Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 78 Gž-2356/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ines Smoljan, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Burcar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. Ć. iz Š. B., B. ..., …, OIB: …, kojega zastupa punomoćnik I. A., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4406/22-58 od 27. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 6. lipnja 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja S. Ć. iz Š. B., B. ..., kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4406/22-58 od 27. ožujka 2023. u dijelu pod točkom I. izreke.
II. Preinačava se presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4406/22-58 od 27. ožujka 2023. u dijelu pod točkom II. izreke na način da svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj od tuženice zahtjeva isplatu iznosa od 361.404,50 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedine od ukupno navedenog iznosa glavnice na način pobliže određen izrekom te presude i kojim zahtjeva naknadu troškova parničnog postupka sa zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka I. izreke) te je naloženo tužitelju da tuženici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.363,00 eur (55.476,52 kn) sa zateznim kamatama tekućim od 27. ožujka 2023. do isplate (točka II. izreke).
2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 80/22., 114/22., dalje: ZPP). Predlaže da 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19.,
drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u skladu s navodima žalbe ili da ju ukine i da predmet vrati sudu prvoga stupanj na ponovno suđenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Predmet ovoga spora zahtjev je tužitelj za isplatu utuženog iznosa osobne invalidnine na koji tužitelj tvrdi da ima pravo temeljem rješenja ministarstva od 30. srpnja 1999., Klasa: … od 30. srpnja 1999., kojim je tužitelju bilo priznato svojstvo hrvatskog ratnog vojnog invalida I grupe s 80% oštećenja organizma za stalno, uz pravo na osobnu invalidninu u iznosu navedenom u toj odluci i posebni dodatak u visini 50% od pripadajuće svote osobne invalidnine računajući od 1. prosinca 1993.
5. Sud prvoga stupnja tužbeni je zahtjev odbio u cijelosti uz obrazloženje da ne postoji osnov za dosuđivanje utuženog iznosa osobne invalidnine i to jer je rješenjem ministarstva od 30. srpnja 2013., broj klase: … od 30. srpnja 2013. prethodno navedeno rješenje (točka 4.) proglašeno ništavim, da je presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj Usl-959/21 od 12. ožujka 2021. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja od 30. srpnja 2013., a da je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-178/22-2 od 26. siječnja 2022. potvrđena ta presuda.
5.a Pri tome sud akceptira činjenicu da je protiv navedene presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske tužitelj podnio tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske, ali smatra da ta činjenica nije bila razlog da se ovaj parnični postupak prekine do konačne odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske o tužbi tužitelj, što obrazlaže time da će tužitelj, u koliko ustavnu tužba bude prihvaćena i pobijana odluka ukinuta, imati mogućnost zatražiti ponavljanje postupka u ovoj pravnoj stvari u koliko za to budu postojali i ostali zakonom propisani uvjeti.
6. Ispitujući pravilnost i zakonitost pobijane odluke ovaj je sud ocijenio da pobijana presude nema nedostataka zbog kojih ju se ne bi moglo ispitati u smislu čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, a ocijenio je i da u postupku pred sudom prvoga stupnja nisu počinjene ni ostale povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. toga Zakona.
7. Tužitelj se općenito poziva na žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. točka 2. ZPP. Međutim, iz sadržaja žalbe proizlazi da odlučne činjenice, a to su one koje se tiču sadržaja upravnih rješenja i sudskih odluka navedenih pod točkom 5. obrazloženja ove drugostupanjske odluke, zapravo niti nisu sporne pa stoga ovaj sud nije smatrao potrebnim posebno se očitovati na općenito pozivanje tužitelja na ovaj žalbeni razlog. 8. Iz navoda žalbe proizlazi i nespornim da osnov za traženje isplate koja je zatražena tužbenim zahtjevom više ne postoji pa stoga ovaj sud cijeni da je sud prvoga stupnja pravilnom primjenom materijalnog prava zakonito odlučio kao u izreci pobijane odluke. Ovo jer osnov po kojem se zahtjeva isplata mora egzistirati u vrijeme donošenja odluke o tužbenom zahtjevu.
9. Navodi žalbe zapravo se svode na ponavljanje razloga, koje je tužitelj istaknuo tijekom prvostupanjskog postupka, zbog kojih smatra da u ovom predmetu nije trebalo donositi meritornu odluku o tužbenom zahtjevu, već da je postupak trebalo prekinuti do pravomoćnog okončanja postupka pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske (čl. 213. st. 1. točka 1. u vezi s čl. 12. ZPP).
9.a Ovaj sud, kao i sud prvoga stupnja, smatra da razloga za prekid ovog parničnog postupka nije bilo i to jer se slaže s obrazloženjem suda prvoga stupnja u tom dijelu. Uz to ovaj sud smatra da razloga za prekid ovog parničnog postupka do donošenja odluke o ustavnoj tužbi nije bilo niti iz razloga što donošenjem odluke kojom se presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, ukida, kako se to traži ustavnom tužbom, a kakve je odluke to tijelo donijelo u predmetima iste činjenične i pravne osnove (na koje se tužitelj poziva i u žalbi i tijekom postupka pred sudom prvoga stupnja), ne rješava pitanje postojanja prava tužitelja na isplatu utuženog iznosa, već se to prethodno pitanje treba ponovno rješavati pred za to nadležnim tijelima.
10. Zbog rečenog je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, bez potrebe odgovaranja na navode žalbe izvan navedenog (čl. 375. st. 1. ZPP).
11. Sud prvog stupnja je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP obvezao tužitelja, koji je u cijelosti izgubio parnicu, naknaditi tuženici znatne troškove parničnog postupka od 7.363,00 eur (55.476,22 kn).
12. Prema odredbi čl. 163. ZPP odredbe o troškovima primjenjuju se i na stranke što ih zastupa državno odvjetništvo (st. 1.), a u tom slučaju troškovi postupka obuhvaćaju iznos koji bi se stranci priznao u ime nagrade odvjetniku (st. 2.).
13. Imajući u vidu stajalište Europskog suda za ljudska prava izraženo u presudi Klauz protiv Hrvatske (od 18. srpnja 2013, zahtjev br. 28963/10) koje je taj sud detaljnije razradio i u presudi Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske (od 6. rujna 2016., zahtjev br. 72152/13), a koja se odnosi na parnični predmet u kojemu je zahtjev za naknadu štete protiv RH bio u cijelosti odbijen, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u predmetu br. Rev 89/2021-2 od 2. ožujka 2021. izrazio shvaćanje da se neovisno o ishodu spora može razmatrati je li postignuta pravedna ravnoteža između općeg interesa (legitimnog cilja kojem teži pravilo naknadi troškova) i prava tužitelja na temelju čl. 1. Protokola broj 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Nar. nov. - Međunarodni ugovori - broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06., 2/10., dalje: Konvencija).
14. Kako u svakom predmetu koji uključuje eventualnu povredu čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju sud mora utvrditi je li zbog miješanja države neka osoba morala snositi nerazmjeran i prekomjeran teret to u ovom predmetu, imajući na umu navedene odluke Europskog suda za ljudska prava, budući da odluka o trošku nije vezana uz osnov zahtjeva (naknada štete ili neki drugi osnov) već uz uspjeh u sporu, nalog tužitelju za plaćanje znatnih troškova postupka za zastupanje države u državni proračun predstavlja miješanje u pravo na mirno uživanje vlasništva.
15. Ovo stoga što je tužitelj 2007. podni tužbu za isplatu na temelju upravnog rješenja kojim mu je bilo priznato pravo na osobnu invalidninu, ali radi dokazivanja sporne činjenice je li to rješenje steklo svojstvo konačnosti prvotno donesena odluka o tužbenom zahtjevu je ukinuta, dok je u daljnjem tijeku postupka, i to tek 2022. (točka 5 izreke), osnov po kojem je u ovom predmetu tražena isplata konačno prestao postojati, čime se radilo zapravo o odlukama državnih tijela čiji ishod tužitelj nije mogao predvidjeti, kao niti dugotrajnost rješavanja pitanja njegova prava pa to ne može ići na teret tužitelja kao stranke.
16.a Naime, u takvoj situaciji, ne može se govoriti da tužba nije bila bez sadržaja ili da je bila očigledno nerazumna, niti se može smatrati da je bilo neopravdano očekivanje tužitelja da će ostvariti pravo na isplatu pa je u takvoj situaciji donošenjem odluke kakvu je donio sud prvoga stupnja pukim pozivanjem na čl. 154. st. 1. ZPP zaista došlo do povrede na koju je ukazano.
17. Shodno tome ovaj je sud shvaćanja da je u konkretnom slučaju, pravilnom primjenom prava valjalo odlučiti na način da svaka stranka snosi svoj trošak (čl. 380. točka 3. ZPP).
18. Trošak žalbe tužitelj nije tražio pa o tome nije niti odlučivano.
U Zagrebu 6. lipnja 2023.
Predsjednica vijeća:
Ines Smoljan, v.r.
