedom čega je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na tuženika ad1/ T. M..

41. U odnosu na prigovor tuženika ad1/ i ad2/ da pok. T. M. ne bi bio suvlasnikom stana u vrijeme kada su radovi od strane tužitelja u predmetnom stanu obavljeni, već da bi to bila treća osoba, D. M., za navesti je da po ocjeni ovog suda taj prigovor nije od značaja.

42. U odgovoru na tužbu na roč. od 14.11.1997.g. tuženik T. M., zastupan po pun. legitimirao se kao suvlasnik predmetnog stana čineći nespornim suvlasničke udjele na predmetnom stanu, dakle priznavši da je on suvlasnik predmetnog stana za 3/6 dijela. Njegovi nasljednici na ročištu od 17.11.2022.g., ističu da pok. T. M. nije bio suvlasnikom predmetnog stana, već da je to bila D. M..

Tuženici pri tome dostavljanju rješenje o uknjižbi iz kojeg proizlazi da bi D. M. bila doista suvlasnicom predmetnog stana, a ne T. M.. Međutim,

pregledom spisa Z-… sud je utvrdio da rješenje o uknjižbi nosi datum

1.12.1966.g., dok je tužba u ovom predmetu podnesena 10-tak godina kasnije, konkretno 03.04.1997.g.

43. U takvoj situaciji ovaj sud zaključuje da je rješenjem Z-… od 1.12.1966.g., kao suvlasnica doista uknjižena D. M., međutim kod činjenice da je T.

M. 10-tak godina kasnije pred ovim sudom učinio nespornim da bi on bio suvlasnikom za 3/6 dijela predmetnog stana, to ovaj sud zaključuje da je tijekom tih 10 godina došlo do promjene u osobi suvlasnika, te da je suvlasnički dio od 3/6 predmetnog stana na kojima je bila uknjižena D. M. prešao na T.

M..

44. Navedeno potvrđuje pravomoćna presuda ovog suda posl. broj IIP-… od 22. studenoga 2011.g. u kojoj je između ostalog utvrđeno da je predmetni stan na adresi I. …, S., prizemlje, 79,32 m2, bio vlasništvo sad pok. Z.

V. za ½ dijela i D. M. za ½ dijela (tete tužitelja i tuženika), te da je

D. M. naslijedio tužitelj T. M. za ½ dijela.

45. Isto tako, T. M. se u spisu ovog suda IIP-… legitimirao suvlasnikom za 3/6 dijela predmetnog stana i to na ročištu od 01.12.2000.g., kada je podnio protutužbu protiv M. V. kojom je zatražio da mu M.

V. isplati naknadu zbog korištenja njegovog suvlasničkog udjela kojeg on ima u predmetnom stanu u S., I. ….

46. Konačno, pregledom rješenja o nasljeđivanju donesenog iza smrti pok. T.

M. sud je utvrdio da je u njegovu ostavinsku imovinu ušla i nekretnina označena kao zk tijelo II-etaža 0/0 1. trosobni stan sa sobicom i nusprostorijama, u prizemlju, na zapadnoj strani zgrade, kao posebni dio zgrade sagrađene na ZGR … u naravi zemljište bez zgrade I.zk tijelo, zgrada bez zemljišta sagrađena na č.zgr. …, II zk tijelo, upisano u Z.U. … k.o. S., za cijelo (3/6+3/6), dakle, radi se upravo o nekretnini na kojoj je za 3/6 dijela bila uknjižena D. M., a koju je, nakon smrti

D. M. naslijedio pok. T. M., a nakon njegove smrti sada tužena

ad2/ V.-V. M..

47. S obzirom da je pok. D. M. preminula, isto kao i pok. T. M., to

njih dvoje ne mogu isplatiti naknadu za ulaganja koja je pok. M. V. izvršio u njihove suvlasničke dijelove, kao i naknadu za uvećanu vrijednost stana, već za to potraživanje odgovara do visine naslijeđenog dijela nasljednik, a to je u konkretnom slučaju upravo tužena ad2/ V.-V. M., slijedom čega je tužena ad2/ V.-

V. M. pasivno legitimirana u ovom sporu.

48. U odnosu na navode tuženika ad1/ i ad2/ da bi prednik tužitelja, pok. M.

V., prilikom napuštanja stana, uništio namjerno niz stvari, ocjena je ovog suda da isti nisu od značaja u ovoj pravnoj stvari. Naime, kod činjenice da je sud utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, to nisu od odlučnog značaja ni tvrdnje tuženika da bi prednik tužitelja, pok. M. V., prilikom napuštanja stana, uništio namjerno niz stvari.

49. Međutim, sud je saslušao svjedoka D. S., kojeg su tuženici ad1/ i ad2/ predložili na okolnost svojih tvrdnji, iz čijeg je iskaza sud utvrdio da su lusteri i utičnice bile pokidane, da je stan bio zapušten, da nije bilo daske na WC školjci, a vodokotlić je bio polomljen. Cijeneći takav iskaz svjedoka, zaključak je ovog suda da se ne radi o velikim, dramatičnim oštećenjima koji bi mogli utjecati na eventualno smanjenje vrijednosti stana, već o manjim oštećenjima i zamjeni potrošnih materijala poput lustera i wc daske i zamjeni električnih vodova koji su pak, s obzirom na vrijeme kada su postavljeni 1954.g. i 1964.g. bili dotrajali, i koje bi novi vlasnik stana prilikom useljenja u stan, u svakom slučaju zamijenio. S obzirom na navedeno, ocjena je ovog suda da navedeni prigovor, da bi pok. M. V. prilikom iseljenja uništio namjerno niz stvari, nije od značaja u konkretnoj pravnoj stvari.

50. Nadalje, kao sporan ostalo je raspraviti i prigovor istaknut od strane prvobitno označenih tuženika ad1/ T. M. na ročištu od 14.11.1997.g. i prvobitno označenog tuženika ad2/ T. V. u podnesku predanom na ročištu od

14.11.1997.g. da pok. M. V. nije imao ovlaštenje ostalih suvlasnika za ulaganje u sporni prostor, i za izvođenje građevinskih radova u istom prostoru. Kod nesporne činjenice da je tuženik ad1/ T. M. bio suvlasnikom 1/6 dijela predmetnog stana, a tuženik ad2/ T. V. bio suvlasnikom 3/6 dijela

predmetnog stana, to je zaključak ovog suda da su suvlasnici 4/6 dijela predmetnog stana istakli prigovor da pok. M. V. nije imao suglasnost za izvođenjem građevinskih radova za koje traži naknadu u ovom postupku. Što se tiče pak prvobitno označene tužene ad3/ K. N., za navesti je da se ista cijelo vrijeme postupka, sve do njene smrti 2006.g. ponašala pasivno, da ista nije ni odgovorila na tužbu, a ni pristupala na pozvana ročišta. U odnosu na navedeni prigovor, za navesti je slijedeće:

51. Odredbom paragrafa 833 Općeg građanskog zakona, koji je bio na pravnoj snazi u vrijeme kada su izvršeni radovi, propisano je da posjed i upravljanje zajedničkom stvari pripada svim dionicima skupa. U poslovima tičućim se samo urednog upravljanja i uživanja zajedničke glavnice, odlučuje većina glasova, koji se ne broje po osobama, nego po razmjeni dijelova dionikovih.

52. Pregledom priložene dokumentacije i to troškovnika od 10.04.1964.g., te pisanog nalaza i mišljenja vještaka Ž. Č., sud je utvrdio da je pok. M. V. izveo čitav niz zidarskih radova, zatim radova instalacije vode i kanalizacije, keramičkih radova, stolarskih radova, te ugradnje električnih instalacija čime je predmetna nekretnina u cijelosti izmijenjena.

53. Prema shvaćanju ovoga suda, a sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, na predmetnom stanu koji se nalazi u suvlasništvu tužitelja i tuženika, pok. M.

V. obavio je radove koji premašuju okvir redovnog upravljanja stvarju i za koje radove je bila potrebna suglasnost svih suvlasnika.

54. Iz rezultata provedenog postupka sud je utvrdio da je pok. M. V. bio suvlasnikom 1/6 dijela predmetnog stana, dok su ostali suvlasnici imali preostalih 5/6 dijela.

55. Tužitelj na ročištu od 27. travnja 2022.g. navodi da su svi suvlasnici potpisali izjavu da su suglasni da njegov pok. otac M. V. pristupi obnovi stana.

Međutim, tužitelj do zaključenja glavne rasprave nije dostavio takvu izjavu a ni bilo koje druge dokaze iz kojih bi se moglo utvrditi da je pok. M. V. imao suglasnost ostalih suvlasnika za obavljanje predmetnih građevinskih radova u predmetnom stanu kojega je prednik tužitelja bio suvlasnikom za samo 1/6 dijela. Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Nadalje, prema čl. 221.a ZPP ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. U konkretnom slučaju tužitelj nije iznio činjenice ni predložio dokaze za svoje tvrdnje da bi svi suvlasnici potpisali izjavu da su suglasni da njegov pok. otac M. V. pristupi obnovi stana, slijedom

čega takve tvrdnje tužitelja ovaj sud smatra nedokazanima, te ih kao takve ovaj sud nije prihvatio.

56. Tuženik Z. N. u svom iskazu navodi da je pok. V. obnavljao

stan 1958.g., 1959.g., da je tražio suglasnosti ostalih suvlasnika za obnovom stana, a da drugi suvlasnici nisu bili protiv njegovog prijedloga da obnovi stan. 56.1 Međutim, ovaj sud nije mogao prihvatiti bez rezerve navedeni iskaz tuženika Z. N., prvenstveno iz razloga jer spisu ne prileži bilo kakav drugi,

materijalni dokaz, koji bi potvrdio takve navode tuženika Z. N..

56.2 Pored toga, tuženici T. M. i T. V., koji su suvlasnici

predmetnog stana za 4/6 dijela, istakli su na ročištu od 14.11.1997.g. da pok. M.

V. nije tražio odobrenje od ostalih suvlasnika, i da njih dvojica, kao suvlasnici predmetnog stana nisu dali suglasnost za izvođenjem građevinskih radova, iz čega je razvidno da je takav iskaz tuženika Z. N. u suprotnosti sa navodima ostalih suvlasnika - tuženika T. M. i T. V..

56.3. Nadalje, iz navoda tužbe te provedenih dokaza proizlazi da su radovi obavljeni 1954.g., i 1964.g., pa s obzirom da je tuženik Z. N. rođen 1947.g., to proizlazi da je isti u vrijeme obavljanja radova 1954.g. imao 7, a 1964.g. 17 godina, pa je teško za očekivati da je isti sa 7 godina, pa čak i sa 17 godina vodio računa o tome tko je dao suglasnost, a tko ne za obavljanje predmetnih radova.

56.4. Nadalje, sud je cijenio i činjenicu da je pok. M. V. živio sam sa svojom obitelji u predmetnom stanu, da ostali suvlasnici nisu stanovali u tom stanu, zbog čega ostali suvlasnici nisu imali saznanja koje to i kakve građevinske radove pok. M. V. obavlja u predmetnom stanu.

56.5. Konačno, cijeneći ponašanje tuženika ad3/ i ad 4/ tijekom postupka, te njihovog prednika pok. K. N., ovaj sud je zaključio da su tuženici ad3/ I. N.

i ad4/ Z. N., cijelo vrijeme postupka bili suglasni sa navodima tužitelja, a da njihova prednica pok. K. N. nije ni osporila tužbu ni pristupala na ročišta,

iz čega ovaj sud zaključuje da na strani pok. K. N., te njenih nasljednika tuženika ad3/ i ad4/ postoji interes za uspjeh tužitelja u ovom sporu. Naime, tuženici ad3/ i ad4/ nisu se protivili rezultatima provedenog vještačenja, potom se nisu protivili ni uređenom tužbenom zahtjevu, a isti su, nakon što se pojavilo pitanje suglasnosti ostalih suvlasnika sa obavljanjem građevinskih radova od strane pok. M.

V. u predmetnom stanu naveli da su ostali suvlasnici bili suglasni sa obavljanjem spornih radova, iako su ostali suvlasnici opovrgli da su bili suglasni sa obavljanjem građevinskih radova.

57. S obzirom na sve gore navedeno, te posebno što za tvrdnje da su ostali suvlasnici bili suglasni sa obavljanjem građevinskih radova nisu dostavljeni bilo kakvi dokazi, te koje su tvrdnje međutim, ostali suvlasnici opovrgli, to ovaj sud nije prihvatio iskaz tuženika da bi ostali suvlasnici dali suglasnost za obavljanje građevinskih radova u predmetnom stanu.

58. Dakle, slijedom svega gore navedenog i obrazloženog zaključak je ovog suda da pok. M. V. nije imao suglasnost svih suvlasnika za obavljanjem radova u predmetnom stanu, a posebno da nije imao suglasnost T. M. i

T. V. koji su bili suvlasnici za 4/6 dijela predmetnog stana.

59. S obzirom na prethodno navedeno utvrđenje, radovi koje je izveo pok. M.

V. izvedeni su protivno gore citiranoj odredbi 833 OGZ-a, iz čega proizlazi da su predmetni radovi nezakoniti, te da je prigovor tuženika da tužitelj nije imao suglasnost ostalih suvlasnika za obavljanjem radova u predmetnom stanu osnovan, slijedom čega na strani tuženika ne postoji obveza plaćanja zatražene naknade po osnovu ulaganja i povećanja vrijednosti koje je prednik tužitelja, pok. M.

V. izvršio u predmetnom stanu.

60. Pored navedenog, potrebno je istaći da iz rezultata provedenog postupka proizlazi da između tadašnjih suvlasnika nije postojao bilo kakav sporazum, odnosno da nije zaključen bilo kakav ugovor, po kojem su se ostali suvlasnici obvezali da će predniku tužitelja naknaditi troškove ulaganja ili pak naknaditi uvećanu vrijednost stana, pa s obzirom na navedeno, na strani tuženika ne postoji obveza za naknadom ulaganja koja je izvršio prednik tužitelja u predmetni stan.

61. Slijedom svega naprijed iznijetog i obrazloženog valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja te odlučiti kao u izreci ove presude.

62. U odnosu na zatražene privremene mjere, za navesti je slijede:

63. Obrazlažući prijedloge za donošenjem privremenih mjera, prvobitno označeni tužitelj M. V. naveo je da je stan u kojem je tužitelj izvršio ulaganja

predmet javne dražbene prodaje za dan 16.04.1997.g., te da bi tuženici kod prodaje stana svaki dobio dio postignute cijene, međutim da tuženici nemaju novčanih sredstava da bi namirili veliko potraživanje tužitelja po ovoj tužbi, pa da stoga prijeti opasnost da kada bi tuženici primili novčana sredstva da bi tužitelj bio osujećen u naplati svojih potraživanja, što bi dovelo do toga da bi tužitelj pretrpio znatnu imovinsku štetu.

64. Ocjena je ovog suda da prijedlog za donošenjem privremene mjere nije osnovan. 62. Prvenstveno se ističe da je sud u ovom postupku utvrdio da su ulaganja koja je prvobitno označeni tužitelj M. V. izvršio u predmetnom stanu nezakonita

jer isti nije imao suglasnost svih suvlasnika, kao i da između stranaka nije zaključen bilo kakav ugovor kojim bi se ostali suvlasnici – tuženici obvezali naknaditi tužitelju ono što je tužitelj uložio u predmetni stan, zbog čega je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen. S obzirom da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, to ne postoji ni tražbina tužitelja prema tuženiku, pa samim time ne postoji ni razlog donošenja privremene mjere kojim bi se osigurala tražbina tužitelja prema tuženiku. Pored toga, potrebno je istaći da je u predmetu ovog suda poslovni broj IIP-…, na ročištu od 13. listopada 2006.g. raspravni sudac evidentirao na zapisnik da je izvršen uvid u spis ovog suda OVR-… te da je utvrđeno da je stan prodan 20. srpnja 2004.g. tužitelju u tom postupku T. M., te da je tuženik u tom postupku M.

V. stan napustio 27. listopada 2004.g. Iz navedenog proizlazi da je stan predan T. M. pred 19 godina, pa je zaključak ovog suda da predložena privremena mjera više nema nikakvu svrhu s obzirom da je T. M. isplatio kupoprodajnu cijenu pred 19 godina, da je iznos kupoprodajne cijene raspoređen između suvlasnka i da se iznos kupoprodajne cijene više ne može blokirati.

63. Nadalje, u odnosu na prijedlog za izdavanjem privremene mjere zabrana otuđenja i opterećenja predmetnog stana, ocjena j e ovog suda da ni taj prijedlog nije osnovan. Naime, kod činjenice da je sud utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, to nema razloga ni za donošenjem predložene mjere zabrane otuđenja i opterećenja.

64. Slijedom iznijetog sud je odbio prijedloge tužitelja za donošenjem privremenih mjera, te je odlučeno je kao u toč. I izreke rješenja.

65. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 3. i 155. ZPP-a, te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22), a tuženicima zastupanim po pun. priznat je trošak pristupa na roč. od 01.07.20.g., 01.12.21.g., 19.05.22.g., 29.09.22.g., 17.11.22.g., 19.12.22.g. i 11.04.22.g. po 125 bodova (50%), zatim za pristupe na roč. od 24.02.22.g., 27.04.22.g., 27.10.22.g., 02.02.23.g. i 02.05.23.g. po 250 bodova, što ukupno zbrojeno iznosi 2.125 bodova, što pomnoženo sa 15 kn koliko iznosi vrijednost jednog boda iznosi 31.875,00 kn. Na dosuđeni iznos troška tuženicima ad1/ i ad2/ pripada kamata počev od dana presuđenja, dakle od 06. lipnja 2023.g. pa do konačne isplate.

66. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u toč. II izreke presude.

U Splitu, 06. lipnja 2023.g.

S U D A C

Miro Maslać, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu putem ovog suda u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- punomoćniku tužitelja,

- punomoćniku tuženika ad 1/ i ad 2/,

- tuženiku ad 3/,

-tuženiku ad 4/.