REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 477/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika ŠŠ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Burić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Burić & Mišljenović-Dasović iz Osijeka, protiv tuženika-protutužitelja Božjakovina d.d., Božjakovina, Božjakovečka 6, OIB 66671729980, kojeg zastupa punomoćnica Jadranka Gržin, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, sudskog raskida, isplate i naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R- 450/2022-3 od 28. travnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2274/2017-84 od 30. studenog 2021., u sjednici održanoj 6. lipnja 2023.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija tužitelja-protutuženika djelomično se prihvaća i preinačava se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-450/2022-3 od 28. travnja 2022. u dijelu u kojem je potvrđena točka III. presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2274/2017-84 od 30. studenog 2021. u odnosu na datum sudskog raskida ugovora o radu i točka III. presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2274/2017-84 od 30. studenog 2021. i sudi:

Određuje se sudski raskid ugovora o radu sklopljenog 24. studenog 2012. između tužitelja-protutuženika i tuženika-protutužitelja s danom 14. prosinca 2018.

II. Revizija tužitelja-protutuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-450/2022-3 od 28. travnja 2022. u dijelu u kojem je potvrđena točka VI./1, VI./2 i točka III. presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 2274/2017-84 od 30. studenog 2021. u odnosu na sudski raskid ugovora o radu za razdoblje od 14. prosinca 2018. do 18. listopada 2021. odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o j e:

I. Revizija tužitelja-protutuženika djelomično se prihvaća i ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-450/2022-3 od 28. travnja 2022. u dijelu u kojem su potvrđene točke VI./3. i VIII. presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2274/2017-84 od 30. studenog 2021. i točke VI./3 i VIII. presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2274/2017-84 od 30. studenog 2021. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

III. Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da su odluka tuženika-protutužitelja o redovitom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 27. siječnja 2015. broj 17/2701/2015, kao i Odluka tuženika-protutužitelja kojom se odbija zahtjev za zaštitu prava od 09. ožujka 2015. broj 64/09.03.2015, nezakonite i nedopuštene, da se uspostavlja kontinuitet radnog odnosa kod tuženika-protutužitelja od 06. svibnja 2015., kao idućeg dana nakon dana prestanka radnog odnosa kod tuženika- protutužitelja, pa do dana sudskog raskida ugovora o radu, osim u vremenskom periodu u kojem je tužitelj-protutuženik bio u radnom odnosu kod drugog poslodavca (točka I. izreke), utvrđeno je da je Odluka tuženika-protutužitelja od 30. ožujka 2017. o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 24. studenog 2012. g., nezakonita i nedopuštena (točka II. izreke), određen je sudski raskid Ugovora o radu sklopljenog dana 24. studenog 2012. s danom 1. rujna 2015. (točka III. izreke), naloženo je tuženiku-protutužitelju isplatiti tužitelju-protutuženiku na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu 6 prosječnih mjesečnih plaća koje je tužitelj- protutuženik primao prije odluke o otkazu, u ukupnom iznosu od 114.823,14 kuna neto sa zateznim kamatama tekućim od 30. studenog 2021. do isplate (točka IV. izreke), naloženo je tuženiku-protutužitelju isplatiti tužitelju-protutuženiku naknadu plaće za razdoblje od 06. svibnja 2015. do 31. kolovoza 2015. u iznosu od 72.522,24 kuna bruto sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u točki V. izreke prvostupanjske presude (točka V. izreke). Nadalje, odbijeni su dijelovi tužbenog zahtjeva kojima je tužitelj tražio utvrđuje ništetnosti odluke tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 27.siječnja 2015. kao i Odluke tuženika kojom se odbija zahtjev za zaštitu prava od 09. ožujka 2015., da se uspostavlja kontinuitet radnog odnosa kod tuženika od 06. svibnja 2015. do dana sudskog raskida ugovora o radu, osim u vremenskom periodu u kojem je tužitelj bio u radnom odnosu kod drugog poslodavca, utvrđenje odluke tuženika od 30. ožujka 2017. o izvanrednom otkazu ugovora o radu ništetnom, da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju naknadu plaće za vremenski period od 1. rujna 2015. do 1. studenog 2019. sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u točki VI. izreke (točka VI. izreke), odbijen je protutužbeni zahtjev za utvrđenje sudskog raskida radnog odnosa s danom 30. ožujka 2017. i za isplatu naknade štete zbog vođenja pregovora bez namjere sklapanja sporazuma i zbog sudskog raskida, u iznosu od 86.178,60 kuna (točka VII. izreke) te je naloženo tužitelju-protutuženiku naknaditi tuženiku-protutužitelju parnični trošak u iznosu od 21.476,00 kuna u roku od 15 dana.

2. Drugostupanjskom presudom žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu točke I. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za utvrđenje sudskog raskida ugovora s danom 18. listopada 2021. i točkama VI./1., 2. i 3. te VIII. izreke.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj-protutuženik (dalje: tužitelj) je podnio prijedlog za dopuštenje revizije s prijedlogom da ovaj sud dopusti izjavljivanje revizije.

4. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik-protutužitelj (dalje: tuženik) je osporio navode iz prijedloga i predložio je prijedlog odbaciti uz zahtjev za naknadu troškova odgovora na reviziju.

5. Revizija je djelomično osnovana.

6. Odredbom čl. 382.a st. 1. toč. 1. podstavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) propisano je da iznimno, stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa.

7. Prema čl. 400. st. 3. ZPP u postupku u povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe ovoga Zakona o prijedlogu za dopuštenje revizije i reviziji protiv presude, osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

8. Budući da je predmet spora u ovom postupku zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu uz zahtjev za sudski raskid ugovora o radu, naknadu plaće i naknadu štete zbog sudskog raskida, riječ je o sporu iz čl. 382.a st. 1. toč. 1. alineja 1. ZPP pa tužitelj primjenom čl. 382.a st. 1. toč. 1. alineja 1. ZPP uz primjenu čl. 400. st. 3. ZPP ima pravo na izjavljivanje revizije u ovom postupku te je podneseni prijedlog za dopuštenje revizije razmatran kao revizija iz čl. 382.a st. 1. toč. 1. alineja 1. ZPP.

9. Na temelju odredbe čl. 391. st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

10. Suprotno tvrdnji revidenta u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP-a na čije počinjenje opisno ukazuje revident. Time što je sud odlučio o tužbenom zahtjevu za sudski raskid radnog odnosa prema tužbenom zahtjevu tužitelja kojeg je tužitelj prvi puta postavio 14. prosinca 2018. (tražeći sudski raskid s danom zaključenja glavne rasprave tj. 18. listopada 2021.) nakon što je tuženik podneskom kojeg je predao na ročištu 30. kolovoza 2018. postavio protutužbeni zahtjev za sudski raskid radnog odnosa (s danom 30. ožujka 2017.) nije odlučeno o zahtjevu o kojem već teče parnica (tzv. dvostruka litispendencija) budući da ne postoji identitet spora niti u odnosu na datum s kojim se traži sudski raskid niti u odnosu na osobu koja traži određivanje sudskog raskida (tužbom ga traži tužitelj-radnik, a protutužbom tuženik-poslodavac).

11. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće činjenice:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 24. studenog 2012. na radnom mjestu "upravitelja poslovne jedinice ratarstvo",

- da je tuženik 27. siječnja 2015. donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju s ponudom izmijenjenog ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz), a 30. ožujka 2017. Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju zbog neopravdanog izostanka s posla,

- da tuženik prije donošenja obje odluke o otkazu ugovora o radu nije proveo obavezno savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom,

- da se tužitelj 1. rujna 2015. zaposlio kod drugog poslodavca (Eko-stočar d.o.o.).

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su primjenom čl. 150. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 i 127/17 - dalje: ZR) zaključili da su odluke o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu kao i odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu nezakonite i nedopuštene jer tuženik prije donošenja odluka o otkazu nije proveo savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom.

12.1. Primjenom čl. 125. st. 1. ZR nižestupanjski sudovi su odredili sudski raskid radnog odnosa na zahtjev tužitelja i to s danom 1. rujna 2015. kada se tužitelj zaposlio kod drugog poslodavca, dok je s obzirom da su prihvatili tužiteljev zahtjev za sudski raskid radnog odnosa odbili protutužbeni zahtjev tuženika za sudski raskid radnog odnosa s danom 30. ožujka 2017. Pritom su sudovi primjenom čl. 125. st. 1. ZR tužitelju dosudili naknadu štete zbog sudskog raskida radnog odnosa, a primjenom čl. 95. st. 3. ZR dosudili su tužitelju naknadu plaće za vrijeme prekida rada od prvog otkaza ugovora o radu do 31. kolovoza 2015. s obzirom na to da je s 1. rujna 2015. određen sudski raskid radnog odnosa.

12.2. Nadalje, nižestupanjski sudovi su primjenom čl. 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) i čl. 133. ZR odbili tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti otkaza ugovora o radu. Prema shvaćanju nižestupanjskih sudova odluka o otkazu nije ugovor nego jednostrana odluka jedne ugovorne strane pa ne postoje uvjeti za utvrđenje ništetnosti ugovora o radu, a tužitelju je pružena zaštita od nedopuštenog otkaza kada je sud prihvatio tužbene zahtjeve za utvrđenje nedopuštenosti oba otkaza ugovora o radu.

U odnosu na ništetnost odluka o otkazu ugovora o radu

13. Tužitelj u reviziji osporava odluku kojom je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti odluka o otkazu s obrazloženjem da je sud utvrdio da su odluke o otkazu donesene bez savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom zbog čega je odluke trebalo utvrditi ništetnim budući da je čl. 150. st. 12. ZR propisano da su odluke donesene protivno odredbama tog zakona o obvezi savjetovanja s radničkim vijećem ništetne.

14. Točno je da je odredbom čl. 150. st. 12. ZR propisano da je odluka poslodavca donesena protivno odredbama ovoga Zakona o obvezi savjetovanja s radničkim vijećem ništetna.

15. Međutim, prema ustaljenoj dugogodišnjoj sudskoj praksi zauzetoj u odlukama revizijskog suda npr. Revr 837/09-2 od 23. veljače 2010., Revr 110/18-2 od 2. srpnja 2019., Rev-598/22 od 14. lipnja 2022. i drugima prihvaćen je tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu (a ne ništetnosti otkaza ugovora o radu) i u situaciji kada protivno odredbama čl. 150. ZR nije provedeno obavezno savjetovanje s radničkim vijećem jer je to uobičajena i uvriježena pravna terminologija u praksi sudova. Osim toga, pravni termini ništetnost i nedopuštenost u odlukama u kojima se odlučuje o valjanosti otkaza ugovora o radu zapravo imaju isti pravni učinak i značaj, a odredbe čl. 124. i 125. ZR koje propisuju vraćanje radnika u slučaju nedopuštenog otkaza i sudski raskid radnog odnosa koriste upravo pravni termin nedopuštenog otkaza, a ne ništetnog (tako i u Revr 878/2013-2 od 4. travnja 2018.).

16. Nadalje, budući da su odluke o otkazu ugovora o radu u ovom predmetu već pravomoćno utvrđene nedopuštenima i nezakonitima čime je tužitelju pružena jednaka pravna zaštita protiv otkaza ugovora o radu kao i da su odluke o otkazu utvrđene ništetnima, nema osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti otkaza ugovora o radu.

17. Zbog navedenog takav revizijski navod iznesen u reviziji ne utječe na pravilnost pobijane odluke pa je primjenom čl. 393. st. 2. ZPP odlučeno kao pod točkom II. ove presude.

U odnosu na sudski raskid ugovora o radu

18. Odredbom čl. 125. st. 1. ZR propisano je da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

19. Odluku iz stavka 1. ovoga članka sud može donijeti i na zahtjev poslodavca ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć (članak 125. stavak 2. ZR).

20. Odredbe ZR ne propisuje s kojim danom prestaje radni odnos u slučaju sudskog raskida ugovora o radu pa su stoga moguća različita rješenja u odnosu na dan prestanka ugovora o radu koji određuje sud. Dakle, u slučaju sudskog raskida ugovora o radu (članak 125. ZR) radni odnos prestaje s danom koji odredi sud, s time da pri donošenju odluke o danu prestanka radnog odnosa sud treba uzeti u obzir okolnosti svakog konkretnog slučaja (tako i Ustavni sud u odluci broj U-III/4817/2015 od 17. siječnja 2019.).

21. Donošenjem odluke o otkazu ugovora o radu, poslodavac je jasno i nedvojbeno manifestirao volju da mu nije prihvatljiv nastavak radnog odnosa s tužiteljem, kao što je to učinio i tužitelj kada je zatražio sudski raskid ugovora o radu. S obzirom na to, sud smatra osnovanim raskinuti ugovor o radu tužitelja pa sukladno odredbi članka 125. st. 1. ZR uvažavajući sve okolnosti slučaja, ovaj sud smatra opravdanim sudski raskinuti ugovor o radu tužitelja i tuženika s danom kada je tužitelj podneskom prvi puta postavio tužbeni zahtjev za utvrđenje sudskog raskida radnog odnosa, a to je bilo podneskom predanim preporučenom pošiljkom pošti 14. prosinca 2018. Činjenica da se tužitelj zaposlio 1. rujna 2015. ne utječe na odluku o datumu sudskog raskida radnog odnosa jer je tužitelj tek podneskom od 14. prosinca 2018. izrazio svoju volju za sudskim raskidom radnog odnosa. Tužitelju ne pripada pravo na sudski raskid od zaključenja glavne rasprave jer je najprije tražio vraćanje na rad, a tek podneskom od 14. prosinca 2018. je zatražio sudski raskid.

22. Slijedom navedenog, primjenom čl. 395. st. 1. i 3. ZPP odlučeno je kao pod točkom I. ove presude.

23. Budući da je ovaj sud utvrdio sudski raskid radnog odnosa s danom 14. prosinca 2018., tužitelju do tog datuma pripada i pravo na naknadu plaće prema čl. 95. st. 3. ZR.

24. S obzirom na to da za razdoblje od 1. rujna 2015. do dana sudskog raskida radnog odnosa 14. prosinca 2018. nije utvrđena visina naknade plaće tužitelja, nema uvjeta za preinaku presude pa je na temelju čl. 395. st. 2. i 3. ZPP ukinuti nižestupanjske presude i odlučiti kao pod točkom I. ovog rješenja.

25. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

26. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

Zagreb, 6. lipnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil