REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 4957/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić, članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i Goranke Barać Ručević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RO IZGRADNJA d.o.o., OIB 34199535670, Zaprešić, Miška Šestanja 5, kojeg zastupa punomoćnik Enver Vučetić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice ZAGREBAČKE BANKE d.d., OIB 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, koju zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate 15.000.000,00 kn i izdavanja tabularne isprave, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2969/2021-5 od 29. kolovoza 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2482/19 od 12. svibnja 2021., u sjednici održanoj 3. siječnja 2023.,

r i j e š i o  j e:

1. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

2. Odbija se zahtjev tuženice za nadoknadu troškova sastava odgovora na prijedlog, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2969/2021-5 od 29. kolovoza 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2482/19 od 12. svibnja 2021.

2. 1. U prijedlogu su postavljena slijedeća pravna pitanja:

1. Može li biti upisano založno pravo ako ne postoji osnova za isplatu iznosa od 15.000.000,00 kuna i tražbina na iznos od 15.000.000 kuna na dan 10. svibnja 2010. koju zalog osigurava odnosno osnovni pravni posao na iznos od 15.000.000,00 kuna?

2. Je li odredba ugovora o založnom pravu da zalog osigurava zakonsku zateznu kamatu po odluci o kamatnim stopama Zagrebačke banke (promjenjiva kamatna stopa) ništetna odredba iz razloga jer visinu zakonske zatezne kamate određuje uredbom Vlade Republike Hrvatske?

3. Može li založno pravo osiguravati zakonsku zateznu kamatu po odluci o kamatnim stopama Zagrebačke banke (promjenjiva kamatna stopa)?

4. Moraju li sudovi po službenoj dužnosti paziti na ništetnost odredaba koje sadrže isprave iz pravnog posla i riješiti to kao prethodno pitanje?

5. Jesu li ništave odredbe ugovora suprotne one tražbine koja bi trebala biti osigurana založnim pravom?

6. Mora li imatelj mjenice prezentirati izvornik mjenice kada se radi o mjeničnom tražbini?

7. Je li mjenica, sve i da je prezentirana, ništetna jer je datum izdavanja mjenice neistinit, što je vidljivo iz svjedočenja djelatnika Zagrebačke banke u predmetu P 1216/16 što prileži spisu?

8. Može li izdavatelj bjanko mjenice s uspjehom isticati, prigovoriti protupravnom popunjavanju mjenice, iz razloga jer izdana bjanko mjenica, koja je proizašla iz ugovora o kreditu, nije ispunjena na iznos i dospijeće iz osnovnog pravnog posla tj. Ugovora o kreditu?

9. Je li naknadno postavljen zahtjev: Utvrđuje se da je između stranaka vjerovnika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, OIB 92963223473 i dužnika - založnog dužnika RO izgradnji d.o.o. Zaprešić, OIB 34199535670 i dr., ne postoji osnovni pravni posao zaključen na temelju mjenice "po viđenju" izdane 10. svibnja 2010. u iznosu od 15.000.000,00 kuna, na koju se poziva Ugovor o založnom pravu solemniziran kod javnog bilježnika Ivana Adžije iz Zaprešića dana 9. lipnja 2010. pod poslovnim brojem OV-11841/2010." preinaka tužbenog zahtjeva?".

2. 2. U prijedlogu tvrdi da su navedena pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, posebno imajući u vidu činjenicu da je zauzeto stajalište nižestupanjskih sudova u suprotnosti s praksom revizijskog suda,

3. 1. Iznoseći razloge važnosti postavljenim pitanjima poziva se na odluke revizijskog suda: Rev-220/1997-2, Revd-29/2022 i Rev-3357/2018-4, Rev-x-174/12-2 i Rev- 499/13-4, Revt-732/06-2, Rev-x-873/14-2, Rev-x-643/15-2, Rev-1458/13-2, Rev-x- 270/09-2, Rev-x 329/11-2, Rev-760/2004-2, Rev-732/06-2, Rev-1474/10-2, Rev-x- 22/2016-2.

3. 2. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da mu se temeljem odredbe čl. 385.a ZPP-a u odnosu na navedena pitanja dopustiti podnošenje revizije protiv naprijed citirane presude.

4. U odgovoru na prijedlog tuženica smatra da prijedlog nije osnovan, odnosno da ne postoje pretpostavke za dopuštenje revizije, predlaže prijedlog odbaciti, podredno odbiti, te potražuje trošak sastava odgovora na reviziju.

5. Prijedlog je neosnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 15.000.000,00 kn sa zateznom kamatom od 10. svibnja 2010. do isplate i zahtjev za izdavanje tabularne isprave na temelju kojeg će tužitelj ishoditi brisanje upisanog založnog prava u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zaprešiću upisanog pod brojem Z-2343/10 na k. č. br. [katastarska čestica] u z. k. ul. broj [broj ZK uloška], jer će u protivnom presuda zamijeniti tabularnu ispravu za upis brisanja založnog prava radi osiguranja tražbine od 15.000.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 10. svibnja 2010. do isplate.

7. Sudovi su odbili tužbene zahtjeve tužitelja nakon što su utvrdili da ne postoji osnova po kojoj bi tuženik bio dužan tužitelju isplatiti utuženi iznos od 15.000.000,00 kn, a ocijenili su nedokazanim tužiteljeve tvrdnje koje se odnose na prestanak založnog prava, s obzirom da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom 10. svibnja 2010., prema kojem je tužitelj kao korisnik kredita ostvario pravo na isplatu kredita u kunskoj protuvrijednosti od 1.481.000,00 EUR, da je sukladno Ugovoru tužitelj tuženiku izdao vlastitu mjenicu serije A06475267, koju je tuženik popunio na iznos od 15.000.000,00 kn sukladno navedenom Ugovoru, te Ugovoru o založnom pravu od 10. svibnja 2010., prema kojem su stranke suglasno utvrdile da tuženik kao vjerovnik ima tražbinu prema tužitelju kao dužniku, po osnovi navedene mjenice, a da je mjenica dana kao sredstvo plaćanja za obveze iz Ugovora o kreditu, dok je tražbina po mjenici osigurana zasnivanjem založnog prava na nekretninama u vlasništvu tužitelja, sukladno citiranom Ugovoru o založnom pravu u kojem je utvrđena visina obveze, vrijeme vraćanja, dospjelost. Pri tome su ukazali na odredbe Ugovora o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom, kao i na odredbe Ugovora o založnom pravu, oba od 10. svibnja 2010., kojima je tužitelj dao mogućnost da se predmetnim založnim pravom osim glavne tražbine iz Ugovora o kreditu osiguraju i druge tuženikove tražbine u ugovorenom iznosu od 15.000.000,00 kn, te su se pozvali na odredbu čl. 346. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 81/15 – pročišćeni tekst, 94/17; u daljnjem tekstu: ZV), Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - u daljnjem tekstu: ZPP).

8.1. Prema navedenom, nižestupanjski sudovi su odbili zahtjev tužitelja jer su utvrdili da je tužitelj izdao tuženiku mjenicu Serije A06475267 – 10. svibnja 2020., koju je tuženik popunio sukladno tužiteljevim obvezama iz temeljnog pravnog posla, Ugovora o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom te na temelju odredaba međusobnog Ugovora o založnom pravu, na kojeg se i tužitelj poziva, a kojim je ugovoreno da će se mjenica koristiti u svrhu naplate po osnovi kredita, garancija, akreditiva, naknada i svih drugih pravnih poslova koji se zaključuju između stranaka.

8. 2. Pri iznošenju navedenog shvaćanja drugostupanjski sud se pozvao i na presudu toga suda Pž-3798/2018., koju je potvrdio Vrhovni sud Republike Hrvatske (odlukom poslovni broj Rev-4356/2019), a kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-406/2016 od 19. travnja 2017., a kojom su odbijeni tužbeni zahtjevi za utvrđenje ništetnosti predmetne mjenice i Ugovora o založnom pravu od 10. svibnja 2010., odnosno zahtjevi da se mjenica i Ugovor ponište.

8. 3. Dakle, nižestupanjski sudovi su utvrdili da se radi o valjanoj mjenici i da je stoga tužiteljeva obveza kao izdavatelja vlastite mjenice upravo mjenična obveza na isplatu 15.000.000,00 kn s dospijećem 31. prosinca 2013., a iz isprava u spisu proizlazi da mjenica o dospijeću nije naplaćena jer na tužiteljevu računu nije bilo sredstava.

9. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, i 80/22. dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno postavljena navedena pravna pitanje, te su za njih određeno izloženi određeni razlozi.

9. 1. Međutim, postavljajući brojna (navedena) pitanja tužitelj polazi od pogrešne pretpostavke (činjenica suprotnih utvrđenjima nižestupanjskih sudova) da ne postoji pravna osnova tuženika za isplatu 15.000.000,00 kuna, a time i založno pravo na navedeni iznos (prvo pitanje), da se založno pravo odnosi na zakonsku zateznu kamatu (drugo i treće pitanje), da daljnji podredno postavljeni tužbeni zahtjev na utvrđenje da između stranaka ne postoji pravni posao zaključen na temelju mjenice "po viđenju" izdane 1. svibnja 2010., u iznosu od 15.000.000,00 kuna nije preinaka tužbenog zahtjeva, jer je sud taj zahtjev smatrao preinakom , sli isti nije dopustio preinaku zbog nesvrsishodnosti (deveto pitanje) i sl. Tužitelj, prema shvaćanju ovoga suda, u podnesenom prijedlogu, uz postavljena brojna pitanja samo ponavlja sve navode istaknute tijekom postupka, odnosno ponavlja da ne postoji mjenica niti tražbina iz čl. 1. Ugovora o založnom pravu u iznosu od kn 15.000.000,00, da je mjenica ništetna jer je njen datum izdavanja neistinit, da ista nije pravilno popunjena, da tužitelju nikada nije isplaćen iznos od kn 15.000.000,00 i sl., a što je suprotno naprijed navedenim utvrđenjima nižestupanjskih sudova, tako da se u biti postavljenim pitanjima osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja, i posljedično tome i pravilnost primjene materijalnog prava.

9. 2. Iz navedenih razloga ni jedno postavljeno pitanje ne predstavlja konkretno pravno pitanje koje bi moglo biti važno za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a tužitelj nije niti obrazložio u čemu se sastoji važnost ovih pitanja, odnosno zašto je svako od nabrojenih pitanja važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti.

9. 3. Osim toga postavljena pitanja nisu važna za odluku suda u sporu ni stoga što je drugostupanjski sud pri odlučivanju o postavljenom tužbenom zahtjevu imao u vidu i sadržaj odluke revizijskog suda broj Rev-4356/19 od 03.06.2020., donesene u sporu koji se odnosi na utvrđenje prestanka založnog prava na predmetnoj nekretnini, i činjenicu da temelj upisanog založnog prava nije predmetna mjenica, već ugovor o založnom pravu, koji je solemniziran pred javnim bilježnikom, a koji nije ni poništen ni utvrđen ništetnim, niti je na koji drugi način prestao postojati. (tako i Županijski sud u Zagrebu Gž-6417/18 od 7. siječnja 2020 i VSRH vezano s Revd-1240/20 od 16.lipnja 2020.), te je za reći da postojeća praksa viših sudova o ovoj pravnoj stvari posve je ujednačena, a svako ponovno raspravljanje o istim pitanjima o kojima se već raspravljalo u pravomoćno okončanim postupcima u kojima je tužitelj sudjelovao (bilo kao tužitelj, bilo kao umješač na strani tužitelja), a što tužitelj očito nastoji postići i kroz ovaj parnični postupak, ugrozilo bi načelo pravne sigurnosti iz čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava s protokolima 1,4,6,7,11,12,13,14 (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05,1/06, 2/10).

9. 4. Odluke na koje se poziva tužitelj u odnosu na pojedina pitanja nisu donesene u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji i one ne mogu biti razlog važnosti postavljenim pitanjima, kao npr. odluke navedene uz četvrto pitanje jer se one odnose na potrošačke ugovore, odluke navedene uz sedmo i osmo pitanje jer se one odnose na situaciju kada je mjenica izdana kao instrument osiguranja, odluke navedene uz šesto pitanje jer se one odnose na situaciju kada nema mjenice, odluke navedene uz osmo pitanje jer mjenica nije popunjena protivno sadržaju pravnog posla, a o čemu se u ovom slučaju ne radi.

10. S obzirom da postavljena pitanja ne udovoljavaju pretpostavkama propisanim čl. 385.a st. 1. ZPP-a za dopuštenost revizije, jer nisu kumulativno ispunjene pretpostavke, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

11. Tuženici nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na prijedlog jer je ta radnja ocijenjena nepotrebnom u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 3. siječnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić