REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 4167/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, OIB …, kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika M. B., OIB …, iz Z., kojeg zastupa punomoćnica L. A. N., odvjetnica u Odvjetničkom društvu A. & p. d.o.o. iz Z. i tuženika B. G., OIB …, iz Z., kojeg zastupa punomoćnica J. Z., odvjetnica u Z., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1497/2017-4 od 15. svibnja 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2519/16-24 od 15. svibnja 2017., u sjednici održanoj 6. lipnja 2023.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom u točki I. izreke odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je traženo presuditi da prema tužitelju gubi učinak Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 7. travnja 2015. koji je zaključen između protiv tuženika M. B. kao prodavatelja s jedne strane i tuženika B. G. kao kupca s druge strane, a kojim je prvotuženik prodao drugotuženiku 60/100 suvlasničkog dijela nekretnine koja se sastoji od zk.č.br. 988/92, oznake kuća i dvorište u Z., površine 272 m² upisane u zk.ul.br. 25374 k.o. G. Z. s kojim je suvlasničkim dijelom trajno i neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine oznake Četverosobni stan u prizemlju i na I (prvom) katu ukupne površine 105,39 čm označen plavom bojom, upisan u poduložak 1, kao i 40/100 suvlasničkog dijela nekretnine koja se sastoji od zk.č.br. 988/92 oznake kuća i dvorište u Z., površine 272 m² upisane u zk.ul.br. 25374 k.o. G. Z. s kojim je suvlasničkim dijelom trajno i neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine oznake Dvosobni stan u suterenu i podrumu, ukupne površine 68,90 m², označen ljubičastom bojom, upisan u poduložak 2, i to u dijelu potrebnom za namirenje tražbine u iznosu od 580.608,00 kuna / 74.405,46 € sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedinačne mjesečne iznose teku kako je to navedeno u točki I. izreke prvostupanjske presude. Nadalje je tužbeni zahtjev odbijen i u dijelu kojim je traženo obvezati obojicu tuženika na trpljenje da tužitelj namiri svoju tražbinu prema prvotuženiku u iznosu od 580.608,00 kuna / 74.405,46 € s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom prodajom suvlasničkog dijela naprijed opisanih nekretnina. Odlukom je o parničnom trošku sadržanoj u točki II. prvostupanjske presude obvezan tužitelj naknaditi tuženiku M. B. parnični trošak u iznosu od 21.787,50 kuna / 2.891,69 €, dok je u točki III. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku B. G. parnični trošak u iznosu od 21.787,50 kuna / 2.891,69 €.
2. Drugostupanjskom je presudom odbijena kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) podnosi tužitelj pobijajući je cijelosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, podredno ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Tuženici nisu odgovorili na reviziju tužitelja.
5. Revizija je neosnovana.
6. Revizijski je sud odlučujući o reviziji tužitelja, sukladno odredbi članka 392.a stavka 1. ZPP, ispitao pobijanu presudu samo u dijelu kojim se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8. Predmet je postupka zahtjev tužitelja za pobijanje pravne radnje dužnika, konkretno naplatnog raspolaganja vezanog uz zaključenje Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 7. travnja 2015. između tuženika pri čemu drugotuženik kao treća osoba nije dužnikov srodnik, a koji je Ugovor zaključen u okolnostima tvrdnji o postojanju tužiteljeve dospjele novčane tražbine prema prvotuženiku.
9. U postupku provedenom pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće pravno odlučne činjenice:
- da je između tužitelja kao zakupodavca i kluba G. I. kao zakupoprimca te tuženika M. B. kao podzakupnika 17. travnja 2008. sklopljen Ugovor o zakupu poslovnog prostora s pravom podzakupa kojim je tužitelj dao zakupoprimcu u zakup poslovni prostor u Z., površine 322,00 m², time da mu je odobrio davanje tog prostora u podzakup tuženiku M. B. uz zakupninu u visini od 14.515,20 kuna mjesečno, a zakupnik i podzakupnik predali su tužitelju na ime osiguranja za redovno podmirenje zakupnine dvije bjanko zadužnice na iznos od 100.000,00 kuna,
- da je Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 17. travnja 2008. raskinut temeljem zaključka tužitelja od 14. ožujka 2013. jer su zakupnik i podzakupnik imali nepodmirena potraživanja s osnove dospjele zakupnine, komunalne naknade, naknade za uređenje voda i zajedničke pričuve,
- da je tužitelj Financijskoj agenciji predao radi naplate svojeg potraživanja prema tuženiku M. B. bjanko zadužnicu istoga koja je 24. ožujka 2016. zavedena u očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje na četvrtom mjestu, a nakon obveza koje iznose ukupno 263.340,47 kuna / 34.951,28 €,
- da je tuženik M. B. nekretnine pobliže opisane u točki I. Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 7. travnja 2015. prodao tuženiku B. G.,
- da je tuženik B. G. 8. travnja 2015. zemljišno-knjižnom sudu podnio prijedlog za uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnina temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 7. travnja 2015. koji prijedlog je zaveden pod poslovnim brojem Z- 15206/15 i publiciran u zemljišnim knjigama,
- da je prijedlogu tuženika B. G. za uknjižbu prava vlasništva navedenih nekretnina udovoljeno rješenjem zemljišnoknjižnog suda broj Z-15206/15 od 10. travnja 2016.,
- da tuženik M. B. na dan 25. ožujka 2016. prema podacima za Republiku Hrvatsku (osim za g. Z.) nije zaveden kao posjednik bilo kakve nekretnine na području Republike Hrvatske, te da je na dan 15. travnja 2016. evidentiran samo kao vlasnik motocikla L3, marke … iz 1999.,
- da je tužitelj predmetnu podnio tužbu preporučenom poštanskom pošiljkom 11. travnja 2016., a koja je zaprimljena na prvostupanjskom sudu 12. travnja 2016.
9. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja sudovi su odbili tužbeni zahtjev zbog proteka prekluzivnog roka od jedne godine propisanog za njezino podnošenje odredbom članka 71. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/15, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje: ZOO) za raspolaganja iz članka 67. stavka 1. ZOO (naplatno raspolaganje trećoj osobi koja nije dužnikov srodnik). Pritom su sudovi cijenili da je taj rok protekao 7. travnja 2016. (četvrtak), odnosno najkasnije 8. travnja 2016. (petak) tj. protekom godine dana od kada je tuženik B. G. predao zemljišnoknjižnom sudu prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama. To stoga što je to rok od godinu dana u kojem je tužitelj bio ovlašten pobijati Ugovor o kupoprodaji vlasništva od 7. travnja 2015. sklopljen između tuženika M. B. kao prodavatelja i tuženika B. G. kao kupca protekao svakako prije 11. travnja 2016. kada je tužitelj podnio tužbu, slijedom čega je prvostupanjski sud iz tog razloga u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja. Drugostupanjski je sud prihvatio pravno shvaćanje tužitelja izraženo u žalbi prema kojem kupoprodajni ugovor o prodaji nekretnine za cilj ima prijenos prava vlasništva do kojeg dokazi tek njegovom provedbom i uknjižbom u zemljišne knjige. Međutim, ocijenio je da posljednji akt kojim se okončava radnja dužnika u konkretnom slučaju upravo trenutak kada se zahtijeva upis u zemljišne knjige (8. travnja 2015.).
10. Neutemeljeno tužitelj osporava pravilnost primjene materijalnog prava kod odbijanja tužbenog zahtjeva jer je ovakva odluka upravo rezultat pravilne primjene odredbe članka 71. ZOO. Naime, ovom je zakonskom odredbom propisano da se tužba za pobijanje dužnikovih pravnih radnji (actio Pauliana) može podnijeti u roku od jedne godine za raspolaganje iz članka 67. stavka 1. ZOO (naplatno raspolaganje), a za ostale slučajeve u roku od tri godine. Rok se računa od dana kad je poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno od dana je trebalo poduzeti propuštenu radnju. Kupoprodajni ugovor o prodaji nekretnine ima za cilj prijenos prava vlasništva do kojeg dolazi tek njegovom provedbom i uknjižbom u zemljišne knjige, a posljednji akt kojim se ta radnja okončava upravo je trenutak kada je dužnik zahtijevao upis u zemljišne knjige (8. travnja 2015.). To stoga što je ta radnja publicirana prema trećima pa je stoga bila dostupna i tužitelju. U takvim je okolnostima tužba podnesena 11. travnja 2015. podnesena izvan proteka prekluzivnog roka određenog za njezino podnošenje što ima za posljedicu gubitak prava na pobijanje odnosno odbijanje tužbenog zahtjeva. Ovakvo je pravno shvaćanje u skladu s praksom revizijskog suda (primjerice, Rev 1828/12-2 od 3. svibnja 2017.) koja je izražena upravo u odnosu na pitanje: "Od kada se računa rok za pobijanje dužnikovih pravnih radnji kada je od dana sklapanja Ugovora o prodaji do predaje zemljišnoknjižnom odjelu suda prošlo zakonom propisano vrijeme?"
11. Revident se u reviziji poziva na odluku Ustavnog suda broj U-III-5050/2011 od 3. srpnja 2014. smatrajući da je Ustavni sud u toj odluci izrazio pravno shvaćanje da rješenje je o upisu vlasništva posljednja radnja kojom se dovršava radnja prijenosa prava vlasništva pa da je tek tada počeo teći rok za pobijanje dužnikovih pravnih radnji te da prije odluke o prijedlogu za upis i dalje nema štete na strani vjerovnika jer prijedlog može biti povučen, odbačen ili odbijen. Međutim, u ovoj odluci Ustavni sud nije izrazio svoje pravno shvaćanje o pravilnom tumačenju odredbe članka 71. ZOO, već o tome da ovakvim pravnim shvaćanjem Općinskog suda u Županji izraženim u presudi broj P 498/08-15 od 28. kolovoza 2009. i presudi Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-2350/09-3 od 5. runa 2011. kojom je potvrđena ta presuda, s obzirom na razloge koje su sudovi dali, nije utvrđena arbitrarnost ili samovolja pa da time nije povrijeđeno pravo podnositelja na ustavnu tužbu. Osim toga, ova odluka, za razliku od pobijane, nije donesena u okolnostima utvrđenja činjenice trenutka podnošenja i publiciranja prijedloga za upis uknjižbe prava vlasništva, već samo na temelju utvrđenja činjenice trenutka provedbe uknjižbe pobijanog ugovora o prodaji nekretnine.
11.1. S druge strane, odredbom je članka 77. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 99/99, 29/02 i 49/02) propisana vezanost nadležnog sudbenog tijela 'in concreto' u odnosu na pravno shvaćanje Ustavnog suda (iako je jasno da razlozi pravne sigurnosti nalažu sudbenim tijelima poštovanje pravnih shvaćanja Ustavnog suda i 'in abstracto'). Međutim, u okolnostima konkretnog slučaja pravnu sigurnost ne ugrožava okolnost da je pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda usklađeno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda koje je obrazloženo argumentiranim, ozbiljnim, relevantnim i dostatnim razlozima, a koje je revizijski sud dao upravo u izvršavanju svoje uloge osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni na naprijed navedeno pitanje kao ono pitanje koje je i postavljeno radi osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
12. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, reviziju je tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe članka 393. ZPP te odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 6. lipnja 2023.
Predsjednica vijeća:
Jasenka Žabčić, v.r.
