REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 272/2018-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice BL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i drugotužiteljice DL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], obje kao nasljednice pokojnog ZL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i obje osobno, obje tuženice zastupaju punomoćnici Marko Drnasin i Željko Drnasin, odvjetnici u Vinkovcima, protiv tuženika Hrvatska osiguravajuća kuća d.d., OIB 00432869176, iz Zagreba, Ulica Ivana Lučića 2, kojeg zastupaju punomoćnici SL, Ivana Pezić i Fran Olujić, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, poslovni broj Gž- 101/2017-2 od 26. rujna 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Vinkovcima, poslovni broj Pn-335/2015-30 od 28. studenoga 2016., u sjednici održanoj 6. lipnja 2023.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se žalba tuženika te se preinačuju presuda Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, poslovni broj Gž-101/2017-2 od 26. rujna 2017. i presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Vinkovcima, poslovni broj Pn-335/2015-30 od 28. studenoga 2016. u točki I. izreke i u tom dijelu sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Hrvatska osiguravajuća kuća d.d., OIB 00432869176, u roku od 15 dana, isplatiti tužiteljima po osnovi pravične novčane naknade neimovinske štete zbog smrti bliske osobe i to:

- tužiteljicama BL, OIB [osobni identifikacijski broj], i DL, OIB [osobni identifikacijski broj], kao nasljednicima ZL, OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 220.000,00 kuna (29.199,01 €)

- tužiteljici BL, OIB [osobni identifikacijski broj], osobno, iznos od 150.000,00 kuna (19.908,42 €),

- tužiteljici DL, OIB [osobni identifikacijski broj], osobno, iznos od 150.000,00 kuna (19.908,42 €), sve sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe tj. od 25. rujna 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

na ime naknade imovinske štete, i to:

- tužiteljici BL OIB [osobni identifikacijski broj], i tužiteljici DL, OIB [osobni identifikacijski broj], kao nasljednicama ZL OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 32.600,00 kuna (4.326,76 €), tužiteljici BL, OIB [osobni identifikacijski broj], osobno, iznos od 1.100,00 kuna (145,99 €) i tužiteljici DL, OIB [osobni identifikacijski broj], osobno, iznos od 1.100,00 kuna (145,99 €), sve sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja tj. 28. studenoga 2016. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 64.527,70 kuna (8.564,29 €)".

II. Nalaže se tužiteljicama BL, OIB [osobni identifikacijski broj], i DL, OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku Hrvatska osiguravajuća kuća d.d., OIB 00432869176, parnični trošak u iznosu od 9.860,88 € (74.296,87 kuna).

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točki I. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužiteljima na ime pravične novčane naknade neimovinske štete zbog smrti bliske osobe i to: predniku tužiteljica ZL iznos od 220.000,00 kuna (29.199,01 €), tužiteljici BL iznos od 150.000,00 kuna (19.908,42 €) i tužiteljici DL iznos od 150.000,00 kuna (19.908,42 €) sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe tj. 25. rujna 2015. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim na ime naknade imovinske štete i to: predniku tužiteljica ZL iznos od 32.600,00 kuna (4.326,76 €), tužiteljici BL iznos od 1.100,00 kuna (145,99 €) i tužiteljici DL iznos od 1.100,00 kuna (145,99 €) sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja tj. od 28. studenoga 2016. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i tužiteljima naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 64.527,70 kuna (8.564,29 €). Ujedno je u točki II. izreke odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 10.200,00 kuna (1.353,68 €) kao neosnovan.

2. Drugostupanjskom je presudom žalba tuženika odbijena kao neosnovana te je prvostupanjska presuda potvrđena u točki I. izreke, dok u točki II. izreke nije bila predmet razmatranja.

4. Reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) podnosi tuženik protiv dijela pobijane presude kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na prednika tužiteljica ZL zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, dok u odnosu na tužiteljice osobno tuženik podnosi reviziju iz članka 382. stavka 2. ZPP kojom pobija drugostupanjsku presudu u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen, sve s prijedlogom da se pobijana presuda u cijelosti preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva. Izvanredna revizija se podnosi zbog materijalnopravnog pitanja koje gasi:

"Oslobađa li se odgovornosti vlasnik stvari za štetu pričinjenu trećoj osobi (putniku) u smislu odredbe članka 1067. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ukoliko je šteta nastala isključivom radnjom treće osobe - vozača zaprežnih kola?"

4.1. Revident nalazi da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer osigurava jedinstvenu primjenu prava u odnosu na sve oštećenike štete nastale zbog smrti bliske osobe (supruge i majke) u istom štetnom događaju i jednakosti svih oštećenika u primjeni zakona.

5. Tužiteljice nisu odgovorile na reviziju tuženika.

7. Revizija tuženika, kako redovna tako i izvanredna, je dopuštena i osnovana.

8. Redovna je revizija dopuštena po vrijednosnom kriteriju na temelju odredbe članka 382. stavka 1. točke 1. ZPP jer vrijednost pobijanog dijela presude kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na prednika tužiteljica ZL prelazi iznos od 200.000,00 kuna (26.544,56 €).

8.1. Što se tiče izvanredne revizije, valja kazati da prema odredbi članka 382. stavka 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, izvanrednu reviziju, primjerice: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, 2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem i 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

8.2. U reviziji koju podnosi na temelju odredbe članka 382. stavka 2. ZPP stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, kao i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (članak 382. stavak 3. ZPP). Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP proizlazi da je za dopuštenost izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje slijedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da revizija sadrži određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

9. Revizijski sud ocjenjuje da je pitanje postavljeno u izvanrednoj reviziji tuženika koja se podnosi protiv dijela drugostupanjske presude kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljica osobno (ne kao nasljednica svoga oca) važno jer je jednaka primjena materijalnog prava u odnosu na sve oštećenike istog štetnog događaja koji potražuju istu vrstu štete (konkretno, naknadu neimovinske i imovinske štete nastale povodom smrti bliske osobe) upravo u skladu sa svrhom izvanredne revizije kao izvanrednog pravnog lijeka, a to je osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u istim činjeničnim i pravnim okolnostima.

10. U odnosu na redovnu reviziju tuženika, neutemeljeno tuženik ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer, suprotno revizijskim navodima, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući da sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Jednako tako, bez osnove tuženik ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člancima 7., 8., 219. i 220. ZPP ne navodeći u čemu bi se sastojale ove relativno bitne povrede. Samo pozivanje na navedene relativno bitne povrede, bez navođenja u čemu se one sastoje, nije dostatno za ostvarenje žalbenog razloga bitne povrede. U takvim okolnostima valja zaključiti da nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

11. Predmet je postupka zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju su pretrpjeli prednik tužiteljica sada pokojni ZL kao suprug i tužiteljice kao kćeri, a sve zbog smrti njihove supruge odnosno majke KL koja je smrtno stradala u prometnoj nesreći 13. veljače 2015.

12. U postupku su utvrđene slijedeće pravno odlučne činjenice:

- prednica tužiteljica KL je smrtno stradala u spomenutoj prometnoj nesreći kao putnica u osobnom automobilu registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu pokojnog prednika tužiteljica, njihova oca ZL,

- ovu je prometnu nesreću prouzročio GL koji je upravljao konjskom zapregom koja nije bila propisno osvijetljena, a on je bio pod utjecajem alkohola u koncentraciji od 1,42 g/kg,

- prednik tužiteljica, njihov pokojni otac ZL bio je suprug KL, dok su tužiteljice BL i DL njezine kćeri,

- vozilo registarske oznake [registarska oznaka] u kojem se u trenutku štetnog događaja nalazila pokojna KL bilo je osigurano kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti.

13. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete te su istu dosudili tužiteljicama i njihovu predniku pozivom na odredbu članka 1069. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (″Narodne novine″ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) prema kojoj za štetu koju pretrpe treće osobe u vezi s pogonom motornog vozila odgovara njegov vlasnik pri čemu se trećom osobom smatra oštećenik koji nije ujedno vlasnik, ni ovlašteni korisnik motornog vozila niti osoba zadužena u vezi s pogonom motornog vozila. Sudovi ocjenjuju da je motorno vozilo u pogonu opasna stvar, pa da za štetu koju pretrpe treće osobe u vezi s pogonom motornog vozila, sukladno načelnoj odredbi o kauzalnoj odgovornosti iz članka 1064. ZOO, odgovara vlasnik tog vozila prema odredbi članka 1069. stavka 1. ZOO te da je vlasnikova odgovornost prema trećim osobama objektivna bez obzira na krivnju. Imajući na umu upravo da vlasnik motornog vozila odgovara po kriteriju objektivne odgovornosti i da u okviru njegove odgovornosti odgovara i njegov osiguranik, sudovi ocjenjuju neodlučnim što osiguranik tuženika nije odgovoran za štetni događaj smatrajući da bi oslobođenje od odgovornosti postojalo samo ako su ispunjene pretpostavke iz čanka 1067. stavaka 1. i 2. ZOO, a što tuženik nije dokazao.

14. Osnovano tuženik ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava kod prihvaćanja tužbenog zahtjeva.

15. U konkretnom se slučaju radi o zahtjevu tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete zbog smrti bliske osobe po osnovi odgovornosti za štetu izazvane motornim vozilom u pogonu. Za štetu nastalu od opasne stvari (motornog vozila) odgovara imatelj opasne stvari prema načelu objektivne odgovornost, a uz njega u granicama njegove odgovornosti i osiguratelj kod kojeg se vlasnik vozila osigurao od odgovornosti za štete pričinjene trećim osobama uporabom tog vozila (članak 1063. ZOO u vezi s člankom 1069. ZOO). Kada je riječ o objektivnoj odgovornosti ili odgovornosti po načelu uzročnosti, tada se smatra (presumira) da šteta potječe od opasne stvari (konkretno, motornog vozila), osim ako se ne dokaže da ona nije bila uzrok štete. Vlasnik se stvari (motornog vozila) kao štetnik, pak, u smislu odredbe članka 1067. stavaka 3. ZOO, može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti.

16. Kako je u postupku utvrđeno da je šteta nastala isključivom krivnjom treće osobe, vozača zaprežnih kola, koju tuženik nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao otkloniti, pravilnom primjenom materijalnog prava valja zaključiti da je tuženik dokazao razlog za oslobođenje od objektivne odgovornosti, a ta okolnost ima za posljedicu odbijanje tužbenog zahtjeva. Stoga je reviziju tuženika na temelju odredbe članka 395. stavka 1. ZPP valjalo prihvatiti, preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u pobijanom dijelu kojim je taj zahtjev prihvaćen.

17. Odluka je o parničnom trošku donesena na temelju odredbe članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP. Tuženiku je parnični trošak odmjeren prema vrijednosti predmeta spora od 565.000,00 kuna (74.988,38 €), a obračunat je u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje: Tarifa). Tako je tuženiku priznat slijedeći trošak: za sastav odgovora na tužbu 5.650,00 kuna (749,88 €) - Tbr. 8. točka 1. Tarife, za zastupanje na ročištima za glavnu raspravu održanima 7. srpnja 2015. i 7. rujna 2016. na kojima se raspravljalo o procesnim pitanjima po 2.825,00 kuna (374,94 €) - Tbr. 9. točka 2. Tarife, za zastupanje na ročištima za glavnu raspravu održanima 15. listopada 2015., 4. listopada 2016. i 8. studenoga 2016. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi po 5.650,00 kuna (749,88 €), za sastav žalbe 7.062,50 kuna (937,35 €) - Tbr. 10. točka 1. Tarife, za sastav revizije 8.475,00 kuna (1.124,82 €) - Tbr. 10. točka 6. Tarife, što zbrojeno daje iznos od 49.437,50 kuna (6.561,48 €). Ovom je iznosu dodan iznos od 12.359,37 kuna (1.640,37 €) po osnovi poreza na dodanu vrijednost u skladu s Tbr. 42. Tako izračunat, trošak tuženika koji se odnosi na zastupanje po punomoćniku iznosi ukupno 61.796,87 kuna (8.201,85 €). Ovom je iznosu dodan iznos od 12.500,00 kuna (1.659,03 €) po osnovi sudskih pristojbi koje je tuženik platio, od čega se iznos od 2.500,00 kuna (331,80 €) odnosi na pristojbu odgovora na tužbu, a iznos od 10.000,00 kuna na pristojbu revizije. Tako izračunat ukupni parnični trošak tuženika iznosi 74.296,87 kuna (9.860,88 €) koliko je tuženiku i dosuđeno jer je u cijelosti uspio u parnici. Napominje se da tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 3. listopada 2016. jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu članka 155. stavka 1. ZPP zato što su u njemu u bitnom sadržani isti navodi kao u podnesku od 1. rujna 2016.

15. Stoga je odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 6. lipnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić