REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4663/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KONZUM plus d.o.o. Zagreb, Marijana Čavića 1/a, OIB 62226620908, kojeg zastupa punomoćnik Marin Ščira, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Bogdanović, Dolički & Partneri, Zagreb, Miramarska 24, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Branko Bulat, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šavorić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ilica 1/A, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-962/2022-2 od 27. srpnja 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2240/2020 od 21. siječnja 2022., u sjednici održanoj 5. prosinca 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
II. Odbija se prijedlog tuženika za nadoknadu troškova sastava odgovora na prijedlog tužitelja, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-962/2022-2 od 27. srpnja 2022., kojom je potvrđena presudaTrgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2240/2020 od 21. siječnja 2022.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije postavljena su pravna pitanja, koja glase:
" Je li prestala tražbina osobnog vjerovnika prema dužniku koji je u postupku izvanredne uprave, ako osobni vjerovnik tu tražbinu nije prijavio u roku iz članka 25. st. 1. alineje 4. Zakona o postupku izvanredne uprave i koju tražbinu osobni vjerovnik može ostvarivati samo u postupku izvanredne uprave uslijed podredne primjene članka 167. Stečajnog zakona u vezi s člankom 37. st. 1. Zakona o postupku izvanredne uprave, a postupak izvanredne uprave je završen provedbom nagodbe kojom takva tražbina nije predviđena za namirenje te koja nagodba, sukladno članku 43. st. 18. Zakona o postupku izvanredne uprave, ima pravni učinak prema svim vjerovnicima pa i prema vjerovnicima koji nisu sudjelovali u postupku?
2. Može li osobni vjerovnik, koji je ujedno i založni vjerovnik, dužnika koji je u postupku izvanredne uprave, namiriti svoju tražbinu osiguranu založnim pravom koju nije prijavio u roku iz članka 25. st. 1. alineje 4. Zakona o postupku izvanredne uprave, ako je nagodbom uređeno namirenje svih osobnih vjerovnika koji su ujedno i razlučni vjerovnici, a takav osobni i razlučni vjerovnik vlastitim propustom je naznačio da je osobni dužnik tražbine osigurane razlučnim pravom drugo društvo koje nije u postupku izvanredne uprave, a postupak izvanredne uprave je završen provedbom nagodbe kojom takva tražbina razlučnog vjerovnika nije predviđena za namirenje te koja nagodba, sukladno članku 43. st. 18. Zakona o postupku izvanredne uprave, ima pravni učinak prema svim vjerovnicima pa i prema vjerovnicima koji nisu sudjelovali u postupku?
3. Mora li vjerovnik takvu tražbinu namiriti (a) temeljem i sukladno nagodbi u postupku izvanredne uprave ili (b) temeljem pravne osnove i sukladno ispravama te tražbine kakva je bila u trenutku otvaranja postupka izvanredne uprave?
4. U slučaju da vjerovnik mora namiriti svoju tražbinu osiguranu založnim pravom temeljem pravne osnove i sukladno ispravama te tražbine kakva je bila u trenutku otvaranja postupka izvanredne uprave, je li vjerovnik u svojem namirenju ograničen isključivo na predmet zaloga te u slučaju da iz predmeta zaloga ne namiri u cijelosti svoju tražbinu, on neće moći razliku namiriti iz ostale imovine dužnika, obzirom da je ne-prijavljivanjem tražbine sam izabrao da neće sudjelovati u postupku izvanredne uprave i namirenju temeljem nagodbe koja, sukladno članku 43. st. 18. Zakona o postupku izvanredne uprave, ima pravni učinak prema svim vjerovnicima pa i prema vjerovnicima koji nisu sudjelovali u postupku izvanredne uprave?".
3. Uz navedena pitanja navodi da se u pobijanim odlukama tuženik čini "ravnopravnijim" od drugih razlučnih vjerovnika, a da sudovi nisu dali okvir i smjer za bilo koje daljnje slične slučajeve, ako do istih dođe, odnosno, da sudovi, bilo zbog nejasnih pravnih normi ili zbog novine i specifičnosti postupka izvanredne uprave, nisu htjeli pokušati pomiriti nijanse između pravila postupka izvanredne uprave i pravila stečajnog postupka u pogledu kako i u kojim slučajevima je moguća podredna i odgovarajuća primjena pravila stečajnog postupka, kada je u pitanju razlučno pravo u postupku izvanredne uprave.
4. U odgovoru na prijedlog tužitelja tuženik smatra da tužiteljev prijedlog ne sadrži propisane pretpostavke zbog kojih bi revizijski sud mogao dopustiti podnošenje revizije protiv predmetne presude donesene u drugom stupnju, pa predlaže odbaciti tužiteljev prijedlog. Uz to navodi da odgovori na sva tužiteljeva pitanja izrijekom su sadržana u zakonskim propisima ili, poput pitanja pod 1., 2. i 4., uopće nisu vezana za predmet spora niti odgovor na njih može rezultirati drugačijom odlukom od one donesene u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku, te traži da se obveže tužitelja da nadoknadi tuženiku trošak sastava odgovora na prijedlog
5. Prijedlog je nedopušten.
6. Nižestupanjski sudovi su ocjenom provedenih dokaza zaključili da tuženikovo razlučno pravo kao niti njime osigurana tražbina nisu prestali, da ono opstaje u neizmijenjenom sadržaju kako je upisano u zemljišnoj knjizi, te da neprijavljivanjem tražbine, tuženik nije izgubio pravo na njezino namirenje pa tako i odvojeno namirenje, pri čemu sadržaj pojma razlučnog vjerovnika u postupku izvanredne odgovara pojmu razlučnog vjerovnika kako ga uređuje SZ-a, dok prema čl. 41. st. 5. ZPIU-a za vrijeme trajanja postupka izvanredne uprave razlučni vjerovnici dužnika i njegovih ovisnih društava ne mogu ostvarivati na bilo koji način svoje pravo na odvojeno namirenje odnosno zahtijevati unovčenje predmeta koji ulaze u imovinu dužnika ili njegovih ovisnih društava, a na kojima imaju razlučno pravo, posljedično čemu pravo na odvojeno namirenje razlučnog vjerovnika u postupku izvanredne uprave nije ukinuto već samo odgođeno do završetka postupka izvanredne uprave odnosno do namirenja, a u ovj pravnoj stvari razlučni vjerovnik nije dao izjavu da se odriče od prava na odvojeno namirenje iz predmeta na koji se odnosi njegovo razlučno pravo, slijedom čega su tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti ocijenili neosnovan.
7. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 79/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da u prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj, osim što iznosi svoja pravna shvaćanja i iznosi tvrdnju da su navedena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, uz postavljena pitanja nije iznio ni jedan razlog njihove važnosti već tvrdi da o tim pitanjima revizijski sud još nije zauzeo pravno shvaćanje, niti je to mogao obzirom na novinu i specifičnosti postupka izvanredne uprave. Već samo iz tog razloga postavljena pitanja nisu važna.
8. Osim toga odgovori na pitanja 1., 2. i 4. sadržana su u zakonskim propisima (Zakonu o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku -"Narodne novine" broj 31/17 - dalje u tekstu ZPIU i u Stečajnom zakonu -"Narodne novine" broj 104/17 - dalje u tekstu "SZ"), jer se na nagodbu u postupku izvanredne uprave podredno primjenjuju odredbe SZ-a pa se i sudska praksa vezana za stečajni postupak podredno primjenjuju na postupke izvanredne uprave, te se tužitelj mogao pozvati na odgovarajuću sudsku praksu vezanu za SZ-on, a uz to se ovdje i ne radi o situaciji kada osobni vjerovnik nije prijavio tražbinu u postupku izvanredne uprave, što kao takav i nije dužan, već o situaciji kada je razlučni vjerovnik obavijestio izvanrednu upravu o postojanju svog razlučnog prava, pa samim time ni odgovori na postavljena pitanja ne mogu biti važna, jer je riječ o različitom činjeničnom supstratu.
9. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, ni u odnosu na ostala pitanja nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 385.a ZPP-a, te je na temelju odredbe čl. 389.a st. 2. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
10. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava odgovora na prijedlog jer je navedena radnja ocijenjena nepotrebnom, u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.
Zagreb, 5. prosinca 2022.
Predsjednica vijeća:
Jasenka Žabčić
