REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 47 Pž-1698/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Veljak, predsjednika vijeća, Kristine Saganić, suca izvjestitelja i Lenke Ćorić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, protiv 1. tuženika TEODORA j.d.o.o., OIB 90752861561, Kali, Obala kaljskih ribara i pomoraca 16. (sada stečajna masa iza Teodora j.d.o.o. u stečaju, Kali) i 2. tuženika NAUTA LAMJANA d.o.o., OIB 87200166350, Kali, Put vele luke 71, kojeg zastupa punomoćnik Zdravko Kačić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kačić & Brbora, Zagreb, Petrova 48.a, radi isplate iznosa od 75.683,85 EUR / 570.240,00 kn, odlučujući o drugotuženikovoj žalbi protiv presude zbog ogluhe Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-66/2020-8 od 29. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj 6. lipnja 2023.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda zbog ogluhe Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-66/2020-8 od 29. prosinca 2020., u odnosu na drugotuženika NAUTA LAMJANA d.o.o. Kali, i to u dijelu točke I. izreke za iznos od 37.841,90 EUR / 285.120,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 23.226,49 EUR / 175.000,00 kn od 2. kolovoza 2019. do isplate te na iznos od 14.615,41 EUR / 110.119,83 kn od 11. ožujka 2020. do isplate, te u dijelu točke II. izreke za iznos od 497,71 EUR / 3.750,00 kn s kamatama od presuđenja do isplate, i u tom dijelu predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. O naknadi troškova žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom zbog ogluhe Trgovačkog suda u Zadru naloženo je tuženicima isplatiti tužitelju iznos od 570.240,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 350.000,00 kn teku od 2. kolovoza 2019., a na iznos od 220.239,66 kn od 11. ožujka 2020. do isplate (točka I. izreke). Tuženicima je naloženo naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 7.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate (točka II. izreke), a odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.500,00 kn s kamatama (točka III. izreke).

2. Prvostupanjski sud je donio pobijanu presudu, ocijenivši da su ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 331.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11

– pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19).

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio drugotuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da je ovaj sud u odnosu na njega preinači ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Drugotuženik tvrdi da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 5. i t. 11. ZPP-a, jer je pobijanu presudu donio iako nisu bili ispunjeni uvjeti za njeno donošenje iz čl. 331.b st. 1. t. 2. i t. 3. ZPP-a. Naime, tužitelj potražuje iznose osigurnine isplaćene njegovom osiguraniku, što ih je tužitelj kao osiguratelj isplatio zbog štete na predmetu osiguranja, brodu „Agramer I“. Tužitelj u tužbi tvrdi da je požar uzrokovan remontnim radovima na vanjskoj oplati, da su izvođači radova bili prvo i drugotuženik, te da je sukladno činjeničnom stanju i prikupljenoj dokumentaciji utvrđena odgovornost tuženika za štetu i štetni događaj do kojeg je došlo uslijed nepažnje brodopopravljača. Međutim, tužitelj ne opisuje okolnosti nastanka štete ni okolnosti koje bi mogle upućivati na drugotuženikovu odgovornost; ne opisuje niti što bi bila opasna stvar, odnosno opasna djelatnost po kojoj osnovi postavlja zahtjev. Drugotuženik nije nikada sklopio ugovor s vlasnikom broda (tužiteljevim osiguranikom) niti se obvezao izvršiti remontne radove niti bilo koje druge radove, a niti je na bilo koji način bio uključen u radove na remontu broda. Naprotiv, iz dokumentacije priložene tužbi proizlazi da je remontne radove izvodio isključivo prvotuženik, te da drugotuženik nije bio brodopopravljač. Dakle, tužitelj tvrdi da su izvođači remontnih radova na brodu oba tuženika za što nije dostavio nikakve dokaze i ta je tvrdnja u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio, a iz kojih jasno proizlazi da je brodopopravljač i jedini i isključivi izvođač radova bio prvotuženik. Osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, jer su činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio, što znači da nisu bili ispunjeni uvjeti za donošenje pobijane presude u odnosu na drugotuženika.

4. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 2. u vezi sa čl. 353. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8.,

9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da ona nije pravilna i zakonita.

7. Odredbom čl. 331.b. ZPP-a propisan je procesni institut presude zbog ogluhe koju sud izriče, polazeći od tuženikovog propusta da u određenom roku odgovori na tužbu i ospori tužbeni zahtjev. U takvom će slučaju sud donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev, ako bude udovoljeno ovim uvjetima:

1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,

2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate,

4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

8. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe, na što drugotuženik žalbom osnovano ukazuje, čime je prvostupanjski sud u odnosu na tog tuženika donio presudu zbog ogluhe protivno odredbi čl. 331.b ZPP-a (čl. 354. st. 2. t. 5. i 11. ZPP-a).

9. Presuda zbog ogluhe izriče se protiv tuženika polazeći od apsolutne presumpcije da je on, time što je propustio u određenom roku dati pisani odgovor na tužbu i u njemu osporiti tužbeni zahtjev, priznao činjenične navode tužitelja na kojima se temelji tužbeni zahtjev. Presuda zbog ogluhe zasniva se na tomu da tuženik svojom pasivnošću priznaje istinitost činjeničnih navoda tužitelja s kojima je prethodno bio upoznat, a ne na tezi da on priznaje osnovanost tužbenog zahtjeva. Kad bi pasivnost tuženika značila priznanje zahtjeva, sud ne bi bio ovlašten ispitivati proizlazi li iz činjenica navedenih u tužbi osnovanost tužbenog zahtjeva, a upravo je to jedna od zakonskih pretpostavki kojom je potrebno udovoljiti za izricanje takve presude.

10. U konkretnom slučaju prvostupanjski je sud nepravilno zaključio da osnovanost tužbenog zahtjeva u odnosu na drugotuženika proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, te da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev u odnosu na tog tuženika nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio.

10.1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je 16. ožujka 2019. u brodogradilištu „Nauta Lamjana“ d.o.o. tijekom obavljanja radova došlo do požara na plovilu AGRAMER I, u vlasništvu obrtnika (tužiteljevog osiguranika) te da je požar uzrokovan remontnim radovima na vanjskoj oplati, djelomična izmjena limova. Tužitelj tvrdi da su izvođači tih radova bili prvotuženik i drugotuženik. Brod je u vrijeme štetnog događaja bio osiguran kod tužitelja koji je svom osiguraniku naknadio pretrpljenu imovinsku štetu 1. kolovoza 2019. u iznosu od 350.000,00 kn te 10. ožujka 2020. iznos od 220.239,66 kn. Tužitelj nadalje navodi da je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja i prikupljene dokumentacije utvrđena odgovornost tuženika za štetu i predmetni štetni događaj do kojeg je došlo uslijed nepažnje brodopopravljača. Pritom se poziva na čl. 963. st. 1., čl. 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO).

10.2. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude naveo zaključak o tome da su ispunjeni uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe, jer da tuženici nisu podnijeli pisani odgovor na tužbu u ostavljenom roku, da su im tužba i poziv na davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti sa dokazima koje je sam tužitelj podnio. Potom je prvostupanjski sud nabrojao isprave dostavljene uz tužbu, no bez valjane ocjene tih isprava. Kao što pravilno drugotuženik u žalbi upućuje, činjenice na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženika, u protivnosti su s dokazima koje je sam tužitelj podnio. Naime, tužitelj u tužbi tvrdi da su oba tuženika bili izvođači radova na brodu te da je do štetnog događaja došlo uslijed nepažnje brodopopravljača. Međutim, istovremeno iz isprava dostavljenih uz tužbu proizlazi da je brodopopravljač bio prvotuženik (ne i drugotuženik) koji je i u aktu o likvidaciji štete označen kao izvođač radova prilikom kojih je došlo do predmetne štete. Posljedično tomu, pogrešan je i zaključak prvostupanjskog suda da osnovanost tužbenog zahtjeva u odnosu na drugotuženika proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi.

11. Slijedom navedenog, pobijana je presuda ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 369. st. 1. ZPP-a).

12. S obzirom na to da je ovaj sud odlučivao o žalbi jednog tuženika, to je odlučivao o pravilnosti i zakonitosti prvostupanjske presude o dijelu tužbenog zahtjeva s parničnim troškovima koji se odnosi na tog tuženika, odnosno u polovici ukupno zahtijevanog i nepravilno dosuđenog iznosa. Prvostupanjski će sud u nastavku postupka o tužbenom zahtjevu u odnosu na drugotuženika donijeti novu, pravilnu i zakonitu odluku, nakon provedenog dokaznog postupka i valjanog zaključka o odlučnim činjenicama; ujedno će odlučiti i o troškovima cijelog postupka u odnosu na tog tuženika.

13. Novčani iznosi u uvodu i izreci presude iskazani su u valuti EUR i kn primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 (čl. 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, „Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22).

Zagreb, 6. lipnja 2023.

Predsjednica vijeća

Marina Veljak

Broj zapisa: 9-30859-afb82

Kontrolni broj: 014ad-14234-ffaa6

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Marina Veljak, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.