REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 454/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Đura Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FD, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Jasminu Jusufhodžiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, za Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Čakovcu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-400/2021-3 od 21. rujna 2021., kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Čakovcu, Stalna služba u Prelogu poslovni broj Pr-92/19-31 od 1. prosinca 2020., u sjednici održanoj 6. lipnja 2023.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženice, preinačuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-400/2021-3 od 21. rujna 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I izreke kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu, Stalna služba u Prelogu poslovni broj Pr-92/19-31 od 1. prosinca 2020., u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 14.818,50 EUR (111.650,00 kuna) sa zateznim kamatama, te se u tom dijelu preinačuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, Stalna služba u Prelogu poslovni broj Pr-92/19-31 od 1. prosinca 2020., tako da se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Prihvaća se revizija tuženice, preinačuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-400/2021-3 od 21. rujna 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I izreke u dijelu kojim je potvrđena točka 2. izreke Općinskog suda u Čakovcu, Stalna služba u Prelogu poslovni broj Pr-92/19-31 od 1. prosinca 2020., tako da se sudi:

„Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 464,53 EUR (3.500,00 kn), u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak revizijskog postupka u iznosu od 746,50 EUR (5.625,00 kn), u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 111.650,00 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je pobliže određeno pod točkom 1. izreke te je naloženo tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 18.437,50 kn sa zateznim kamatama tekućim od 1. prosinca 2020. do isplate.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao djelomično neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu iz točke 1. izreke osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima iz stavka I izreke navedene presude i u točki 2. izreke (točka I izreke). Preinačena je presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu iz točke 1. izreke u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima te je suđeno:

„Odbija se zahtjev tužitelja FD za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima iz stavka I izreke presude Općinskog suda u Čakovcu, Stalna služba u Prelogu posl. br. Pr-92/19-31 od 1. prosinca 2020.“ (točka II izreke). Odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troška sastava žalbe (točka III izreke).

3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-1615/2022-5 od 10. studenog 2022. dopustio tuženici reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

"1. Da li se svakodnevno obavljanje poslova granične kontrole na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske, a koje poslove policijski službenici Republike Hrvatske (temeljem Zakona o potvrđivanju sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu) vrše u zonama koje su, iako fizički smještene na području strane države, područja na kojima policijski službenici Republike Hrvatske imaju pravo vršiti kontrolu graničnog prometa te se službene radnje koje u toj zoni obave službene osobe Republike Hrvatske smatraju kao da su obavljene u općini u Republici Hrvatskoj koja je najbliža tom graničnom prijelazu, može smatrati radom izvan stalnog mjesta rada za koji rad se ostvaruje pravo na dodatak za rad na terenu u smislu članka 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine« br. 104/13. 104/13, 150/13 71/16 i 123/16) i članka 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine br. 112/17, 12/2018, 02/19 i 119/19) ili se smatra radom obavljenim u okviru stalnog mjesta rada za koji rad nisu ispunjene pretpostavke za isplatu terenskog dodatka?

2. Može li se Tumačenje Zajedničke komisije br. 7/55 od 22. svibnja 2014., kojim se tumače članci 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013. godine, a kojim je dato tumačenje vezano za granični prijelaz Dobova u Republici Sloveniji, primjenjivati i prilikom donošenja odluke o ostvarivanju prava na terenski dodatak policijskih službenika koji rade na drugim graničnim prijelazima?

3. Može li se Tumačenje Zajedničke komisije br. 7/55 od 22. svibnja 2014. kojim se tumače članci 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine« br. 104/13. 104/13, 150/13 71/16 i 123/16), a kojim je dato tumačenje vezano za granični prijelaz Dobova u Republici Sloveniji, primjenjivati prilikom donošenja odluke za tražbine dospjele nakon stupanja na snagu Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2017. (Narodne novine br. 112/17, 12/2018, 02/19 i 119/19)?

4. Da li se djelovanje Policijske uprave međimurske, Policijske postaje Štrigova, proteže na graničnim prijelazima Središće ob Dravi-Trnovec, Gibina- Bukovje, Središće ob Dravi-Preseka, Raskrižje-Banfi, koji predstavljaju zajednička kontrolna mjesta za Republiku Sloveniju i Hrvatsku, sukladno Sporazumu između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu („Narodne novine“ broj 2/2004), Uredbi o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja (»Narodne novine«, br. 117/11, 50/14, 32/15, 11/17 i 66/18) te Rješenju Policijske uprave međimurske o podjeli područja policijskih postaja na sektore, ophodne, pozorničke i kontaktne rajone broj: 511-21-03-4064/12 od 20. rujna 2012.?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženica podnosi reviziju protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje u tekstu: ZPP) pobijajući je zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena, s prijedlogom da se preinači pobijana presuda na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu joj troškova parničnog postupka, podredno ukidanje nižestupanjskih odluka (osim točke II drugostupanjske odluke) i vraćanje predmeta na ponovno suđenje. Potražuje trošak sastava revizije.

5. Tužitelj u odgovoru na reviziju predlaže istu odbaciti ili odbiti kao neosnovanu i obvezati tuženicu na naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Pobijana je presuda, sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP, ispitana samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.

8. Predmet spora je potraživanje tužitelja, policijskog službenika Policijske uprave međimurske, Policijske postaje Štrigova, za isplatu dodatka za rad na terenu za razdoblje od siječnja 2014. do srpnja 2018., kada je kao zaposlenik Policijske uprave međimurske obavljao poslove granične kontrole (voditelj smjene graničnog prijelaza), izvan stalnog mjesta rada na koji je raspoređen, na teritoriju Republike Slovenije i to na zajedničkim graničnim prijelazima Središće ob Dravi – Trnovec, Gibina – Bukovje, Središće ob Dravi – Preseka, Raskrižje – Banfi, sukladno dogovoru Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole, koji je stupio na snagu 1. srpnja 2013., po Sporazumu između Vlade RH i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu ("Narodne novine", broj 2/2004, Međunarodni ugovori), pozivom na čl. 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 89/12, 104/13 104/13 - dalje KU/13), te Dodatke I. i II. KU/13, odnosno pozivom na čl. 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 112/17 i 12/18 - dalje KU/17).

9. U postupku provedenom pred nižestupanjskim sudovima bile su nesporne ili su utvrđene odlučne činjenice:

- da je u utuženom razdoblju tužitelj, kao djelatnik Policijske uprave Međimurske, Policijske postaje Štrigova, radio na radnom mjestu voditelj smjene graničnog prijelaza i to na graničnim prijelazima Središće ob Dravi – Trnovec, Gibina – Bukovje, Središće ob Dravi – Preseka, Raskrižje – Banfi,

- dakle, da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, unutar Policijske uprave Međimurske, neovisno o tome što se spomenuti granični prijelazi nalaze nekoliko desetaka ili stotina metara od granične crte u teritoriju Republike Slovenije, jer se radi o mjestima zajedničke granične kontrole koja su ustanovljena Sporazumom i Dogovorom Vlade Republike Hrvatske i Republike Slovenije i na kojima policijski službenici Republike Hrvatske obavljaju poslove i radnje iz područja nadzora granice i druge poslove međunarodne policijske suradnje pod uvjetima određenima međunarodnim ugovorom,

- da su granični prijelazi Središće ob Dravi – Trnovec, Gibina – Bukovje, Središće ob Dravi – Preseka, Raskrižje – Banfi zapravo zajednička službena mjesta Republike Hrvatske i Republike Slovenije za obavljanje granične kontrole, utvrđena Sporazumom i Dogovorom Vlada navedene dvije države, a fizički se nalaze na teritoriju Republike Slovenije,

- da, iako je tužitelj u utuženom razdoblju radio na različitim graničnim prijelazima, odnosno na različitim mjestima rada, on je radio unutar iste ustrojstvene jedinice (Policijske uprave Međimurske), na području nadležnosti iste i to poslove radnog mjesta na koje je raspoređen,

- da visina tužbenog zahtjeva među strankama nije sporna.

10. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski su sudovi prihvatili tužbeni zahtjev pozivom na odredbu članka 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 104/13 - dalje u tekstu: KU/13) odnosno članka 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 112/17 i 12/18 - dalje u tekstu: KU/17) kojima je određeno da službenik odnosno namještenik za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojemu je zaposlen i izvan mjesta njegovog stalnog boravka, ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje osam sati bez obzira na to koliko je dana radio, te pozivom na tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnih ugovora broj 7/55 od 20. svibnja 2014. i broj 22/56 od 11. studenoga 2016. Sudovi su pritom ocijenili da je tužitelj svoj rad obavljao na području državnog teritorija Republike Slovenije, što je, prema ocjeni sudova, značilo da je tužitelj svoj rad obavljao izvan mjesta svog stalnog boravka i izvan stalnog mjesta rada.

11. Prema pravnom shvaćanju nižestupanjskih sudova, pod pojmom stalnog mjesta rada podrazumijeva se mjesto, odnosno područje u kojem službenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz Pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđen u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela (čl. 56. st. 2. KU/13). Stoga su sudovi ocijenili da se rad tužitelja na području druge države, odnosno na državnom teritoriju Republike Slovenije ima smatrati radom na terenu (terenskim radom) zato što lokacija mjesta rada u Republici Sloveniji ne može predstavljati radno mjesto ni područje rada tužitelja prema međudržavnom sporazumu budući da pravo na terenski dodatak policijskih službenika MUP RH nije predmet međudržavnog ugovora zaključenog između Vlade RH i Vlade Republike Slovenije, već se u konkretnom slučaju radi o pravima koja su regulirana pozitivnim pravnim propisima RH, odnosno KU.

12. Sudovi nadalje ocjenjuju da kolektivnim ugovorom stranke uređuju prava i obveze iz radnih odnosa ili u vezi s radnim odnosima te da se njegova pravna pravila primjenjuju neposredno i obvezno na sve osobe na koje se taj kolektivni ugovor primjenjuje, i to onako kako ona glase. S obzirom na Tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnih ugovora u vezi primjene odredbe članka 56. KU/13 broj 7/55 od 20. svibnja 2014. i broj 22/56 od 11. studenoga 2016., koja su vrijedila u utuženom razdoblju, a prema kojima službenik koji je na temelju posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza Dobova u Republici Sloveniji ima pravo na terenski dodatak u visini od 150,00 kuna (KU/13), a kasnije od 170,00 kuna (KU/17) ako je na terenu proveo najmanje osam sati, u koje se vrijeme ubraja i vrijeme putovanja, sudovi ocjenjuju da sama udaljenost radne stanice u drugoj državi nije odlučna, slijedom čega prihvaćaju tužbeni zahtjev.

13. Pritom sudovi smatraju odlučnim da je tužitelj kao policijski službenik upućen na rad na teritorij druge države izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegovog stalnog boravka, slijedom čega za vrijeme boravka na terenu ima pravo na terenski dodatak.

14. Osnovano revidentica kroz dopuštena pitanja osporava pravilnost primjene materijalnog prava kod prihvaćanja tužbenog zahtjeva.

15. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sudovi su pošli od pojma stalnog mjesta rada, što jest pravilno jer se terenski dodatak i priznaje u ovisnosti o tome je li konkretni rad službenika izvršen u stalnom mjestu rada ili izvan tog mjesta. Međutim, pogriješili su u primjeni materijalnog prava kod tumačenja pojma stalnog mjesta rada tužitelja zato što je taj pojam u slučaju tužitelja tumačio proizvoljno, bez obzira na propise kojima je uređeno mjesto rada tužitelja kao policijskog službenika za zaštitu granice konkretne policijske uprave.

16. Pri tumačenju pojma mjesta rada policijskih službenika za zaštitu granice valja najprije imati na umu da je odredbom čl. 25. st. 3. Zakona o nadzoru državne granice ("Narodne novine", broj 83/13, 27/16, 114/22 i 151/22 - dalje u tekstu: ZNDG), propisano da se granična kontrola ili dio granične kontrole može, sukladno međunarodnim instrumentima, obavljati i na području druge države, dok u skladu s odredbom čl. 37. st. 2. istog Zakona, policijski službenici Republike Hrvatske smiju, sukladno međunarodnom ugovoru ili odredbama važećih propisa, u drugim državama obavljati određene radnje i poslove iz područja nadzora državne granice i druge poslove međunarodne suradnje, pod uvjetima određenim međunarodnim ugovorom.

17. Između Republike Hrvatske i Republike Slovenije u vezi s obavljanjem granične kontrole međunarodni ugovor predstavlja Sporazum o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu potpisan u Kopru 14. travnja 2003. i potvrđen Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 2/2004 - dalje: Sporazum).

18. Tim je Sporazumom u čl. 2. st. 1. ugovoreno da će ugovorne stranke unutar njegova okvira pojednostavniti i ubrzati obavljanje granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, dok je u stavku 2. istog članka propisano da će u tu svrhu u domaćoj državi biti određena službena mjesta na kojima se unutar zone obavlja granična kontrola susjedne države. U stavku 3. članka 2. Sporazuma određeno je da službene osobe susjedne države imaju pravo u skladu s ovim Sporazumom obavljati graničnu kontrolu u domaćoj državi u zoni, koja se određuje sukladno ovom Sporazumu.

19. U navedenom Sporazumu su i definirana značenja pojedinih pojmova, pa tako prema čl. 1. točki 2. izraz "domaća država" označava ugovornu stranku na čijem državnom području nadležna tijela susjedne države obavljaju graničnu kontrolu, izraz "susjedna država" označava ugovornu stranku čija nadležna tijela obavljaju graničnu kontrolu na državnom području domaće države (točka 3. čl. 1. Sporazuma), dok izraz "zona" označava područje domaće države u kojem službene osobe susjedne države imaju pravo obavljati graničnu kontrolu (točka 6. čl. 1. Sporazuma). Izraz "službena osoba" označava službenika tijela državne uprave nadležnih za obavljanje granične kontrole i službenika ovlaštenog za službeni nadzor (točka 7. čl. 1. Sporazuma).

20. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Sporazuma, zona u cestovnom prometu može obuhvaćati: a) službene prostorije određene za obavljanje granične kontrole susjedne države, b) cestovne dionice, c) druge objekte i d) cestu između državne granice i službenog mjesta za obavljanje granične kontrole. U skladu s odredbom čl. 4. stavka 1. Sporazuma, u zoni za obavljanje granične kontrole susjedne državne vrijede svi propisi susjedne države za prijelaz osoba preko granice te za uvoz, izvoz i provoz stvari. Službene osobe susjedne države provode ove propise u jednakom opsegu i s jednakim posljedicama kao na vlastitom državnom području, dok prema st. 2. istog članka službene radnje koje u zoni obave službene osobe susjedne države smatraju se kao da su bile obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz.

21. Na temelju čl. 2. st. 4. naprijed spomenutog Sporazuma te čl. 17. Uredbe (EZ), broj 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006., kao i poštujući dobru praksu obavljanja granične kontrole na graničnim prijelazima za pogranični promet, vlade dviju država su 12. lipnja 2013. postigle i Dogovor o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole, kao i Dogovor o dopuni navedenog dogovora te su, među ostalim mjestima, utvrdile da su takva mjesta i Središće ob Dravi – Trnovec, Gibina – Bukovje, Središće ob Dravi – Preseka, Raskrižje – Banfi, za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području (čl. 1. st. 1. točke 2., 3., 4. i 5. Dogovora).

22. Prema odredbi čl. 201. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja ("Narodne novine" broj 117/11, 50/14, 32/15) koja je bila na snazi u utuženom razdoblju, Policijska uprava Međimurska obuhvaća područje Međimurske županije, a prema čl. 206. navedene Uredbe Policijska postaja Štrigova je mješovita policijska postaja III. kategorije sa sjedištem u [adresa], a obuhvaća općine [adresa] i [adresa], dio Općine Sveti Juraj na Bregu, odnosno naselja Pleškovec, Lopatinec, Dragoslavec, Dragoslavec Breg, Vučetinec i Okrugli Vrh te dio Općine Nedelišće, odnosno naselja Črečanj i Macinec. Nadležna je i za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima i zaštitu dijela državne granice s Republikom Slovenijom u dužini od 38 km.

23. Iz navedenoga proizlazi da policijska postaja nadležna za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice u osnovi predstavlja geografsko područje nadležnosti utvrđeno posebnim propisima na kojem policijski službenici za zaštitu granice obavljaju poslove koji čine opis poslova tog radnog mjesta. U konkretnom je slučaju to geografsko područje određeno spomenutim međudržavnim dogovorom kao mjesto rada policijskog službenika za zaštitu granice u predmetnoj policijskoj postaji koja je ujedno nadležna i za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice s Republikom Slovenijom u zoni graničnog prijelaza za cestovni promet Središće ob Dravi – Trnovec, Gibina – Bukovje, Središće ob Dravi – Preseka, Raskrižje – Banfi.

24. Tužitelj je tužbu utemeljio na tvrdnji da mu predmetni terenski dodatak pripada zbog činjenice što njegovo mjesto rada obuhvaća i područje Republike Slovenije koje se nalazi izvan mjesta sjedišta policijske uprave međimurske odnosno policijske postaje u [adresa] smatrajući da ta činjenica znači da je on upućen na rad izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen. Pritom se tužitelj pozvao na odredbe članka 56 KU/13 odnosno članka 50. KU/17 kojima je propisano da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje osam sati bez obzira na to koliko je dana radio.

25. Imajući na umu naprijed navedeni pravni okvir, revizijski sud ocjenjuje pogrešnim zaključak nižestupanjskih sudova da je tužitelj u obavljanju službe na radnom mjestu voditelja smjene graničnog prijelaza u policijskoj upravi međimurskoj policijskoj postaji Štrigova koja je ujedno nadležna i za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice s Republikom Slovenijom na pripadajućim graničnim prijelazima radio izvan stalnog radnog mjesta u kojem je zaposlen. To stoga što njegovo stalno radno mjesto uključuje i područje Republike Slovenije u kojem je on ovlašten obavljati svoje redovne poslove vezane uz graničnu kontrolu i što se njegove službene radnje obavljene u zoni Republike Slovenije kao susjedne države smatraju kao da su obavljene u [adresa], a u skladu s naprijed navedenim sadržajem međudržavnog Sporazuma. U tom je smislu ta zona kao područje Republike Slovenije u kojem tužitelj ima pravo obavljati graničnu kontrolu odnosno redovne poslove svog radnog mjesta, u skladu s međudržavnim Sporazumom, sastavni dio njegovo radnog mjesta zbog čega njegov rad u toj zoni nema obilježje rada izvan njegovog stalnog mjesta rada.

26. U tom smislu pogrešno sudovi zaključuju da je tužitelj u konkretnom slučaju bio upućen na rad u Republiku Sloveniju budući da radno mjesto tužitelja kao policijskog službenika za zaštitu granice obuhvaća i područje Republike Hrvatske i područje Republike Slovenije. Upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo je sasvim drugi pravni institut. Naime, prema odredbi članka 7. točke 9. Zakona o policiji ("Narodne novine" broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19 - dalje: ZP), Ministarstvo unutarnjih poslova, radi stvaranja uvjeta rada policije organizira, među ostalim, i upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo. Tako se, u skladu s odredbom članka 77. stavka 2. ZP, policijski službenik upućuje na rad u inozemstvo na temelju utvrđenih pravila o međunarodnoj policijskoj suradnji te posebnih pravila.

27. Kada pravila o međunarodnoj suradnji u vezi s obavljanjem granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, kao što su ZNDG i spomenuti međudržavni Sporazum, propisuju da je mjesto rada policijskog službenika za nadzor granice i područje domaće države u kojem službene osobe susjedne države imaju pravo obavljati graničnu kontrolu, a da se službene radnje koje u toj zoni obave službene osobe susjedne države smatraju kao da su obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz, tada se ne radi o upućivanju radnika na rad u inozemstvo, već se radi o tome da redovno i stalno mjesto rada tih policijskih službenika obuhvaća i geografski prostor domaće države i geografski prostor susjedne strane države. Tako tužitelj zbog činjenice da stalno mjesto njegovog rada obuhvaća i područje druge države nije upućena na rad u inozemstvo u skladu s propisima koji reguliraju upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo, već je raspoređen na radno mjesto koje, u skladu s posebnim propisima, uključuje i rad na području druge, susjedne države.

28. Ovakvo je pravno shvaćanje sasvim blisko pravnom shvaćanju ovog suda izraženom u presudi broj Revr 391/2009-2 od 3. lipnja 2009., iako ne u istim već srodnim činjeničnim okolnostima, ali primjenjivim i u konkretnom slučaju. Prema tom pravnom shvaćanju, terenski dodatak služi za povećane troškove službenika koji se sastoje u izdacima za hranu i smještaj za vrijeme boravka na terenu, pri čemu se rad policajca koji je premješten na rad u drugo mjesto rada unutar iste policijske uprave ne može smatrati radom na terenu. Primjenjivo na konkretni slučaj, rad policijskog službenika unutar jedne policijske postaje u kojoj su pojedine točke u kojima se taj rad obavlja međusobno udaljene, ali čine cjelinu sastava te policijske postaje, ne može se smatrati radom na terenu niti je obuhvaćeno odredbom članka 56 KU/13, kao ni članka 50. KU/17 zato što policijski službenik u takvim okolnostima radi unutar svog stalnog mjesta rada.

29. Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev i na temelju ocjene da se konkretnom slučaju ima primijeniti Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 u vezi s primjenom članka 55. i 56. KU/16 prema kojem službenik koji je temeljem posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza, u tom slučaju u Dobovi na državnom teritoriju Republike Slovenije, ima pravo na terenski dodatak u visini od 150,00 kuna ako je na terenu proveo najmanje osam sati, u koje vrijeme se ubraja i vrijeme putovanja pri čemu se terenski dodatak i dnevnice isključuju.

30. Utemeljeno tuženica ukazuje na nepravilnost primjene materijalnog prava kod prihvaćanja spomenutog Tumačenja kao osnove za ocjenu osnovanosti konkretnog tužbenog zahtjeva. Naime, ovo je Tumačenje dano u drugačijim činjeničnim okolnostima, i to u okolnostima upućivanja djelatnika PU Zagrebačke i posebnog rasporeda rada policijskog službenika na područje Graničnog prijelaza Dobova uz službeno ovlaštenje za rad na GP Dobova izdano na temelju članka 9. Sporazuma pri čemu u Postaji granične policije Zagreb nema ustrojenog graničnog prijelaza Dobova na području Republike Slovenije i granični prijelaz Dobova ne ulazi u područje nadležnosti MUP RH sukladno Uredbi o unutarnjem ustrojstvu MUP. 31. U okolnostima konkretnog slučaja, tužitelj je redovno i stalno, a ne po posebnom rasporedu, raspoređen na rad na radno mjesto voditelja smjene graničnog prijelaza u Policijskoj upravi međimurskoj, Postaja Štrigova, a ta policijska postaja, u skladu s posebnim propisima, obuhvaća područje graničnih prijelaza Trnovec, Bukovje, Preseka, Banfi u Republici Hrvatskoj i graničnih prijelaza Središće ob Dravi, Gibina i Raskrižje u Republici Sloveniji za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području. Taj se rad obavlja u skladu s odredbom članka 4. Sporazuma, a ne na temelju odredbe članka 9. Sporazuma kao u slučaju na koji se odnosi spomenuto Tumačenje. Osim toga, sadržaj pitanja koje je postavljeno Zajedničkoj komisiji upućuje da u Postaji granične policije Zagreb nema ustrojenog graničnog prijelaza Dobova na teritoriju Republike Slovenije, što je u skladu s odredbama članaka 25. i 27. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja ("Narodne novine" broj 117/11, 50/14, 32/15). U takvim se okolnostima Tumačenje broj 7/55 ne može primijeniti u konkretnom slučaju.

32. Stoga odgovor na prvo i četvrto pravno pitanje glasi:

Svakodnevno obavljanje poslova granične kontrole policijskih službenika za zaštitu granice na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske odnosno Uredbi o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja, a koje policijski službenici za zaštitu granice Republike Hrvatske obavljaju u zonama koje su, iako fizički smještene na području Republike Slovenije kao susjedne države, u skladu sa Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, smatra se radom obavljenim u okviru stalnog mjesta rada za koji nisu ispunjene pretpostavke za isplatu terenskog dodatka. To stoga što nadležnost Policijske uprave međimurske, Policijske postaje Štrigova obuhvaća područje graničnih prijelaza Trnovec, Bukovje, Preseka i Banfi u Republici Hrvatskoj i graničnih prijelaza Središće ob Dravi, Gibina i Raskrižje u Republici Sloveniji te predstavljaju zajedničko službeno mjesto za obavljanje granične kontrole u zoni tog graničnog prijelaza, i to za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području (tako i Rev-1206/2022 od 17. siječnja 2023.).

33. Odgovor na drugo i treće postavljeno pitanje glasi:

Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 od 22. svibnja 2014. koje se odnosi na primjenu članaka 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013. u odnosu na policijskog službenika koji je upućen temeljem posebnog rasporeda obnašati službu na području GP Dobova, uz službeno ovlaštenje za rad na GP Dobova, a izdano na temelju članka 9. Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, ne može se primjenjivati na odluke u kojima se odlučuje o pravima na terenski dodatak policijskih službenika za zaštitu granice koji su na raspoređeni na radno mjesto u policijskoj postaji nadležnoj za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima i zaštitu dijela državne granice te utvrđeni kao zajednička službena mjesta za obavljanje granične kontrole u zoni na graničnim prijelazima za obavljanje hrvatske granične kontrole na državnom području susjedne države (tako i Rev- 1206/2022 od 17. siječnja 2023.).

34. Stoga je reviziju tuženice valjalo prihvatiti i preinačiti pobijanu presudu na način da se tužbeni zahtjev odbije, na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP, te presuditi kao u izreci.

35. O parničnom je trošku tuženice odlučeno na temelju odredbe čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. i čl. 163. ZPP. Tuženici je parnični trošak odmjeren prema vrijednosti predmeta spora od 14.818,50 € (111.650,00 kuna) te podnijetom zahtjevu za trošak, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje u tekstu: Tarifa) i to: za sastav odgovora na tužbu 132,72 € (1.000,00 kn, Tbr. 8.1. Tarife), za sastav podneska od 3. lipnja 2020. 132,72 € (1.000,00 kn, Tbr. 8.1. Tarife), za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu 7. listopada 2019. na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima 66,36 € (500,00 kn, Tbr. 9.2. Tarife) te pristup ročištu 23. listopada 2020. 132,72 € (1.000,00 kn, Tbr. 9.1. Tarife), ukupno 464,53 € (3.500,00 kn), koliko je tuženici dosuđeno obzirom je u cijelosti uspjela u parnici.

36. Tuženici je trošak sastava revizije dosuđen u iznosu od 746,50 € (5.625,00 kn, Tbr. 10.6. Tarife) te je odlučeno kao pod točkom III izreke.

37. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP te tužitelju nije priznat trošak odgovora na reviziju jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje ove parnice. Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom IV.

38. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovog Zakona (1EUR=7.53450).

Zagreb, 6. lipnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković