Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 5 Gž R-191/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić predsjednice vijeća, Ksenije Grgić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sabine Dugonjić članice vijeća, u pranoj stvari tužitelja T. G. iz N. G., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, ministarstvo, Z., OIB …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u K., Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-357/2017-31 od 17. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 6. lipnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-357/2017-31 od 17. studenog 2022., u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke.

II. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu toč. I. izreke kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška za daljnji iznos od 124,43EUR[1] /937,50 kn, te pod toč. III. izreke.

III. Djelomično se preinačava prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu toč. I. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška za daljnji iznos od 82,95 EUR/625,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 7. lipnja 2023. do isplate, i u tom dijelu sudi:

Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju daljnji iznos parničnog troška u iznosu od 82,95 EUR/625,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 7. lipnja 2023. do isplate, po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila za svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak žalbe u iznosu od 8,3 EUR/62,50 kn, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju na ime neisplaćenih dodataka na plaću bruto iznos od 21.475,73 kn/2.850,32 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 13.937,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (toč. I. izreke). Odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće iz toč. I. izreke (toč. II. izreke), te zahtjev za isplatu bruto iznosa iz toč. I. izreke s pripadajućom zateznom kamatom na žiro-račun punomoćnika tužitelja A. P., odvjetnika u Z. (toč. III izreke).

2. Protiv dijela navedene presude pod toč. I. izreke žalbu je podnijela tuženica iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine," broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije ili da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Tužitelj istu presudu žalbom pobija u dijelu toč. I. izreke kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa i pod toč. III. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže njezino preinačenje u tom pobijanom dijelu u skladu s navodima žalbe, ili ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.

4. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbenih navoda tuženice i predlaže njezinu žalbu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troškova toga odgovora.

5. Žalba tuženice je neosnovana, dok je žalba tužitelja djelomično osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe za isplatu razlike plaće na ime ostvarenih prekovremenih sati rada, rada noću, subotama, nedjeljama, blagdanom i radnom u smjenama koje je obavljao na terenu u razdoblju od 7.08. 2011. do 1. 06.2014.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju sadržajno u žalbi ukazuje tuženica, jer presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i nema proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, a kako u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

9. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnome proizlazi:

- da je tužitelj kao zaposlenik M.-a – H. K. v. sa sjedištem zapovjedništva u K. u utuženom razdoblju od 07.08.2011. do 01.06.2014. radio na poslovima djelatne vojne osobe;

- da je obavljao službene poslove i zadaće na terenu, na način da je bio angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama, koji dodaci na plaću mu nisu plaćeni;

- da iz iskaza saslušanog svjedoka i tužitelja proizlazi da je tužitelj u spornom razdoblju pored redovnih sati, ostvario i prekovremene sate za koje tuženica nije vodila preciznu evidenciju o ostvarenim prekovremenim satima, te da je radio na terenu radnim danom od 8,00 – 18,00 sati, subotom od 8,00 – 18,00 sati i nedjeljom od 8,00 do 12,00 sati;

- da je sud prvog stupnja prihvatio četvrtu varijantu financijsko-knjigovodstvenog vještačenja prema kojoj su uzeti u obzir i iskorišteni slobodni dani, i prema kojoj je tužitelj za prekovremeni rad te rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom u utuženom razdoblju od 7.08.2011. do 1.6.2014. ostvario dodatke na plaću u visini od 21.475,73 kn/2.850,32 EUR.

10. Temeljem utvrđenja da tuženica nije vodila precizne evidencije radnog vremena i da iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj ostvario prekovremene sate obavljajući svoje zadatke na terenu, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da mu pripadaju dodaci za prekovremeni rad sukladno izračunu vještaka prema kojem je tužitelj konačno i specificirao svoj zahtjev, te je posljedično tome, pozivom na odredbe Zakona o službi u oružanim snagama („Narodne novine“, broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09), Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“, broj 118/09 i 118/12), Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodacima na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“, broj 118/09 – dalje: Pravilnik/09), čl. 96. st. 1. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 73/13, 75/15 i 50/16 - dalje: ZSOS/13), Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“, broj 33/14, 41/14, 53/14, 114/14 i 72/15 - dalje: Pravilnik/14), Odluku o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“, broj: 66/14, 23/15 i 84/15 dalje: Odluka/14) čl. 84. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09, 6/11, 82/12 , 88/12 i 73/13 – dalje: ZR/09), čl. 92. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14 i 127/17 dalje: ZR/14) prihvatio tužbeni zahtjev, izuzev u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima i u dijelu kojim tužitelj traži da se dosuđeni iznos razlike plaće iz toč. I. izreke isplati na žiro-račun njegova punomoćnika.

11. Žalbenim navodima tuženice nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja i pravni zaključak prvostupanjskog suda, koji u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

12. Pravilno je sud prvog stupnja na temelju provedenih dokaza prihvatio zadnju (četvrtu) varijantu izračuna financijskog vještaka, jer je iz djelomične evidencije o radu tužitelja, njegova iskaza i iskaza svjedoka I. V. utvrdio da je tužitelj na terenu radio u vremenu dužem od redovnog vremena i da tuženica u svojim evidencijama nije precizno upisivala stvarno vrijeme rada tužitelja na terenu i stvarni rad u obavljenim poslovima, te da je tužitelj doista ostvario veći broj prekovremenih sati za koji mu tuženica nije platila naknadu, niti mu omogućila korištenje svih slobodnih dana za rad koji je ostvario. Pravilno prvostupanjski sud nije poklonio vjeru iskazu tužitelja i svjedoka u dijelu gdje su potpuno negirali korištenje slobodnih dana, jer su u evidenciji tuženice zabilježeni slobodni dani koji su korišteni kod izračuna izvan onih korištenih zbog staža i dežurstva, te ih je financijski vještak pravilno umanjio prilikom izračuna prekovremenog rada.

13. Tuženica vlastitom ocjenom dokaza nije dovela u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke (članak 8. ZPP), jer imajući u vidu da je tužitelj u postupku osporio potpunost i točnost evidencije radnog vremena, koju odlučnu činjenicu je sud prvog stupnja utvrdio na temelju iskaza svjedoka koji imaju neposrednih saznanja o radu tužitelja u utuženom razdoblju i na koje iskaze tuženica nije argumentirano prigovarala, te ih prihvatio kao uvjerljive i istinite i utvrdio da je tužitelj u utuženom vremenskom razdoblju radio prekovremeno, a da tuženica taj prekovremeni rad nije potpuno evidentirala u svojim evidencijama i posljedično tome nije ga tužitelju obračunala prilikom isplata plaće.

14. Tužitelj u ovome postupku traži isplatu razlike plaće za sve ukupno odrađene prekovremene sate rada na terenu kao djelatna vojna osoba. U pogledu provedenih personalnih dokaza (iskaza svjedoka i tužitelja) tužitelj je tijekom postupka zahtijevao od tuženice da dostavi evidenciju radne angažiranosti tužitelja za utuženo razdoblje, jer se radi o dokumentaciji koja je zajednička za obje stranke, no tuženica je dostavila nepotpunu evidenciju rada tužitelja, zbog čega je tužitelj uslijed takve nepotpune dokumentacije tuženice tvrdnje o svom radnom angažmanu na terenu dokazivano ovim personalnim dokazima.

15. Na žalbene navode da je za utvrđenja prekovremenih sati jedino mjerodavna evidencija tuženice i liste obračuna plaća, žaliteljici valja ukazati da je odredbom članka 131. st. 4. ZR/09, odnosno odredbom članka 135. st. 4. ZR/14 propisano da u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz odredbe čl. 4. st. 1. i 2., odnosno čl. 5. st. 1. i 2. ZR/14, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu. Kako tuženica tijekom postupka nije na pravno relevantan način dokazala da je precizno vodila evidenciju radnog vremena u vezi s korištenjem slobodnih dana i odrađenim prekovremenim radom, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u onom dijelu u kojem je naknada za prekovremeni rad obračunata po podacima tužitelja, koji je potvrdio i saslušani svjedok, umanjeno za iskorištene slobodne dane, a u skladu s kojim je tužitelj konačno i specificirao tužbeni zahtjev. Zbog iznijetih žalbu tuženice valjalo je odbiti kao neosnovanu.

16. Suprotno žalbenim navodima tužitelja pravilno je odbijen njegov zahtjev da se dosuđeni bruto iznos glavnice iz toč. I. izreke doznači na žiro račun njegova punomoćnika – odvjetnika A. P., no ne iz razloga koje navodi prvostupanjski sud, već iz razloga što prema odredbi čl. 95. st. 1. toč. 3. ZPP punomoćnik poduzima sve radnje za zastupanog pa tako i prima dosuđene troškove u ime i za račun zastupanog ako mu ih protivna strana dobrovoljno plati, no ne može se protivnoj strani naložiti da bez posebne punomoći, kojom bi stranka izričito ovlastila punomoćnika da prima novčanu tražbinu na svoj račun, isplatu na račun punomoćnika i izvrši (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U- III/70/2015 od 2. ožujka 2017.).

17. Odluka o troškovima postupka u dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke pravilna je i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 5. ZPP), tako i po visini troškova koji su određeni (čl. 155. ZPP). Presuda u tom pobijanom dijelu sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, te u tom dijelu nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka, kako to navodi tužitelj. Žalbeni navodi tužitelja da je sud pogrešno primijenio Tbr. 50., u vezi Tbr. 48. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 – dalje: Tarifa), kada prilikom obračuna troškova postupka nije primijenio vrijednost boda od 15,00 kn, već 10,00 kn, nisu osnovani.

18. Premda je pobijana presuda donesena u vrijeme kada je odredba čl. 1. Izmjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 126/22), prema kojoj vrijednost jednog boda iznosi 15,00 kn već bila na snazi, nema mjesta njegovoj primjeni, jer sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su postavljeni u postupku (čl. 2. st. 1. ZPP), a tužitelj je svoj zahtjev za naknadu parničnih troškova postavio prema vrijednosti jednog boda u iznosu od 10,00 kn (list 250 spisa). Stoga je sud prvog stupnja pravilno odlučio u granicama postavljenog zahtjeva.

19. Tužitelju pored priznatih obrazloženih podnesaka navedenih u pobijanoj presudi, opravdano nije priznat zatraženi trošak ostalih podnesaka od 18.12.2017., 22.5.2019. i 14.1.2020., svaki u iznosu od 25 bodova uvećano za trošak PDV-a, jer niti prema ocjeni ovoga suda nisu bili potrebni za postupak (čl. 155. st. 1. ZPP). Iz tih razloga žalba tužitelja je neosnovana u dijelu kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška za daljnji iznos od 124,43EUR/937,50 kn.

20. Međutim, u pravu je tužitelj da mu je za zastupanje na ročištu 24.01.2018. na kojemu su predloženi dokazi i zaključen prethodni postupak, suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda, trebao biti priznat puni iznos naknade po Tbr. 9./1. Tarife u iznosu od 100 bodova, a ne polovinu toga iznosa, odnosno 50 bodova. Stoga je u tom pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinačena primjenom odredbe čl. 373. t. 3. ZPP i tužitelju dosuđen daljnji iznos parničnog troška 66,36 EUR/500,00 kn, uvećan za trošak PDV-a od 25% ili ukupno 82,95 EUR/625,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od donošenja ove drugostupanjske presude do isplate.

21. Slijedom navedenoga valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i 373. t. 3. ZPP odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

22. Razmjerno uspjehu u žalbenom postupku od 40% tužitelju je primjenom Tbr.

10./5. Tarife dosuđen zatraženi trošak sastava žalbe u iznosu od 8,3 EUR/62,50 kn.

23. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu, jer navedena postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 6. lipnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Jasenka Grgić, v.r.