REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 73 Pž-2195/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Gorana Aralica Martinović, u pravnoj stvari tužitelja Željka Domjana iz Varaždina, Franca Prešerna 2, OIB 92090379435, vlasnika obrta Agencija za posredovanje u prometu nekretnina DOMINUS, Željko Domjan, Varaždin Frana Kurelca 9, kojeg zastupa punomoćnica Željka Brlečić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Brlečić & partneri j.t.d. iz Varaždina protiv tuženika VIZ-EX d.o.o. iz Nedelišća, Jurja Križanića 6, OIB 05103167154, kojeg zastupaju punomoćnici Goran Ružić i Maja Sambolek Grahovec, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog društva Goran Ružić i Maja Sambolek Grahovec iz Čakovca, radi isplate iznosa od 3.300,00 EUR, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-107/2021-9 od 12. travnja 2022., 6. lipnja 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-107/2021-9 od 12. travnja 2022.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.300,00 EUR sa zateznom kamatom kao i troškom postupka (točka II. izreke).
2. Protiv presude, žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga odredbe čl. 353. st.1. t. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku i to bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da ovaj sud preinači pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev uz obvezu tuženika na nadoknadu tužitelju parničnog i žalbenog troška, a podredno ukine pobijanu presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Ističe da je prvostupanjski sud počinio apsolutnu bitnu povredu odredaba parničnog postupka opisanu u čl. 354. st. 11. Zakona o parničnom postupku jer izreka presude proturječi sama sebi i razlozima presude, te nema razloga o odlučnim činjenicama i postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku. Nadalje, tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, a što je u konačnici dovelo do pogrešne primjene materijalnog prava kada je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.300,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti s osnove isplate posredničke naknade (provizije) na temelju Ugovora o posredovanju u prometu nekretnina.
3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“ broj: 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91; „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/2011, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a) i vodeći računa o razlozima zbog kojih se može pobijati presuda donesena u sporovima male vrijednosti (čl. 467. st. 1. i 2. ZPP-a).
6. Tužbeni zahtjev u ovom predmetu odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 6.630,00 EUR (čl. 502 ZPP-a), pa se radi o sporu male vrijednosti u kojem se presuda ili rješenje kojim se završava spor ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, na koju povredu upire tužitelj u žalbi. Stoga se drugostupanjski sud ispitujući pravilnost i zakonitost presude donesene u sporu male vrijednosti ne može upuštati u ispitivanje jesu li bitne činjenice pravilno i potpuno utvrđene.
7. Suprotno žalbenim navodima da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama odnosno razlozi koji su navedeni su nerazumljivi i proturječni, kako međusobno tako i stanju spisa, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud u presudi naveo koje je dokaze izveo i koji su razlozi bili odlučni za utvrđivanje određenih činjenica, pa se stoga ne nalazi da su razlozi izneseni u toj presudi proturječni stanju u spisu, niti da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju se žalbom ukazuje.
8. Ispitujući pobijanu presudu, a pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije ostvarena ni jedna od tih povreda.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.300,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na ime provizije za posredovanje na temelju Ugovora o posredovanju u prodaji nekretnina od 29. svibnja 2020. prilikom kupnje nekretnine opisane kao penthouse s pripadajućim spremište, oznake 5 i natkrivenim parkiralištem NP3 i NP4, u Varaždinu Jalkovečka ulica 2, upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Varaždinu, Zemljišnoknjižni odjel, u zk.ul.br. 10730.
10. Tužitelj tvrdi da je s tuženikom 29. svibnja 2020. sklopio Ugovor o posredovanju u prodaji nekretnina, kojim Ugovorom se tužitelj obvezao tuženiku pronaći kupca za nekretnine u tuženikovom vlasništvu (u naravi tri stana), a tuženik se obvezao da će, ukoliko dođe do sklapanja kupoprodajnog ugovora s trećom osobom u odnosu na neku od navedenih nekretnina isplatiti tužitelju proviziju. Tužitelj tvrdi da je u ožujku 2021. godine tuženika doveo u vezu s Damirom i Nikolom Kirićem koji su bili zainteresirani za kupnju penthousea o čemu kao dokaz dostavlja SMS poruku s telefonskim brojem Damira Kirića.
11. Nesporno je između stranaka da su dana 31. ožujka 2021. tuženik i Nikola Kirić, OIB 16311153574, Anina ulica 32, 42000 Varaždin, sklopili Ugovor o kupoprodaji nekretnine na temelju kojeg je tuženik kao prodavatelj prodao g. Nikoli Kiriću penthouse s pripadajućim spremištem oznake 5 i natkrivenim parkiralištem NP3 i NP4 za iznos od 220.000,00 EUR. Spomenuti penthouse i parkirališta koji su predmetom Ugovora o kupoprodaji u zemljišnim knjigama upisani su kao: 7. Suvlasnički dio: 2061/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6), Stambena jedinica 3A koja se sastoji od prostorija u uvučenom katu: hodnik od 13,80 m2, garderoba od 1,81 m2, WC od 1,56 m2, kupaonica od 9,26 m2, izba od 3,37 m2, kuhinja/blagavaona/dnevni boravak od 59,47 m2, spavaća soba od 14,66 m2, dječja soba 1 od 13,07 m2, dječja soba 2 od 13,29 m2, sporedni dijelovi: terasa - jug - natkriveno od 9,62 m2 (NKP od 4,81 m2), terasa-jug-otvoreno od 21,29 m2 (NKP od 4,80 m2), terasa-sjever-natkriveno od 9,60 m2 (NKP od 5,32 m2), terasa-sjever otvoreno od 28,51 m2 (NKP od 7,13 m2), pripadci stana 3A: spremište 5 od 3,66 m2 (NKP od 1,83 m2), ukupno stan 3A od 202,94 m2 (NKP od 154,18 m2), Suvlasnički dio: 50/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-9), Parkiralište – natkriveno parkiralište 3 - NP3 od 12,50 m2 (NKP od 3,75 m2), ukupno parkiralište od 12,50 m2. Suvlasnički dio: 50/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-10), Parkiralište – natkriveno parkiralište 4
– NP4 od 12,50 m2 (NKP od 3,75 m2), ukupno parkiralište od 12,50 m2 koji dijelovi su neodvojivo povezani sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine čk.br. 14651 Jalkovečka ulica ukupne površine 800 m2, od čega DVORIŠTE površine 497 m2, NADSTREŠNICA, VARAŽDIN, JALKOVEČKA ULICA površine 50 m2, ZGRADA MJEŠOVITE UPORABE, STAMBENO POSLOVNA, VARAŽDIN, JALKOVEČKA ULICA 2, upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Varaždinu, Zemljišnoknjižni odjel u Varaždinu, u zk.ul.br. 10730.
12. Na temelju izvedenih dokaza sud prvog stupnja utvrđuje da je između tužitelja i tuženika sklopljen ugovor o posredovanju radi kupoprodaje nekretnine, na koji pravni odnos se primjenjuju odredbe čl. 15. st. 1. Zakona o posredovanju u prometu nekretnina („Narodne novine“ broj: 107/07, 144/12, 14/14 i 32/19: dalje: ZPPN) kojima je propisano da se ugovorom o posredovanju u prometu nekretnina obvezuje posrednik da će nastojati naći i dovesti u vezu s nalogodavcem osobu radi pregovaranja i sklapanja određenoga pravnog posla o prijenosu ili osnivanju određenoga prava na nekretnini, a nalogodavac se obvezuje da će mu isplatiti određenu posredničku naknadu ako taj pravni posao bude sklopljen.
13. Nadalje, prvostupanjski sud je utvrdio da je obveza nalogodavca (prodavatelja nekretnine, u ovom slučaju tuženika) na plaćanje ugovorom utvrđene naknade (proviziju) ukoliko pravnim poslom nekretnina promijeni vlasnika uređena odredbom čl. 1. Ugovora o posredovanju u prometu nekretnina koje su stranke sklopile. Navedenu odredbu čl. 1. Ugovora prvostupanjski sud je protumačio na način da obveza nalogodavca na plaćanje provizije ne postoji uvijek u slučaju ako nekretnina promijeni vlasnika već samo ukoliko je taj (novi) vlasnik nekretnine upravo osoba koju je u vezu s prodavateljem nekretnine (nalogodavcem) doveo posrednik.
14. Pošavši od ocijene da je tužitelj (posrednik) u obvezi dokazati da je upravo on doveo u vezu kupca nekretnine s prodavateljem te nekretnine (tuženiku), prvostupanjski sud utvrđuje da navedeno tužitelj nije dokazao u ovom postupku.
15. Naime, sud utvrđuje da su 31. ožujka 2021. tuženik i Nikola Kirić sklopili kupoprodajni ugovor kojim je g. Nikola Kirić, kao kupac kupio predmetnu nekretninu, koji pravni posao nije sklopljen putem tužitelja. Navedeni Ugovor je proveden u zemljišnim knjigama.
16. Nastavno, utvrđuje osnovanim prigovor tuženika, da nije u obvezi tužitelju isplatiti proviziju jer da realizacija predmetnog pravnog posla nije bila putem tužitelja već da je tuženik stupio u kontakt s kupcem i prije nego mu je tužitelj poslao telefonski broj Damira Kirića koji je otac Nikole Kirića, kupca predmetne nekretnine.
17. Prvostupanjski sud je stajališta da tužitelj tuženiku nije pružio uslugu posredovanja, da spram njega ne proizlazi ikakva obveza glede okolnosti da je tužitelj tuženiku poslao sms poruku s telefonskim brojem kupčevog oca.
18. Sva gornja utvrđenja kao pravilna prihvaća i ovaj sud te se stranke radi suvišnosti ponavljanja upućuju na u istom dijelu pravilno i iscrpno obrazloženje prvostupanjskog suda.
19. Tužitelj u žalbi neosnovano ukazuje na odnos oca i sina u pogledu kupoprodaje nekretnine jer je tvrdnje o tome da je otac za sina kupio nekretninu tužitelj bio dužan dokazati. Također, neosnovano se tužitelj u žalbi poziva na okolnost da bi tuženik samoinicijativno prodavao nekretninu za cijenu veću od određene po Ugovoru o kupoprodaji, odnosno da bi postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja.
20. Prema činjeničnim okolnostima koje je utvrdio prvostupanjski sud na temelju dokaza koje su predložile stranke, proizlazi da u opisanim konkretnim okolnostima tužitelj nije izvršio posredovanje samim tim što je objavio prodaju nekretnine na svojim stranicama budući da iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da kupac Nikola Kirić nije preko tužitelja (niti preko svog oca) stupio u kontakt s tuženikom i nije preko tužitelja razgledao predmetnu nekretninu niti je neka tužiteljeva radnja imala utjecaja na sklapanje konkretnog kupoprodajnog ugovora.
21. Pravilna je i odluka o parničnom trošku, kako po osnovi tako i visini.
22. Slijedom svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.
Zagreb, 6. lipnja 2023.
Sutkinja
Gorana Aralica Martinović
