Republika Hrvatska

Općinski sud u Sesvetama

Stalna služba u Vrbovcu

Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22

Posl. broj: 18 P Ob-18/2019-122

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu po sucu Zdenki Kudović-Husain kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu po tužbi tužiteljice-protutužene M.T. OIB…iz K., zastupane po punomoćniku A.Š., odvjetniku iz V. G., protiv tuženih-protutužitelja 1. N.A. OIB… iz P.G., sada sa boravištem u Š., osobno i kao nasljednika pok. I.A. OIB…iz P.G. , 2. R.Č…. iz S. Č. i 3. D. J. …iz Š., radi utvrđenja bračne stečevine i ništetnosti ugovora, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene na ročištu 27. travnja 2023. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice-protutužene, a u odsutnosti uredno pozvanih tuženih-protutužitelja, na ročištu 6. lipnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužiteljica M. T. OIB… iz K. suvlasnica u 2/6 dijela nekretnine upisane u zk.ul.br. … k.o. K. i to kčbr…. kuća br. 59, zgrada, dvorište i oranica u … od 920 m2, što je tuženik N. A. OIB …iz P.G., s trenutnom adresom u Š. dužan priznati i trpjeti da se tužiteljica temeljem ove presude upiše kao suvlasnik navedenog suvlasničkog dijela u zemljišnim knjigama, u roku od 15 dana.

II Odbijaju se preostali tužbeni zahtjevi tužiteljice-protutužene koji glase:

1."Utvrđuje se da je tužiteljica M.T. iz K., OIB:…, prije M. A. iz P.G., po osnovi bračne stečevine suvlasnik u ¼ dijela cijelih nekretnina upisanih u zk.ul.br. … k.o. P. i to čk.br. 7/2 oranica G.P. od 511 m2 sa izvanknjižnim vlasništvom izgrađenih objekata na navedenoj nekretnini koji se sastoje od: obiteljske kuće, radione, garaže, ljetne kuhinje, pušnice, šupe, a što je tuženik N.A. iz P. G., OIB: … s trenutnom adresom u Š., dužan priznati i trpjeti da se tužiteljica

Posl. broj: 18 P Ob-18/2019-122

temeljem ove presude nakon njene pravomoćnosti upiše kao suvlasnik navedene nekretnine u zemljišnim knjigama, te je tuženik dužan predati nekretnine u suposjed tužiteljici i trpjeti razvrgnuće suvlasničke zajednice, a sve to u roku 15 dana.", te

2. "Nalaže se tuženiku N.A.iz P.G., OIB:… s trenutnom adresom u Š.,, isplatiti tužiteljici M.T. iz K., OIB:…, prije M. A.iz P. G. iznos od 46.452,98 eur/ 350.000,00 kn uz pripadajuće zakonske zatezne kamate od dana podnošenja ove tužbe tj. od 26.03.2001. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi određenoj čl. 1. st. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 153/04), a od 01. siječnja 2008. godine pa do do 31. srpnja 2015., za svako polugodište, u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a sve u roku od 15 dana."

III Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje suvlasništva na nekretnini upisanoj u zk.ul.br. … k.o. K.i to kčbr. … kuća br. 59, zgrada, dvorište i oranica u … od 920 m2 iznad dosuđenog pod točkom I izreke pa do zatražene ½ dijela (za 1/6 dijela).

IV Odbija se protutužbeni zahtjev na utvrđenje da su tužiteljica- protutužena i sada pok. I.A. suvlasnici svaki u ½ dijela dvosobnog stana u V. u stambenom objektu ondašnje ulice .. 19/21 površine od 49,79 m2, kao i protutužbeni zahtjev na utvrđenje ništavosti ugovora o darovanju te nekretnine sklopljenog 6. kolovoza 1990. između tužiteljice-protutužene M.T. (prije A.) kao darovateljice i Ž.D. kao daroprimateljice.

V Nalaže se tuženiku-protutužitelju N.A. OIB… iz P.G., sada sa boravištem u Š., naknaditi tužiteljici-protutuženoj troškove parničnog postupka u iznosu od 27.794,89 EUR, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se povlačenje tužbe u odnosu na nasljednike pok. I. tuženika

I. A..

Posl. broj: 18 P Ob-18/2019-122

II Utvrđuje se djelomično povlačenje tužbe na utvrđenje suvlasništva u ½ dijela pokretnina specificiranih podneskom od 5. travnja 2018. i njihove predaje u suposjed (točka III. petita) te za isplatu iznosa od 10.000,00 CHF sa zakonskim zateznim kamatama od 26. ožujka 2001. do isplate, alternativno protuvrijednosti toga iznosa u kunama prema srednjem tečaju na dan isplate sa istim zakonskim zateznim kamatama (točka IV. petita).

III Odbacuje se protutužba protutužiteljice D.J. …

Obrazloženje

1. Tužiteljica M.T. (prije A.) podnijela je dana 26. ožujka 2001. Općinskom sudu u Velikoj Gorici tužbu protiv I. A. kao I. tuženika, N. A. kao II. tuženika i S. A. kao III. tuženika, kojom je zatražila da se utvrdi kako joj na ime zajednički stečene imovine u braku sa I. tuženikom pripada pravo suvlasništva u ¼ dijela nekretnina upisanih u zk.ul.br. … k.o. P., a koje čine obiteljsku kuću u G. P., radionu, garažu, ljetnu kuhinju, pušnicu i šupu, sve izgrađeno na kčbr. 7/2 oranici G. P. od 511 m2 (dalje: k.o. P.), te suvlasništva ½ dijela nekretnine upisane u zk.ul.br. … k.o. K. i to kčbr. … oranice Z. od 256 čhv što u naravi prema posjedovnom listu broj … k.o. K. predstavlja kčbr. … kuću i dvorište od 575 m2 i oranicu dvorno mjesto od 345 m2 (dalje: k.o. K.), zatim da joj pripada pravo suvlasništva od ½ na pokretninama u P. G. (okvirno nabrojenih u tužbenom zahtjevu) tražeći da tuženici trpe diobu suvlasničke zajednice nekretnina i pokretnina, predaju ih joj u suposjed gore navedene nekretnine u k.o. P. sa utuženim pokretninama te izdaju tabularnu ispravu za upis njezinog vlasništva u zemljišnim knjigama i ostalim javnim registrima na svim nekretninama, koju bi u protivnom zamijenila pravomoćna i ovršna presuda donesena u ovom predmetu.

2. Postavljeni tužbeni zahtjev obrazložila je tvrdnjom da je u braku sa I. tuženikom I.A. od 1988. da je bračna zajednica faktično raskinuta pred mjesec dana te da teče postupak razvoda braka u Š., a da su tijekom braka ulagali u predmetne nekretnine na način da su dovršili kuću u P. G. koja je bila u vrijeme sklapanja njihovog braka tek s 50% izgrađenosti te su pored kuće izgradili još pomoćnih objekata. U odnosu na te nekretnine je tužbom obuhvatila I. tuženika I.A. kao upisanog suvlasnika u ¾ dijela i III. tuženika S.A., njegovog brata upisanog suvlasnikom u ¼ dijela. Nadalje, ustvrdila je da su zajedničkim sredstvima tijekom braka od svojih zarada i kredita koje su podigli u iznosu oko 120.000,00 CHF kupili i nekretninu u k.o. K. od izvanknjižnih vlasnika, ali je nisu prenijeli na svoje ime i vlasništvo već je saznala kako je I. tuženik upisao u katastru II. tuženika kao posjednika i da postoji opasnost da će na njega prenijeti i vlasništvo u zemljišnim knjigama. Stoga je postavila tužbeni zahtjev i u odnosu na II. tuženika.

3. Budući da su nakon podnošenja tužbe I. i III. tuženici darovali spornu nekretninu u k.o. P. II. tuženiku N. A., na ročištu 14. lipnja 2001. povukla je

Posl. broj: 18 P Ob-18/2019-122

tužbu u odnosu na tužbeni zahtjev vezan za tu nekretninu prema III. tuženiku S. A..

4. Zatim je podneskom od 15. srpnja 2002. preinačila tužbu potražujući od I. tuženika I.A. i isplatu kunske protuvrijednosti iznosa od 10.000,00 CHF sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe pa do isplate i to na ime njezina suvlasničkog dijela od ½ na kupljenom osobnom automobilu marke T.4 R. za kojeg je navela da je ostao u posjedu I. tuženika, a da je u času raskida bračne zajednice mogao vrijediti oko 20.000,00 CHF. Također je postavila i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim je zatražila da ukoliko sud utvrdi da je stvarnopravni zahtjev u odnosu na nekretnine u k.o. P. neosnovan, da joj I. tuženik I.A. isplati iznos od 350.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe pa do isplate, jer da taj iznos predstavlja protuvrijednost iznosa od 70.000,00 CHF budući da su ona i I. tuženik uložili u nekretnine u P. G. 200.000,00 CHF.

5. Na ročištu 14. lipnja 2001. I. i II. tuženici dali su odgovor na tužbu u kojem su u cijelosti osporili navode tužbe i tužbeni zahtjev, prvenstveno tvrdeći da je kuća u P.G. bila završena prije braka tužiteljice i I. tuženika zbog čega ne predstavlja njihovu zajedničku imovinu, a da kuća u K. nema nikakve veze sa njima jer je vlasništvo II. tuženika te su istakli prigovore nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije. I. tuženik je priznao samo da su zajedno tijekom braka kupili dvije spavaće sobe, ali je naveo da su u braku zajednički stekli stan u V. koji glasi na ime tužiteljice koji predstavlja njihovu zajedničku imovinu tvrdeći da mu stoga pripada suvlasništvo u ½ dijela na istom.

6. Protutužbom podnesenom 11. rujna 2001. zatražio da se utvrdi da su on i tužiteljica-protutužena suvlasnici svaki u ½ dijela na dvosobnom stanu u V. površine 49,79 m2 u stambenom objektu ulice J…, a tijekom postupka je na ročištu 11. svibnja 2009. postavio i protutužbeni zahtjev na utvrđenje ništavosti ugovora o darovanju sklopljenog 6. kolovoza 1990. između tužiteljice-protutužene i njezine kćerke Ž.Dž. kojim je tužiteljica-protutužena darovala kćerki stan br. 12 na trećem katu u tadašnjoj ulici JNA 19-21 od 49,89 m2, sagrađen na kčbr. … upisanoj u zk.ul.br. … k.o. V..

7. Tužiteljica-protutužena osporila je protutužbeni zahtjev navodeći u bitnome da su ona i I. tuženik-protutužitelj podigli kredit u Š. da bi kupili stan u V. za njezinu kćerku Ž. koja te 1989. nije bila kreditno sposobna jer je tek počela raditi u Š. pa su joj oni pomogli kupivši od toga kredita stan na ime tužiteljice-protutužene koji joj je ona u sporazumu sa I. tuženikom- protutužiteljem kasnije darovala. Porekla je da je to darovanje izvršeno bez njegovog znanja i pristanka, tvrdeći i kako im je njezina kćerka koja je u Š. živjela s njima u stanu davala po 1.000,00 CHF mjesečno kako bi im vratila uloženi novac u stan te im je na taj način kroz nekoliko godina vratila većinu iznosa kupoprodajne cijene dok joj je za ostatak sam I. tuženik-protutužitelj rekao da ne mora vraćati već da si za to kupi namještaj za stan.

Posl. broj: 18 P Ob-18/2019-122

8. U tijeku postupka preminuo je I. tuženik-protutužitelj I.A. te je rješenjem ovog suda poslovni broj P Ob-18/2019-94 od 19. lipnja 2019. utvrđen prekid postupka, a rješenjem poslovni broj P Ob-18/2019-103 od 12. rujna 2022. i nastavak na način da su pozvani njegovi zakonski nasljednici utvrđeni rješenjem Općinskog suda u V.G. poslovni broj O-671/2019 (UPP/105/2021-3) od 14. veljače 2022. preuzeti postupak stupanjem u njegove procesne pozicije kao tuženika i protutužitelja.

9. Međutim, podneskom od 21. studenoga 2022. tužiteljica-protutužena je povukla tužbu protiv pok. I. A. odnosno njegovih zakonskih nasljednika kao pravnih sljednika, ustrajući na tužbi samo u odnosu na II. tuženika N. A. obrazlažući da je on za života I. tuženika I.A. stekao u vlasništvo sporne nekretnine. Također je djelomično povukla tužbu u odnosu na utvrđenje suvlasništva pokretnina čime je, kako je navela u podnesku od 26. travnja 2023. postao bespredmetan i eventualno kumulirani obveznopravni zahtjev za ulaganje u te pokretnine.

10. Nasljednicima I. tuženika-protutužitelja pok. I. A. dostavljena je obavijest o povlačenju tužbe uz navedeni podnesak pa kako se nisu protivili povlačenju tog dijela tužbe sukladno odredbi članka 193. stavak 2. ZPP-a smatra se da su na isto pristali što je i utvrđeno rješenjem pod I i II izreke.

11. U odnosu na podnesenu protutužbu od svih zakonskih nasljednika preminulog I. tuženika-protutužitelja I.A. u postupak se nakon donošenja rješenja o nastavku postupka upustio sin N. A., ujedno II. tuženik ustrajući na protutužbi u dostavljenoj „Izjavi“ zaprimljenoj 2. veljače 2023., a kćerka D. J. je u spis dostavila podnesak nazvan „Nasljednička izjava“ koji se sadržajno ne može smatrati povlačenjem protutužbe već je primjenom odredbe 146. stavak 1. ZPP-a u odnosu na nju valjalo odbaciti protutužbu jer nije imenovala punomoćnika za primanje pismena u R. H.. No, iz smisla njezine izjave nedvojbeno je da i nema pravni interes sudjelovati kao stranka u ovom postupku.

12. Kćerka pok. I. tuženika-protutužitelja I. A., R. Č. pozvana preuzeti postupak na strani protutužitelja nije se očitovala, ali prima pismena kao stranka (ujedno i kao punomoćnica za primanje pismena II. tuženiku- protutužitelju N. A.) pa se smatra da je preuzela postupak na strani protutužitelja. Stoga su oboje pravni sljednici protutužitelja pok. I. A..

13. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu podneskom od 21. studenoga 2022. predmet spora po tužbi je zahtjev tužiteljice- protutužene da je suvlasnica u ¼ dijela nekretnina u k.o. P. i ½ dijela nekretnine u k.o. K. (sada upisanoj u zk.ul.br. … k.o. K.) odnosno za isplatom na ime bračne stečevine njezinih ulaganja u sporne nekretnine iznosa od 46.452,98 EUR / 350.000,00 kn, dok je predmet spora po protutužbi utvrđenje suvlasništva tužiteljice-protutužene i pok. I.A., prednika protutuženih, svakog u ½ dijela na stanu u V., kao i zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovora o darovanju kojim je tužiteljica-protutužena taj stan darovala svojoj kćerki Ž.Dž. (prije D.).

Posl. broj: 18 P Ob-18/2019-122

14. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige (list 6-7 spisa), izvadak iz posjedovnog lista (list 8 spisa), presliku vjenčanog lista (list 10 spisa), presliku povijesnog izvatka iz zemljišnih knjiga (list 20-22 spisa), presliku dopisa Područnog ureda za katastar Z. I. V. G. (list 23 spisa), presliku zapisnika (list 24 spisa), presliku ugovora o kupoprodaji nekretnina (list 25-26 spisa), presliku rješenja o nasljeđivanju (list 27 spisa), presliku dokumentacije na francuskom jeziku (list 28 spisa), presliku izvatka iz zemljišne knjige (list 37 spisa), prijevod dokumentacije s njemačkog jezika po ovlaštenom tumaču (list 38-74 spisa), presliku kupoprodajnog ugovora (list 77- 78 spisa), presliku darovnog ugovora (list 79 spisa), presliku izvatka iz zemljišne knjige (list 80 spisa), pročitani su iskazi saslušanih stranaka i to tužiteljice (list 87-89, list 176/2, list 303-309 i list 791 -792 spisa), pok. I. tuženika I.A. (list 90-91, list 176/2-177, list 339-343 i list 384 spisa), izvršen je uvid u izvadak iz zemljišne knjige (list 95 spisa), pročitani su iskazi svjedoka D.B. (list 108/2-109 spisa), Z. D. (109/2-111 spisa), izvršen je uvid u dokumentaciju na njemačkom jeziku (list 114 spisa), pročitani iskazi svjedoka V.K. (list 117-118 spisa) te S.N. (list 118/2-119 spisa), pročitan je zapisnik s očevida na licu mjesta uz građevinskog vještaka (list 129 spisa), izvršen uvid u građevinsko vještačenje (list 135-156 spisa), pročitan je iskaz svjedoka M.Č. (list 171 i list 231-232 spisa), izvršen je uvid presudu Općinskog suda u Velikoj Gorici posl. br. P-518/2001-3 od 26. lipnja 2001. godine (list 178 spisa), dokumentaciju na njemačkom jeziku (list 179 spisa), pročitan je iskaz tuženika-protutužitelja N.A. (list 200-2019 te svjedoka J.T., P.J. i D.J. (list 201), izvršen uvid u ispravu na listu 208 spisa, pročitan iskaz svjedoka J.A. (list 217 spisa), svjedoka M. A. (list 217/2-218 spisa), svjedoka S. P. (list 218 spisa), svjedoka J. P. (list 218/2 spisa) te svjedoka M. D. (218/2-219 spisa), pročitan i iskaz svjedoka J.L. (list 232 spisa) kao i svjedoka Ž. Dž.D. (list 236 spisa), pročitan iskaz vještaka J.A. (list 240 i list 268 spisa), pročitan je dopunski nalaz i mišljenje istog vještaka (list 243-248 i list 278 spisa), izvršen je uvid u dopis E.b. d.d. (list 255 spisa), dopis Z.b. d.d. (list 257 spisa), dopis R.b. d.d. (list 259 spisa), dopis Z.b. s prilozima (list 272-273 spisa), izvršio je uvid u dokumentaciju na njemačkom jeziku (list 311-338 spisa), potvrdu liječnika ( list 381-382 spisa), pročitaj je zapisnik s očevida od 19. veljače 2013. sa građevinskom vještakom (list 383-385 spisa), pročitan je nalaz građevinskog vještaka Z. O. te njegov usmeni odgovor na primjedbe (list 387- 410 i list 612-615 spisa), pročitano je njegovo očitovanje (list 632-633 spisa), u račune, izdatnice, uplatnice (list 412-466 spisa), ugovor o kreditu Lj. b.iz 1981. za gradnju kuće (list 467-469 spisa), ugovor o namjenskom oročavanju sredstava kod iste banke (list 470-473 spisa), odluku te banke (list 474 spisa), privatne bilješke tužitelja (list 475-508 spisa), presliku izvatka iz kaznenog registra sa prijevodom s njemačkog jezika (list 509-511 spisa), presliku potvrde O.H. od 5. travnja 2011. s prijevodom (list 512-514 spisa), presliku ugovora o radu pok. I. A. s prijevodom (list 515-518 spisa), presliku njegove osobne iskaznice osiguranja W. s prijevodom (list 519-521 spisa), kao i presliku dopisa toga osiguranja s prijevodom (list 522-530 spisa), presliku obračuna plaće s prijevodom (list 531-533 i list 537-605 spisa), presliku iskazivanja plaće za poreznu prijavu s prijevodom (list 534-536 spisa), potvrdu

Posl. broj: 18 P Ob-18/2019-122

liječnika (list 636 spisa), rješenje o odobrenoj pravnoj pomoći tužiteljici- protutuženoj (list 658-660 spisa), zatim njezinu domovnicu (list 661 spisa), izvadak iz matice rođenih (list 662 spisa), presliku osobne iskaznice (list 663 spisa), presliku potvrde P.p. V.G. (list 666 spisa), presliku spisa Općinskog državnog odvjetništva u V.G. posl. br. KR-DO-550/15 (list 671-686 spisa), pročitan je ponovljeni nalaz i mišljenje građevinskog vještaka Z. O. (list 696- 697 spisa) i njegovo pisano očitovanje na primjedbe tom nalazu i mišljenju (list 706 spisa), kao i njegov usmeni iskaz na ročištu 6. travnja 2016. (list 710-711 spisa), zatim i izvršen uvid u ugovor o prodaji spornog stana u V. (list 757 spisa), liječničku potvrdu (list 793 spisa), dopis liječnice opće medicine dr. S. K. P. (list 797 spisa), zdravstveni karton (list 797-802 spisa), izvadak iz matice umrlih (list 809 spisa) i dopis „nasljednička izjava“ (list 861).

15. Ocjenom svakog zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi članka 8. ZPP-a utvrđeno je da je tužbeni zahtjev samo djelomično osnovan, a da je protutužbeni zahtjev neosnovan.

16. Napominje se da je sukladno odredbi članka 315. stavak 3. ZPP-a zbog promjene raspravnog suca strankama dana mogućnost izjasniti se o ponovnom izvođenju svih provedenih dokaza, tužiteljica-protutužena se suglasila da se pročitaju zapisnici sa izvedenim dokazima dok su se tadašnji I. tuženik-protutužitelj I.A. i II. tuženik N. A. po punomoćniku samo uopćeno tome protivili zahtijevajući ponovo izvođenje personalnih dokaza pa i ponavljanje građevinskog vještačenja, ali na ponovno izvođenje dokaza saslušanjem parničnih stranaka nisu se odazvali. Doduše samo je I. tuženik- protutužitelj I. A. medicinskom dokumentacijom opravdao nedolazak na ročište, no nije predlagao da se sasluša u svom prebivalištu, a nije se protivio izvođenju dokaza saslušanjem samo tužiteljice-protutužene. Stoga je sud u smislu navedene odredbe odlučio da se ostali dokazi (osim saslušanja tužiteljice-protutužene) ne izvode ponovno. Pri tome je imao u vidu da su iskazi saslušanih u postupku vrlo detaljni i razumljivi, a da su neki od svjedoka tijekom ovog postupka i preminuli (M.Č.). Osim toga, zbog daljnjeg proteka vremena od njihovog saslušanja nije izvjesno da bi vjerodostojnije i sa više saznanja o spornim činjenicama mogli iskazivati pa po ocjeni suda njihovo ponovno saslušanje ne bi bilo svrhovito.

17. Analizom naprijed pobrojanih dokaza kao nesporno je utvrđeno:

-da su tužiteljica-protutužena i sada pok. I.A. (prije I. tuženik-protutužitelj) bili u braku od 8. travnja 1988., a da je njihova zajednica života faktično prestala nešto prije podnošenja tužbe, početkom 2001. dok im je brak razveden 2002.,

-da su kao bračni drugovi oboje živjeli i radili u Š., a s njima su do zaposlenja stanovala i njihova djeca, njezina kćerka Ž.D. (udajom Dž.) i njegovi kćerka D.J. i N.A., a u R.H. su dolazili na imanje pok. I. A. u P.G.gdje je on prije sklapanja njihovog braka imao već sagrađenu, ali nedovršenu kuću na kojoj je

Posl. broj: 18 P Ob-18/2019-122

u vrijeme podnošenja tužbe bio suvlasnik sa bratom S.A.. ali su oboje tijekom postupka darovali te nekretnine sinu pok. I.A., II. tuženiku-protutužitelju N. A.,

-da je sin tužiteljice-protutužene Z.D. sa svojom izvanbračnom suprugom M. D. došao živjeti u tu kuću 1989., a 1992. su se voljom preselili u spornu kuću u K. u kojoj Z. D. živi i dana, sa njim sada i tužiteljica-protutužena, bez da ikome plaća ikakvu novčanu naknadu za stanovanje, za koju je II. tuženik- protutužitelj N.A. sklopio kupoprodajni ugovor 4. siječnja 2001. kao kupac od izvanknjižnih vlasnika M. Č. i J. L. te si u parnici ishodio presudu na utvrđenje tako stečenog vlasništva i upisao svoje vlasništvo te nekretnine u zemljišnim knjigama,

-da je tijekom braka renovirano prizemlje kuće u P., izgrađeni su pomoćni objekti u dvorištu te uređivan i održavan okoliš s voćnjakom,

-da je pok. I.A. u razdoblju trajanja braka sa tužiteljicom-protutuženom podizao više kredita u Š., od kojih je jedan iskorišten za kupnju stana u V. 1990. upisanog kao vlasništvo tužiteljice-protutužene kojeg je ona nakon svega nekoliko mjeseci od kupnje darovala kćerki Ž., a ova ga je tijekom ovog postupka 2003. prodala.

18. Sporno je po tužbi i protutužbi da su predmetne nekretnine u k.o. P. i k.o. K. kao i kupljeni stan u V. bili zajednička imovina ili bračna stečevina tužiteljice-protutužene i pok. I.A., ovisno o tome jesu li stečene prije 1. srpnja 1999. dok je na snazi bio Zakona o braku i porodičnim odnosima (NN 11/78, 27/78, 45/89, 59/90 i 25/94 -dalje: ZBPO) ili nakon toga datuma kada je stupio na snagu Obiteljski zakon (NN 162/98). Također je sporno, ukoliko ulaganja tužiteljice-protutužene ne opravdavaju osnovanost stvarnopravnog zahtjeva, koliki bi joj novčani udio pripadao na ime tih njezinih ulaganja.

19. Tužiteljica-protutužena je u iskazu na glavnoj raspravi 22. veljače 2019. navela da su svi radovi na nekretninama u k.o. P. izvršeni prije 1999., jer da posljednje dvije godine zajedničkog života (a bračna zajednica je faktično prestala početkom 2001.) nisu više izvodili ikakvih radova. Za sporni stan u V. nije ni sporno da je kupljen 1990., a iste godine ga je za pet mjeseci tužiteljica-protutužena darovala svojoj kćerki Ž.. Što se tiče sporne nekretnine u k.o. K. sud je utvrdio da je i ona kupljena u bračnoj zajednici 1991.

20. Stoga je sporne imovinske odnose bivših supružnika A. potrebno ocjenjivati primjenom odredaba ZBPO u skladu sa odredbom članka 363. stavak 2. Obiteljskog zakona (NN 162/98-dalje:ObZ/98) koji je bio na snazi u vrijeme faktičnog raskida njihove bračne zajednice, a kojom je propisano da se prava i dužnosti stečena prema prijašnjim propisima ne mijenjaju.

21. Prema odredbi članka 277. ZBPO imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja braka, ili potječe od te imovine, njihova je zajednička imovina, a prema članku 287. toga Zakona pri utvrđivanju suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine, a u slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju te imovine pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od njih, nego i o

Posl. broj: 18 P Ob-18/2019-122

pomoći jednog drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećavanju zajedničke imovine. Dakle, ne primjenjuju se odredbe članka 253. ObZ/98 kojima je propisano da su bračni drugovi sublasnici na bračnoj stečevine ako nisu drugačije ugovorili, već je sukladno odredbi članka 287. ZBPO potrebno utvrditi stvarne doprinose supružnika u stjecanju zajedničke imovine.

22. Utvrđujući njihov doprinos u stjecanju spornih nekretnina sud je uzeo u obzir da je zajednica supružnika A. faktično trajala nepunih 13 godina u Š. gdje su oboje radili time da je sada pok. I.A. bio zaposlen u vrijeme sklapanja braka, bio je monter centralnog grijanja i po njegovoj tvrdnji dobro zarađivao, u invalidsku mirovinu je otišao 1994., ali je i poslije radio poslove iz svoje struke na crno. Tužiteljica-protutužena je ušla u brak nezaposlena, a kada se zaposlila radila je bez kvalifikacije u prehrambenoj industriji s relativno malim primanjima. U periodu od lipnja 1995. do 1998. nije bila zaposlena. Nisu imali zajedničke djece već su uzdržavali određeno vrijeme svoju djecu iz prijašnjih brakova sve dok se nisu zaposlili.

23. Iz podataka o primanjima proizlazi da se tužiteljica-protutužena zaposlila u 1989. dok je radila imala primanja u prosjeku oko 2.400,00 CHF mjesečno, dok je za vrijeme nezaposlenosti za šest mjeseci 1995. i cijelu 1996. primila naknadu iz osiguranja za nezaposlene od 14.184,00 CHF što je mjesečno 788,00 CHF, a za 1997. nije dostavila ikakvih podataka.

24. Iz ugovora o radu sklopljenog 1989. sa poslodavcem URO AG proizlazi da je pok. I.A. bio zaposlen kao građevinski monter, dok je u iskazu rekao da je radio na postavljanju instalacija centralnog grijanja. Ugovorena je tim ugovorom bruto plaća od 5.000,00 CHF. Kao dokaz visine svojih primanja dostavio je obračun plaća ostvarenih u 1990. i 1992. godini iz kojih proizlazi da su mu u tom razdoblju najniža mjesečna primanja bila viša od 5.000,00 CHF, a da je ostvarivao pojedine mjesece zbog prekovremenih sati rada i preko 6.000,00 i 7.000,00 CHF, čak do 12.799,10 CHF u lipnju 1990. te 11.601,45 CHF u siječnju 1992. uz ostvarenih preko 70 prekovremenih sati rada. Za ostalo sporno razdoblje nema podataka, ali tvrdi da je zarađivao do 12.000,00 CHF mjesečno. Iz porezne prijave za 1993. proizlazi da je primio neto plaću I u iznosu od 123.392,00 CHF, odnosno neto plaću II od 122.019,00 CHF što je također mjesečno više od 10.000,00 CHF neto. To znači da je u vezi visine njegovih primanja njegov iskaz vjerodostojniji od onog koji o tome dala tužiteljica-protutužena koja je navela da mu je plaća bila veća od njezine za kojih 1.500,00 CHF. I tuženik-protutužitelj N. A. iskazao je da je otac imao primanja oko 10.000,00 CHF mjesečno.

25. Iako je tužiteljica-protutužena osporila vjerodostojnost dostavljenih podataka o plaći pok. I. A. navodeći da se pravi podaci mogu utvrditi iz porezne prijave, evidentno je i iz porezne prijave za 1993. da prosjek njegovih primanja za tu godinu odgovara onom što je tvrdio u iskazu pa obzirom da je sudski tumač svojim potpisom potvrdio da preslike prevođenih podataka o

Posl. broj: 18 P Ob-18/2019-122

plaći odgovaraju izvornicima sud nema razloga u to sumnjati i prihvaća vjerodostojnim ove dokaze.

26. Iz naprijed analiziranih materijalnih dokaza proizlazi kako je pok. I. A. imao daleko veća primanja od tužiteljice-protutužene dok nije 1994. otišao u invalidsku mirovinu u kojoj je primao oko 1.900,00 CHF, uz koju je ostvarivao dodatnu zaradu. No, do tada je već stečen pretežni dio sporne imovine i otplaćena većina kredita.

27. Uostalom, da pok. I.A. nije imao znatno veća primanja od tužiteljice- protutužene ne bi se mogli kreditno zaduživati kao što jesu, a što proizlazi iz dostavljenih ugovora o kreditu koje je dala tužiteljica-protutužena.

28. Tako proizlazi da je podigao kredit 1989. na iznos od 50.000,00 CHF sa rokom otplate od dvije godine te mu je mjesečna otplatna rata iznosila 2.444,00 CHF, zatim je 1990. podigao kredit u iznosu od 10.000,00 CHF na rok otplate na dvije godine te mu je rata iznosila 486,50 CHF, potom jedan kredit 1991. na rok otplate na godinu dana u iznosu od 7.000,00 CHF sa otplatnom ratom od 637,00 CHF i također 1991. kredit u iznosu od 70.000,00 CHF na rok otplate od tri godine sa otplatnom ratom od 2.427,00 CHF. Dakle, u tri godine podigao je 137.000,00 CHF. U razdoblju otplate tih kredita (od 1990. do 1994.) mjesečna rata iznosila mu je od 3.000,00 CHF do preko 3.500,00 CHF. Da je imao plaću samo nešto veću od tužiteljice-protutužene, kao što ona tvrdi da je bila veća oko 1.500,00 CHF zasigurno ne bi mogli otplaćivati kredite i podmirivati sve životne troškove i uzdržavati troje odrasle djece koja doduše nisu bila cijelo vrijeme tih otplata u njihovom kućanstvu.

29. Tužiteljici-protutuženoj se može priznati u doprinos stjecanju zajedničke imovine briga i skrb oko vođenja domaćinstva u Š. i kada su boravili u H. u P. G., jer je zasigurno vodila kućanstvo dok je suprug radio, a i povremeno pripremajući obroke radnicima koji su mu pomagali kod izvođenja radova na kući. Naime, sada pok. I.A. se u iskazu nije žalio da bi tužiteljica- protutužena besposličarila, konačno i njihova veza koja je trajala preko deset godina govori u prilog tome da im je bračna zajednica u sporno vrijeme bila skladna.

U odnosu na tužbeni zahtjev:

30. Što se tiče tužbenog zahtjeva za utvrđenje suvlasništva nekretnine u k- o. K., iz provedenih dokaza sud ocjenjuje da je ista kupljena u bračnoj zajednici 1991. unatoč tvrdnji pok. I.A., prvobitno I. tuženika-protutužitelja i tvrdnji prvobitno II tuženika, sada i protutužitelja N.A. da je on kupio tu nekretninu.

31. Iako bi iz kupoprodajnog ugovora od 4. siječnja 2001. sklopljenog između prodavatelja, izvanknjižnih vlasnika M.Č. i J.L. i kupca N.A., sada tuženika-protutužitelja, proizlazilo da je N. A. kupio tu nekretninu, te je parnici pred Općinskim sudom u Velikoj Gorici poslovni broj P-518/2001 ishodio

Posl. broj: 18 P Ob-18/2019-122

presudu donesenu 26. lipnja 2001. na utvrđenje tako stečenog vlasništva i upisao svoje vlasništvo te nekretnine u zemljišnim knjigama, sud smatra da se radilo o fiktivnom pravnom poslu samo da bi se osujetila prava ovdje tužiteljice-protutužene jer u to vrijeme, prema njezinim navodima iz tužbe je bračna zajednica bila u krizi i faktično je još samo kratko trajala.

32. Osim tužiteljice-protutužene i prodavatelji te nekretnine kao svjedoci, M. Č. i J.L., a i drugi svjedoci koji su iskazivali o toj kupnji, time da osim djece tužiteljice-protutužene, Z. D. i Ž. Dž. koji bi eventualno imali interes pristranog iskazivanja ostali bi trebali biti nepristrani i objektivni, iskazali su da su predmetnu nekretninu kupili zajedno tužiteljica-protutužena i sada pok. I. A.i to prije nego je u kuću njihovom dozvolom došla početkom 1992. živjeti svjedokinja M.M.. Dakle, nitko od svjedoka nije potvrdio navode pok. I. A. i tuženika-protutužitelja N. A. da bi ovaj kupio tu nekretninu.

33. Nedvojbeno je da je pok. I.A. podigao 1991. kredit u iznosu od 70.000,00 CHF, a nije obrazložio kuda je uložio taj novac ako ne za kupnju predmetne kuće jer se tada još nisu ni počeli izvoditi radovi na uređenju kuće u P. G.. U prvom danom iskazu odgovarajući na pitanje o toj kupnji izbjegao je odgovor već je rekao da je kuća vlasništvo njegovog sina N.A. koji ju je kupio. Također je naveo da ne zna tko uživa tu kuću i od kada, iako mu je bilo dobro poznato da ju je dao na korištenje Z.D., sinu tužiteljice-protutužene koji se u nju uselio sa svojom izvanbračnom suprugom M.D. po iseljenju izbjeglice u ljeto 1992. U drugom iskazu je pak rekao da je on rekao sinu tužiteljice da se preseli u kuću u K. jer da će on renovirati kuću u P., dakle raspolagao je njome kao vlasnik. Osim toga tuženik-protutužitelj N. A. je naveo kako je svega pet, šest puta bio u P. za vrijeme braka oca i tužiteljice-protutužene. Zašto bi onda kupovao kuću na neviđeno jer s prodavateljima nije kontaktirao. Budući da je izjavio da je tu kuću kupio od kredita, bilo bi logično da je pridonio dokaz o podignutom kreditu. On je 1991. imao 23 svega godine, pok.

I.A. je rekao da se zaposlio poslije odsluženja vojske, dakle upitno je sa koliko je godina uopće počeo raditi. Nije dokumentirao kako je i koliko zarađivao, koje je troškove imao. Prodavatelji te nekretnine M. Č. i J. L. su jasno naveli da s njim nisu pregovarali o kupnji, on im nije davao novac, već da su im cijenu isplatili supružnici A. koji su nastupali kao kupci i uvijek su dolazili zajedno. Svjedokinja M.M. je uselila u tu kuću početkom veljače 1992., dok je kredit pok. I. A. podigao 13. kolovoza 1991. J. L. tvrdi kako mu je odmah isplatio njegov dio kupoprodajne cijene od 20.000,00 CHF. M. Č. pak je primila dio isplate odmah, a dio u ratama. Svjedokinja M. M. je iskazala o kontaktima sa tužiteljicom-protutuženom i pok. I. A. koji su je posjećivali kroz razdoblje od veljače do kolovoza 1992. dok je tamo stanovala uz njihovo odobrenje, a ključ joj je dao S. A., brat I.A., te da su govorili da će kuća biti za Z. D.. Također je tvrdnje tužiteljice-protutužene o stjecanju ove nekretnine potvrdila i M.D., izvanbračna supruga njezinog sina Z. s kojim je živjela 18 godina, pa iako je u vrijeme njezina iskaza ta zajednica već prestala, potvrdila je tužiteljičine navode o zajedničkoj kupnji ove nekretnine od supružnika A..

Posl. broj: 18 P Ob-18/2019-122

34. Sud je poklonio vjeru iskazu svjedoka M.Č. i J. L. koji potvrđuju navode tužiteljice da su spornu kuću u K.prodali tužiteljici i pok. I. A. kao bračnom paru, iako su kasnije, 2001. potpisali kupoprodajni ugovor kojim je prodaju kupcu N. A., a zatim po njegovoj tužbi i priznali tužbeni zahtjev na utvrđenje vlasništva te nekretnine pred sudom u V. G.. Jasno su obrazložili da se nisu opterećivali čitanjem isprava koje su potpisivali već su smatrali kako potpisuju da zemlja više nije njihova te da ih je to tražio pok. I. A.. Tvrdnje da bi lažno iskazivali zbog spora oko pozajmljenih novaca unuku M. Č. nisu logične, jer zašto bi onda lažno svjedočio i drugi prodavatelj J. L. za kojeg se ni ne navodi da bi imao kakav interes lažnog iskazivanja. On je naveo da je N.A. vidio jednom ili dva puta u životu, da su mu I.i M. isplatiti kupoprodajnu cijenu odmah iako nisu zaključili pisani ugovor, a da ga je I.za par godina tražio da mu potpiše da kuća više nije njegova, što je i učinio, negdje su išli u V. G., M.

Č. je nešto potpisivala u autu.

35. Slijedom navedenog o stjecanju te nekretnine sud poklanja vjeru tvrdnji tužiteljice-protutužene, da je stečena zajedničkim sredstvima u njihovom braku i da je stoga zajednička imovina tužiteljice-protutužene i sada pok. I.A.. Obzirom na naprijed opisani doprinos, znatno veću plaću pok. I.A., sud cijeni doprinos tužiteljice tom stjecanju sa 1/3 dijela dok je doprinos pok. I. A. bio 2/3 dijela. Stoga joj se dosuđuje suvlasnički udio od 2/6 dijela što odgovara 1/3 dijela dok je odbijen kao neosnovan njezin zahtjev za utvrđenje suvlasništva do ½ dijela, dakle za 1/6 dijela.

36. Budući da je tužiteljica temeljem zakona stekla suvlasništvo navedene nekretnine ovlaštena je tražiti i upis svojeg suvlasništva u zemljišne knjige što je tuženik-protutužitelj N. A. kao upisani vlasnik dužan i trpjeti.

37. Za nekretnine u k.o. P. iz iskaza stranaka, tužiteljice-protutužene i pok.

I. A., kao i iskaza saslušanih svjedoka kojima je poznato stanje izgrađenosti kuće prije njihovog braka proizlazi nespornim da je 1988. kada je brak sklopljen već bila sagrađena kuća katnica koja nije imala uređen kat niti je bila izvana ožbukana, ali je bilo dovršeno prizemlje, čak je imala i ugrađeno centralno grijanje (stanje namještenosti nije odlučno zbog povlačenja dijela zahtjeva za pokretnine). Nekretnina je prije bila suvlasništvo sada pok. I.A. i njegovog brata S., koji su je tijekom ovog postupka darovnim ugovorom od 7. ožujka 2001. darovali tuženiku-protutužitelju N. A., dakle kada je tužiteljica- protutužena već napustila bračnu zajednicu, a koji ugovor je predan na provedbu u tijeku ovog postupka 5. travnja 2001. što je vidljivo iz povijesnog stanja zemljišne knjige. Za vrijeme trajanja braka tužiteljice-protutužene i pok. I. A. izvršeno je renoviranje prizemlja i promijenjena stolarija (pok. I.A. tvrdi da ne sva). Time je objekt postao funkcionalniji, a građeni su i pomoćni objekti uz kuću. Tu su bivši supružnici dolazili i boravili u slobodno vrijeme oboje radeći u Š., odnosno i nakon što je pok. I.A. 1994. umirovljen.

38. Tužiteljica-protutužena tvrdi kako je sve uloženo od njihovih zajedničkih sredstava stečenih u braku, od zarada i podignutih kredita, dok je pok. I. A. tvrdio da je većinu materijala već imao nabavljenu, a ostalo da je kupio sam

Posl. broj: 18 P Ob-18/2019-122

jer tužiteljica-protutužena nije radila, a da su mu u izvođenju radova pomagali drugi kojima je on odrađivao tako učinjene usluge. Također je tvrdio kako je u međuvremenu za trajanja ovog postupka na spornoj kući podignuta još jedna etaža čime je povećana vrijednost objekta, napravljene su terase i objekt uz kuću koji predstavlja ljetnu kuhinju. Osporio je i tvrdnje tužiteljice da bi tijekom braka bili izvedeni radovi na postavljanju kovane ulične ograde i na balkonima, da bi bila natkrivena terasa, tvrdio da je naknadno napravljeno niz radova čak i podignuta još jedna etaža, proširena kuća sa ostakljenom terasom.

39. Na tužiteljici-protutuženoj je bio teret dokaza odlučnih činjenica da su ulaganja u tu nekretninu zajednička imovina stečena u braku sa pok. I.A., kao i da joj temeljem toga pripada suvlasništvo. Stoga je trebala dokazati koliko je iznosila vrijednost nekretnine prije zajedničkih ulaganja, koji su sve radovi izvršeni zajednički u braku, u čemu se sastojao njezin doprinos u izvedenim radovima, a potrebno je bilo i utvrditi sadašnju vrijednost nekretnina da bi se utvrdio njezin stvarni suvlasnički udio u odnosu na cijele nekretnine.

40. O vremenu izvedenih radova na nekretninama u k.o. P. supružnici A. nisu iskazivali, jedino da su izvedeni tijekom bračne zajednice. Izvjesno je da je to bilo nakon 1992. nakon što je iz kuće u P.G. iselio Z.D., sin tužiteljice- protutužene. Ona je iskazala kako dvije godine prije formalnog raskida bračne zajednice (početkom 2001.) nije više bilo ikakvih radova, dok je Z. D. kao svjedok izjavio da su radovi na kući počeli ili 1996. ili 1997. što bi značilo da su izvođeni kroz dvije godine, dakle do 1999. Kako je naprijed utvrđeno, tužiteljica-protutužena nije bila zaposlena u drugoj polovici 1995., te 1996. i 1997. godini. Nije dokazala da bi u tom razdoblju imala kakvih drugih primanja, osim za 1995. i 1996. na ime naknade za nezaposlenost po 788,00 CHF mjesečno što je moglo biti dostatno za svakodnevne životne potrebe.

41. Pok. I.A. je iskazao kako je ona raspolagala njegovim novcem, a on nije njezinim. Kratko je radila u Š. pa je bila na bolovanju i odmoru u H. što je otkriveno te je dobila otkaz. Poslije toga da nije radila 2 i pol godine (što odgovara stanju iz predane dokumentacije o njezinim plaćama). Tvrdio je da dok su bili u H. on je radio sam, pomagao mu je i brat, poznanici kojima je odrađivao učinjene usluge (P. je postavio grijanje u kući), dok bi ona samo par puta pripremila obroke. Svom sinu koji nikad nije radio nosila je jelo. Sam je uređivao okoliš. Naveo je da su kovane ograde (ulazna) i ograde na balkonima rađene nakon raskida bračne zajednice, kao i pušnica i ljetna kuhinja, da u braku nije bila napravljena ikakva terasa već je samo iza kuće izbetoniran pod.

42. Prihvaćajući iskaz Z. D. o vremenu izvedenih radova, utvrđuje se da su uglavnom izvođeni dok tužiteljica-protutužena nije imala svojih prihoda. Stoga je ocjena suda da nije mogla financijski nikako sudjelovati u povećanju vrijednosti ove nekretnine kroz novčana ulaganja, a eventualno održavanje voćnjaka od strane njezinog sina Z. D. dok je živio u toj kući ne može se njoj

Posl. broj: 18 P Ob-18/2019-122

uračunavati u doprinos povećanju vrijednosti nekretnine kada je nesporno da je on živio na tim nekretninama i nije plaćao za to ikakvu naknadu.

43. Obzirom na zanimanje kojim se pok. I.A. bavio u Š. tijekom radnog vijeka i kasnije u invalidskoj mirovini (monter grijanja) vrlo je vjerojatno kao što je i tvrdio, da je mogao dobiti razne materijale od kojih je vršio renovaciju prizemlja, dok je ostalo mogao kupiti od svojih primanja jer tužiteljica- protutužena ih nije imala u to vrijeme. Ona ničim nije dokazala da je mogla i od svoje plaće dok je radila, a posebice dok nije bila zaposlena, nešto uštedjeti, pa ni otplaćivati kredite koje je suprug podizao.

44. U postupku su provedena dva građevinska vještačenja i to prvo po sudskom vještaku J.A. 2008. koji je u međuvremenu i preminuo, a drugo po sudskom vještaku Z. O. 2013. i 2016.

45. Vještačenje vještaka J. A. provedeno je 2003. i ne može se koristiti obzirom da je na isto bilo primjedaba, a vještak je u međuvremenu preminuo. 46. Vještak O. je nalazom i mišljenjem iz ožujka 2013. prikazao ukupnu vrijednost nekretnine te vrijednosti zajedničkih radova u dvije varijante, prema tvrdnjama tužiteljice-protutužene iz podneska od 13. veljače 2013. te prema iskazu sada pok. I. A.. Iz tog nalaza bi proizlazilo da je vrijednost cijelih nekretnina u vrijeme vještačenja bila 247.893,00 EUR time da bi po varijanti tužiteljice-protutužene vrijednost zajednički izvedenih radova bila 89.585,00 EUR, a po varijanti pok. I.A. oni bi vrijedili samo 29.838,00 EUR, sve prema cijenama u vrijeme vještačenja. No, u međuvremenu je izgorio dio gospodarskog objekta koji nema više vrijednosti, zbog čega je provedeno dopunsko vještačenje te iz nalaza istog vještaka izrađenog u veljači 2016. proizlazi da je vrijednost nekretnina bez toga objekta prema cijenama 2016. iznosila 182.606,00 EUR. Međutim, tim vještačenjem nije prikazana i tadašnja vrijednost zajednički izvedenih radova što je bilo neophodno obzirom na vremenski odmak od tri godine između dva vještačenja. No, iako je tužena- protutužiteljska strana predlagala dopunu vještačenja na te okolnosti, tužiteljica se istom protivila kao nepotrebnom pa i nakon izričite upute drugostupanjskog suda koje je činjenice potrebno utvrditi.

47. Stoga, budući da je na njoj teret dokazivanja svih odlučih činjenica u vezi ovog dijela tužbenog zahtjeva, sukladno odredbi članka 219. stavak 1. i članka 221.a ZPP-a utvrđuje se da nije dokazala da bi joj pripadalo pravo na stvarnopravni zahtjev temeljem zajednički stečene imovine u braku sa pok. I. A. te je njezin zahtjev za utvrđenje suvlasništva nekretnina u k.o. P. u ¼ dijela odbijen kao neosnovan.

48. U odnosu na njezin eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 46.452,98 EUR / 350.000,00 kn na ime njezinih ulaganja u nekretnine u k.o. P. valja reći da bi joj eventualno pripadalo pravo na obveznopravni zahtjev temeljem instituta stjecanja bez osnove iz članka 210. Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 dalje:

Posl. broj: 18 P Ob-18/2019-122

ZOO) no iz provedenih dokaza nije moguće utvrditi u čemu se konkretno sastojao njezin doprinos u povećanju vrijednosti predmetnih nekretnina jer nije utvrđeno niti što je točno sve rađeno u braku, a niti čime je ona sudjelovala u tom stjecanju. Stoga je odbijen i taj dio njezinog tužbenog zahtjeva.

U odnosu na protutužbeni zahtjev:

49. Iz provedenih dokaza proizlazi da je stan u V. kupljen od kredita koji je 1990. podigao pok. I.A. u iznosu od 50.000,00 CHF time da je formalno kupac bila tužiteljica-protutužena što je vidljivo iz Ugovora o kupoprodaji toga stana od 12. ožujka 1990. Nije sporno da je već 6. kolovoza 1990. tužiteljica- protutužena taj stan darovala svojoj kćerki Ž. D., a da ga je ona prodala 2003., dakle u tijeku ovog postupka.

50. Tužiteljica-protutužena je dajući iskaz 10. siječnja 2002. navela kako se njezina kćerka koja se u Š. tek zaposlila, htjela kupiti stan u H. i to u V. gdje su živjele prije, a kako se tek zaposlila nije mogla podići kredit zbog čega su oni odlučili podići kredit i kupiti joj stan, a koji bi ona sukladno dogovoru kroz određeno vrijeme otplaćivala. Tako su oni kupili sporni stan, a ona im je tijekom tri godine, odnosno 36 mjeseci mjesečno otplaćivala 1.000,00 CHF na ime toga stana i tako isplatila 36.000,00 CHF, a kako su stan platili nešto više (56.000,00 DEM) ostatak je suprug odlučio darovati joj tih nekoliko tisuća maraka odnosno franaka koliko je nedostajalo da bi otplatila ukupnu cijenu stana. Navela je je kćerka otplaćivala stan dok je živjela s njima u kućanstvu, a da je kupljen baš u V. jer tamo nije ništa imala pa bi dolazeći u V. boravila kod stričeva. To što je stan formalno kupljen na njezino ime obrazložila je tvrdnjom da je kćer bila još mlada "balava", a da ga je ipak darovala za pet mjeseci od kupnje jer su se ona i suprug bojali da bi zbog njegovo petoro djece mogli imati problema sa tim stanom. U bitnome je to ponovila i u iskazu 18. siječnja 2011. kada je rekla da je suprug želio da stan glasi na njezino ime jer se bojao da će ga njezina kćerka otuđiti budući da je bila mlada. No nakon nekoliko mjeseci je on inzistirao da se stan prepiše na njezinu kćer, dakle prije nego ga im je otplatila, jer se bojao kako njegova djeca ne bi zahtijevala taj stan.

51. U iskazu 22. siječnja 2019. je navela da je kćer došla s njom u Š. kada se udala za pok. I. A. u travnju 1988, da je tada imala 17 godina, da je s njima živjela oko tri godine, zapravo da je odselila sa oko 19,5 godina, a da se zaposlila 1989. Tvrdila je i kako je kćerka osim navedenih 1.000,00 CHF za otplatu kredita za stan u V., davala im i 400,00 do 500,00 CHF za pomoć u kućanstvu.

52. Pok. I.A. je iskazao da su taj stan kupili od kredita i da mu je tužiteljica- protutužena zatajila da je prenijela stan na kćerku, što je saznao kada su počele bračne razmirice. Tvrdio je da nikada nije primio novac od njezine kćerke za taj stan, a da je u Š. uzdržavao svoje sina i kćerku, kao i njezinu kćerku sve dok se nisu zaposlili. U iskazu danom 2011. rekao je da su se posvađale njegova i kćerka tužiteljice-protutužene te je njezina kćerka otišla

Posl. broj: 18 P Ob-18/2019-122

stricu u V., a da je tužiteljica tada rekla kako će je njegova djeca izbaciti na cestu ako se njemu što dogodi. Stoga je on, da bi je osigurao, podigao kredit i dao joj novac da kupi stan i to u V. gdje je inzistirala jer je odande. Zna da su "papiri" pribavljeni nekoliko godina kasnije te je i za sređivanje tih "papira" i plaćanje poreza digao kredit od 13.000,00 CHF, a stan je namješten i uveden je telefon.

53. Svjedokinja Ž. Dž. je potvrdila navode tužiteljice-protutužene da je stan kupljen za nju jer da je jednom dok je stanovala s majkom i očuhom u Š. izjavila da bi željela kupiti stan. Kada su jednom prilikom majka i pok. I.A. bili u H. raspitivali su se o slobodnim stanovima i našli stan u V.. Tvrdi da je tamo željela stan jer je tamo rođena i često je išla na ferije kod oca, a nije mogla dobiti kredit jer nije bila kreditno sposobna. U 1989. je već radila i imala plaću 2.500,00 CHF. Suglasnost za kupnju stana dala im je telefonom. Otplaćivala im je mjesečno po 1.000,00 CHF na način da im je stavljala novac na stol u njihovoj prisutnosti. Osim toga davala je po 500,00 CHF kao doprinos za kućanstvo. Tvrdi da im je tako vratila 40.000,00 DEM, a ostatak do pune cijene stana od 15.000,00 do 16.000,00 DEM da su joj poklonili. Navela je da je pok. I. A. bio upoznat da joj majka na čije ime je stan kupljen darovala stan jer su njihovi odnosi tada bili harmonični, a potom je navela da je bio i prisutan sklapanju toga ugovora, iako nije znala reći gdje je u V.potpisala ugovor i je li tamo i sastavljan ili joj je samo predočen.

54. Svjedoci koji su iskazivali da im je poznato da je sporni stan u V. kupljen za kćerku tužiteljice i da je ona davala po 1.000,00 CHF mjesečno da bi im vratila plaćenu kupovninu očito o tome nemaju neposrednih saznanja već su to mogli čuti.

55. Uvidom u ugovor o kreditu kojim je kupljen taj stan, na iznos od 50.000,00 CHF proizlazi da je sklopljen 16. kolovoza 1989. i očito s namjerom da se njime kupi predmetni stan. Iz kupoprodajnog ugovora sklopljenog za kupnju toga stana 12. ožujka 1990. vidljivo je da su prodavatelj SP "G." i tužiteljica-protutužena kao kupac, sklopili prethodno Ugovor o udruživanju sredstava i to još 25. rujna 1989., dakle nakon realizacije naprijed navedenog kredita.

56. Cijeneći stoga navode tužiteljice-protutužene i njezine kćerke da se tek zaposlila 1989. i da je tada imala svega 19 godina (rođena je 1971.) nije životno i za vjerovati da bi u toj dobi i na početku radnog vijeka koji je započela u Š., dakle s očitom namjerom da tamo živi, ima planove za stjecanjem nekretnine u H. i da bi sve i da je tako bilo, da je izrazila takvu želju, odmah je trebalo i ispuniti. Također sud nije poklonio vjeru njihovim tvrdnjama da je davala tužiteljici-protutuženoj i pok. I. A. po 1.000,00 CHF mjesečno da bi im vratila novac uložen od kredita u kupnju toga stana. Uostalom, razlikuju se i njihovi iskazi o tome koliko je navodno isplatila na taj način, ona tvrdi 40.000,00 DEM, a tužiteljica-protutužena 36.000,00 DEM. Osim toga, ako je kako tvrdi tužiteljica-protutužena živjela s njom i pok. I. A. u Š. od svojih 17 godina, došavši s njima tamo 1988., te da je odselila dok je

Posl. broj: 18 P Ob-18/2019-122

imala 19 i pol godina, a navodno se zaposlila 1989., znači da je s njima živjela do 1991. te u dvije g njezina kćerka je živjela s njima od 1988. kada je došla s njima u Š. sa 17 godina i bila kod njih do svojih 19 i pol godina, dakle do 1991. nikako nije mogla otplatiti dok je s njima živjela (a kako to obje tvrde) ni jedan od spomenutih iznosa jer nije prošlo ni godina dana od kupnje stana do vremena kada se od njih odselila.

57. Stoga je sudu vjerojatnija tvrdnja pok. I.A. da je podigao kredit da bi zadovoljio suprugu u njezinoj želji da je tako osigura da i ona ima imovine u braku kako ne bi jednog dana ostala bez ičega ako se njemu što dogodi. Naime, u to vrijeme je njihova bračna zajednica bila skladna te je očito da joj je u svemu ugađao što najbolje potvrđuje činjenica da je odmah stambeno zbrinuo oba njezina djeteta. Stoga je sud uvjerenja da je i taj stan bio njihova zajednička imovina jer je i kredit kojim je plaćen otplaćivan u braku.

58. No, ne može mu se povjerovati da nije znao da je tužiteljica- protutužena sporni stan darovala kćerki, jer za to nije ipak dao uvjerljivih dokaza. Naime, od darovanja izvršenog u kolovozu 1990. do faktičnog raskida bračne zajednice početkom 2001. prošlo je više od 10 godina pa nije vjerojatno da kroz sve to vrijeme ne bi saznao za izvršeno darovanje.

59. Iz iskaza izvanbračne partnerice sina tužiteljice-protutužene, M. D. proizlazi da su ona i Z. D. boravili kod supružnika A. u Š. i da je uočila kako pok. I.A. nije bio u dobrim odnosima sa svojim sinom N. A. jer su živjeli vrata do vrata i nisu komunicirali, dok je s druge strane zbrinuo djecu tužiteljice- protutužene.

60. Pok. I. A. nije dokazao jesu li taj stan on i tužiteljica-protutužena osim što su ga namjestili i koristili te ako jesu na koji način pa je doista nelogično da ne bi vodio 10 godina ikakvu brigu o toj zajedničkoj nekretnini, pa čak ni kada je navodno saznao za to darovanje, a prije pokretanja ovdje predmetnog postupka nije pokrenuo parnicu protiv Ž.Dž. radi ništetnosti toga ugovora i utvrđenja svojeg suvlasništva temeljem zajednički stečene imovine u braku. I u odnosu na protutužbeni zahtjev vrijede ista pravila o teretu dokazivanja pa se obzirom na dokazni materijal protutužitelja utvrđuje kako nije dokazao osnovanost svojeg protutužbenog zahtjeva.

61. Naprotiv, iz analiziranih dokaza sud je stekao uvjerenje kako je tužiteljica-protutužena kao formalno evidentirana vlasnica iz kupoprodajnog ugovora o kupnji toga stana, isti darovala svojoj kćerki upravo u sporazumu sa sada pok. I. A., da je on za to znao, a neodlučno je koji su ih motivi na to darovanje potaknuli i samo podnošenje predmetne protutužbe prema držanju protutužitelja sada pok. I. A. više je ukazivalo na revolt zbog podnesene tužbe tužiteljice-protutužene, a ne da je imao stvarni interes za njezino podnošenje jer bi to zasigurno učinio i prije pokretanja ove parnice.

62. Slijedom iznesenog utvrđuje se neosnovanim postavljeni protutužbeni zahtjev u cijelosti.

Posl. broj: 18 P Ob-18/2019-122

63. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. i odredbi članka 155. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 53/19-dalje:Tarifa).

64. Tužiteljica-protutužena specificirala je svoj zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u troškovniku koji je predala na posljednjem ročištu, dok tuženici-protutužitelji nisu do zaključenja glavne rasprave postavili određeni zahtjev za naknadom troškova postupka.

65. Cijeneći da je tužiteljica samo djelomično uspjela sa tužbenim zahtjevom i to u odnosu na utvrđenje suvlasništva na nekretnini u k.o. K., ali ne u cijelom zatraženom suvlasničkom dijelu, te da je uspjela u cijelosti osporiti osnovanost protutužbenog zahtjeva, dok nije uspjela sa postavljenim tužbenim zahtjevom u odnosu na utvrđenje suvlasništva nekretnina u k.o. P., kao ni sa obvezno pravnim zahtjevom postavljenim na ime naknade za izvršena ulaganja u te nekretnine, a da je protutužena strana uspjela u ovom postupku upravo u dijelu u kojem tužiteljska strana nije uspjela, opravdano je odrediti jednaki uspjeh stranaka u ovom sporu, jer nema vrijednosnih kriterija prema kojima bi se drugačije ocijenio njihov konačni uspjeh u postupku.

66. Tuženici-protutužitelji nisu postavili određeni zahtjev za naknadu troškova postupka što su bili dužni sukladno odredbi članka 164. ZPP-a, a tužiteljici-protutuženoj su prema vrijednosti predmeta spora tijekom postupka, a uzimajući u obzir i označenu vrijednost predmeta spora po tužbi i protutužbi u ispostavljenom troškovniku u iznosu od 350.000,00 kn za tužbu i 101.000,00 kn za protutužbu, priznati su joj opravdanim sljedeći troškovi zastupanja:

-za radnje od podnošenja tužbe pa do postavljanja protutužbenog zahtjeva na ročištu 11. rujna 2001. prema označenoj vrijednosti predmeta spora od 101.000,00 kn priznati su joj sljedeći troškovi:

-za sastav tužbe iznos od 3.750,00 kn prema Tbr. 7/1 i 50. Tarife,

-za zastupanje na odgođenom ročištu 27. travnja 2001. iznos od 750,00 kn prema Tbr. 9/5 Tarife,

-za zastupanje na ročištu 14. lipnja 2001. iznos od 3.750,00 kn prema Tbr. 9/1 Tarife,

-za radnje nakon podnošenja protutužbe i vrijednost predmeta spora od 451.000,00 kn:

-za zastupanje na 36 ročišta iznos od 7.500,00 kn po ročištu odnosno ukupno 270.000,00 kn po Tbr. 9/1 Tarife,

-za sastav 4 obrazložena podneska po Tbr. 8/1 Tarife iznos od 30.000,00 kn,

-za ročište 5. srpnja 2006. na kojem je protutužitelj stavio zahtjev za izuzeće pa se na istom nije raspravljalo iznos od 750,00 kn po Tbr. 9/5 Tarife, kao i za odgođeno ročište 5. srpnja 2007. isti iznos,

Posl. broj: 18 P Ob-18/2019-122

-za sastav 4 podneska i to od 24. travnja 2002., 21. siječnja 2004., 5. srpnja 2006. i 5. srpnja 2007. iznos po 750,00 kn za svaki podnesak po Tbr. 9/5 Tarife,

-za sastav žalbe na prvostupanjsku presudu iznos od 9.375,00 kn po Tbr.

10/1 Tarife te

-za sastav odgovora na žalbu iznos od 7.500,00 kn po Tbr. 10/4 Tarife.

67. Iz naprijed navedenog proizlazi da je tužiteljici-protutuženoj ukupno priznat opravdanim trošak zastupanja po punomoćniku u iznosu od 329.625,00 kn, no kako sud cijeni da je uspjela u ovom postupku sa 50%, priznaje joj se polovica tog iznosa što iznosi 164.812,50 kn, a na koji joj prema Tbr. 41. Tarife pripada i pravo na zatraženi porez na dodanu vrijednost od 25% što čini iznos od 41.203,12 kn, dosuđuje joj se ukupno troškova zastupanja u iznosu od 206.015,62 kn, što sada iznosi 27.342,97 EUR. 68. Nadalje, opravdani su joj troškovi plaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 2.400,00 kn uključujući i troškove vanjskog uredovanja suda prilikom očevida, kao i plaćene pristojbe na tužbu i prijedlog privremene mjere u iznosu od 4.410,00 kn, što je ukupno 6.810,00 kn, te joj se i tih troškova dosuđuje samo 50% što čini iznos od 3.405,00 kn odnosno sada 451,92 EUR obzirom na utvrđeni uspjeh i činjenicu da u vezi nastalih troškova plaćanjem predujma za vještačenje ulaganja u nekretnine u k.o. P. nije ni uspjela sa tužbenim zahtjevima pa joj se ne može ni priznati taj trošak u cijelosti.

69. Slijedom izloženog dosuđuje joj se ukupno troškova postupka u iznosu od 27.794,89 EUR, a koji joj je dužan platiti tuženik-protutužitelj N.A. budući da je u odnosu na ostale nasljednike pok. I. A., prvobitno u tužbi označenog kao I. tuženika povukla tužbu.

70. Svi ostali zatraženi troškovi po ocjeni suda nisu opravdani, a za napomenuti je da pristojbu na ukinutu prvostupanjsku presudu nije ni platila, a budući da je u međuvremenu dostavila rješenje o oslobađanju od plaćanja troškova postupka, uključujući i sudske pristojbe, nije tu pristojbu dužna platiti ni na ovu presudu.

U Vrbovcu 6. lipnja 2023.

Sudac

Zdenka Kudović-Husain,v.r. Uputa o pravnom lijeku.

Posl. broj: 18 P Ob-18/2019-122

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

-odvj. A. Š., V. G.

-D. J., Š.

-R. Č., S.Č., V.G. (i kao

punomoćnica za primanje pismena N. A.)