REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 1678/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Marine Paulić, Dragana Katića i Goranke Barać Ručević, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, Područna služba Karlovac, Domobranska 4, OIB 02958272670, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, (ranije: JADRANSKO OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976), kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Pelcl, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženik za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž 2370/2022-2 od 17. kolovoza 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-951/2021 od 1. travnja 2022., u sjednici održanoj 6. lipnja 2023.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž 2370/2022-2 od 17. kolovoza 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-951/2021 od 1. travnja 2022., uz tvrdnju da pravna shvaćanja drugostupanjskog suda iznesena u predmetnoj presudi odstupaju od pravnih shvaćanja revizijskog suda.

2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

3. Prijedlog je neosnovan.

4. 1. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljena pravna pitanja koja glase:

1. Je li drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno-pravne čl. 1106., čl. 1072. i čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima i na taj način donio nezakonitu presudu kada je najprije utvrdivši u obrazloženju presude da tuženik odgovara tužitelju za 50% od cjelokupne štete, tužitelju dosudio naknadu štete u visini od 50% štete iako je tuženik u tom omjeru (50%) tužitelju već isplatio naknadu prije donošenja presude?

2. Čini li drugostupanjski sud apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč.11. ZPP-a i čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a kada prilikom donošenja presude propušta uočiti da je tuženik nesporni dio naknade štete već isplatio tužitelju, zbog čega tužitelju dosuđuje naknadu štete u omjeru od 50% iako je tuženik u tom omjeru tužitelju štetu već nadoknadio?

3. Mora li presuda biti utemeljena na činjenicama koje su utvrđene tijekom postupka (u konkretnom slučaju činjenici da je tuženik već isplatio tužitelju 50% cjelokupne štete) te je li u protivnom, dakle kada presuda nije utemeljena na tim činjenicama (nego je činjenica nesporne isplate zanemarena), ista obuhvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, te iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a?

4. Može li tužitelj Hrvatski zavod za osiguranje, u smislu odredbi čl. 53. st.1. t. 10., u vezi sa odredbama čl. 54. i 55. i čl. 113. i 134. st.2. ZOZO/98, ponovno naplatiti istu štetu koja mu je nastala u 2009.g. i koja mu je već naknađena putem prihoda ostvarenih od svih društva za osiguranje izdvajanjem od naplaćene funkcionalne premije iz plaćenih polica obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti u 2009.g., i je li u konkretnom slučaju pobijanim nižestupanjskim presudama pogrešno primijenjeno materijalno pravo navedenih odredbi kad je tuženiku naloženo da ponovno plati štetu koja je tužitelju nastala plaćanjem troškova liječenja i naknade za vrijeme bolovanja tijekom 2009.g., iako je ta šteta tužitelju već naknađena od tuženika, kao i drugih osiguratelja, izdvajanjem iz naplaćene funkcionalne premije svih osiguranih vozila u 2009. godini, te jesu li pobijane odluke u opreci s sudskom praksom revizijskog suda (Rev-28/1994-2 i Rev-895/07-2) iz koje proizlazi jasan stav o zabrani dvostruke ili ponovne naplate iste štete?

5. Je li, u smislu odredbi čl. 53. st.1. t. 10., u vezi sa čl.54. i 55. te čl.113. ZOZO/98, prihodom koji je tužitelj ostvario u periodu od 01. siječnja 2009.g. do 31. prosinca 2009.g., temeljem izdvajanja društva za osiguranje od naplaćene funkcionalne premije od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, naknađena šteta koja je tužitelju nastala tijekom 2009.g., plaćanjem troškova liječenja i naknade za vrijeme bolovanja u periodu od 01. siječnja 2009.g. do 31. prosinca 2009.g., neovisno o tome što je konkretna polica vozila kojim je prouzročena šteta sklopljena tijekom 2008.g., i je li sud suprotnom odlukom pogrešno primijenio materijalno pravo navedenih odredbi, te jesu li pobijane odluke u opreci sa sudskom praksom drugostupanjskih sudova ( Žs u Velikoj Gorici, br. Gž-1380/2017, Visoki trgovački sud RH, br. Pž-5679/2017 i br. Pž-585/2016)?

6. Ukoliko je posebnim zakonom propisano da odgovorna osoba koja odgovara za štetnika plaća oštećeniku paušalnu naknadu štete izdvajanjem određenog iznosa iz svojeg poslovanja, bez obzira na iznos stvarne nastale štete u pojedinom slučaju i bez obzira na odgovornost štetnika, je li u tom slučaju u parničnom postupku dozvoljeno utvrđivati stvarnu štetu i odgovornost u svakom pojedinom slučaju, odnosno, ukoliko je posebnim zakonom propisan način naknade štete koju prouzroče vlasnici ili korisnici motornih vozila osigurani obveznim osiguranjem od automobilske odgovornosti, kao što je to propisano odredbama čl. 53. st.1. i 2. u vezi sa čl. 113. ZOZO798, na način da od 01.01.2009.g. prihodi ostvareni od društava za osiguranje izdvajanjem od naplaćene funkcionalne premije svih osiguranih vozila predstavljaju naknadu štete Hrvatskom zavodu za osiguranje, i ako je odredbama istog posebnog zakona propisano da prihodi ostvareni u jednoj kalendarskoj godini pokrivaju izdatke obveznoga zdravstvenog osiguranja u istoj kalendarskoj godini, u koje izdatke spadaju i plaćeni troškovi liječenja i naknade za vrijeme bolovanja, kao što je to propisano odredbama čl. 53., 54. i 55. ZOZO/98, je li u tom slučaju pravno odlučna činjenica kada je sklopljena konkretna polica vozila kojim je prouzročena šteta i je li iz te police izdvojen propisani iznos od naplaćene funkcionalne premije, te jesu li pobijane odluke u opreci sa sudskom praksom drugostupanjskih sudova (Žs u Velikoj Gorici, br. Gž-1380/2017, Visoki trgovački sud RH, br. Pž-5679/2017 i br. Pž-585/2016)?"

5. Za postavljena pitanja predlagatelj smatra da su važna u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP-a jer je shvaćanje II-stupanjskog suda protivno stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, i drugih drugostupanjskih sudova, te se u tom pravcu poziva na više odluka tih sudova.

6. Predmet spora među strankama, u ovoj fazi postupka je naknada iznosa koje je tužitelj platio svojem osiguraniku ĆS na ime troškova liječenja koji su povezani s ozljeđivanjem u prometnoj nezgodi koja se dogodila 13. rujna 2007.

7. Tuženik u prijedlogu tvrdi da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, br. Pž-2370/2022-2 od 17. kolovoza 2022. djelomično potvrđena, a djelomično preinačena odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni br. 951/2021. i to:

- u dijelu gdje je drugostupanjski sud tužitelju dosudio naknadu štete u iznosu od 68.205,15 kn u zanemarujući u cijelosti činjenicu da je tužitelj potraživao samo 50% štete (troškova liječenja tužiteljeva osiguranika) priznajući da mu je tuženik već isplatio tijekom postupka naknadu u iznosu od 50% troškova.

- te prigovora da iznosi koje je tužitelj platio s osnova troškova liječenja tijekom 2009. i 2010., predstavljaju rashode tužitelja u toj godini i da su stoga naknađeni iz ostvarenih prihoda u toj godini, tj. iznosa koji se od 1. siječnja.2009. izdvajaju iz funkcionalne premije svih polica obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, pa i onih polica vozila koja uopće nisu sudjelovala u prometnim nezgodama i čiji vlasnici uopće nisu skrivili prometne nezgode u kojim su sudjelovali.

8. 1. Drugostupanjski sud je za preinačeni dio presude koji se odnosi na iznos od 68.205,15 kn zaključio da je u tom dijelu pogrešno prvostupanjski sud ocijenio nalaz vještaka kada je utvrdio da bi osiguranik tužitelja sve ostale ozljede (izuzev ozljeda glave) zadobio i u slučaju da je nosio zaštitnu kacigu, kada iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i procjenu vozila MS i stalnog sudskog vještaka specijalista za sudsku medicinu OS (str. 234. - 239. spisa) proizlazi da ozljede na glavi najvjerojatnije ne bi bile izbjegnute da je osiguranik tužitelja u trenutku prometne nezgode nosio na glavi ispravno vezanu zaštitnu kacigu, ali da bi sigurno bile daleko manjeg opsega i intenziteta i kada se u odnosu na ozljede glave ne može decidirano izjasniti koliko bi iste bile manje da je osiguranik nosio kacigu. Iz navedenih razloga, te taj sud smatra da u odnosu na utužene račune, za koje nije dokazano da su plaćeni, za koje se ne može odijeliti troškove liječenja kraniocerebralne ozljede od troškova ostalih ozljeda, a uzimajući u obzir da ozljede glave ne bi bile izbjegnute i da je osiguranik tužitelja nosio zaštitnu kacigu, kao i doprinos osiguranika tužitelja u omjeru od 50%, pa da je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo tužitelju dosuditi 50% iznosa računa. S obzirom da je tužitelj podneskom od 7. veljače 2022. zatražio 50% iznosa prvotno utuženog računa, tužitelju je dosudio i iznose koje je platio za troškove liječenja osiguranika tužitelja za koje nije moguće utvrditi u kojem dijelu se oni odnose na ozljede glave, a u kojem dijelu na ozljede ostalih dijelova tijela, a za koje nije dokazano da su plaćeni.

8. 2. Uz navedeno drugostupanjski sud je odbio prigovor tuženika prema kojem nije u obvezi naknaditi tužitelju račune koje je tužitelj platio nakon 01. siječnja 2009. i 2010., jer su ti troškovi tužitelja pokriveni izdvajanjem iz funkcionalne premije, uz obrazloženje da u konkretnom slučaju tuženik nije platio funkcionalnu premiju u odnosu na utuženu štetu iz razloga što se odredba čl. 53. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 150/08, 94/09, 153/09, 139/10, 49/11 i 22/12 - dalje: ZOZO) odnosi samo na ugovore o osiguranju od automobilske odgovornosti sklopljene od dana stupanja na snagu tog zakona (1. siječnja 2009.), a da je u konkretnom slučaju polica tuženikovog osiguranika sklopljena u 2005. ili 2006. godini.

9. Prema obrazloženju prijedloga, prva tri postavljena pitanja, (koja se odnose na isplatu iznosa od 68.20515 kn), tuženik tvrdi da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe čl. 1106., čl. 1072. i čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), te da je ujedno pred drugostupanjskim sudom počinjena apsolutno bitna povreda čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, a sve iz razloga što je prilikom dosude naknade štete tužitelju sud najprije utvrdio da tuženik tužitelju odgovara za nastale troškove koji su predmet ovog postupka u omjeru od 50%, a onda zanemario nespornu činjenicu da je tuženik tužitelju već isplatio 50% od troškova liječenja tužiteljeva osiguranika, te dosudio tužitelju preostali utuženi iznos od 50% troškova liječenja, što ima za posljedicu da je tužitelju pobijanom presudom dosuđena naknada troškova liječenja u omjeru od 100%, a što da je proturječno stavu suda iz obrazloženja pobijane presude.

10. 1. Prema ocjeni ovoga suda navedena pitanja nisu važna jer polaze od pogrešne pretpostavke da je drugostupanjski sud zanemario nespornu činjenicu da je tuženik tužitelju već isplatio 50% od troškova liječenja tužiteljeva osiguranika, i dosudio tužitelju i preostali utuženi iznos od 50% troškova liječenja, što da ima za posljedicu da je tužitelju pobijanom presudom dosuđena naknada troškova liječenja u omjeru od 100%, pa da to bilo proturječno stavu suda iz obrazloženja pobijane presude. To stoga što je tužitelj podneskom od 7. veljače 2022. zatražio 50% iznosa prvotno utuženog računa u odnosu na koje je ranije bio povukao prijedlog, pa je drugostupanjski sud tužitelju dosudio i iznose koje je platio na ime troškova liječenja osiguranika tužitelja za koje nije bilo moguće utvrditi u kojem dijelu se oni odnose na ozljede glave, a u kojem dijelu na ozljede ostalih dijelova tijela, dakle u odnosu na utužene račune za koje nije dokazano da su plaćeni i za koje se ne mogu odijeliti troškovi liječenja kraniocerebralnih ozljeda od troškova liječenja ostalih ozljeda, pri čemu je uzeto u obzir da ozljede glave ne bi bile izbjegnute i da je osiguranik tužitelja nosio zaštitnu kacigu, kao i doprinos osiguranika tužitelja u omjeru od 50%.

10. 2. Dakle, radi se o preostalih 50% troškova koji, prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova nisu plaćeni, a vezani su za predmetnu nezgodu Stoga je pretpostavka od koje polaze navedena pitanja protivna utvrđenjima nižestupanjskih sudova, te utoliko ta pitanja nisu važna za odluku u ovome sporu.

11. U odnosu na preostala pitanja, vezana za funkcionalnu premiju, izneseno pravno shvaćanje u pobijanoj odluci u skladu je s pravnim shvaćanjem revizijskog suda iznesenim u brojnim odlukama kao npr. u odlukama broj: Rev-1855/2018 od 14. listopada 2020., Revt-480/2017 od 14. listopada 2020., Rev-2948/2018-2 od 24. svibnja 2022., Rev-2822/2018 od 28. rujna 2022., i dr., te ni ona nisu važna.

12. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 385.a i čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagrebu, 6. lipnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić