REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1018/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Goranke Barać-Ručević, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PROM CO. HVAC d.o.o., Ploče, Neretvanskih gusara 14, OIB 89491432531, koga zastupa punomoćnik Ivan Čuić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika CONTY PLUS d.o.o., Lučko, Karlovačka 100, OIB 62964458165, koga zastupa punomoćnik Pavao Škare, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3368/2022-2 od 6. rujna 2022. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 6805/2010-115 od 15. travnja 2022., u sjednici održanoj 6. lipnja 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljeno pravno pitanje.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3368/2022-2 od 6. rujna 2022.
2. Prijedlog je podnesen pozivom na čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), zbog pravnog pitanja koje tuženik smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP-a, jer predlagatelj smatra da je u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom došlo do povrede temeljnih ljudskih prava.
3. Tužitelj je podnio odgovor na prijedlog u kojem je predložio tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti kao nedopušten.
4. Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
5. Tuženik je predložio da mu se dopusti podnošenje revizije u odnosu na sljedeće pravno pitanje:
Je li sud dužan nalaz i mišljenje sudskog vještaka ili druge stručne osobe ili ustanove, a koji je sačinjen po zahtjevu stranke i dostavljen u spis, ocijeniti u sklopu svih ostalih izvedenih dokaza ili ga može ignorirati ako se protivna strana protivi korištenju navedenih isprava u spisu?
6. Obrazlažući razloge važnosti navedenog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni predlagatelj navodi da je riječ o pitanju o kojem postoji različita praksa Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske te se poziva na pravno shvaćanje izraženo u odluci toga suda broj Pž-4016/2012-5 od 5. siječnja 2016.
7. U ovoj pravnoj stvari tužitelj zahtijeva isplatu dijela neplaćenog iznosa za izvedene radove strojarskih instalacija na temelju ugovora o građenju sklopljenog s tuženikom kao naručiteljem, a tuženik je tijekom postupka istaknuo prigovor radi prijeboja uz tvrdnju da ima tražbinu prema tužitelju na ime štete koju je pretrpio zbog zamjene laminata.
8. Nižestupanjski sudovi su utvrdili da ne postoji tuženikova tražbina prema tužitelju, jer ne postoji uzročna veza između radova koje je izvodio tužitelj i štete koja je nastala tuženiku zbog sanacije laminata. Pri tome je drugostupanjski sud ocijenio da sud prvog stupnja opravdano nije uzeo u obzir mišljenja stručnih osoba koja su sačinjena po zahtjevu tuženika i to ne samo zato što su ista sačinjena mimo sudskog postupka i što se tužitelj protivio korištenju istih, već i zbog toga što je ocijenio da ta mišljenja nisu relevantna, jer je na temelju provedenog postupka dokazivanja utvrđeno da ne postoji uzročno posljedična veza između radova koje je izvodio tužitelj i štete nastale na laminatu, a da je tuženik preuzeo rizik problema s postavljenim laminatom, jer je isti postavljen suprotno pravilima struke. Budući da mišljenja stručnih osoba koja je dostavio tuženik nisu uzeta u obzir ne samo zato što su sastavljena mimo sudskog postupka i što se tužitelj protivio korištenju istih, već i iz drugih razloga, za zaključiti je da o odgovoru na pitanje postavljeno u prijedlogu ne ovisi odluka u ovom sporu, pa stoga to pitanje nije važno ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
9. Prijedlog za dopuštenje revizije podnesen je i pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP-a uz tvrdnju da je tuženiku zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske u vezi s čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te pravo vlasništva iz čl. 48. Ustava Republike Hrvatske u vezi s člankom 1. Protokola br. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
10. Povredu prava na pravično suđenje koje je zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske u vezi s čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda tuženik obrazlaže tvrdnjama o dugotrajnosti postupka u vezi s legitimnim očekivanjima stranaka, tvrdnjama o povredi pravila o teretu dokazivanja i onemogućavanju tuženika u raspravljanju, a ukazuje i da svako tumačenje i primjena mjerodavnog prava mora imati uporište u zdravom razumu i pravnoj logici, jer da se u protivnom radi o arbitrarnosti.
11. Tvrdnje o dugotrajnosti postupka kojima se ukazuje na povredu prava na suđenje u razumnom roku nisu od utjecaja na odluku u ovom sporu, a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi može koristiti pravna sredstva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku propisana čl. 64. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13, 33/15, 82/16, 67/18, 21/22).
12. Ustrajući u tvrdnjama o povredi pravila o teretu dokazivanja i onemogućavanju u raspravljanju (jer sudovi nisu ocijenili mišljenja stručnih osoba koja je tuženik dostavio u spis, niti su prihvatili njegov prijedlog da se provede vještačenje po vještaku drvne struke) tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Naime, na temelju provedenih vještačenja utvrđeno je da je laminat (koji su postavili djelatnici tuženika) postavljen protivno pravilima struke, jer je isti postavljen prije nego što je tužitelj izveo ugovorene radove strojarskih instalacija i pustio ih u rad te je, nadalje, ocijenjeno da se krivnja za vlaženje laminata ne može pripisati tužitelju budući da laminat nije trebao biti postavljen prije nego što je tužitelj dovršio svoje radove u cijelosti. S obzirom na razloge na kojima se temelji pobijana drugostupanjska presuda, za zaključiti je da tuženik predloženim dokazima nije ni mogao dokazati uzročno posljedičnu vezu između radova koje je izvodio tužitelj i štete koja je nastala zbog vlaženja laminata. Ne mogu se, stoga, prihvatiti ni tvrdnje predlagatelja da je pobijana presuda rezultat arbitrarnosti.
13. Nadalje, ni tvrdnjama da je zbog nastale štete na poslovnom objektu tuženika došlo do povrede prava vlasništva iz čl. 48. Ustava Republike Hrvatske u vezi s čl. 1. Protokola br. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
14. Slijedom iznesenog, a budući da je ocijenjeno da postavljeno pravno pitanje nije važno pravno pitanje u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a, prijedlog za dopuštenje je odbijen na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a te je riješeno kao u točki I. izreke.
15. Kako predlagatelj nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a te riješiti kao u točki II. izreke.
Zagreb, 6. lipnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
