REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 382/2016-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. ..., Srbija, S., zastupan po punomoćnici T. J. B., odvjetnici u Z., protiv tužene REPUBLIKE HRVATSKE, zastupane po M. K. I., zamjenici Općinskog državnog odvjetništva u P.-P., Građansko-upravni odjel, radi utvrđivanja ništavosti, uspostave zemljišnoknjižnog stanja te predaje u posjed nekretnina i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog sud u Puli-Pola poslovni broj Gž-1172/15-2 od 7. prosinca 2015. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rovinju-Rovigno, poslovni broj P-4/2015-103 od 12. ožujka 2015. u točki I., III., IV. i V. izreke, u sjednici održanoj 6. lipnja 2023.

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. odlučeno je da je tužena dužna priznati tužitelju da je prijenos prava vlasništva nekretnina upisanih u zk.ul. 5280 k.o. R. i to k.č. 3748/Z kuća, kuhinja i terasa pop. br. 3041 sa 194 m2 i k.č. 8448/3 dvorište sa 406 m2 ili ukupno u površini 600 m2, a koji je izvršen rješenjem Općinskog suda u Rovinju broj Z-1044/91 od 26. srpnja 1991., a to sve temeljem odredbe čl. 3. i čl. 7. Uredbe o zabrani raspolaganja i preuzimanja sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske (Narodne novine 40/92 od 24. lipnja 1992. godine) ništav i da ne proizvodi nikakav pravni učinak. U točki II. odbijen je tužbeni zahtjev u preostalom dijelu u kojem je tužitelj tražio da nakon utvrđenja kao u točki I. izreke presude sud naloži tuženoj da je dužna tužitelju dozvoliti uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kako je bilo prije gruntovne provedbe rješenja broj Z- 1044/91 od 26. srpnja 1991. i da je tužena dužna tužitelju predati u posjed gornje nekretnine u cijelosti. U točki III. naloženo je tuženoj da temeljem odredbe čl. 104. Zakona o obveznim odnosima isplati tužitelju protuvrijednost nekretnine iz točke I. izreke presude u iznosu od 9.500.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate. U točki IV. naloženo je tuženoj da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 237.573,35 kuna i to u roku od petnaest dana, dok je u preostalom dijelu u iznosu od 2.954.406,70 kuna zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan. U točki V. odbijen je zahtjev tužene radi naknade troškova postupka.

2. Drugostupanjski sud je po žalbi tužene preinačio prvostupanjsku presudu u točki I., III., IV. i V. izreke te u tom dijelu sudio:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja S. ..., Srbija, a kojim se traži da je tužena Republika Hrvatska dužna priznati tužitelju da je prijenos prava vlasništva nekretnina upisanih u zk.ul. 5280 k.o. R. i to k.č. 3748/Z kuća, kuhinja i terasa pop. br. 3041 sa 194 m2 i k.č. 8448/3 dvorište sa 406 m2 ili ukupno u površini 600 m2, a koji je izvršen rješenjem Općinskog suda u Rovinju broj Z-1044/91 od 26. srpnja 1991. godine, a to sve temeljem odredbe čl. 3. i čl. 7. Uredbe o zabrani raspolaganja i preuzimanja sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske (Narodne novine 40/92 od 24. lipnja 1992. godine) ništav i da ne proizvodi nikakav pravni učinak, te da se tuženici naloži, temeljem odredbe čl. 104. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99) da tužitelju isplati protuvrijednost nekretnine iz točke I. izreke ove presude u iznosu od 9.500.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08 i 125/11) po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana donošenja ove presude pa do isplate.

II. Tužitelj S. ... dužan je tuženoj Republici Hrvatske na ime parničnog troška, u roku od petnaest dana, isplatiti iznos od 388.125,00 kuna.

Odbija se u preostalom dijelu, do iznosa od 465.000,00 kuna zahtjev tužene za naknadu parničnog troška.

Odbija se u cijelosti zahtjev tužitelja S. ... za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju S. ... da tuženoj Republici Hrvatskoj na ime troška ovog žalbenog postupka naknadi iznos od 90.625,00 kuna u roku od petnaest dana.

Odbija se u preostalom dijelu taj zahtjev tužiteljice (do iznosa od 100.000,00 kuna) kao neosnovan te se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova datog odgovora na žalbu u cijelosti kao neosnovan.“.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je u smislu čl. 382 st. 1 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP) podnio reviziju navodeći da tu presudu pobija iz svih zakonskih razloga predviđenih odredbom čl. 353 st. 1. ZPP, a posebno zbog primjene materijalnog prava, te predlaže prihvatiti reviziju i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Iako je u reviziji naznačeno da se ista pobija iz svih zakonom predviđenih razloga, revident određeno ne navodi koja bi bitna povreda odredaba parničnog postupka bila učinjena u postupku pred nižestupanjskim sudovima odnosno u čemu se ista sastoji, pa sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP zbog tog revizijskog razloga nije ni mogao ispitivati pobijanu presudu.

8. Nadalje, nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

9. Predmet spora u revizijskoj fazi postupka je zahtjev tužitelja kao pravnog sljednika S.-a S. ... za priznanje da je prijenos prava vlasništva na predmetnim nekretninama (kč.br. 3748/Z i kč.br.8448/3 upisane u zk.ul. 5280 k.o. R.), a koji je izvršen rješenjem Općinskog suda u Rovinju broj Z-1044/91 od 26. srpnja 1991. godine ništav i da ne proizvodi pravne učinke, te zahtjev tužitelja na isplatu odgovarajuće naknade u novcu u visini vrijednosti tih nekretnina.

10. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je S. S., S., ... od T. S. dana 8. svibnja 1972. kupio nekretnine upisane u zk.ul. 5280 k.o. R., i to kč.br. 8448/3 u naravi nedovršena zgrada i dvorište u površini od 600 m2, koja je tada bila upisana kao oranica, da je ta nekretnina cijepana pa su tako nastale kč.br. 8448/3, dvorište sa 447 m2 i zgr. 3748 kuća, terasa i garaža sa 153 m2, da su te nekretnine nakon toga uknjižene kao društveno vlasništvo sa nositeljem prava korištenja S. ...;

- da je temeljem čl. 1. st. 3. Uredbe o zabrani raspolaganje nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 36/91 - dalje: Uredba/91) sud prvog stupnja donio rješenje pod posl. br. Z-1044/91 kojim je između ostalog odredio zabilježbu zabrane raspolaganja i opterećenja, prodaje, zamjene, darovanja, prijenosa prava korištenja i raspolaganje, davanja u zakupu i privremenu uporabu, osnivanja hipoteke i slično na predmetnim nekretninama, a da je temeljem rješenja Općinskog suda u Rovinju posl. br. Z-1335/93 na temelju čl. 3. i 7. Uredbe o zabrani raspolaganja i preuzimanja sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 40/92 - dalje: Uredba/92) određena uknjižba brisanja društvenog vlasništva i nositelja prava korištenja S. ... na istim nekretninama, uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva tih nekretnina u korist Republike Hrvatske,

- te da je Republika Hrvatska te predmetne nekretnine temeljem Ugovora o prodaji od 28. svibnja 1998. prodala trećoj osobi, zubarskoj opremi „P.“ s.p.o. Z., koja se i sada nalazi u posjedu predmetnih nekretnina, a za koje je sadašnji vlasnik sklopio Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, prijenosa vlasništva predmetnih nekretnina sa H. A.-A.-B. d.d. Z., na način da je vlasništvo na banku preneseno kao fiducijarno, a da je on upisan kao fiducijarni dužnik.

11. Prvostupanjski sud je usvojio naprijed navedene zahtjeve tužitelja, smatrajući da je temeljem čl. 2. st. 1. (b) Aneksa G Ugovora o pitanjima sukcesije, prijenos prava vlasništva predmetnih nekretnina sa tužitelja na Republiku Hrvatsku i to rješenjem Općinskog suda u Rovinju-Rovigno posl. br. Z-1044/91, odnosno rješenja istog suda posl. br. Z-1335/93 ništav jer je učinjen protivno čl. 2. st. 1. (a) tog Aneksa G Ugovora, pa kako nije moguća uspostava zemljišnoknjižnog stanja prije provedbe tih rješenja jer su predmetne nekretnine prenijete u vlasništvo i posjed trećoj osobi, da tužitelju pripada pravo na odgovarajuću naknadu u novcu u visini vrijednosti tih nekretnina (čl. 104. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje: ZOO).

12. Drugostupanjski sud je preinačio presudu i odbio tužbene zahtjeve uz obrazloženje da upis prava vlasništva u korist tužene na nekretninama na kojima je bilo upisano društveno vlasništvo s pravom korištenja S. ... nije ništav jer su te nekretnine postale vlasništvo Republike Hrvatske na temelju čl. 3 st. 1 Uredbe /92 i upis je izvršen temeljem važećeg propisa, Zakona o zabrani raspolaganja i preuzimanja sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske; da su Aneksom G Ugovora o pitanjima sukcesije na koje se poziva tužitelj ugovorena samo temeljna načela na kojima se zasnivaju prava sukcesije te navedeni sporazum između ugovornih strana u pogledu utvrđivanja postupka ostvarivanja prava na imovinu odnosno njenu naknadu, ali ne i akt podoban za neposrednu primjenu u svakom konkretnom slučaju; da tužitelj nije dokazao da bi Republika Hrvatska odnosno nadležno tijelo donijelo odluku kojim mu je priznato pravo vlasništva na spornim nekretninama; da je osim toga sporno vlasništvo tužene stečeno prije stupanja na snagu međunarodnog ugovora na kojeg se poziva tužitelj i da su prema odredbama Aneksa G ništavi svi pravni poslovi o raspolaganju nekretninama doneseni nakon 13. prosinca 1990. što se ne odnosi na propise, konkretno Uredbu/92 na temelju koje je tužena stekla pravo vlasništva; da ni prema odredbi čl. 362. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravim tužitelj ne može ostvariti svoje pravo jer se pravo korištenja tužitelja ( odnosno njegovog pravnog prednika) nije moglo pretvoriti u pravo vlasništva stupanjem na snagu ZV jer je pravo korištenja izgubio prije 1. siječnja 1997. odnosno izgubio ga je na osnovu čl. 3. st. 1. Uredbe/92.

13. Prema odredbi čl. 396.a st.1. ZPP kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud je ovlašten umjesto posebnog obrazloženja pozvati se na razloge prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude ili neke ranije odluke revizijskog suda.

14. U ovom predmetu revizijski sud u cijelosti prihvaća zauzeto pravno shvaćanje kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude. Pri tom treba reći da je revizijski sud o spornim pitanjima već izrazio pravno shvaćanje u nizu svojih odluka (primjerice u odlukama posl. br.: Rev-1883/12 od 27. siječnja 2016., Rev- 1292/12-2 od 11. ožujka 2015, Rev-1833/13-2 od 23. svibnja 2017., Revx-57/14-2 od 4. studenoga 2014., Rev-1786/13-2 od 21. listopada 2014., Revt 157/2017 od 3. srpnja 2018. i dr.), a takvo stajalište je zauzeo i Ustavni sud Republike Hrvatske (odluke U-III-5875/2012 od 6. lipnja 2014., U-I-177/2003 od 17. ožujka 2009., U-III- 5668/2012 od 3. travnja 2014.) kao i Europski sud za ljudska prava (predmet Mladost

- Turist a.d. protiv Hrvatske zahtjev br. 73035/14 odluka o dopuštenosti od 22. veljače 2018.).

15. S obzirom da ovaj sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude, tužitelj se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u smislu već ranije navedene odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude koja će se na temelju odredbe stavka 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

16. Zbog navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena je kao neosnovana.

Zagreb, 6. lipnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.